molim savjet ili iskustva
Pahuljica
predstavljalo napad panike. Tada kad se to dogodilo nisam imala pojma da
tako nešto postoji. Simptomi su bili:
pritisak u prsima, slabljenje mišića, knedla u grlu, osjećaj da neću moći
disati niti gutati, osjećaj da umirem.
Dr. opće prakse mi je odmah dala normabel od 2 mg koji sam popila i stvar se
malo smirila, ali je počelo opet pa sam na kraju završila na hitnoj gdje su
mi napravili ekg koji je bio u redu. Dr. sa hitne je postavila dijagnozu F45
i rekla da odem psihijatru na razgovor. Ja sam prema uputama dr. opće prakse
obavila krvne pretrage, rtg srca i pluća i izvadila hormone štitnjače - po
tim nalazima sve je organski trebalo biti u redu, te je rekla da je problem
psihičke prirode zbog nagomilanog stresa. Dala mi je recept za
antidepresive, jer je rekla da bi mi mogli pomoći. Ja sam se uplašila silnih
popratnih pojava toga i navikavanja, i odlučila sam probati riješiti stvar
bez toga. Povremeno sam uzela persene i nakon mjesec i pol više nije bilo
nikakvih simtoma - dotada su se pojavljivali gotovo svaki dan, ali sam
uspijevala nekako funkcionirati s tim. Bila sam dvaput na razgovoru kod
psihijatra koji mi je preporučio xanax kad osjetim pojavu simptoma, ali kako
se meni stanje popravilo, nisam uzimala ništa. Unazad dva tjedna opet su mi
se pojavili takvi simptomi, i bojim se da sam se prerano ponadala da je
stvar nestala, uzimam persene ujutro i navečer, ali ne pomaže.
Zaposlena sam mama s dvoje male djece, imam 39 godina, puno obaveza, premalo
spavam, a puno radim, u PMS-u ali i mimo njega me zna boljeti glava, pa
pijem tablete protiv bolova. Sve dosad sam se (bar mislim) uspješno nosila
sa svim, prošla sam puno stresnih situacija u životu (tko nije), ali nikad
mi nije bilo ovako.
Voljela bih čuti iskustva onih sa sličnim problemom, kako ste si pomogli?
Pozdrav,
Pahuljica.
ablack
napadaj panike
se tumaci kao somatska manifestacija opterecujucih misli i problema
nakupljenih u podsvijesti
koje treba osvijestiti, razgovarati o njima, i onda se to prebrodi, lijekovi
su samo simptomska
ispomoc, ne i rjesenje - tako bar ide teorija. U SAD svatko (tko si moze
priustiti) uz lijecnika
i stomatologa ima i psihica...nije to neka stigma kao kod nas, iako se i
ovdje mijenja stav
prema tome.
Od stvari koje mozes sama napraviti, ja bih ti preporucio da kupis b complex
vitamine, plivine
ili one jace od npr. twinlaba ako imas viska love :) Naime, nakon par godina
s on off natezanjem
s napadima panike i blagom depresijom, kod sebe sam primijetio da mi je u
fazama kad imam
puno posla i stresa, a prehrana nije na visini, uzimanje b vitamina prilicno
popravlja i energiju
i raspolozenje.
Kasnije sam ustanovio da je to dijelom zbog poremecene apsorpcije tvari koja
u mom slucaju ostavlja traga i na krvnu sliku - specifična blaga anemija
(vjerojatno zbog nedostatka b12
vitamina koji ne dobivam iz hrane i zbog slabijeg zeluca). Doduse, kod mene
se ta anemija javila
par godina NAKON sto su problemi s panikom poceli, ali tijelo cesto ima
rezerve koje ga drze godinama
na rubu prije nego sklizne u neki poremecaj.
Anyway, nemas se cega bojati - ali trebas to rijesiti. To ti dodje kao
piknica na zubu koja se
za par godina moze pretvoriti u karijes koji stvarno boli. Organizam ti daje
do znanja da zbog
fizickih i/ili psihickih razloga vozis u previsokom broju okretaja :)
Eto, dosta zubnomotorskih metafora...
PS
Vidim da pijes tablete protiv bolova za glavobolju. Koliko znam, uzimanje
tableta za bolove moze
ostetiti zeludac, sto s vremenom moze dovesti do njegove slabije funkcije i
posljedicno slabije
apsorpcije b12 vitamina iz hrane, koji ima slijedece, vrlo interesantne
simptome:
http://en.wikipedia.org/wiki/Vitamin_B12_deficiency#Psychological_symptoms_and_mental_disorders
"Pahuljica" <he...@antispam.hr> wrote in message
news:iqjtmq$djl$1...@gregory.bnet.hr...
