Ed Damich imenovan predsjednikom Saveznog suda za potrazivanja od drzave
(15/5/02)
Pripremio Bojan Klima
Predsjednik George Bush imenovao je Edwarda Damicha, istaknutog americkog
pravnog strucnjaka hrvatskog podrijetla, predsjednikom Saveznog suda za
potrazivanja od drzave.
Gospodin Damich je posljednje cetiri godine bio sudac tog suda, a na tu ga je
duznost 1998. godine imenovao bivsi predsjednik Bill Clinton.
Savezni sud za potrazivanja od drzave odlucuje u parnicama u kojima je jedna
od stranaka savezna vlada, a druga - tuzitelj - najcesce neka korporacija
koja od vlade ima financijska potrazivanja.
Dio slucajeva odnosi se na povrat novca isplacenog na ime poreza, a ostatak se
odnosi na parnice izmešu vlade i tvrtki koje su s njom u nekom poslovnom
odnosu.
Ed Damich je prije dolaska na ovaj sud bio pravni savjetnik u Odboru americkog
Senata za pravosude, predavao je na Pravnom fakultetu Sveucilista George
Mason, a prije nekoliko godina bio je i clan americkog izaslanstva na
svjetskoj konferenciji o zastiti autorskih prava.
Gospodin Damich je aktivan u nizu organizacija americkih Hrvata.
----- Posted via NewsOne.Net: Free (anonymous) Usenet News via the Web -----
http://newsone.net/ -- Free reading and anonymous posting to 60,000+ groups
NewsOne.Net prohibits users from posting spam. If this or other posts
made through NewsOne.Net violate posting guidelines, email ab...@newsone.net
Edward J. Damich
Judge
UNITED STATES COURT OF FEDERAL CLAIMS
717 Madison Place, N.W.
Washington, DC 20005
Judge Damich was appointed Judge of the United States Court of Federal
Claims on October 22,
1998, by President Bill Clinton for a term of 15 years. The United States
Court of Federal Claims, based
in Washington, D.C., hears cases for monetary damages against the federal
government, except cases for
physical injury. Its docket includes cases involving government contracts,
tax refunds, government employee
and veterans benefits, land use, Indian lands, and patent and copyright.
Judge Damich was born in Pittsburgh, Pennsylvania, and raised in Miami,
Florida. He is the son of
John Damich of Bentleyville, Pennsylvania, and Josephine M. (Lovrencic)
Damich of Pittsburgh. Judge
Damich is a resident of Washington, D.C.
Judge Damich has an A.B. degree from St. Stephen's College, Dover,
Massachusetts; a J.D. degree
from Catholic University; and L.L.M. and J.S.D. degrees from Columbia
University.
From 1995-98 Judge Damich served as Chief Intellectual Property Counsel for
the Senate Judiciary
Committee. During his tenure on the Committee, Judge Damich assisted the
Chairman, Senator Orrin
Hatch, with the passage of the Digital Millennium Copyright Act (DMCA), the
most significant change in
copyright law since the Copyright Act of 1976. The DMCA updated U.S. law for
the digital age and for the
Internet. Judge Damich also worked on the Omnibus Patent Act, which would
have reorganized the Patent
and Trademark Office and which would have made important changes to patent
law. He was a member of
the U.S. delegation at the World Intellectual Property Organization (WIPO)
diplomatic conference, which
concluded the WIPO Copyright Treaty and the WIPO Performances and Phonograms
Treaty.
In September 1992 Judge Damich was appointed by President George Bush to be
a Commissioner
of the Copyright Royalty Tribunal (CRT). In formal adjudicatory proceedings,
the CRT set rates and
distributed royalties under the statutory license provisions of the
Copyright Act regarding cable television,
non-commercial broadcasting, satellite television, sound recordings, and
digital audio recording technology.
Judge Damich served as a Commissioner until November 1993.
At present Judge Damich is an adjunct professor of law at the Georgetown
University Law Center.
Judge Damich has been a professor of law at George Mason University and at
Delaware Law School of
Widener University.
Judge Damich is the author of numerous articles, mostly on copyright law,
but also on
jurisprudence, land use planning, and criminal law. His copyright law
articles have been cited in three federal
district court opinions, most notably in Wojnarowicz v. American Family
Assn. (745 F. Supp. 130 (S.D.N.Y.
1990)), in which the court adopted his interpretation of a New York statute.
Judge Damich's articles are
cited in all the major casebooks in copyright law and in the leading
treatise, Nimmer on Copyright.
