Google Groups no longer supports new Usenet posts or subscriptions. Historical content remains viewable.
Dismiss
Partizanski pogon za silovanje djevojčica u Zagrebu: Mlade partizanke ženama rezale dojke, nabijale ih na kolac i mrcvarile do smrti
283 views
Skip to first unread message
Barry
May 8, 2016, 11:44:59 AM5/8/16
to
Jeziva osobna svjedočanstva žrtava, koje su na podsljemenskim stratištima
uspjele preživjeti vlastito smaknuće, desetljećima su UDBA i SUP nazivali
neprijateljskom promocijom. No, ono što su svjedočili preživjeli Hrvati i
Židovi ipak je uspjelo doći do djela javnosti.
Govorilo se tako o tome kako su ih iz njihovih zagrebačkih stanova na
smaknuće odveli te u ubijanju sudjelovali milicioneri obučeni u krvlju
poprskane ustaške hlače te markuševačke lajbeke. Na koncu se takozvana
zlonamjerna klerofašistička kletva narodne vlasti pokazala istinitom.
Koljačka jedinica bila je samo jedna od hordi koje su klale Zagrepčane, ali
i one koji su boravili u hrvatskoj metropoli. Njihove žrtve brojčano iznose
gotovo petinu poubijanih na zagrebačkom području od svibnja do kolovoza
1945. godine. Ovi zločinci poznati su pod nazivom lajbek milicioneri, a
nosili su hlače kaki boje, bijele košulje, ali i šarene prsluke uzete s
markuševačke narodne nošnje. Karakterizirale su ih kaubojske marame, a na
glavi šajkače s crvenom zvijezdom. Uza se, imali su i naoružanje; puške,
pištolje, noževe naoštrene za klanje te ručne bombe. Jedinica je služila za
teror i ubojstva stanovništva, a njezino brojčano stanje nije utvrđeno, ali
nagađa se da je brojila preko 300 ljudi. Bila je sastavljena od dragovoljaca
čija je uloga bila ubijanje ‘neprijatelja’ unovačenih od partizana i
njihovih simpatizera iz podsljemenskih sela. Jedinica je utemeljena od
narodnog heroja i ministra policije poznatog krvoloka Ivana Krajačića zvanog
Stevo. Dizajner odore bio je načelnik OZNE za Grad Zagreb te narodni heroj i
ubojica Marijan Cvetković, a spomenuta jedinica bila je operativno pridodana
dragovoljačkom egzekucijskom odredu VI ličke divizije.
Milicionari su bili smješteni u javne, ali i prevremeno otuđene privatne
zgrade u zagrebačim Šestinama, Gračanima, Mikulićima i Markuševačkoj Trnavi,
a radno vrijeme bilo im je – 24 sata ubijanja, 24 sata odmora. Po naredbi
ili u prisustvu operativnih oficira OZNR upadali su obiteljske domove i vile
u rezidencijalnom dijelu grada. Tamo su pak silovali žene ne birajući po
dobi, na likvidaciju su odvođene imućne obitelji s djecom, a zatim bi
uslijedilo useljavanje predstavnika nove vlasti u te stambene prostore.
Pored toga upadali su u stanove narodnih neprijatelja te ritualno pred
cijelom obitelji silovali žene, pljačkali stanove i vrijednosti te uhićene
neprijatelje sprovodili u privremene zatvore VI ličke divizije u Gračanima.
Na obroncima Medvednice pronalazili su najpogodnija mjesta za ubojstva,
aktivno su sudjelovali u pokoljima, a nakon izvršenja istih prisilno su
dovodili okolno stanovništvo radi ukopa tijela žrtava. Svim smaknućima u
sjevernom dijelu Zagreba, prema tvrdnjama većeg broja očevidaca i
počinitelja rukovodio je već spomenuti odred ličke divizije. Stožer je bio
smješten u Gračanima u kući Radić u Gračecu br. 15, a jednim dijelom u kući
Haramija u Lonščini br. 25. Ogromni podrum kuće Bešić bio je pogon za
mučenje uhićenika, ali i poligon za serijska silovanja ženske djece i
odraslih žena. Šupe i štale u okolici bile su privremeni zatvori, a lajbek
milicioneri su iz podruma iznosili kante pune odrezanih muških spolovila,
dojki, ušiju, noseva, očiju… Sve to u dvorištu bi polijevali benzinom i
palili.
Nakon orgija i spolnog sakaćenja podrumi su krili krv do gležnjeva, a sve to
oni bi proslavili pjevanjem i plesanjem partizanskog kola u dvorištu. U
zlostavljanjima su sudjelovale i partizanke, jer dio djevojčica i mlađih
žena zadržavan je neko vrijeme na životu da bi u tzv. Gračanskom bordelu
pružale seksualne usluge partizanskim časnicima koji su u tu svrhu hrlili iz
grada, neke od njih uspjele su gračanskim seljacima dodati papirić s porukom
koju su slale obiteljima i prijateljima.
U navednom bordelu nakon monstruoznog silovanja i jezivog mučenja život je
okončala Grozda Budak kojoj su partizanke stolarskom pilom rezale udove
polako – odrezak po odrezak. Zatim su joj isjekle prsnu kost i izvukle srce,
a na kraju još uvijek živ torzo ispekle na žaru.
Na ovaj i sličan način živote je izgubilo preko deset tisuća ludi. Smaknuća
su vršena u večernjim satima i noću, a žene bi bile skidane do gola. Na
lokaciji Pustodol život je izgubilo 500 djece od sedam do petnaest godina,
riječ je o štićenicima Državnog zavoda za odgoj djece, koja su u ratu
izgubila roditelje. Prema svjedočenju Miroslava Harmkije koji je po nalogu
organa narodne vlasti izvršio dezinfekciju gračanske grobnice leševi su
ukazivali na bolesno stanje uma i zvjersko ponašanje počinitelja. U srpnju ’45.
Godine jedinica lajbek milicionera širi svoju djelatnost i na druga
zagrebačka stratišta, a nakon pokolja i ubojstva 15 tisuća ljudi raspuštena
je u kolovozu iste godine.
uspjele preživjeti vlastito smaknuće, desetljećima su UDBA i SUP nazivali
neprijateljskom promocijom. No, ono što su svjedočili preživjeli Hrvati i
Židovi ipak je uspjelo doći do djela javnosti.
Govorilo se tako o tome kako su ih iz njihovih zagrebačkih stanova na
smaknuće odveli te u ubijanju sudjelovali milicioneri obučeni u krvlju
poprskane ustaške hlače te markuševačke lajbeke. Na koncu se takozvana
zlonamjerna klerofašistička kletva narodne vlasti pokazala istinitom.
Koljačka jedinica bila je samo jedna od hordi koje su klale Zagrepčane, ali
i one koji su boravili u hrvatskoj metropoli. Njihove žrtve brojčano iznose
gotovo petinu poubijanih na zagrebačkom području od svibnja do kolovoza
1945. godine. Ovi zločinci poznati su pod nazivom lajbek milicioneri, a
nosili su hlače kaki boje, bijele košulje, ali i šarene prsluke uzete s
markuševačke narodne nošnje. Karakterizirale su ih kaubojske marame, a na
glavi šajkače s crvenom zvijezdom. Uza se, imali su i naoružanje; puške,
pištolje, noževe naoštrene za klanje te ručne bombe. Jedinica je služila za
teror i ubojstva stanovništva, a njezino brojčano stanje nije utvrđeno, ali
nagađa se da je brojila preko 300 ljudi. Bila je sastavljena od dragovoljaca
čija je uloga bila ubijanje ‘neprijatelja’ unovačenih od partizana i
njihovih simpatizera iz podsljemenskih sela. Jedinica je utemeljena od
narodnog heroja i ministra policije poznatog krvoloka Ivana Krajačića zvanog
Stevo. Dizajner odore bio je načelnik OZNE za Grad Zagreb te narodni heroj i
ubojica Marijan Cvetković, a spomenuta jedinica bila je operativno pridodana
dragovoljačkom egzekucijskom odredu VI ličke divizije.
Milicionari su bili smješteni u javne, ali i prevremeno otuđene privatne
zgrade u zagrebačim Šestinama, Gračanima, Mikulićima i Markuševačkoj Trnavi,
a radno vrijeme bilo im je – 24 sata ubijanja, 24 sata odmora. Po naredbi
ili u prisustvu operativnih oficira OZNR upadali su obiteljske domove i vile
u rezidencijalnom dijelu grada. Tamo su pak silovali žene ne birajući po
dobi, na likvidaciju su odvođene imućne obitelji s djecom, a zatim bi
uslijedilo useljavanje predstavnika nove vlasti u te stambene prostore.
Pored toga upadali su u stanove narodnih neprijatelja te ritualno pred
cijelom obitelji silovali žene, pljačkali stanove i vrijednosti te uhićene
neprijatelje sprovodili u privremene zatvore VI ličke divizije u Gračanima.