> Prije nekih 6 mjeseci dogodilo mi se neąto ąto je po svim simptomima
> predstavljalo napad panike. Tada kad se to dogodilo nisam imala pojma da
> tako neąto postoji. Simptomi su bili:
> pritisak u prsima, slabljenje miąića, knedla u grlu, osjećaj da neću moći
> disati niti gutati, osjećaj da umirem.
> Dr. opće prakse mi je odmah dala normabel od 2 mg koji sam popila i stvar
> se malo smirila, ali je počelo opet pa sam na kraju zavrąila na hitnoj
> gdje su mi napravili ekg koji je bio u redu. Dr. sa hitne je postavila
> dijagnozu F45 i rekla da odem psihijatru na razgovor. Ja sam prema uputama
> dr. opće prakse obavila krvne pretrage, rtg srca i pluća i izvadila
> hormone ątitnjače - po tim nalazima sve je organski trebalo biti u redu,
> te je rekla da je problem psihičke prirode zbog nagomilanog stresa. Dala
> mi je recept za antidepresive, jer je rekla da bi mi mogli pomoći. Ja sam
> se uplaąila silnih popratnih pojava toga i navikavanja, i odlučila sam
> probati rijeąiti stvar bez toga. Povremeno sam uzela persene i nakon
> mjesec i pol viąe nije bilo nikakvih simtoma - dotada su se pojavljivali
> gotovo svaki dan, ali sam uspijevala nekako funkcionirati s tim. Bila sam
> dvaput na razgovoru kod psihijatra koji mi je preporučio xanax kad osjetim
> pojavu simptoma, ali kako se meni stanje popravilo, nisam uzimala niąta.
> Unazad dva tjedna opet su mi se pojavili takvi simptomi, i bojim se da sam
> se prerano ponadala da je stvar nestala, uzimam persene ujutro i navečer,
> ali ne pomaľe.
> Zaposlena sam mama s dvoje male djece, imam 39 godina, puno obaveza,
> premalo spavam, a puno radim, u PMS-u ali i mimo njega me zna boljeti
> glava, pa pijem tablete protiv bolova. Sve dosad sam se (bar mislim)
> uspjeąno nosila sa svim, proąla sam puno stresnih situacija u ľivotu (tko
Pahuljica
razgovarati o svemu što mislim, radim, proživljavam, to sam i radila otkad
mi je sve počelo, ali očito prebrodila nisam. Svjesna sam ja svih svojih
obaveza i problema i dosad sam vjerovala da se uspješno nosim sa svime kao
uostalom i većina žena u sličnoj situaciji. Shvatila sam da mi tijelo
pokušava nešto reći, pomislila sam na svašta, u glavi mi se vrtila hrpa
scenarija o tome što mi je (od tumora na mozgu do karcinoma želuca). Nije to
sve bilo potpuno iracionalno, u djetinjstvu sam izgubila majku od limfoma.
Otkad imam djecu, živim za to da se brinem za njih i često znam reći da ja
jednostavno moram biti dobro, jer što bi inače bilo s njima.
Imam b kompleks od natural wealth-a koji sam kupila nedavno, pokušat ću s
tim. Ne mogu reći da se nezdravo hranim, kuha se svakodnevno. Iako zadnjih
dana jedem jer moram, dok sam prije zbilja uživala u hrani i na poslu među
prvima predlagala odlazak na ručak. Užasava me pomisao da bih od ovih
problema mogla patiti godinama, koliko kod tebe to traje?
"ablack" wrote in message news:iqk2j5$isk$1...@ss408.t-com.hr...
Lily
patiti od tog problema godinama ( ljudi pate od raznih teskih bolesti cijeli
zivot) nego bi me bilo strah da za moje tegobe nema lijeka. Medjutim, ima
ga. Zovu se antidepresivi i nisu bauk. Nuspojave koje su opisane nisu nista
strasnije od nekih drugih lijekova koje sam pila, a zivot znace.
Proizvodjaci se na taj nacin stite od raznih tuzbi, te naseru sve i svasta.
Bitno je da se antidepresiv u pocetku pije u minijaturnim dozama ( npr, 1/4
tablete 3 dana, iducih 3 dana pola tablete pa sve do prepisane doze.
Ja danas zivim normalno, a do prije dvije godine, zbog otpora prema
lijekovima i neinformiranosti, dosla sam u stanje da vise nisam mogla van iz
kuce.
Vitamini su pripomoc i svakako bitni za nas panicare, osobito B 6 i B 12.
No moras znati da se kod tebe, zbog opetovanog stresa dogodio serotoninski
deficit, kojeg treba stabilizirati antidepresivima.