Judge Damich has testified before congressional committees on five occasions
on copyright issues
and on U.S. foreign policy regarding the former Yugoslavia.
Judge Damich is admitted to the Bars of the Supreme Court of the United
States, the Federal Circuit,
the District of Columbia and the Commonwealth of Pennsylvania. He is a
member of the District of
Columbia Bar Association, the Bar Association of the District of Columbia,
the Pennsylvania Bar Association,
the American Bar Association, and the Association litteraire et artistique
internationale. Judge Damich was
the first president of the National Federation of Croatian Americans.
>Glas Amerike
>
>Ed Damich imenovan predsjednikom Saveznog suda za potrazivanja od drzave
>(15/5/02)
>(15/5/02)
>
>Predsjednik George Bush imenovao je Edwarda Damicha, istaknutog americkog
>pravnog strucnjaka hrvatskog podrijetla, predsjednikom Saveznog suda za
>potrazivanja od drzave.
Razgovorao Bojan Klima
Predsjednik George Bush je imenovao Edwarda Damicha, istaknutog americkog
pravnog strucnjaka hrvatskog podrijetla, predsjednikom Saveznog suda za
potrazivanja od drzave. Gospodin Damich za Glas Amerike objasnjava cime se
bavi ovaj sud te sto sadrzi njegova nova funkcija.
Savezni sud za potrazivanja od drzave odlucuje u parnicama u kojima je tuzena
strana savezna vlada, a tuzitelj su ili gradani ili pak americke tvrtke, koje
od vlade imaju financijska potrazivanja. Sud je osnovan 1855, na njemu danas
rade 24 suca. Edward Damich kaze da se dio slucajeva o kojima odlucuje ovaj
savezni sud odnosi na povrat novca od isplacenog poreza, dok se vecina odnosi
na parnice izmedu vlade i tvrtki koje s njom posluju.
Edward Damich: "Odlucujemo i u slucajevima krsenja autorskih prava za koje je
optuzena savezna vlada. Tu su takoder i financijska potrazivanja indijanskih
plemena, pa onda parnice koje se ticu placa, koje protiv vlade povedu clanovi
oruzanih snaga i uposlenici u saveznoj upravi. Odlucujemo i u parnicama gdje
tuzitelj tvrdi da mu savezna vlada treba isplatiti naknadu za koristenje
njegove imovine – najcesce se radi o potrazivanjima koja se odnose na
koristenje velikih zemljisnih povrsina."
Slucajevi koji su izuzeti iz jurisdikcije ovog suda su zahtjevi za naknadu
stete zbog tjelesne povrede – o kojima odlucuju savezni okruzni sudovi.
Edward Damich je na Savezni sud za potrazivanja od drzave dosao 1998. godine,
na duznost suca ga je imenovao tadasnji predsjednik Bill Clinton. Prije toga,
bio je pravni savjetnik Odbora americkog Senata za pravosude, predavao je na
sveucilistima Georgetown i George Mason, a bio je i clan americkog drzavnog
izaslanstva na svjetskoj konferenciji o zastiti autorskih prava.
Upitali smo gospodina Damicha – kako se u Americi postaje predsjednikom jednog
tako vaznog saveznog suda? Uz cinjenicu da se mora raditi o izvrsnom sucu -
uzimaju li se u obzir i neki drugi kriteriji?
Edward Damich: "Naravno, uz to sto trebate dobro obavljati svoj posao... –
statut suda daje predsjedniku drzave pravo da imenuje celnika suda. Kako je
mog prethodnika imenovao bivsi predsjednik Clinton, predsjednik Bush je, kada
je stupio na duznost, odlucio da imenuje mene. Vjerojatno je odlucila
cinjenica sto sam je republikanac, a moj je prethodnik – demokrat. To je cest
slucaj na ovakvim polozajima, predsjednik drzave imenuje ljude ili iz svoje
stranke, ili pak ljude u koje ima i osobno povjerenje."
Hoce li stranacka smjena na celu suda – od demokrata prema republikancu –
utjecati na odluke samih sudaca?
Edward Damich: "Takvo se sto ne dogada. Iz svog sudackog iskustva u ovoj
ustanovi znam da stranacka pripadnost u stvarnosti nema nikakav znacaj. To
mogu reci i kada su u pitanju nasi medusobni odnosi, kao kolege-suci, a i
kada je u pitanju sadrzaj nasih odluka. Donosimo odluke na temelju zakona, i
svatko zeli donijeti najbolju odluku, u skladu sa zakonskom odredbom.