Na obroncima Medvednice pronalazili su najpogodnija mjesta za ubojstva,
aktivno su sudjelovali u pokoljima, a nakon izvršenja istih prisilno su
dovodili okolno stanovništvo radi ukopa tijela žrtava. Svim smaknućima u
sjevernom dijelu Zagreba, prema tvrdnjama većeg broja očevidaca i
počinitelja rukovodio je već spomenuti odred ličke divizije. Stožer je bio
smješten u Gračanima u kući Radić u Gračecu br. 15, a jednim dijelom u kući
Haramija u Lonščini br. 25. Ogromni podrum kuće Bešić bio je pogon za
mučenje uhićenika, ali i poligon za serijska silovanja ženske djece i
odraslih žena. Šupe i štale u okolici bile su privremeni zatvori, a lajbek
milicioneri su iz podruma iznosili kante pune odrezanih muških spolovila,
dojki, ušiju, noseva, očiju… Sve to u dvorištu bi polijevali benzinom i
palili.
Nakon orgija i spolnog sakaćenja podrumi su krili krv do gležnjeva, a sve to
oni bi proslavili pjevanjem i plesanjem partizanskog kola u dvorištu. U
zlostavljanjima su sudjelovale i partizanke, jer dio djevojčica i mlađih
žena zadržavan je neko vrijeme na životu da bi u tzv. Gračanskom bordelu
pružale seksualne usluge partizanskim časnicima koji su u tu svrhu hrlili iz
grada, neke od njih uspjele su gračanskim seljacima dodati papirić s porukom
koju su slale obiteljima i prijateljima.
U navednom bordelu nakon monstruoznog silovanja i jezivog mučenja život je
okončala Grozda Budak kojoj su partizanke stolarskom pilom rezale udove
polako – odrezak po odrezak. Zatim su joj isjekle prsnu kost i izvukle srce,
a na kraju još uvijek živ torzo ispekle na žaru.
Na ovaj i sličan način živote je izgubilo preko deset tisuća ludi. Smaknuća
su vršena u večernjim satima i noću, a žene bi bile skidane do gola. Na
lokaciji Pustodol život je izgubilo 500 djece od sedam do petnaest godina,
riječ je o štićenicima Državnog zavoda za odgoj djece, koja su u ratu
izgubila roditelje. Prema svjedočenju Miroslava Harmkije koji je po nalogu
organa narodne vlasti izvršio dezinfekciju gračanske grobnice leševi su
ukazivali na bolesno stanje uma i zvjersko ponašanje počinitelja. U srpnju ’45.
Godine jedinica lajbek milicionera širi svoju djelatnost i na druga
zagrebačka stratišta, a nakon pokolja i ubojstva 15 tisuća ljudi raspuštena
je u kolovozu iste godine.
palomas
May 9, 2016, 2:27:11 AM5/9/16
to
Znam čovjeka (susjeda) koji je kao mladi partizan dobio naredbu
(prekomandu) da skupa sa svojom jedinicom vrši pokolje po Zagrebu,
i koji je to odbio.
Bio je zbog toga žestoko zlostavljan i pretučen, toliko da se
nikad više u životu nije bavio politikom, povukao se potpuno
iz javnog života, nikad nije bio niti na jednoj "obljetnici",
niti na bilo kakvom drugim okupljanju partizana.
Praktički se on sam izopćio iz tog poslijeratnog ludila, a
lokalni varaždinski "narodni heroji" pustili su ga na miru -
bojali su se da ne progovori, pošto je on bio svjedok nezamislivih bestijalnosti, koje su ti "heroji" počinili na Kalniku nad zarobljenicima tijekom rata.
(prekomandu) da skupa sa svojom jedinicom vrši pokolje po Zagrebu,
i koji je to odbio.
Bio je zbog toga žestoko zlostavljan i pretučen, toliko da se
nikad više u životu nije bavio politikom, povukao se potpuno
iz javnog života, nikad nije bio niti na jednoj "obljetnici",
niti na bilo kakvom drugim okupljanju partizana.
Praktički se on sam izopćio iz tog poslijeratnog ludila, a
lokalni varaždinski "narodni heroji" pustili su ga na miru -
bojali su se da ne progovori, pošto je on bio svjedok nezamislivih bestijalnosti, koje su ti "heroji" počinili na Kalniku nad zarobljenicima tijekom rata.
Miki
May 9, 2016, 3:00:40 AM5/9/16
to
> ili u prisustvu operativnih oficira OZNR upadali su obiteljske domove i vile
> u rezidencijalnom dijelu grada. Tamo su pak silovali žene ne birajući po
> dobi, na likvidaciju su odvođene imućne obitelji s djecom, a zatim bi
> uslijedilo useljavanje predstavnika nove vlasti u te stambene prostore.
> Pored toga upadali su u stanove narodnih neprijatelja te ritualno pred
> cijelom obitelji silovali žene, pljačkali stanove i vrijednosti te uhićene
> neprijatelje sprovodili u privremene zatvore VI ličke divizije u Gračanima.
> Na obroncima Medvednice pronalazili su najpogodnija mjesta za ubojstva,
> aktivno su sudjelovali u pokoljima, a nakon izvršenja istih prisilno su
> dovodili okolno stanovništvo radi ukopa tijela žrtava. Svim smaknućima u
> sjevernom dijelu Zagreba, prema tvrdnjama većeg broja očevidaca i
> počinitelja rukovodio je već spomenuti odred ličke divizije. Stožer je bio
> smješten u Gračanima u kući Radić u Gračecu br. 15, a jednim dijelom u kući
> Haramija u Lonščini br. 25. Ogromni podrum kuće Bešić bio je pogon za
> mučenje uhićenika, ali i poligon za serijska silovanja ženske djece i
> odraslih žena. Šupe i štale u okolici bile su privremeni zatvori, a lajbek
> milicioneri su iz podruma iznosili kante pune odrezanih muških spolovila,
> dojki, ušiju, noseva, očiju... Sve to u dvorištu bi polijevali benzinom i
> u rezidencijalnom dijelu grada. Tamo su pak silovali žene ne birajući po
> dobi, na likvidaciju su odvođene imućne obitelji s djecom, a zatim bi
> uslijedilo useljavanje predstavnika nove vlasti u te stambene prostore.
> Pored toga upadali su u stanove narodnih neprijatelja te ritualno pred
> cijelom obitelji silovali žene, pljačkali stanove i vrijednosti te uhićene
> neprijatelje sprovodili u privremene zatvore VI ličke divizije u Gračanima.
> Na obroncima Medvednice pronalazili su najpogodnija mjesta za ubojstva,
> aktivno su sudjelovali u pokoljima, a nakon izvršenja istih prisilno su
> dovodili okolno stanovništvo radi ukopa tijela žrtava. Svim smaknućima u
> sjevernom dijelu Zagreba, prema tvrdnjama većeg broja očevidaca i
> počinitelja rukovodio je već spomenuti odred ličke divizije. Stožer je bio
> smješten u Gračanima u kući Radić u Gračecu br. 15, a jednim dijelom u kući
> Haramija u Lonščini br. 25. Ogromni podrum kuće Bešić bio je pogon za
> mučenje uhićenika, ali i poligon za serijska silovanja ženske djece i
> odraslih žena. Šupe i štale u okolici bile su privremeni zatvori, a lajbek
> milicioneri su iz podruma iznosili kante pune odrezanih muških spolovila,
> palili.
>
> Nakon orgija i spolnog sakaćenja podrumi su krili krv do gležnjeva, a sve to
> oni bi proslavili pjevanjem i plesanjem partizanskog kola u dvorištu. U
> zlostavljanjima su sudjelovale i partizanke, jer dio djevojčica i mlađih
> žena zadržavan je neko vrijeme na životu da bi u tzv. Gračanskom bordelu
> pružale seksualne usluge partizanskim časnicima koji su u tu svrhu hrlili iz
> grada, neke od njih uspjele su gračanskim seljacima dodati papirić s porukom
> koju su slale obiteljima i prijateljima.
>
> U navednom bordelu nakon monstruoznog silovanja i jezivog mučenja život je
> okončala Grozda Budak kojoj su partizanke stolarskom pilom rezale udove
> polako - odrezak po odrezak. Zatim su joj isjekle prsnu kost i izvukle srce,
>
> Nakon orgija i spolnog sakaćenja podrumi su krili krv do gležnjeva, a sve to
> oni bi proslavili pjevanjem i plesanjem partizanskog kola u dvorištu. U
> zlostavljanjima su sudjelovale i partizanke, jer dio djevojčica i mlađih
> žena zadržavan je neko vrijeme na životu da bi u tzv. Gračanskom bordelu
> pružale seksualne usluge partizanskim časnicima koji su u tu svrhu hrlili iz
> grada, neke od njih uspjele su gračanskim seljacima dodati papirić s porukom
> koju su slale obiteljima i prijateljima.
>
> U navednom bordelu nakon monstruoznog silovanja i jezivog mučenja život je
> okončala Grozda Budak kojoj su partizanke stolarskom pilom rezale udove
> a na kraju još uvijek živ torzo ispekle na žaru.