Buduci da sam u ovom podrucju kuhana i pecena, slobodno mi je javi na mail,
da ti neke stvari pojasnim :-)
Hrpa scenarija koja ti se vrti u glavi tipicna je za prisilne misli i sve to
jednom rjecju spada u anksiozni poremecaj.
sou...@net.hr
"Pahuljica" <he...@antispam.hr> wrote in message
news:iqk9lg$3qm$1...@gregory.bnet.hr...
> Voljela bih reći da si me malo umirio, ali ne osjećam se tako. Mogu ja
> razgovarati o svemu ąto mislim, radim, proľivljavam, to sam i radila otkad
> mi je sve počelo, ali očito prebrodila nisam. Svjesna sam ja svih svojih
> obaveza i problema i dosad sam vjerovala da se uspjeąno nosim sa svime kao
> uostalom i većina ľena u sličnoj situaciji. Shvatila sam da mi tijelo
> pokuąava neąto reći, pomislila sam na svaąta, u glavi mi se vrtila hrpa
> scenarija o tome ąto mi je (od tumora na mozgu do karcinoma ľeluca). Nije
> to sve bilo potpuno iracionalno, u djetinjstvu sam izgubila majku od
> limfoma. Otkad imam djecu, ľivim za to da se brinem za njih i često znam
> reći da ja jednostavno moram biti dobro, jer ąto bi inače bilo s njima.
>
> Imam b kompleks od natural wealth-a koji sam kupila nedavno, pokuąat ću s
> tim. Ne mogu reći da se nezdravo hranim, kuha se svakodnevno. Iako zadnjih
> dana jedem jer moram, dok sam prije zbilja uľivala u hrani i na poslu među
> prvima predlagala odlazak na ručak. Uľasava me pomisao da bih od ovih
San
me drľala tih dana radi nekih drugih problema. Napomenuo mi je da djelovanje počinje kroz 2-4 tjedna. Bio sam veseo ąto sam počeo
vodit računa o sebi i ąto ću moľda rijeąit bar jedan dio problema.
No tih početnih dana terapije desila mi se nekakva prehlada, kaąljanje, kihanje, moľda i alergija na pelud i u takvom stanju
pojavili se meni dotad nepoznati problemi - iracionalni strahovi od nečega. Mogao sam jesti gotovo normalno ali i sama pomisao na
popiti vode je bila kao da me neko utapa u toj vodi. Prepao sam se da je stvar moľda u tabletama i prestao sam ih pit. Do doktora
nisam moga tako lako, em je daleko em se treba naručivat i čekat mjesec-dva... Malo me sve popustilo i grlo i strahovi i odlučio sam
krenut sa terapijom ispočetka.
No poslije nekoliko dana opet se ponovili strahovi, nisam znao ąto, prestao sam opet troąit terapiju i već 15 dana je ne troąim
ali - problem je joą prisutan. Sad su se strahovi malo smanjili ali nastao mi je problem sa stezanjem u grlu. Kao da me neko fizički
davi. Inače takvo stezanje sam znao osjetit kad sam u tuzi ali sad je konstantno. Popijem Normabel 2mg i malo se smiri ali je i
dalje prisutno. Sumnjao sam na ątitnjaču, danas idem na ultrazvuk vrata, svaąta pročitam na internetu i svaąta mi pane na pamet pa
me joą viąe uhvati panika.
©to se gore navedenih samih strahova i panike tiče tu ne mogu jasno odredit čega me je strah. Npr idem pit vode i strah me je toga,
a onda ipak utočim i popijem bez problema. Kao da je povezano sa disanjem, osjetim nekad da moram "sam disati" kao da ne radi ta
automatika. Najgore mi je bilo pred koji dan kad sam se tuąirao i gotovo je proąlo bez problema i na samom kraju doľivim napad
panike, kao da će mi srce stati, klaustrofobija, srce se uzlupalo (inače sam srčani bolesnik), samo sam čekao tren kad ću od ąoka
umrit, istrčao iz kupaonice i za 1 min se smirilo....
Čini se da sam debelo zreo za cijeli tim doktora a ja sve odgađam koliko se bude dalo bez lijekova.
Zanima me samo jesu li moji novi problemi - panika i strahovi posljedica ovog lijeka. Znam, reći će mnogi - pitaj doktora :), lako
je to reći, treba do njega doći, naručen sam tek za kraj ovog mjeseca, treba čekat i čekat...
ablack
Kod mene to traje desetak godina, ali s blagim i vremenski vrlo udaljenim
epizodama kojih
prakticki nije ni bilo zadnjih pet godina - de facto mogu reci da sam
"izlijecen", prvenstveno
zahvaljuci mom vlastitom napretku i sagledavanju svojeg mjesta i pozicije u
zivotu.