Politika, koliko ja vidim, ne igra ulgu u funkcioniranju suda."
Edward Damich je bio prvi predsjednik Nacionalne federacije Amerikanaca
hrvatskog podrijetla, krovne udruge koja ujedinjuje desetke hrvatskih udruga
iz Sjedinjenih Drzava. Sada je na celu projekta “Hrvatska kuca”, kojemu je
cilj nabava stalnih prostorija u Washingtonu koje bi postale centrom gdje bi
se objedinile djelatnosti u vezi s hrvatskim nasljedjem, kulturom i
interesima Hrvata i Amerikanaca hrvatskog podrijetla. U vise je navrata
svjedocio u americkom Kongresu o americkoj politici na Balkanu te o potrebi
vece pomoci Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini.
Djedovi i bake su mu u Ameriku stigli iz Delnica, odnosno iz Severina na Kupi.
Gospodin Damich kaze da njegovo hrvatsko podrijetlo ima velik utjecaj na
njegov osobni zivot, te zbog toga i neizravno, na njegovu karijeru: "Odrastao
sam u obitelji tradicionalnih vrijednosti. Roditelji su mi bili vrlo pobozni,
u meni su razvili vrijednosti poput odgovornosti, marljivosti i postenja.
Roditelji su mi takoder rodeni u Americi, ali kako su djedovi i bake bili iz
Hrvatske, pretpostavljam da su te vrijednosti usvojili od njih. Moja baka s
majcine strane je zivjela s nama, i usadila je u mene snaznu privrzenost
hrvatskom naslijedu."
1998-09-16
U prohladnu svibanjsku vecer 1991. mala kolona americkih Hrvata gazila
je s Capitol Hilla, iz ureda senatora Helmsa, trazeci netko mjestance
gdje bi nam krigla piva ili dupli burbon malo povratilo kurazu. Nekoliko
dana ranije, hrvatski je narod plebiscitarno odlucio seliti iz
Jugoslavije. Nismo imali iluzija i znali smo dobro sto slijedi. Senator
Helms nam je bio sklon, obecao je punu podrsku protiv njemu omrazenih
komunista, no ljudi poput Helmsa bili su u manjini i na Capitol Hillu i
u Bijeloj kuci.
Uz mene je isao covjek ranih cetrdesetih godina, clan washingtonske
udruge "Croatian Democracy Project," koji mi se predstavio kao profesor
prava na George Mason Sveucilistu (u Fairfax, virginijskom predgradu
Washingtona). "Damich, Ed Damich. Moji su iz Gorskog kotara, 'Damich'
dolazi od njemackog 'Damitz', bili su doseljeni Nijemci, no u potpunosti
se pohrvatili. Nazalost, ne znam hrvatski."
Nisam tada slutio koliko ce nam se putovi ispreplesti tijekom sljedecih
sedam godina, osobito u vrijeme nase aktivne borbe za americko priznanje
Republike Hrvatske i politicko organiziranje americkih Hrvata. A u
medjuvremenu, Ed je zamijenio svoju profesuru (kako mi je ponovio u
nedavnom razgovoru - privremeno, podvlacim, privremeno) prvo najvisim
polozajem koji je osoba hrvatskog podrijetla drzala u saveznoj
administraciji, a zatim i mjestom savjetnika vaznog drzavnog odbora i
cijenjenog senatora. U tri narastaja, obitelj Damich stigla je iz
Severina na Kupi do Capitol Hilla.
"Po ocevoj strani smo iz Severina na Kupi i Delnica, po majcevoj is
Severina", podsjeca Ed. "Ocevi preci dosli su is Sleske, negdje krajem
17 ili pocetkom 18. stoljeca. Bili su seljaci, mali posjednici. Jedan od
predaka bio je stolar."
Stigli su u SAD prije Prvog svjetskog rata i smjestili se u srcu
americkog hrvatsta, Pittsburghu. Edovi roditelji su se rodili u okolici
Pittsburgha. No zanimljivo je da je Edov pradjed po majcinoj strani,
Juraj Lovrencic, bio u SAD vec ranije, i sudjelovao 1894 pri osnivanju
Hrvatske Bratske Zajednice (potpisnik osnivacke povelje) te se vratio u
domovinu. Njegov je sin, Edov djed, iselio u SAD pocetkom stoljeca. Za
razliku od vecine doseljenih Hrvata nije radio u celicanama
Pennsylvanije, nego je imao mesarski "biznis" za "National Provision"
(Nacionalna opskrba) u Pittsburghu. Ocev otac radio je u ugljenokopima i
uskoro postao jedan od sindikalnih vodja rudara. Ed se rodio u
Pittsburghu, krsten je u crkvi Sv. Nikole, najstarijoj hrvatskoj crkvi u
SAD, no odrastao je u Miamiju, kamo se obitelj preselila zbog zdravlja
jedne od Edovih sestara.