>
> Na ovaj i sličan način živote je izgubilo preko deset tisuća ludi. Smaknuća
> su vršena u večernjim satima i noću, a žene bi bile skidane do gola. Na
> lokaciji Pustodol život je izgubilo 500 djece od sedam do petnaest godina,
> riječ je o štićenicima Državnog zavoda za odgoj djece, koja su u ratu
> izgubila roditelje. Prema svjedočenju Miroslava Harmkije koji je po nalogu
> organa narodne vlasti izvršio dezinfekciju gračanske grobnice leševi su
> ukazivali na bolesno stanje uma i zvjersko ponašanje počinitelja. U srpnju '45.
> Godine jedinica lajbek milicionera širi svoju djelatnost i na druga
> zagrebačka stratišta, a nakon pokolja i ubojstva 15 tisuća ljudi raspuštena
> je u kolovozu iste godine.
A sada djeco operite svoje zubiće i na spavanje!
>
> Na ovaj i sličan način živote je izgubilo preko deset tisuća ludi. Smaknuća
> su vršena u večernjim satima i noću, a žene bi bile skidane do gola. Na
> lokaciji Pustodol život je izgubilo 500 djece od sedam do petnaest godina,
> riječ je o štićenicima Državnog zavoda za odgoj djece, koja su u ratu
> izgubila roditelje. Prema svjedočenju Miroslava Harmkije koji je po nalogu
> organa narodne vlasti izvršio dezinfekciju gračanske grobnice leševi su
> ukazivali na bolesno stanje uma i zvjersko ponašanje počinitelja. U srpnju '45.
> Godine jedinica lajbek milicionera širi svoju djelatnost i na druga
> zagrebačka stratišta, a nakon pokolja i ubojstva 15 tisuća ljudi raspuštena
> je u kolovozu iste godine.
Tomy, 9A5ALL
May 9, 2016, 5:30:02 AM5/9/16
to
/CUT
Isusa ti boga, autor ovog texta je opasan po okolinu - neko ko je na
ovaj način zamislil masakr zapravo pokazuje svoje vlastite fantazije,
želje i ambicije.
Tak nekaj ni Stephen King na težim drogama nije napisal.
--
Pozdrav!
Tomy, 9A5ALL
------------------------
http://www.hamall.com.hr
Isusa ti boga, autor ovog texta je opasan po okolinu - neko ko je na
ovaj način zamislil masakr zapravo pokazuje svoje vlastite fantazije,
želje i ambicije.
Tak nekaj ni Stephen King na težim drogama nije napisal.
--
Pozdrav!
Tomy, 9A5ALL
------------------------
http://www.hamall.com.hr
palomas
May 9, 2016, 5:52:11 AM5/9/16
to
I masovne grobnice po Sloveniji, zazidana rudarska okna u kojima
su zatrpani živi ljudi, tisuće i tisuće njih zapravo su nečija "fantazija"?
Ako ovdje počnem pisati detalje o prebolesnim bestijalnostima tzv. "partizana",
o kojima sam čuo od svjedoka iz prve ruke, naravno - za tebe će i
to biti "fantazija"?
Poznata su jako dobro imena krvnika i počinitelja ("narodnih heroja"), poznata su imena i sudbine žrtava...
Na "ntifašistima" je red da sve to reativiziraju, ili barem opravdaju, ako
istinu nije moguće zaustaviti.
su zatrpani živi ljudi, tisuće i tisuće njih zapravo su nečija "fantazija"?
Ako ovdje počnem pisati detalje o prebolesnim bestijalnostima tzv. "partizana",
o kojima sam čuo od svjedoka iz prve ruke, naravno - za tebe će i
to biti "fantazija"?
Poznata su jako dobro imena krvnika i počinitelja ("narodnih heroja"), poznata su imena i sudbine žrtava...
Na "ntifašistima" je red da sve to reativiziraju, ili barem opravdaju, ako
istinu nije moguće zaustaviti.
Unknown
May 9, 2016, 6:01:02 AM5/9/16
to
"Tomy, 9A5ALL" <MtAoKmNiI...@vip.hr> Wrote in message:
Pusti, da manje izmisljaju netko bi i povjerovao:)
--
Prijatno
--
Prijatno
palomas
May 9, 2016, 6:05:35 AM5/9/16
to
palomas
May 9, 2016, 6:15:13 AM5/9/16
to
ODJELJENJE ZAŠTITE NARODA (OZNA)
Z A H R V A T S K U
MINISTARSTVA NARODNE OBRANE
FEDERATIVNE JUGOSLAVIJE
Br. 4993
9. XII. 1945.
ZAGREB
CENTRALNOM KOMITETU K.P. HRVATSKE
Dostavljamo Vam radi znanja slijedeće depeše:
MASOVNO UBIJANJE HRVATA ZAROBLJENIKA
Pred oko mjesec dana bilo je dotjerano u Suhopolje nekoliko stotina zarobljenika, koje su otpremili u obližnju šumu i tamo sve potukli.
Iste su najprije izprebijali, pa su onda klali. To su izvršili drugovi iz 4. bataljona V. Proleterske Crnogorske brigade koji su bili onda u Suhopolju, a kada su se vraćali u Suhopolje govorili su narodu kako su ih klali.
Ovi isti drugovi koji su bili u V. Prolet.[erskoj] Crnogorskoj brigadi govorili su narodu da su ranije bili četnici, a sada su prešli u partizane.
Iz toga se može zaključiti, da ovi Srbi sada kao četnici pod drugom firmom /maskom/ ubijaju nemile Hrvate.
Na ovo narod ne gleda dobro, time je takodjer krnjen današnji probitak.
Prije nego što su prešli na klanje zarobljenika brusili su noževe po kućama i kupili štrikove.
Zbog toga je došlo do kritike na sastanku AFŽ. U Suhopolju dana 1. VII. 1945.
Došla je jedna drugarica iz Kotarskog AFŽ. I kritizirala radi toga što drugarice ne dolaze na sastanak, a predsjenica AFŽ.
Drugarica Micika Huber odgovorila joj, da je narod nezadovoljan zbog ubistava masovnog koji se vrši oko Suhopolja, jer su vidjeni mrtvi kojima je vadjeno srce i razni djelovi tjela, pa su govorili da nije to možda moj brat, sin i t.d. a zašto da onda idemo na sastanke i t.d.
Drugarica iz Kotara pitala i dala pozvati Komandanta 4. Bataljona V. Prol.[eterske] Crn.[ogorske] Brigade i istoga pitala â EURO śkakvo se ovo klanje vršiâ EURO ť a on je govorio, da to nije istina, medjutim u suočenju sa drugaricom Huber Micikom predsjednicom AFŽ. Isti nije to mogao poreći, već pocrvenivši odgovorio, nasotjati ćemo, da se ovo više ne dogodi.
Kada su prolazili domobrani /zarobljenici/ kao i ustaše nisu dozvolili da im narod nosi bilo kakvu hranu i ako je kotar odredio da se hrana pripravi za zarobljenike koji imadu doći, već su bili tučeni i dalje tjerani, a kada su naišli četnici dobili su oni jesti, dapače su neki Srbi iz općine išli i ljubili zarobljenike četnike.
Ovo je kritizirala drugarica Micika Huber na masovnom sasanku 1. VII. 1945.
Sve ovo bilo je na željezničkom transportu zarobljenika koji je prolazio kroz Suhopolje.
Zbog toga je ova drugarica Micika Huber skinuta sa dužnosti predsjednice AFŽ. Kao i izbačena iz Mjesnog NOO Suhopolje, a ne obazirajući se na to da je njezin drug Zdenko još i danas kao stari borac u NOV.
Ustanovljeno je, da je ukupno ubijanje zarobljenika izmedju Pitomače i Sladojevaca 1416 ljudi.
Z A H R V A T S K U
MINISTARSTVA NARODNE OBRANE
FEDERATIVNE JUGOSLAVIJE
Br. 4993
9. XII. 1945.
ZAGREB
CENTRALNOM KOMITETU K.P. HRVATSKE
Dostavljamo Vam radi znanja slijedeće depeše:
MASOVNO UBIJANJE HRVATA ZAROBLJENIKA
Pred oko mjesec dana bilo je dotjerano u Suhopolje nekoliko stotina zarobljenika, koje su otpremili u obližnju šumu i tamo sve potukli.
Iste su najprije izprebijali, pa su onda klali. To su izvršili drugovi iz 4. bataljona V. Proleterske Crnogorske brigade koji su bili onda u Suhopolju, a kada su se vraćali u Suhopolje govorili su narodu kako su ih klali.
Ovi isti drugovi koji su bili u V. Prolet.[erskoj] Crnogorskoj brigadi govorili su narodu da su ranije bili četnici, a sada su prešli u partizane.
Iz toga se može zaključiti, da ovi Srbi sada kao četnici pod drugom firmom /maskom/ ubijaju nemile Hrvate.
Na ovo narod ne gleda dobro, time je takodjer krnjen današnji probitak.
Prije nego što su prešli na klanje zarobljenika brusili su noževe po kućama i kupili štrikove.
Zbog toga je došlo do kritike na sastanku AFŽ. U Suhopolju dana 1. VII. 1945.