Problem je jedino u tome sto to i nije bolest u smislu necega sto prebolis,
nego je to
kompleksan skup psihickih i metabolickih djelovanja koja sluze tijelu kao
sustav za
upozoravanje da se dogadja nesto nepozeljno - kao preglasni alarm na autu.
Ako ga zanemaris,
moze ti se, kroz taj mehanizam disbalansa seratonina, nakalemiti prava
depresija i tkoznasto jos.
Kad eliminiras sve neposredne fizicke uzroke, i zajedno sa svojim
lijecnicima dodjes
do zakljucka da je posrijedi "samo" anksiozni poremecaj - mogla bi
razmisliti i o
nekim aktivnostima poput yoge ili tai-chija za umjerenu tjelesnu aktivnost i
opuątanje.
"Pahuljica" <he...@antispam.hr> wrote in message
news:iqk9lg$3qm$1...@gregory.bnet.hr...
> Voljela bih reći da si me malo umirio, ali ne osjećam se tako. Mogu ja
> razgovarati o svemu ąto mislim, radim, proľivljavam, to sam i radila otkad
> mi je sve počelo, ali očito prebrodila nisam. Svjesna sam ja svih svojih
> obaveza i problema i dosad sam vjerovala da se uspjeąno nosim sa svime kao
> uostalom i većina ľena u sličnoj situaciji. Shvatila sam da mi tijelo
> pokuąava neąto reći, pomislila sam na svaąta, u glavi mi se vrtila hrpa
> scenarija o tome ąto mi je (od tumora na mozgu do karcinoma ľeluca). Nije
> to sve bilo potpuno iracionalno, u djetinjstvu sam izgubila majku od
> limfoma. Otkad imam djecu, ľivim za to da se brinem za njih i često znam
> reći da ja jednostavno moram biti dobro, jer ąto bi inače bilo s njima.
>
> Imam b kompleks od natural wealth-a koji sam kupila nedavno, pokuąat ću s
> tim. Ne mogu reći da se nezdravo hranim, kuha se svakodnevno. Iako zadnjih
> dana jedem jer moram, dok sam prije zbilja uľivala u hrani i na poslu među
> prvima predlagala odlazak na ručak. Uľasava me pomisao da bih od ovih
Pahuljica
Pozdrav,
Pahuljica.
"Lily" wrote in message news:iqkaj9$3ru$1...@ss408.t-com.hr...
Ja sam panicarka sa dugogodisnjim stazem i mogu ti reci da me nije strah
patiti od tog problema godinama ( ljudi pate od raznih teskih bolesti cijeli
zivot) nego bi me bilo strah da za moje tegobe nema lijeka. Medjutim, ima
ga. Zovu se antidepresivi i nisu bauk. Nuspojave koje su opisane nisu nista
strasnije od nekih drugih lijekova koje sam pila, a zivot znace.
Proizvodjaci se na taj nacin stite od raznih tuzbi, te naseru sve i svasta.
Bitno je da se antidepresiv u pocetku pije u minijaturnim dozama ( npr, 1/4
tablete 3 dana, iducih 3 dana pola tablete pa sve do prepisane doze.
Ja danas zivim normalno, a do prije dvije godine, zbog otpora prema
lijekovima i neinformiranosti, dosla sam u stanje da vise nisam mogla van iz
kuce.
Vitamini su pripomoc i svakako bitni za nas panicare, osobito B 6 i B 12.
No moras znati da se kod tebe, zbog opetovanog stresa dogodio serotoninski
deficit, kojeg treba stabilizirati antidepresivima.
Buduci da sam u ovom podrucju kuhana i pecena, slobodno mi je javi na mail,
da ti neke stvari pojasnim :-)
Hrpa scenarija koja ti se vrti u glavi tipicna je za prisilne misli i sve to
jednom rjecju spada u anksiozni poremecaj.
sou...@net.hr
"Pahuljica" <he...@antispam.hr> wrote in message
news:iqk9lg$3qm$1...@gregory.bnet.hr...
> Voljela bih reći da si me malo umirio, ali ne osjećam se tako. Mogu ja
> razgovarati o svemu što mislim, radim, proživljavam, to sam i radila otkad
> mi je sve počelo, ali očito prebrodila nisam. Svjesna sam ja svih svojih
> obaveza i problema i dosad sam vjerovala da se uspješno nosim sa svime kao
> uostalom i većina žena u sličnoj situaciji. Shvatila sam da mi tijelo
> pokušava nešto reći, pomislila sam na svašta, u glavi mi se vrtila hrpa
> scenarija o tome što mi je (od tumora na mozgu do karcinoma želuca). Nije
> to sve bilo potpuno iracionalno, u djetinjstvu sam izgubila majku od
> limfoma. Otkad imam djecu, živim za to da se brinem za njih i često znam
> reći da ja jednostavno moram biti dobro, jer što bi inače bilo s njima.