Dobar konzervativac
Nakon studiranja na St. Stephen's College u predgradju Bostona ("Radio
sam u katolickoj ustanovi, zapravo sjemenistu: naime, mamjeravao sam
postati svecenik"), Ed se odlucuje za studij na Catholic University u
Washingtonu. Nakon diplome i nekoliko godina prakse, vraca se ponovo "u
skolu" i stjece magisterij i doktorat prava na Columbia University u New
Yorku.
"Moj prvi posao bio je voditelj za istrazivanja za Heritage Foundation
(think tank u Washingtonu). Dakle, oduvijek sam bio dobar konzervativac.
Kao takav sam jos radio kao student za njujorskog senatora Buckleyja. To
je bio moj prvi dodir a Capitol Hillom."
Edova specijalizacija je copyright i intelektualna svojina i kao
predavac u tim granama prva stekao je uskoro dobar ugled. Taj sluzi kao
odskocna daska za prvu veliku stavku u Damichevoj karijeri, polozaj
komesara na Visokom sudu za copyright, sluzba koja zahtijeva potvrdu
Senata, i tako Damich postaje americki Hrvat a najvisim polozajem u
Bushovoj administraciji (s kojom se, kao svi mi, nije slagao kad je u
pitanju bila Hrvatska). Nakon promjene u Washingtonu vraca se na svoje
profesorsko mjesto na George Masonu, a zatim, nakon republikanske
pobjede u Kongresu, na poziv cijenjenog senatora Orrina Hatcha, Damich
postaje glavni savjenik za intelektualnu svojinu Odbora za pravosudje
senata, koji vodi senator Hatch (to je isto onaj Odbor koji po potrebi
vodi postupak za opoziv predsjednika). "Taj posao ukljucuje izazov
prilagodjavanja svih zakona o intelektulnoj svojini digitalnom dobru."
Druga velika stavka u karijeri Eda Damicha.
Obiteljska tradicija
Kao mnogi istaknuti americki Hrvati, Ed Damich se zauzeo za slobodnu i
demokratsku Hrvatsku. "Vidis, u posljednih nekoliko godina naucio sam i
nesto hrvatski," kaze uz osmijeh.
"Cetiri puta sam posjetio Hrvatsku, dva puta nakon oslobodjenja."
Posljedni put u vezi a velikom konferencijom o copyrightu u Opatiji
1998, koja je, kaze Ed, bila odlicno organizirana.
"Od malih nogu zivio sam 'politicki' unutar hrvatsko-americke zajednice,
a osobito nakon dolaska u Washington sedamdesetih godina. Bio sam clan
Hrvatske Bratske i Hrvatske Katolicke Zajednice, cime samo nastavljam
obiteljsku tradiciju. Od malih nogu ucili su me da uvijek kazem da sam
hrvatskog podrijekla, da ne smijem nikad reci da sam 'Jugoslaven'.
Presretan sam da imamo neovisnu Hrvatsku. Zamisli, to se dogodilo
tijekom naseg zivota, nakon devet stoljeca. Blagoslovljen smo narastaj.
Sretan sam da sam dozivio neke od prvih pobjeda hrvatske momcadi na
"World Cupu". To me je duboko dirnulo. A kad mislim o stvarima koje su
me duboko dirnule ovih posljednih godina, sjecam se slike predsjednika
Tudjmana kako ljubi hrvatsku zastavu na kninskoj tvrdjavi nakon
oslobodjenja 'krajine'. Plakao sam od srece. Mi smo se ovdje borili na
svoj nacin, no Hrvati u domovini su ispunili nase snove. Potresao me je
i ovaj posljedni put u Hrvatsku. Bratic me je poveo od Siska do Gline,
gdje nema nijedne cijele hrvatske kuce (ovo Ed kaze na hrvatskom "ni
jedna hrvatska kuca.")