Došla je jedna drugarica iz Kotarskog AFŽ. I kritizirala radi toga što drugarice ne dolaze na sastanak, a predsjenica AFŽ.
Drugarica Micika Huber odgovorila joj, da je narod nezadovoljan zbog ubistava masovnog koji se vrši oko Suhopolja, jer su vidjeni mrtvi kojima je vadjeno srce i razni djelovi tjela, pa su govorili da nije to možda moj brat, sin i t.d. a zašto da onda idemo na sastanke i t.d.
Drugarica iz Kotara pitala i dala pozvati Komandanta 4. Bataljona V. Prol.[eterske] Crn.[ogorske] Brigade i istoga pitala â EURO śkakvo se ovo klanje vršiâ EURO ť a on je govorio, da to nije istina, medjutim u suočenju sa drugaricom Huber Micikom predsjednicom AFŽ. Isti nije to mogao poreći, već pocrvenivši odgovorio, nasotjati ćemo, da se ovo više ne dogodi.
Kada su prolazili domobrani /zarobljenici/ kao i ustaše nisu dozvolili da im narod nosi bilo kakvu hranu i ako je kotar odredio da se hrana pripravi za zarobljenike koji imadu doći, već su bili tučeni i dalje tjerani, a kada su naišli četnici dobili su oni jesti, dapače su neki Srbi iz općine išli i ljubili zarobljenike četnike.
Ovo je kritizirala drugarica Micika Huber na masovnom sasanku 1. VII. 1945.
Sve ovo bilo je na željezničkom transportu zarobljenika koji je prolazio kroz Suhopolje.
Zbog toga je ova drugarica Micika Huber skinuta sa dužnosti predsjednice AFŽ. Kao i izbačena iz Mjesnog NOO Suhopolje, a ne obazirajući se na to da je njezin drug Zdenko još i danas kao stari borac u NOV.
Ustanovljeno je, da je ukupno ubijanje zarobljenika izmedju Pitomače i Sladojevaca 1416 ljudi.
Tomy, 9A5ALL
May 9, 2016, 6:30:02 AM5/9/16
to
i ustaše koje pretjeruju s brojkama i općenito načinom i okolnostima).
Međutim, pogubljenja i jame su jedno, dok masakri opisani na ovaj način
više govore o autoru texta i njegovom psihološkom profilu nego o
potencijalnom stvarnom događaju.
Ni ovime ne sporim da su se masakri od strane monstrumskih bolesnika
događali, ali ovaj text sigurno nije plod realnosti nego bolesne mašte.
Tu se radi o čistoj psihologiji, isto kak i kod bivših branitelja.
Koliko njih priča o stvarnim krvavim događajima? Ni jedan. Onaj koji
priča ili nije videl pravog ratišta ili je dovoljno lud da priča.
Uglavnom pričaju o janjetinama, komičnim trenucima, situacijama, a ovo
ostalo zadrže za sebe. Zakaj? Pitaj psihologe, valjda budu znali dobro
objasniti.
Nadalje, imena i prezimena nisu baš tak poznata - bilo bi jako dobro da
jesu, jer bi time ovi zločini dobili svoje konkretne krvnike. Ovak trpi
celi partizanski pokret, koji se na temelju osvete prema dugogodišnjim
krvnicima (ne treba zaboraviti povod za osvetu) danas prikazuje krvničkim.
Miki
May 9, 2016, 6:43:00 AM5/9/16
to
Dana nedjelja, 8. svibnja 2016. u 17:44:59 UTC+2, korisnik Barry napisao je:
> ili u prisustvu operativnih oficira OZNR upadali su obiteljske domove i vile
> u rezidencijalnom dijelu grada. Tamo su pak silovali žene ne birajući po
> dobi, na likvidaciju su odvođene imućne obitelji s djecom, a zatim bi
> uslijedilo useljavanje predstavnika nove vlasti u te stambene prostore.
> Pored toga upadali su u stanove narodnih neprijatelja te ritualno pred
> cijelom obitelji silovali žene, pljačkali stanove i vrijednosti te uhićene
> neprijatelje sprovodili u privremene zatvore VI ličke divizije u Gračanima.
> Na obroncima Medvednice pronalazili su najpogodnija mjesta za ubojstva,
> aktivno su sudjelovali u pokoljima, a nakon izvršenja istih prisilno su
> dovodili okolno stanovništvo radi ukopa tijela žrtava. Svim smaknućima u
> sjevernom dijelu Zagreba, prema tvrdnjama većeg broja očevidaca i
> počinitelja rukovodio je već spomenuti odred ličke divizije. Stožer je bio
> smješten u Gračanima u kući Radić u Gračecu br. 15, a jednim dijelom u kući
> Haramija u Lonščini br. 25. Ogromni podrum kuće Bešić bio je pogon za
> mučenje uhićenika, ali i poligon za serijska silovanja ženske djece i
> odraslih žena. Šupe i štale u okolici bile su privremeni zatvori, a lajbek
> milicioneri su iz podruma iznosili kante pune odrezanih muških spolovila,
> dojki, ušiju, noseva, očiju... Sve to u dvorištu bi polijevali benzinom i
> u rezidencijalnom dijelu grada. Tamo su pak silovali žene ne birajući po
> dobi, na likvidaciju su odvođene imućne obitelji s djecom, a zatim bi
> uslijedilo useljavanje predstavnika nove vlasti u te stambene prostore.
> Pored toga upadali su u stanove narodnih neprijatelja te ritualno pred
> cijelom obitelji silovali žene, pljačkali stanove i vrijednosti te uhićene
> neprijatelje sprovodili u privremene zatvore VI ličke divizije u Gračanima.
> Na obroncima Medvednice pronalazili su najpogodnija mjesta za ubojstva,
> aktivno su sudjelovali u pokoljima, a nakon izvršenja istih prisilno su
> dovodili okolno stanovništvo radi ukopa tijela žrtava. Svim smaknućima u
> sjevernom dijelu Zagreba, prema tvrdnjama većeg broja očevidaca i
> počinitelja rukovodio je već spomenuti odred ličke divizije. Stožer je bio
> smješten u Gračanima u kući Radić u Gračecu br. 15, a jednim dijelom u kući
> Haramija u Lonščini br. 25. Ogromni podrum kuće Bešić bio je pogon za
> mučenje uhićenika, ali i poligon za serijska silovanja ženske djece i
> odraslih žena. Šupe i štale u okolici bile su privremeni zatvori, a lajbek
> milicioneri su iz podruma iznosili kante pune odrezanih muških spolovila,
> palili.
>
> Nakon orgija i spolnog sakaćenja podrumi su krili krv do gležnjeva, a sve to
> oni bi proslavili pjevanjem i plesanjem partizanskog kola u dvorištu. U
> zlostavljanjima su sudjelovale i partizanke, jer dio djevojčica i mlađih
> žena zadržavan je neko vrijeme na životu da bi u tzv. Gračanskom bordelu
> pružale seksualne usluge partizanskim časnicima koji su u tu svrhu hrlili iz
> grada, neke od njih uspjele su gračanskim seljacima dodati papirić s porukom
> koju su slale obiteljima i prijateljima.
>
> U navednom bordelu nakon monstruoznog silovanja i jezivog mučenja život je
> okončala Grozda Budak kojoj su partizanke stolarskom pilom rezale udove
> polako - odrezak po odrezak. Zatim su joj isjekle prsnu kost i izvukle srce,
>
> Nakon orgija i spolnog sakaćenja podrumi su krili krv do gležnjeva, a sve to
> oni bi proslavili pjevanjem i plesanjem partizanskog kola u dvorištu. U
> zlostavljanjima su sudjelovale i partizanke, jer dio djevojčica i mlađih
> žena zadržavan je neko vrijeme na životu da bi u tzv. Gračanskom bordelu
> pružale seksualne usluge partizanskim časnicima koji su u tu svrhu hrlili iz
> grada, neke od njih uspjele su gračanskim seljacima dodati papirić s porukom
> koju su slale obiteljima i prijateljima.
>
> U navednom bordelu nakon monstruoznog silovanja i jezivog mučenja život je
> okončala Grozda Budak kojoj su partizanke stolarskom pilom rezale udove
> a na kraju još uvijek živ torzo ispekle na žaru.
>
> Na ovaj i sličan način živote je izgubilo preko deset tisuća ludi. Smaknuća
> su vršena u večernjim satima i noću, a žene bi bile skidane do gola. Na
> lokaciji Pustodol život je izgubilo 500 djece od sedam do petnaest godina,
> riječ je o štićenicima Državnog zavoda za odgoj djece, koja su u ratu
> izgubila roditelje. Prema svjedočenju Miroslava Harmkije koji je po nalogu
> organa narodne vlasti izvršio dezinfekciju gračanske grobnice leševi su
> ukazivali na bolesno stanje uma i zvjersko ponašanje počinitelja. U srpnju '45.
> Godine jedinica lajbek milicionera širi svoju djelatnost i na druga
> zagrebačka stratišta, a nakon pokolja i ubojstva 15 tisuća ljudi raspuštena
> je u kolovozu iste godine.