>
> Imam b kompleks od natural wealth-a koji sam kupila nedavno, pokušat ću s
> tim. Ne mogu reći da se nezdravo hranim, kuha se svakodnevno. Iako zadnjih
> dana jedem jer moram, dok sam prije zbilja uživala u hrani i na poslu među
> prvima predlagala odlazak na ručak. Užasava me pomisao da bih od ovih
Pahuljica
jednom tjedno ići na masažu, poslije toga mi stvarno bude super, ali uz
posao, djecu i kuću ne ostaje mi baš puno vremena. A nisam od onih koji će
reći "baš me briga za sve, ja ću poslije posla tri puta tjedno po dva sata
ići na xy aktivnost, a vi se snađite..."
"ablack" wrote in message news:iqladq$e1q$1...@ss408.t-com.hr...
Lilly ti je isto svasta dobro odgovorila - ne brini.
Kod mene to traje desetak godina, ali s blagim i vremenski vrlo udaljenim
epizodama kojih
prakticki nije ni bilo zadnjih pet godina - de facto mogu reci da sam
"izlijecen", prvenstveno
zahvaljuci mom vlastitom napretku i sagledavanju svojeg mjesta i pozicije u
zivotu.
Problem je jedino u tome sto to i nije bolest u smislu necega sto prebolis,
nego je to
kompleksan skup psihickih i metabolickih djelovanja koja sluze tijelu kao
sustav za
upozoravanje da se dogadja nesto nepozeljno - kao preglasni alarm na autu.
Ako ga zanemaris,
moze ti se, kroz taj mehanizam disbalansa seratonina, nakalemiti prava
depresija i tkoznasto jos.
Kad eliminiras sve neposredne fizicke uzroke, i zajedno sa svojim
lijecnicima dodjes
do zakljucka da je posrijedi "samo" anksiozni poremecaj - mogla bi
razmisliti i o
nekim aktivnostima poput yoge ili tai-chija za umjerenu tjelesnu aktivnost i
opuštanje.
"Pahuljica" <he...@antispam.hr> wrote in message
news:iqk9lg$3qm$1...@gregory.bnet.hr...
> Voljela bih reći da si me malo umirio, ali ne osjećam se tako. Mogu ja
> razgovarati o svemu što mislim, radim, proživljavam, to sam i radila otkad
> mi je sve počelo, ali očito prebrodila nisam. Svjesna sam ja svih svojih
> obaveza i problema i dosad sam vjerovala da se uspješno nosim sa svime kao
> uostalom i većina žena u sličnoj situaciji. Shvatila sam da mi tijelo
> pokušava nešto reći, pomislila sam na svašta, u glavi mi se vrtila hrpa
> scenarija o tome što mi je (od tumora na mozgu do karcinoma želuca). Nije
> to sve bilo potpuno iracionalno, u djetinjstvu sam izgubila majku od
> limfoma. Otkad imam djecu, živim za to da se brinem za njih i često znam
> reći da ja jednostavno moram biti dobro, jer što bi inače bilo s njima.
>
> Imam b kompleks od natural wealth-a koji sam kupila nedavno, pokušat ću s
> tim. Ne mogu reći da se nezdravo hranim, kuha se svakodnevno. Iako zadnjih
> dana jedem jer moram, dok sam prije zbilja uživala u hrani i na poslu među
> prvima predlagala odlazak na ručak. Užasava me pomisao da bih od ovih
Pahuljica
dogodilo i meni kad sam završila na hitnoj. Poslije kad mi se to znalo
događati sam se autosugestijom uvjeravala da se neću sad i odmah srušiti i
umrijeti nego da će to proći. I čekanje sam iskusila, kad sam dočekala prvi
posjet psihiću, bilo mi je dobro, ali mi je zato tri tjedna čekanja bilo
teško podnošljivo.
Koliko sam čitala, ako netko loše podnosi neki lijek i ako mu se nakon 2-4
tjedna stanje ne popravi, treba mijenjati terapiju, jer postojeća ne dovodi
do željenog učinka. Čini mi se da to ide metodom pokušaja i pogrešaka, sve
je individualno, ne djeluje isti lijek isto kod svake osobe. Po tvom postu,
zaključila bih da trebaš mijenjati terapiju.
Pozdrav,
Pahuljica.
"San" wrote in message news:iql6u6$8eb$1...@ss408.t-com.hr...
Ja sam prevalio četrdeset godina i išao sam kod prishića radi nekih problema
dao mi Coaxil u nadi da će mi pomoć oko depresije koja
me držala tih dana radi nekih drugih problema. Napomenuo mi je da djelovanje
počinje kroz 2-4 tjedna. Bio sam veseo što sam počeo
vodit računa o sebi i što ću možda riješit bar jedan dio problema.