Privremeni prekid boravka na Capital Hillu (1992-1995) Ed je uz rad na
George Masonu iskoristio za djelovanje unutar hrvatsko-americke
zajednice. "Ocito u meni ima krvi mog pradjeda" kaze Ed. Znam na sto
misli. Juraj Lovrencic bio je suosnivac Hrvatske Bratske Zajednice. Ed
Damich je suosnivac krovne udruge americkih Hrvata, i njezin prvi i
najuspjesniji predsjednik. U godinu i pol njegova predsjednistva NFCA se
afirmirala kao glas Hrvata u Washingtonu, i kako Ed istice, "NFCA je
jedina hrvatsko-americka udruga koja jos ima ured u Washingtonu."
"Steta je da su duh i energija ratnih godina nestali," kaze Damich
osvrcuci se na sadasnje stanje u zajednici. "To je velika pogreska, jer
se nikad ne zna sto ce se zbiti u buducnosti. Dodiri se moraju
odrzavati. Ne smije se popustit. Brine me stalna podjela unutar
hrvatsko-americke zajednice."
Pocetkom 1999, Ed namjerava napustiti Capitol Hill i vratiti se na
George Mason University. No na Capitol Hillu se govorka..., kao i
drugdje. Ed nas uvjerava da su price o politickoj karijeri u potpunosti
netocne.
Vladimir P. Goss
Ed Damic, Amerikanac hrvatskog podrijetla, imenovan saveznim sucem (22/11/98)
Prilog Bojana Klime
U redovitoj rubrici nedjeljom, Americko-hrvatske veze, gost nam je Ed Damic,
istaknuti americki strucnjak za autorsko pravo koji ce od 1. prosinca biti i
sudac Saveznog parnicnog suda ovdje u Washingtonu. Gospodin Damic je takodjer
i bivsi predsjednik Nacionalne federacije Amerikanaca hrvatskog podrijetla.
Ed Damic je do sada radio u Senatu americkog Kongresa, kao pravni savjetnik
pri Odboru za sudstvo. Njegova specijalnost je autorsko pravo, pogotovo
problemi isplate tantijema koji se javljaju razvojem digitalne tehnologije i
sirenjem elektronicke mreze Internet. 1992. godine, predsjednik George Bush
ga je imenovao povjerenikom Vijeca za autorska prava, koje odredjuje iznose
tantijema za emitiranje programa kablovske i satelitske televizije te
koristenje digitalne i audio tehnologije. Uz to, od 1984. Ed Damic predaje i
na Pravnom fakultetu Sveucilista George Mason u Vriginiji. Upitali smo ga
cime ce se sada baviti, kao sudac Saveznog parnicnog suda. "Ovaj sud
presudjuje u parnicama koje se pokrecu protiv savezne vlade. Radi se najvise
o zahtjevima za naknadu stete. Vise od 50 posto slucajeva odnosi se ili na
ugovorne odnose izmedju privatnih tvrtki i vlade, ili na povrat novca koje su
porezni obveznici preplatili, te im ga vlada mora vratiti. Ostalo su parnice
koje protiv vlade pokrecu uposlenici u vladinim agencijama i ustanovama,
naknade za ratne veterane, tuzbe zbog vladina krsenja autorskih prava, ili
pak problematika vezana uz indijanske rezervate."
Visestranacki pristup pri izboru sudaca
Suce americkih saveznih sudova imenuje predsjednik drzave. Mandat sudaca
Saveznog parnicnog suda traje 15 godina, a potom se moze produziti za jos
jedan mandat. No, i tada je postupak izbora isti kao i na pocetku: prijedlog
predsjednika, potvrda Senata Sjedinjenih Drzava, te na kraju imenovanje na
duznost, koje je takodjer duznost predsjednika. Ed Damic je Republikanac, pa
smo ga upitali zar nije neobicno to sto ga je imenovao predsjednik Clinton,
koji dolazi iz Demokratske stranke. "Moram naglasiti da je imenovanje sudaca
u Sjedinjenim Drzavama politicki cin. Suce poput mene imenuje predsjednik a
potvrdjuje Senat. Tu i lezi razlika s Europom, gdje su suci drzavni
duznosnici, dio administracije. Bez obzira na politicki aspekt mog izbora, on
takodjer pokazuje da je u Americi snazno visestranacje. Bijela je kuca naime
odlucila da me imenuje za saveznog suca nakon sto je zakljucila da sam ja
prava osoba za to mjesto, ali i nakon sto me je predlozio republikanski
senator Orrin Hatch, predsjedatelj senatskog Odbora za sudstvo", rekao je
gospodin Damic. Uz karijeru pravnika, Ed Damic je i aktivan u organizacijama
americkih Hrvata. Bio je predsjednik Nacionalne federacije Amerikanaca
hrvatskog podrijetla i u vise je navrata svjedocio u Kongresu, kada se
raspravljalo o americkoj politici prema Hrvatskoj i Bosni. Angazman za "stari
kraj" je tradicija u obitelji Eda Damica - njegov pradjed, Jura Lovrencic,
rodom iz Severina na Kupi, jedan je od osnivaca Hrvatske bratske zajednice,
najvece hrvastke organizacije na americkom kontinentu.