Ne vjerujem ni jednu riječ od ovog, ali ako bi to i bilo istina, ustaše su zaslužile ovakav tretman jer su i one radile zvjerstva
>
> Na ovaj i sličan način živote je izgubilo preko deset tisuća ludi. Smaknuća
> su vršena u večernjim satima i noću, a žene bi bile skidane do gola. Na
> lokaciji Pustodol život je izgubilo 500 djece od sedam do petnaest godina,
> riječ je o štićenicima Državnog zavoda za odgoj djece, koja su u ratu
> izgubila roditelje. Prema svjedočenju Miroslava Harmkije koji je po nalogu
> organa narodne vlasti izvršio dezinfekciju gračanske grobnice leševi su
> ukazivali na bolesno stanje uma i zvjersko ponašanje počinitelja. U srpnju '45.
> Godine jedinica lajbek milicionera širi svoju djelatnost i na druga
> zagrebačka stratišta, a nakon pokolja i ubojstva 15 tisuća ljudi raspuštena
> je u kolovozu iste godine.
palomas
May 9, 2016, 6:44:44 AM5/9/16
to
Ispovijest Ivana Gugića partizana 26. dalmatinske divizije
http://www.ikorcula.net/12165-ispovijest-ivana-gugica-partizana-26-dalmatinske-divizije/
Žene su silovali kod jama
Glede žena mogu izjaviti, da sam ih vidio 10-15, ali ja sam za vrijeme svoje službe vidio tek jedan dio tih nesretnih zarobljenika, te je sigurno tih žena bilo više od 15.
Njih nisu skidali kod naše kasarne nego, su ih do gubilišta vodili odjevene; silovali su ih kod jama i kasnije se tim djelom hvalili, napose neki Hvaranin Kačić Božo, po činu zastavnik. Žene su posebno jadno izgledale i neprestano su plakale. Bile su rastavljene od svojih muževa, koji su bili hrvatski časnici i kod Kočevja ubijeni. S njima nije bilo ni jedno dijete. Žene su bile odjevene u građanska odijela, a neke su nosile vojničke hlače i čizme, valjda radi lakšeg putovanja.
Nama uopće nisu dali doći blizu žena, jer su očito ubojice imali s njima svoje namjere. Osim žena vidio sam možda do 200 dječaka od 14-16 godina, koji su nosili uniforme ustaške mladeži. Njih su potukli sve, osim prije spomenutog dečka, spašenog od kapetana Slovenca. Svi su govorili, da su nevini i da nisu ništa učinili, a mnogi su i plakali
http://www.ikorcula.net/12165-ispovijest-ivana-gugica-partizana-26-dalmatinske-divizije/
Žene su silovali kod jama
Glede žena mogu izjaviti, da sam ih vidio 10-15, ali ja sam za vrijeme svoje službe vidio tek jedan dio tih nesretnih zarobljenika, te je sigurno tih žena bilo više od 15.
Njih nisu skidali kod naše kasarne nego, su ih do gubilišta vodili odjevene; silovali su ih kod jama i kasnije se tim djelom hvalili, napose neki Hvaranin Kačić Božo, po činu zastavnik. Žene su posebno jadno izgledale i neprestano su plakale. Bile su rastavljene od svojih muževa, koji su bili hrvatski časnici i kod Kočevja ubijeni. S njima nije bilo ni jedno dijete. Žene su bile odjevene u građanska odijela, a neke su nosile vojničke hlače i čizme, valjda radi lakšeg putovanja.
Nama uopće nisu dali doći blizu žena, jer su očito ubojice imali s njima svoje namjere. Osim žena vidio sam možda do 200 dječaka od 14-16 godina, koji su nosili uniforme ustaške mladeži. Njih su potukli sve, osim prije spomenutog dečka, spašenog od kapetana Slovenca. Svi su govorili, da su nevini i da nisu ništa učinili, a mnogi su i plakali
Tomy, 9A5ALL
May 9, 2016, 7:01:03 AM5/9/16
to
prije, i kao takva je moguća.
Tomy, 9A5ALL
May 9, 2016, 7:01:03 AM5/9/16
to
99% ustaša počinilo teške zločine nad ondašnjim stanovništvom, svaki
zločin se treba posebno suditi. Pa ako je presuda metak u glavu, ok,
valjda je i zaslužil (teško da bi presude glasile u smislu zatvaranja u
jame, silovanja ili pak masakri).
Na ovaj način su stradali i nevini, kolko god da ih je bilo.
palomas
May 9, 2016, 7:04:22 AM5/9/16
to
U Gračanima u dvadeset grobnica zakopana 783 tijela..
http://www.vecernji.hr/hrvatska/u-gracanima-u-dvadeset-grobnica-zakopana-783-tijela-466628
prema evidenciji Miroslava Haramije - koji je 1945. kao zdravstveni inspektor obavljao asanaciju likvidiranih te desetljećima čuvao dokumentaciju o lokacijama.
M. Haramija evidentirao je sva mjesta na kojima je on organizirao pokop žrtava (20 lokacija) te zabilježio broj pokopanih žrtava (783).
http://www.vecernji.hr/hrvatska/u-gracanima-u-dvadeset-grobnica-zakopana-783-tijela-466628
prema evidenciji Miroslava Haramije - koji je 1945. kao zdravstveni inspektor obavljao asanaciju likvidiranih te desetljećima čuvao dokumentaciju o lokacijama.
M. Haramija evidentirao je sva mjesta na kojima je on organizirao pokop žrtava (20 lokacija) te zabilježio broj pokopanih žrtava (783).
Miki
May 9, 2016, 7:07:47 AM5/9/16
to
Unknown
May 9, 2016, 7:30:02 AM5/9/16
to
"Tomy, 9A5ALL" <MtAoKmNiI...@vip.hr> Wrote in message:
Rođen sam u Veloj Luci 1925. godine. Za vrijeme rata boravio sam kod
kuće, kod svojih roditelja, sve dok me partizani nisu prisilno
mobilizirali 10. rujna 1943. Bio sam u 26. dalmatinskoj partizanskoj
diviziji, te sam bio određen na rad u engleskoj bolnici na Visu jer sam
bio malodoban. U ožujku 1945. bio sam priključen XI. dalmatinskoj
brigadi kod Gospića nakon pada tog grada. Odatle sam pošao u borbe kod
Trsta, te nakon pada Trsta dalje uz Sočansku dolinu sve do sela
Kranjske
Gore, gdje smo stigli 15. ili 16. svibnja 1945. Ostao sam sa svojom
jedinicom jedan dan, dok se nisu predale neke njemačke čete (Vlasovci u
njemačkim uniformama). U Koruškoj sam ostao 6 dana, bio sam u
Klagenfurtu i okolici. Tu sam bio prisutan, kad su engleske čete
predavale hrvatske vojnike, koji su im se u vjeri bili predali te ih
razoružane izručivali Titovim snagama. Nakon toga poslani smo vlakom u
Jugoslaviju, kroz tunel u Jesenice, jer nam saveznici nisu više
dozvoljavali ostati u Koruškoj. Nakon jednog dana prebacili smo se
pješke u Kranj (oko 24. ili 25. svibnja). U Kranju, i to točnije u
Primskovu, ostali smo opet jedan dan. Tada je stiglo naređenje od štaba
26. divizije štabu XI. dalmatinske brigade, da se izaberu iz cijele
brigade, koja je imala 4 bataljuna, najpouzdaniji komunisti, kako
časnici tako i vojnici, za neki povjerljivi zadatak. Od njih su
stvorili
posebnu četu. Odmah mi je tada povjerljivo saopćio moj mještanin D. J.,
potporučnik, da su ljudi izabrani za ubijanje zarobljene hrvatske,
slovenske i njemačke vojske. Moja treća četa (i ja osobno) bili smo
određeni za pratnju i osiguranje ove novoformirane jedinice, koja je
brojala sedamdesetak ljudi. Zapovijedao im je kapetan Nikola Maršić iz
okolice Makarske, nekad zamjenik komandanta 2. bataljuna, a
komesar čete
bio je Ivan Bokež, Crnogorac. Glavni komandant bio je major Simo
Dubajić
iz Kistanja kraj Šibenika, načelnik štaba IV. Armije, operativni
odsjek.
Sutradan, 25. ili 26.svibnja 1945. krenula je ova ubilačka četa praćena
od 3. čete 3. bataljuna u Ljubljanu, gdje smo se iskrcali iz kamiona u
logoru pred Ljubljanom s drvenim barakama. Tamo je bila masa
zarobljenika - vojnika i civila, dapače i žena i cijelih obitelji.
Doznao sam, da se logor zove Št.Vid: tamo je bila biskupska
gimnazija, a
ograđen je bio žicom.