No tih početnih dana terapije desila mi se nekakva prehlada, kašljanje,
kihanje, možda i alergija na pelud i u takvom stanju
pojavili se meni dotad nepoznati problemi - iracionalni strahovi od nečega.
Mogao sam jesti gotovo normalno ali i sama pomisao na
popiti vode je bila kao da me neko utapa u toj vodi. Prepao sam se da je
stvar možda u tabletama i prestao sam ih pit. Do doktora
nisam moga tako lako, em je daleko em se treba naručivat i čekat
mjesec-dva... Malo me sve popustilo i grlo i strahovi i odlučio sam
krenut sa terapijom ispočetka.
No poslije nekoliko dana opet se ponovili strahovi, nisam znao što, prestao
sam opet trošit terapiju i već 15 dana je ne trošim
ali - problem je još prisutan. Sad su se strahovi malo smanjili ali nastao
mi je problem sa stezanjem u grlu. Kao da me neko fizički
davi. Inače takvo stezanje sam znao osjetit kad sam u tuzi ali sad je
konstantno. Popijem Normabel 2mg i malo se smiri ali je i
dalje prisutno. Sumnjao sam na štitnjaču, danas idem na ultrazvuk vrata,
svašta pročitam na internetu i svašta mi pane na pamet pa
me još više uhvati panika.
Što se gore navedenih samih strahova i panike tiče tu ne mogu jasno odredit
čega me je strah. Npr idem pit vode i strah me je toga,
a onda ipak utočim i popijem bez problema. Kao da je povezano sa disanjem,
osjetim nekad da moram "sam disati" kao da ne radi ta
automatika. Najgore mi je bilo pred koji dan kad sam se tuširao i gotovo je
prošlo bez problema i na samom kraju doživim napad
panike, kao da će mi srce stati, klaustrofobija, srce se uzlupalo (inače sam
srčani bolesnik), samo sam čekao tren kad ću od šoka
Nina
> Ja sam prevalio èetrdeset godina i i¹ao sam kod prishiæa radi nekih problema dao mi Coaxil u nadi da æe mi pomoæ oko depresije koja
> me dr¾ala tih dana radi nekih drugih problema. Napomenuo mi je da djelovanje poèinje kroz 2-4 tjedna. Bio sam veseo ¹to sam poèeo
> vodit raèuna o sebi i ¹to æu mo¾da rije¹it bar jedan dio problema.
> No tih poèetnih dana terapije desila mi se nekakva prehlada, ka¹ljanje, kihanje, mo¾da i alergija na pelud i u takvom stanju
> pojavili se meni dotad nepoznati problemi - iracionalni strahovi od neèega. Mogao sam jesti gotovo normalno ali i sama pomisao na
> popiti vode je bila kao da me neko utapa u toj vodi. Prepao sam se da je stvar mo¾da u tabletama i prestao sam ih pit. Do doktora
> nisam moga tako lako, em je daleko em se treba naruèivat i èekat mjesec-dva... Malo me sve popustilo i grlo i strahovi i odluèio sam
> krenut sa terapijom ispoèetka.
>
Ja sam imala jedno teško razdoblje u životu kad sam počela osječati jaki
strah od ničega ( nakupina stresa ) i kad više nije išlo završila na
kriznim stanjima.
Tamo sam razgovarala puno sa Dr Malnarom i to mi je jako pomoglo. Uz
antidepresive ( COAXIL ) mi se vratila kemijska ravnoteža uz naravno
potpunu promjenu načina života, razmišljanja i čišćenja svih odnosa koji
su me frustrirali..( čak sam i promjenila posao ).
U početkku je jako teško se priviknuti na antidepresive pa sam pila uz
njih Xanax (3 dnevno ) da ne osjetiš nuspojave.
Nakon 6 mjeseci osječaš se jednostavno dobro, koncentrirano, spremno na
suocavanje sa svim problemima, sigurno u sebe, spavanje i sport.
Nakon 3 ili 4 mjeseca sam potpuno izbacila xanaxe ( jer se organizam
naviknuo na antidepresive - koji btw ne izazivaju ovisnost niti
omamljenost baš suprostno daju ti stabilnost ).
Nakon 1,5 g sam počela smanjivati dozu coaxila ( do tada 3 dnevno ) i
nakraju ih potpuno izbacila.
Nisam vjerovala u AD, ni sada ne volim tablete, uzimam ih samo kad je
zbilja nužda, ali moram priznati da nije bilo AD - nebi preživjela.