Edward J. Damich, danas sudac suda SAD za savezna potrazivanja (The U.S.
Court of Federal Claims), prvi je voditelj Nacionalne federacije americkih
Hrvata (NFCA) i uspjesan americki Hrvat koji nikada nije zaboravio svoje
hrvatske korjene. Damich se rodio u glavnom gradu americkih Hrvata,
Pittsburghu, 19. lipnja 1948. I Damichi i Lovrencici - majcina strana -
porijeklom su iz Gorskog Kotara. Djed Jura Lovrencic iz Severina na Kupi
bio je suosnivac Hrvatske Bratske Zajednice 1894. Damich je diplomirao
pravo na Catholic University u Washingtonu 1976, a titulu doktora pravnih
znanosti stjece na Columbia University 1991.
P. U Vasem nastupnom govoru 8. sijecnja 1999. s ponosom ste istakli svoje
hrvatsko porijeklo. Kakvu je ulogu to porijeklo imalo u zacrtavanju Vaseg
zivotnog puta?
- Moji roditelji i baka s kojima sam odrastao ucili su me da budem ponosan
na svoje porijeklo. Rekli su mi da uvijek moram reci da sam po
nacionalnosti Hrvat. Ako ne znaju gdje je Hrvatska, mogu reci "to je dio
Jugoslavije", ali nikad ne smijem reci da sam "Jugoslaven". Moji su
roditelji s ponosom isticali svoje porijeklo, iako su se rodili u SAD, i to
su prenijeli na mene. Moji djedovi i bake stigli su u SAD prije 1.
svjetskog rata.
P. Nabrojite nam najvaznije korake u Vasoj izuzetnoj karijeri.
- Po zavrsetku studija moj prvi znacajni polozaj bio je mjesto nastavnika
na George Mason University ( u Fairfaxu, virginijskom predgradju
Washingtona). Tamo san od 1984. predavao kolegije u nizu podrucja - no s
naglaskom na intelektualno vlasnistvo, dakle copyright. Bavio sam se i
pitanjima javne politike glede zakona o copyrightu. U to vrijeme SAD je
razmatrala pristupanje Bernskoj konvenciji o copyrightu, i tako sam bio
pozvan da svjedocim pred odborima obaju domova Kongresa. Preporucio sam
pristupanje. To je dovelo do mog polozaja na Tribunalu za copyright, na
koji me je imenovao Predsjednik Bush.
Godine 1994. vratio sam se u akademske vode na George Mason, a tada se
pojavio polozaj savjetnika za intelektualno vlasnistvo pri Odboru za
pravosudje Senata, koji vodi senator Orrin Hatch. Za Hatcha sam radio s
velikim zadovoljstvom tri i pol godine.
P. I to je vodilo do Vaseg sadasnjeg polozaja...
- Da. Na Odboru za pravosudje imao sam prilike baviti se i mnogim drugim
pravnim podrucjima, upoznati se s velikim i vaznim industrijama poput filma
i snimanja glazbe, s izdavacima...Pokazalo se da sam spretan pregoravac,
povjerovao sam da bih mogao sluziti kao sudac. Izabrao san Sud SAD za
savezna potrazivanja - potrazivanja od savezne vlade - je se radi o sudu s
ogranicenom jurisdikcijom. Imenovao me je Predsjednik Clinton. Senat me je
potvrdio, a mandat je 15 godina.
P. Usprkos svemu tome, nasli ste vremena da se posvetite politickom radu
unutar hrvatsko-americke zajednice.
- Prije ukljucivanja u rad pri Odboru za pravosudje, i naravno, ovog
sadasnjeg polozaja, imao sam slobodnije ruke...
P. Slika Hrvatske u americkim medijima i javnosti nije bas najbolja. Kao to
ispraviti?