Nama nisu dali pristupiti među logoraše, ali je ona izabrana četa
ubojica ulazila u logor i pljačkala satove, nalivpera, prstenje,
zlatninu itd. Mi smo znali da ih vode na ubijanje. Našu treću četu
povezla su dva kamiona oko 10 sati istog dana za skupljanje i otpremu
odjeće poubijanih zarobljenika. Vozili su nas 4-5 km u pravcu Tržaške
ceste, koja ide prema Trstu. Išli smo najprije natrag prema Ljubljani
1.5 km, a potom smo skrenuli desno i nastavili širim poljskim putom oko
3 km. Tu smo došli do seljačke kuće u voćnjaku, iza koje je bila šumica
i njiva, te neka jama oko 100 m daleko od kuće. Došavši na mjesto vidio
sam grupu zarobljenika, oko 50 ljudi, gdje ih skidaju i vežu žicom za
ruke dva po dva za mišice; te parove su opet povezali između sebe
žicom.
One, koji su padali od iznemoglosti ili straha, natovarili bi između
dvojice jačih da ih nose do jame. Tukli su ih. Zapovijedali su im, da
pjevaju: "Sjeno-slama, kuća-jama". Zarobljenike su skidali i vezali oni
isti, koji su ih i ubijali. Prevozili su ljude kamionima u pratnji
slovenske kurirske jedinice pod komandom nekog visokog plavokosog
kapetana, Slovenca, borca od 1941. sa spomenicom. Kamionima je stizala
svaki sat otprilike jedna tura i to cijeli dan, svega oko 40 kamiona te
su se navečer hvalili, da su ubili 800-1000 ljudi. Da se slabije čuje
pucanje, stavljali su na engleske ručne strojnice od 20 metaka tzv.
"glušnik" na cijevi.
Ubijanje je vršeno ispred jame i to uglavnom metkom u zatiljak, a neki
su i živi skakali u jamu, duboku bar 50 metara. Mnogi nisu bili još
izdahnuli, nego su strašno jaukali u jami, nakon čega su partizani od
vremena do vremena bacali bombe u jamu. Te žrtve su bili Slovenci, te
nešto Hrvata, i to svi odreda muškarci. Ja sam se oko 11 sati
dovukao do
jame i pogledao u nju, ali se nije ništa vidjelo. Zbog toga su mi Bokež
i Maršić udarili po šamar i ja sam pao okrvavljen u nesvijest. Našoj
pratećoj četi nije bilo dozvoljeno to gledati. Tu smo ostali do
večeri i
pakirali robu ubijenih. Vratili smo se oko 8 sati navečer u logor
Št.Vid. Te večeri stiglo je naređenje majora Sime Dubajića, da se
ubijanje više ne vrši kraj grada, jer tako narod može saznati tajnu.
Govorilo se, da će jamu minirati zajedno s mrtvacima, da se tako pokopa
tajna. Inače, za vrijeme ubijanja posipali su živim vapnom krv oko
jame,
da se muhe ne kupe i krv ne zaudara. Kreč je donio neki seljak.
Sutradan smo pošli vlakom u Kočevje, koje je bilo jako razrušeno.
Mi smo
se naselili u neku polurazrušenu kasarnu oko 800 m izvan grada, gdje su
nekad bile njemačke čete. Ubilačka četa bila je stigla prije nas,
ali ih
nismo više vidjeli. Oni su po pripovijedanju drugova bili otišli u
šumu,
daleko dva-tri sata hoda, ali ja to točno ne znam. Znam samo, da
su tamo
bili partizanski logori za vrijeme rata. Ta šuma se zvala Kočevski Rog.
Zadatak moje čete je bio, da najprije u kasarnu primimo one, koje su
dopratili slovenski kurirski odredi, koji su ujedno u sobama s njih
skidali robu, tražili oružje i zlato - bilo je nakupljeno 5-6 kg zlata,
a za dragocjenosti je bio odgovoran komesar 3. čete Ljubo Barbarić,
Hvaranin. Mi smo slagali robu u bale i vozili na željezničku stanicu
kamionom. Rekli su nam, da će se roba prerađivati u vojnička odijela.
Naš zadatak je bio također čuvati zarobljenike do dolaska kamiona i
tovariti ih na kamione. Zapovjednik čete bio je Pelješčanin Ivo
Franković.
Ostali smo punih osam dana u Kočevju.
Stizalo je dnevno po 10 i više vlakova, s plombiranim (zatvorenim)
vagonima, uvijek najmanje 10, a gdjekad i po 20. Te su ljude
dovozili iz
Ljubljane, a možda i iz drugih krajeva. Skoro svi su bili
vojnici-muškarci, ali i nekoliko žena, koje su silovali kod jame prije
strijeljanja. Bilo je nešto i nedoraslih mladića od 15 do 16 godina te
znam za slučaj, da je kapetan, plavokosi Slovenac spriječio
strijeljanje
jednog takvog dečka, valjda jer ga je poznavao. Od onih, koji su prošli
kroz moje ruke, bilo je više Hrvata nego Slovenaca, te nekoliko srpskih
četnika. Ne znam, koje su čete tu bile ubijane. Svih ubijenih, u dvije
jame -
bilo je 30 do 40 tisuća u 8 dana. Ubojice su u nedjelju polazile
na Bled
na odmor nakon osam dana ubijanja, pa je uoči toga, u subotu, bio
priređen neki ples za njih. Na plesu su se hvalili, da su likvidirali
30, 40 tisuća neprijatelja u 8 dana.
Prema odijelima, koja smo spremali u Kočevju, bilo je preko 30.000
ubijenih. Mi smo poslali iz Kočevja preko 20 vagona robe; dnevno smo
slali 2 do 3 vagona robe.
Glede žena mogu izjaviti, da sam ih vidio 10-15, ali ja sam za vrijeme
svoje službe vidio tek jedan dio tih nesretnih zarobljenika, te je
sigurno tih žena bilo više od 15. Njih nisu skidali kod naše kasarne
nego, su ih do gubilišta vodili odjevene; silovali su ih kod jama i
kasnije se tim djelom hvalili, napose neki Hvaranin Kačić Božo, po činu
zastavnik. Žene su posebno jadno izgledale i neprestano su
plakale. Bile
su rastavljene od svojih muževa, koji su bili hrvatski časnici i kod
Kočevja ubijeni. S njima nije bilo ni jedno dijete. Žene su bile
odjevene u građanska odijela, a neke su nosile vojničke hlače i čizme,
valjda radi lakšeg putovanja.
Nama uopće nisu dali doći blizu žena, jer su očito ubojice imali s
njima
svoje namjere. Osim žena vidio sam možda do 200 dječaka od 14-16
godina,
koji su nosili uniforme ustaške mladeži. Njih su potukli sve, osim
prije
spomenutog dečka, spašenog od kapetana Slovenca. Svi su govorili, da su
Vagoni sa zarobljenicima izgledali su strašno: pošto im nisu dali ići
izvan vagona radi tjelesnih potreba, to su vagoni bili zagađeni i puni
smrada. Nadalje nisu dobivali ni hrane ni vode na cijelom putovanju, a
ne znam ni kako su ih hranili u logoru. Svakako je istina, da su iz
vagona iznosili onesviještene i gdjekada lude ljude, a drugi su od
slabosti i žege posrtali i padali putem. Te su onda pratioci tukli ili
eventualno natovarili na leđa zdravijih i jačih zarobljenika. Od
stanice
do kasarne išli su pješice i još odjeveni, svjesni, da idu u smrt. Neki
od zarobljenika su glasno protestirali i govorili ubojicama, da će doći
dan pravedne osvete. Drugi su opet plakali, spominjući ženu, djecu,
majku.. Neki su govorili, da su činili dobro i spašavali čak i
partizane
te molili, da ih poštede, ali nitko nije dobio milosti.
Ispitivanja među
zarobljenicima ili suđenja nije bilo: svi dovedeni u Kočevje imali su
umrijeti. Zajedno su ubijani domobrani, ustaše, četnici, Rupnikovi
vojnici i svi drugi. Bilo je čak i nešto malo njemačkih vojnika u
uniformama, posebno časnika. Ubijena su tu i 2-3 ustaška pukovnika.
Čuo sam, da je više ljudi pobjeglo ispred same jame, kada su već
vidjeli, da će za koji čas poginuti, te su onda riskirali život.
Neki su
se i spasili, ali su druge ubili partizani pucajući za njima.
Ja sam spasio nekoliko života i to u dva slučaja. Pred kasarnom u
Kočevju opazio sam jedno poznato lice. Nisam znao u prvi čas, tko je pa
sam ga zapitao: Otkud si ti? - On se sav tresao i nije mi odmah
odgovorio. Pitao sam ga ponovno i ohrabrio ga, da bi on odgovorio: Ja
sam Dalmatinac, s Korčule, iz Vele Luke. Kad sam ga pitao da li me
poznaje, jer ja sam ga poznao, odgovorio je da me ne poznaje. Kad
sam mu
se predstavio, onda me prepoznao i poljubio, zaklinjući me, da ga
spasim. Ja sam potom otišao kapetanu Bokežu i garantirao svojom glavom
za njega, govoreći da su ga Nijemci na silu odvukli sa sobom prigodom
napuštanja Korčule i dali u hrvatsku vojsku (imao je tada 15 godina).
Kapetan mi veli: dobro, ali ako doznamo, da je on pomagao Nijemcima ili
ustašama, onda ni tebi nema više glave.