Inače meni je dr Malnar dao broj da ga nazovem kada god treba, i u
početku sam dobila ( prije Coaxila ) neke druge AD i skoro sam
crkla..uglavnom zvala sam dr čim sam osjetila loše simptome (
serotoninski šok ili nešto tako ) i zvala sam ga u 4 u noći.. Smirio me
i rekao da ne pijem do jutra i da dođem po druge tablete. Dao mi je
Coaxil koji me spasio.moraš izdržat, ne odustaj i ne prekidaj bez
doktora ad, njima treba kontinuitet i puna doza..I obavezno u početku
neke za smirenje, da ne osjetiš nuspojave.
Lily
dogoditi. Kada se dogode, tada ih osoba veľe uz situaciju koja se tog
trenutka zbivala. Npr - ako se napad dogodi u trgovini, osoba se boji svakog
sljedećeg ulaska u trgovinu. Ako se dogodi pod tuąem ,osoba se poslije boji
ući pod tuą, strahujući da se napad ne ponovi. Tebi se dogodilo dok si pio
vodu, javile su se prisilne misli i ostale su.
Strah od novih bolesti, strah od nuspojava od lijekova, iracionalni
strahovi -sve je to od anskioznog poremećaja. Ljudi, to se da liječiti i
nemojte odugovlaćiti. Znam da je teąko, ali vjerujte, mi, ne podcjenjujte
antidepresive. Oni upravo postoje da to liječe :-)
Coaxil se rijetko pripisuje, jer je njegov mehanizam djelovanja drukčiji od
standarnih AD, ali mnogima je baą taj AD iznimno mnogo pomogao. Stoga ga
nastavi piti i ne boj se nuspojava jer se za dva - tri tjedna potpuno
povuku. Ako te neka nuspojava posebno uznemiruje, razgovaraj o tome s
liječnikom, nazovi ga telefonom, valjda ima telefon :-)
Tvoji strahovi i panika nisu posljedica lijeka, nego razvoja anksioznog
poremećaja koji se ąiri.
Stani tome na kraj. Počni piti AD, svakako B vitamine i Omega 3. Ako ti
Coaxil iz bilo kojeg razloga ne bude odgovarao, ne očajavaj - na trľiątu ima
odličnih AD, samo treba pogoditi onaj koji tebi najbolje odgovara:-))
"San" <s...@gemail.com> wrote in message news:iql6u6$8eb$1...@ss408.t-com.hr...
Lily
Samo jedna mala ispravka: tablete za smirenje ( anksiolitici tipa Xanax,
Helex, Misar koji su ista grupa lijekova, ali različiti proizvođači te
Apaurini, Lexurini, itd) ne služe da se smanje nuspojave, nego da se osobi
koja trpi strah i tjeskobu smanje simptomi dok čeka da počnu djelovati AD.
:-)
"Nina" <serot...@gmail.com> wrote in message
news:iqmp3t$4cu$1...@ss408.t-com.hr...
> On 14.5.2011 8:20, San wrote:
>> Ja sam prevalio eetrdeset godina i i1ao sam kod prishiaa radi nekih
>> problema dao mi Coaxil u nadi da ae mi pomoa oko depresije koja
>> me dr?ala tih dana radi nekih drugih problema. Napomenuo mi je da
>> djelovanje poeinje kroz 2-4 tjedna. Bio sam veseo 1to sam poeeo
>> vodit raeuna o sebi i 1to au mo?da rije1it bar jedan dio problema.
>> No tih poeetnih dana terapije desila mi se nekakva prehlada, ka1ljanje,
>> kihanje, mo?da i alergija na pelud i u takvom stanju
>> pojavili se meni dotad nepoznati problemi - iracionalni strahovi od
>> neeega. Mogao sam jesti gotovo normalno ali i sama pomisao na
>> popiti vode je bila kao da me neko utapa u toj vodi. Prepao sam se da je
>> stvar mo?da u tabletama i prestao sam ih pit. Do doktora
>> nisam moga tako lako, em je daleko em se treba narueivat i eekat
>> mjesec-dva... Malo me sve popustilo i grlo i strahovi i odlueio sam
>> krenut sa terapijom ispoeetka.
San
nisam čekivao i zaključak mi je naravno bio da sam si napravio loąiju situaciju nego ąto je bila. Ja joą uvijek ne tvrdim da je
stanje posljedica tog lijeka ali se termini podudaraju pa tako ispada. Zasad neću počimat (opet) uzimat Coaxil dok se ne
posavjetujem sa doktorom ali imam ľelju nastavit terapiju, odaaavno se već mučim sa nekim problemima i satire me to a čini se da bi
se relativno lako rijesilo :)
Zahvaljujem Pahuljici ąto je otvorila ovaj post i na odgovorima sad vidim da nisam sam i da postoji rjeąenje za mnoge probleme :)
Pahuljica
pronaći. Priznajem da nisam očekivala ovako puno pametnih savjeta kad sam
postavila post. Oduševljena sam što ipak ovdje ima onih koji znaju i žele
pomoći.