- Mnogo je toga samo posljedica starih srpskih lazi iz vremena bivse
drzave, ili srpskih Amerikanaca koji gaje prosrpske simpatije. Primjetio
sam da nedostaje razumjevanja za vaznost promidzbenog rada medju Hrvatima,
u hrvatskoj vlasti i medju americkim Hrvatima. Mnogi potezi hrvatskog
Predsjednika i vlade predstavljaju dobre politcke poteze koji su krivo
prikazani u americkim medijima, sto se moglo izbjeci vecom osjetljivoscu za
public relations.
P. U slobodnoj Hrvatskoj dobili ste jos jednu domovinu. Kako ste to
dozivjeli?
- Predivno! Davno sam shvatio da Hrvati mogu ostvariti svoje teznje i
identitet samo u slobodnoj hrvatskoj drzavi. Nije samo vazno da se Hrvatska
oslobodila od srpske hegemonije, vec je vazno i kao drugi ljudi gledaju na
Hrvatsku i Hrvate. Drzava Hrvatska daje samopouzdanje i samopostovanje
Hrvatima sirom svijeta.
P. Posjetili ste vise puta Hrvatsku. Kakvi su vasi dojmovi?
- Posjetio sam je 1994. i 1998. i zapazio veliku razliku! Zagreb je uvijek
bio privlacan grad, mo u lipnju 1998. dojmio mi se kao vrlo profinjen i
kulturan grad. Sastao sam se s kolegama iz Drzavnog zavoda za intelektualno
vlasnistvo. Upoznao sam voditelja g. Nikolu Kopcica i bio sam impresioniran
strucnoscu i visokom tehnoloskom opremom ureda. Taj posjet 1998. zaista me
se dojmio zbog modernosti i energije koju pokazuju hrvatski ljudi.
P. Kao uspjesan americki Hrvat unutar americkog sustava, biste li nam mogli
imenovati jos neke nase ljude koji su, poput Vas, stigli gotovo do samog
vrha?
- A John Kasich...? ...koji ispituje mogucnost kandidature. Bio bi zaista
zanimnjivo vidjeti ga kao predsjednika ili potpredsjednika SAD.
P. No, Kasich nije nikada bas jako naglasavao svoje hrvatsko porijeklo.
- Nazalost, to je tocno. Vidio sam izjave u kojima priznaje hrvatsko
porijeklo, ne krije ga, no kao da nema a tim u vezi neki poseban osjecaj.
Ne znam zasto je tako. NFCA se pokusala pribliziti njegovom uredu, no
primljni smo bili dosta hladno. Nadalje, sjetite se da je Mira Baratta,
glavna savjetnica Roberta Dolea, americka Hrvatica, pa Paul Matulich,
savjetnik senatora Hatcha za vanjsku politiku. Kao ustanova, Hrvatska
Bratska Zajednica je uvijek imala i ima znakovit politicki utjecaj.
P. Vi ste republikanac, dakle "konzervativac". Sto danas znaci biti
"konzervativac" u Americi?
- Problem s ovim pitanjem jest da su konzervativna nacela uvelike
trijumfirala u SAD, i tesko je ukazati na kontraste u najvecem broju
pitanja. Predsjednik Clinton je sam u jednom od svojih govora o stanju
unije najavio da je proslo vrijeme jake sredisnje vlasti. Dakle, sama glava
demokratske stranke prihvaca sve ono sto je zaceo i ostvario Predsjednik
Reagan. Fokus se odmaknuo od Washingtona, i politicka snaga se vratila
drzavama. Ta pojava pokazuje da je danas gotovo svatko "konzervativac".
Nitko vise nece izjaviti" "Treba koncentrirati politicku moc u
Washingtonu". Tijekom naseg zivota vidjeli smo veliko opadanje uloge
saveznih vlasti.
P. Dakle, konzervativizam pobjedjuje, pa se svi hvataju za konzervativnu
agendu?
- I na medjunarodnoj sceni konzervativizam je pobjedio padom komunizma.
Jedino, ako aludirate na nedavni impeachment i sudjenje Predsjedniku
Clintonu, valja istaci da su knozervativci smatrali kako je laganje pod
prisegom tezi zlocin nego sto misli vecina americke javnosti. Kao casnik
pravne drzave koji, uz ostalo, i prima prisegu, smatram to ozbiljnim
prekrsajem, jer je prisega jedan od kamena-temeljca naseg pravnog sustava.
iako nemam neko misljenje o tome je li Kongres postupio ispravno ili ne,
cudi me reakcija velikog broja Amerikanaca.