M.S. je stalno išao sa mnom u mojoj četi. Petnaestog dana stigao je
povoljan odgovor u Tetovo, gdje mi je tada četa bila premještena. Tu je
mali oslobođen, ali je ostao u četi još dvije godine na odsluženju
vojnog roka.
Drugi je slučaj ovaj: Isti M. S. me molio, da pomognem njegovom satniku
I. G. iz Slavonskog Broda, koji je bio u vagonu s drugim vojnicima i
strašno trpio žeđ. Ja sam zagrabio vode iz gustijerne u kantu i
odnio do
vagona, koji mi je pokazao moj mještanin M. S. Kako sam poznavao
pratioce, pustili su me da priđem. Otvorio sam vagon i dao im piti. Kad
se stražar odmakao dalje, ja sam pustio I. G. i druga četiri vojnika,
koje je on izabrao, i oni su pobjegli preko željezničke pruge i neke
livade u šumu prema jugu. Bila je već polutama, prvi suton i nisu ih
primijetili. Prije bijega, u znak zahvalnosti, dao mi je neki zlatni
lančić s vrata, srdačno mi zahvalio... Ja sam kasnije dobio petnaestak
paketa iz Slavonskog Broda sa šunkama, brašnom, mašću, kobasicama..., a
i mi smo njima poslali nešto ulja i smokava. Mogao mi je slati pakete,
jer mu je M. S. poslao u Slavonski Brod moju kućnu adresu pa su paketi
stizali najprije na oca, a kasnije na mene, kad sam poslije četiri
godine došao kući 1949.(jer sam također odležao 6 mjeseci u vojnom
zatvoru na Novoj vesi u Zagrebu).
Nakon 8 dana prestalo je ubijanje. Čuo sam, da su neki ljudi u civilu
došli, koji su trebali minirati pećine i prekriti masovne grobove, a
nakon toga su preko toga strašnog mjesta položili i zelene grane. U
subotu, zadnjeg dana ubijanja, došla je neka komisija viših oficira u
uniformi, koju sam osobno vidio (bilo je 5-6 ljudi među kojima i
pukovnik Dule Korać, Srbin s Korduna, te ostali potpukovnici i majori),
a uz njih je bilo i 2-3 civila u dobrim odijelima. Kod nas u kasarni
zaustavili su se jedva pola sata, a primio ih je Simo Dubajić i komesar
Ivan Bokež. Oni su gledali, kako mi pakiramo odijela te su posebnu
brigu
posvetili skupljenom zlatu i na kraju ga ponijeli sa sobom. Predao
im ga
je Bokež, a da nama nisu ostavili niti jedno pero za pisanje.
Bokež nije
kasnije imao neprilike radi predanog zlata, što znači, da je predao
zlato u ruke ovlaštenim ljudima.
Nakon toga otišli su u šumu, kod jama - masovnih grobova. Pri dolasku
komisije sam doznao, da im je zadaća utvrditi kako je obavljen posao
masovnog ubijanja i jesu li dobro uklonjeni svi vidljivi tragovi
masovnog ubijanja ljudi. Komisija nije dolazila natrag u Kočevje. Čule
su se samo eksplozije iz šume (nekoliko njih uzastopce) te smo bili
uvjereni, da se tim pokrivaju jame s tisućama mrtvih tijela.
Ubilačka četa otišla je u nedjelju ujutro vlakom na Bled preko
Ljubljane
(oko 7 sati). To sam kasnije doznao, kad su se ubojice vratile svojim
četama u Makedoniju. Pričali su, da su bili dobro nagrađeni, da su
dobili odmor na Bledu u nekom hotelu 10 ili 12 dana, da su bili vrlo
dobro hranjeni i da su se sjajno zabavljali, jer su se kupali i imali
čamce na raspolaganju, a svaku večer davana je za njih predstava.
Svi su
bili visoko odlikovani i svaki od njih je imao 2-3 odlikovanja, a imali
su također i zlatne satove, fotografske aparate i slično. Medu tim
najviše odlikovanim ubojicama bio je neki Čepić Ante iz Makarske, kurir
štaba brigade, omladinski rukovodilac, star 21-22 godine. Poslije toga
događaja mnoge od tih ubojica hvatali su živčani napadaji - takozvana
partizanska bolest.
Moja 3. četa ostala je do nedjelje navečer u Kočevju, te je potom
vlakom
bila prebačena u Kranj, gdje smo ostali desetak dana i bili poslani
dalje u Tetovo, u Makedoniju, kamo smo stigli 7. srpnja 1945."
--
Prijatno
Tomy, 9A5ALL
May 9, 2016, 7:30:03 AM5/9/16
to
takvu smrt? Oluja je dobar primjer istog, kao akcije kojom smo povratili
okupirani teritorij, a u kojem su se dogodili brojni zločini nad
civilnim stanovništvom - dal budemo sad Oluju nazvali zločinačkom
akcijom ili budemo kaznili konkretne počinitelje?
Message has been deleted
palomas
May 9, 2016, 7:52:27 AM5/9/16
to
"Brojni zločini u Oluji"
A što piše u haaškoj presudi generalima?
Ukratko: presuda se ukupno bavi slučajevima 86
(slovima: osamdeset šest) ljudskih žrtava.
Od toga, haaški suci ne prihvaćaju valjanim dokaze za 42
(slovima: četrdeset dvije) žrtve, odnosno, prihvaćaju da ima
dokaza za 44 (slovima: četrdeset četiri) žrtve ratnih zločina.
Moram ponoviti: 44 (slovima: četrdeset četiri).
Par zanimljivosti: od te prihvaćene 44 žrtve,
jedan dio su nesporno bili vojnici "krajine" (tužiteljstvo se složilo),
ili su bili zatečeni u vojnim uniformama, ili u njihovim dijelovima,
ili su na ovaj ili onaj način imali dodir s oružjem.
Naravno, ni vojnike se ne smije ubijati nasuprot ratnom pravu, ali...
HHO tvrdi da se radilo o "civilima".
Od te prihvaćene 44 žrtve, za nekoliko slučajeva je već vođen
sudski postupak u Hrvatskoj, nekoliko ljudi je i osuđeno.
Možda medijski najeksploatiraniji slučaj Varivode, uopće nije
priznat kao potkrijepljen relevantnim dokazima.
Samo usporedite HHO-ovih besramno izmišljenih "677 civilnih žrtava
ratnih zločina" s 44 stvarne žrtve ratnih zločina za koje su
haaški suci odlučili da zaista postoje validni dokazi.
Samo usporedite....
A što piše u haaškoj presudi generalima?
Ukratko: presuda se ukupno bavi slučajevima 86
(slovima: osamdeset šest) ljudskih žrtava.
Od toga, haaški suci ne prihvaćaju valjanim dokaze za 42
(slovima: četrdeset dvije) žrtve, odnosno, prihvaćaju da ima
dokaza za 44 (slovima: četrdeset četiri) žrtve ratnih zločina.
Moram ponoviti: 44 (slovima: četrdeset četiri).
Par zanimljivosti: od te prihvaćene 44 žrtve,
jedan dio su nesporno bili vojnici "krajine" (tužiteljstvo se složilo),
ili su bili zatečeni u vojnim uniformama, ili u njihovim dijelovima,
ili su na ovaj ili onaj način imali dodir s oružjem.
Naravno, ni vojnike se ne smije ubijati nasuprot ratnom pravu, ali...
HHO tvrdi da se radilo o "civilima".
Od te prihvaćene 44 žrtve, za nekoliko slučajeva je već vođen
sudski postupak u Hrvatskoj, nekoliko ljudi je i osuđeno.
Možda medijski najeksploatiraniji slučaj Varivode, uopće nije
priznat kao potkrijepljen relevantnim dokazima.
Samo usporedite HHO-ovih besramno izmišljenih "677 civilnih žrtava
ratnih zločina" s 44 stvarne žrtve ratnih zločina za koje su
haaški suci odlučili da zaista postoje validni dokazi.
Samo usporedite....
Miki
May 9, 2016, 8:05:29 AM5/9/16
to
1990-te kada je HDZ došao na vlast komotno se moglo obračunati sa večinom tada živučih zločinaca, ali gle vraga ekspresno su odjebali Dobroslava Paragu kada je počeo u ubojstvima udbe što znači da su večina ubojica bile u vrhu vlasti i nisu mu dozvolili da se "čačka mečka"!
Da je krivousti čist ne bi imao nikakvog razloga dati uništiti večinu dokumenata udbe
Ako si primjetio svi su vidjeli zvjerstva i zločine ali nema ni jednog imena i prezimena ni ujeednog sločinca
Pa je ovaj post lajanje na mjesec
palomas
May 9, 2016, 8:16:17 AM5/9/16
to
Ti si očito na malo težim drogama :)))
Dokumente UDBE užurbano i panično sakrivao je Račan nakon (gubitka) prvih
višestranačkih demokratskih izbora, jer Partija je jedina imala
kompletnu zločinačku arhivu u svojim rukama, i pod svojom kontrolom.
Imena komunističkih krvoloka, kao i imena stotina tisuća pobijenih
jednako su tako poznata i dostupna, jedino je pitanje želiš li i
možeš li ti to (sam sebi) uopće priznati..