P. Bili ste jedan od osnivaca i prvi predsjednik NFCA.
- Tocno. Zapanjen sam onim sto je Nacionalna federacija americkih Hrvata
(NFCA) uspjela uciniti s vrlo skromnim sredstvima i tek jednom stalnom
osobom u washingtonskom uredu. Nadam se da ce americko-hrvatska zajednica
nastaviti a takvim djelovanjem, iako Hrvatska danas vise nije u akutnoj
krizi i da ce NFCA nastavit sa zakonodavnim pritiskom. Ima puno toga sto
Hrvatska jos mora postici. Gledajte sto radi zidovska zajednica, iako je
Izrael prilicno siguran sto se tice vojne moci. Ipak, dobiva golem novac od
Amerike i u sredistu je americke vanjske politike. Razlog je politicki
utjecaj americke zidovske zajednice. Hrvati moraju uciti of Zidova i ciniti
isto.
Razgovarao Vladimir Goss
WASHINGTON, DC - CFU Lodge 1976 would like to follow up on a recent article
published in the Zajednicar about a member of ours, Edward J. Damich, being
appointed a Judge in the U.S. Court of Federal Claims. Some lodge members
were privileged to attend this investiture on January 8, 1999.
Two courtrooms were filled to overflowing with family and friends to
witness this very solemn occasion. His future colleagues, the Judges on the
Court, sat on a crowded dais and I wondered if Ed was going to have any
place to sit when he joined them. (Later in the ceremony they did make room
for him!)
The program opened with an Invocation by Rev. Bonifice Ramsey, O.P.,
pastor, St. Vincent Ferrer Church, New York City. Speakers included Manus
Cooney, Esq., Chief Counsel and Chief of Staff, Committee on the Judiciary,
U.S. Senate; The Honorable George Radanovich, member of the U.S. House of
Representatives. Presentation of the Commission: Dr. Leon J. Podles;
Administration of the Oath was given by Chief Judge Loren Smith, U.S. Court
of Federal Claims; his sisters, Joan Harper and Wilma Green, assisted him
with his Robing, and the Rev. Michael DeTemple, O.P., pastor, St. Thomas
Aquinas Church, Zanesville, OH ended the ceremony with Benediction.
Ed's remarks during the ceremony were very moving, but not without humor.
He began by commenting on the month of January coming from the Roman god
Janus, whose image had two faces, one looking to the past and one looking
to the future.
He felt January was an appropriate name for the first month of the year
when we take stock of our lives - what has happened to us in 1998 and what
we resolve to do differently in 1999.
He reflected on his life, particularly on his family, for instilling in him
his faith, love, high regard for education and hard work, and strong sense
of loyalty to this country and to his Croatian heritage. He mentioned his
sisters scarred him permanently by claiming that he was their mother's
favorite, until his younger brother came along. But his mother to this very
day says she loves them all equally!
All of the invitees represented various parts of his life, from his youth
to the present time, and he indicated how their friendship, guidance and
caring sustained him. His many co-workers became his friends, including
Sen. Orrin Hatch, whom he thanked for recommending him to President
Clinton. He admitted that not all had gone smoothly for him, particularly
mentioning his one and half years on the now defunct copy-right Royalty
Tribunal. He even testified in favor of its abolition, but quickly assured
his colleagues on the court he would not do the same with the U.S. Court of
Federal Claims!
He shared with the audience his first career choice to be a Catholic priest
of the Dominican Order. As that did not work out, he found an uncanny
resemblance between a judicial robe and a religious garment! Many of his
friends from that period of his life were also present.
He also acknolwedged his friends and colleagues in the Croatian community
where he maintains his membership in various organizations, namely CFU
Lodge 1976, NFCA (first president), and AMAC. He also felt honored to have
in the audience His Excellency, Miomir Zuzul, Ambassador of the Republic of
Croatia.
Ed concluded by saying "In little time that I have already spent on this
court, I have seen many examples of good judgement in my esteemed
colleagues. Like Janus, as I look to where I want to be, as well as what
brought me here, I can say very simply I want to be like them."
A reception, sponsored by his long-time friends, Dr. and Mrs. Leon J.
Podles, was held immediately following the investiture. A blessing was
given by Rev. Andrew O'Conner, followed by remarks by Prof. J. Kevin Barry,
Dr. Leon J. Podles, Ambassador Zuzul, and Rev. Anthony Petrusic, who then
closed with a Benediction.
We all wish Judge Edward J. Damich (but we still call him Ed) the very best
in his new position and look forward to seeing him at various functions.
Neka Bog bude s tobom u tvojim buducim poduhvatima.
Anne L. Pavlich
Lodge 1976