Postoje i brojni svjedoci, neposredni očevici i sudionici tih događaja.
Ako ništa drugo, onda si barem pred smrt žele olakšati i ispovjediti dušu
o zlu o kojem su morali šutjeti cijeli život.
Dokumente UDBE užurbano i panično sakrivao je Račan nakon (gubitka) prvih
višestranačkih demokratskih izbora, jer Partija je jedina imala
kompletnu zločinačku arhivu u svojim rukama, i pod svojom kontrolom.
Imena komunističkih krvoloka, kao i imena stotina tisuća pobijenih
jednako su tako poznata i dostupna, jedino je pitanje želiš li i
možeš li ti to (sam sebi) uopće priznati..
Postoje i brojni svjedoci, neposredni očevici i sudionici tih događaja.
Ako ništa drugo, onda si barem pred smrt žele olakšati i ispovjediti dušu
o zlu o kojem su morali šutjeti cijeli život.
Tomy, 9A5ALL
May 9, 2016, 8:30:02 AM5/9/16
to
poznanika. Ljudi su nakon Oluje bili živi, čovjek ih je posjetio, nakon
što ih nije vidio 4 godine. Ubijeni su nekoliko dana nakon što se vratio.
TAJ primjer nije nikad vidio sudnicu.
A kaj se tiče usporedbe, postoji jedna OGROMNA razlika: U Oluli je
namjerno i smišljeno ostavljen koridor koji je omogućil zbijeg srpskog
stanovništva, dok su ustaše u Bleiburgu praktički upale u klopku.
Da se kojim slučajem nije vodilo računa o tome da ljudi sigurno
prebjegnu, misliš da se nebi ponovila '45-a? Očito je neko smatral da se
bi, pa se o tome vodilo računa.
Ljudi dragi, osveta je gadna ljudska mana, zato drugi put nemojte
organizirati rat.
palomas
May 9, 2016, 8:48:11 AM5/9/16
to
Nebrojeno si puta već dokazao da si samo jedan običan mali
komunistički lažov, sa beskrajno dosadnim nebulozama, kojima
ćeš do kraja svog mizernog života zavaravati sam sebe.
Hrvati su morali umrijeti, da bi se na tom genocidu stvorila
Džamahirija.
Džamahirija se jednako tako krvavo i raspala, sa velikosrpskom
agresijom, koja je na kraju kažnjena tek na Kosovu.
komunistički lažov, sa beskrajno dosadnim nebulozama, kojima
ćeš do kraja svog mizernog života zavaravati sam sebe.
Hrvati su morali umrijeti, da bi se na tom genocidu stvorila
Džamahirija.
Džamahirija se jednako tako krvavo i raspala, sa velikosrpskom
agresijom, koja je na kraju kažnjena tek na Kosovu.
Miki
May 9, 2016, 8:50:45 AM5/9/16
to
da je Tuđman htio svi udbaši do zadnjeg bi na golom otoku igrali belu
Ali gle vraga najuži suradnici su mu bili upravo oni kojim su ubijali ken-ove Hrvate
I još i dan-danas vlast neda da se čačka po tim zločinima jer su očito potomci zločinaca u najvišim strukturama vlasti
i ovi tekstovi imaju samo jednu namjeru da opravdaju ustaške zločine i to prolazi samo kod budala, jer su se ustaški zločini dogodili prije partizanskih,
a partizani su im samo vratili istom mjerom
Tomy, 9A5ALL
May 9, 2016, 9:01:02 AM5/9/16
to
diskusija ide u krivom smjeru.
Miki
May 9, 2016, 9:08:55 AM5/9/16
to
Postoji tisuće svjedoka koji poznaju zločince ali krivousti nije dao da se išta pokrene kako se i on ne bi našao na popisu
Paraga je sjeban iz politike čim je spomenuo popise udbaša
Zato je krivousti koncipirao vlast sa Šeksom, Boljkovcem, Manolićem dakle provjerenim udbašima tako da nitko ne može pokrenuti istragu o zločinima
Tomy, 9A5ALL
May 10, 2016, 1:30:02 AM5/10/16
to
a? Lažljiva čak :)
Daj barem promeni standardni response obrazac kad ostaneš bez
argumenata, ovak si dosadan i predvidiv.
Tomy, 9A5ALL
May 10, 2016, 1:30:02 AM5/10/16
to
(tvz. "domoljuba") predvođenih UDBA-om i emigracijom. Da ne živim tu,
nebi veroval.
Miki
May 10, 2016, 1:38:57 AM5/10/16
to
Dedina (a i par lumena ovdje) tragedija je da im ne može doći iz guzice u glavu da je največi udbaški i komunistički šljam završio pod skutama krivoustog u HDZ-u a ne u SDP-u da se im ne bi dogodila jednog dana lustracija
palomas
May 10, 2016, 1:50:30 AM5/10/16
to
Dana ponedjeljak, 9. svibnja 2016. u 15:01:02 UTC+2, korisnik Tomy, 9A5ALL napisao je:
>
> Gle, čim spominješ Račana u kontekstu skrivanja dokumenata UDBA-e, onda
> diskusija ide u krivom smjeru.
KOS i tajni arhiv CK SKH: Obavještajna jazbina u 'kockici'
>
> Gle, čim spominješ Račana u kontekstu skrivanja dokumenata UDBA-e, onda
> diskusija ide u krivom smjeru.
<<analitička jezgra>> CK SKH, Radenko Radojčić svjedočio je: <<prikupljeno je oko 40.000 dokumenata>>.
Prema Radojčićevom svjedočenju, dio te dokumentacije nalazio se pod njegovom kontrolom, a dio pod kontrolom Slavka Malobabića.
Radojčić: <<Nakon Kongresa SKH-SDP, prosinac 1989. g., novom predsjedniku (op.a.: Ivici Račanu) Malobabić je bio samo nominalno šef Kabineta. Stoga je Malobabić u prostorijama CK SKH negdje u veljači 1990.g. svu dokumentaciju pakirao u drvene vojne kovčege. Ja mogu sada procijeniti da je te dokumentacije u Malobabićevoj prostoriji bilo otprilike 15 - 18 dužinskih metara. On je to spakirao, ne znam tko mu je pomagao, no znam da je ta dokumentacija u sanducima u rujnu ili listopadu mjesecu 1991.g. dopremljena u Beograd, u prostorije KOG-a RV i PVO jedan dio, a drugi dio tako izuzete dokumentacije u CK SKH, u prostorije 'Opere' u Domu vazduhoplovstva u Zemun, i to ću kasnije detaljizirati.>>
Neovisno o presnimavanju i uništavanju dokumentacije od strane Radojčića i Malobabića, posebno intrigantan dio je Radojčićeve izjave u kojem opisuje uništavanje određenih fondova dokumentacije CK SKH po naredbi novog partijskog šefa Ivice Račana.
On je, svjedoči Radojčić, naredio da se hitno uništi dokumentacija o <<instruktorima CK SKH>>, posebno onima koji su djelovali u inozemstvu, kao i o suradničkoj mreži tzv. Komisije za odnose s vjerskim zajednicama Izvršnog vijeća Sabora SRH, naravno onog dijela koji se nalazio u arhivu CK SKH. No budući da je ta dokumentacija u većem dijelu postojala u preslicima, može se pretpostaviti da se jedan primjerak nalazi u Beogradu i da nekome tamo može poslužiti za <<operativne kombinacije>> u Hrvatskoj, odnosno u hrvatskom iseljeništvu i protiv Katoličke crkve
http://www.dnevno.hr/vijesti/hrvatska/kos-i-tajni-arhiv-ck-skh-obavjestajna-jazbina-u-kockici-85515
Miki
May 10, 2016, 1:59:37 AM5/10/16
to
Pa mi je debilno i retardirano dedino lupetanje o 300.000 ubijenih "Hrvata" dok istovremeno zagovara ubojice (jednom je tvrdio kako krivousti nije dirao ubojice kako ne bi narušio jedinstvo Hrvata)!
Ako krivousti nije dozvolio zatvoriti ove zvijeri trebao je ukinuti zatvore pa neka radi tko što želi
Unknown
May 10, 2016, 2:01:02 AM5/10/16
to
Miki
May 10, 2016, 2:04:36 AM5/10/16
to
Unknown
May 10, 2016, 2:30:02 AM5/10/16
to
Miki <ninop...@gmail.com> Wrote in message:
To su placeni raspirivaci nacionalisticke mrznje.
--
Prijatno
--
Prijatno
Tomy, 9A5ALL
May 10, 2016, 2:30:02 AM5/10/16
to
da bi "imali neovisnu Hrvatsku" (kaktiga).
Tomy, 9A5ALL
May 10, 2016, 2:30:03 AM5/10/16
to
uništeni :) Ti maš veze s zdravom logikom i dedukcijom kolko ja s martinjem.
Unknown
May 10, 2016, 3:01:02 AM5/10/16
to
"Tomy, 9A5ALL" <MtAoKmNiI...@vip.hr> Wrote in message:
--
Prijatno
0 new messages