Pozdrav,
Pahuljica.
"San" wrote in message news:iqns78$psu$1...@ss408.t-com.hr...
Ako se dobro sjećam doktor me nije upozorio na moguće (početne) posljedice
uzimanja Coaxila a panične napade strahova i tjeskobe
nisam čekivao i zaključak mi je naravno bio da sam si napravio lošiju
situaciju nego što je bila. Ja još uvijek ne tvrdim da je
stanje posljedica tog lijeka ali se termini podudaraju pa tako ispada. Zasad
neću počimat (opet) uzimat Coaxil dok se ne
posavjetujem sa doktorom ali imam želju nastavit terapiju, odaaavno se već
mučim sa nekim problemima i satire me to a čini se da bi
se relativno lako rijesilo :)
Zahvaljujem Pahuljici što je otvorila ovaj post i na odgovorima sad vidim da
nisam sam i da postoji rješenje za mnoge probleme :)
Lily
prehlada, grlobolja ili moľebitna alergija i da si tada dobio iracionalne
strahove. Okidaći za panične napadaje i strahove nerijetko mogu biti bolest
i iscrpljenost kod ljudi koji su već oslabljeni stresom .
Međutim, nije mi jasno - da li si ti dobio coaxil zbog depresije, a da prije
toga nikad nisi imao strahove? Ako je tako, moguće je da je coaxil pogorąao
simptome i po tome to onda nije lijek prvog izbora za tebe.
Svakako je pametno o tome porazgovarati sa psihijatrom, koji će ti dati
drugi AD - doista ih ima mnogo, pa se i za tebe lako moľe naći koji će ti
odgovarati :-))
Bitno je samo da budeą ustrajan i uspjet ćeą:-)
A koliko su anksioznost, socijalna fobija i depresija raąireni, shvatit ćeą
ako navratią na ovaj forum:
http://www.forum.hr/showthread.php?t=34996
http://www.forum.hr/showthread.php?t=591399
"San" <s...@gemail.com> wrote in message news:iqns78$psu$1...@ss408.t-com.hr...
NoXoN
mogao sam i ocekivati da ce ti Lily i neki drugi dati savjete da se
kljukas tabletama, jer su tako i meni neki savjetovali, ako se ne varam
cak i na ovoj grupi, pa sam zamalo zavrsio 2 metra pod zemljom... kao i
kad sam dosao kod doktora, umjesto da me upuuti u nesto prirodnije,
odmah tablete, bez beda... tablete za koje ti svi "zaborave" reci da
imaju neke vrlo neugodne posljedice i da imaju vrlo veliku stopu suicida
i totalnih pomracenja uma...
prosao sam sve sto i ti, i s tabletama i bez njih... i glavno sto ti
mogu preporuciti je da NIKAKO ne posezes odmah za tabletama... ovaj
svijet je postao ovisan o tabletama, za svaku sitnicu se kljukamo,
izmisljaju bolesti samo kako bi za njih prodali lijekove... mislis da ce
ti zivot biti bolji ako se nakljukas antidepresivima i otupis na
podrazaje? Hoces hodati svijetom kao nakljukani zombie? Sta kad stvoris
ovisnost o lijekovima i jednog dana pokusas prestati... mislis da ce to
biti lagano skidanje?
pokusaj sama to rijesiti sa sobom... ja sam umirao prije par godina, ali
postepeno upornim radom na samom sebi sam uspio doci do toga da napadaje
panike, i to vrlo blage imam samo akd sam negdje na osami daleko od
civilizacije, sto je vise nego normalno... ono sto je meni pomoglo je
bila jedna vrlo jednostavna vjezba: suoci se s time i umjesto da se
pokusavas boriti (nikako ne smijes pokusavati boriti se tako da se
uvjeravas da ti nije nista, ili da pokusavas na silu normalizirati
disanje, ili smanjiti otkucaje srca, takvi pokusaji ce ti samo pogorsati
stanje), jednostavno se prepusti... znam da se cini tesko, mozda cak i
nemoguce, ali mantraj si kad te copi nesto tipa: "Ok, ajde da te bas
vidim. Daj mi svoj najjaci udarac" Onda, kada se pocnes znojiti i kad ti
srce oce iskociti, samo si reci: "To je to? To je najbolje sto mozes?"
Jos uvijek si tu, jos uvijek si ziva, nisi dobila infarkt, ne gusis se,
ne gubis razum. Tvoj mozak, svijest i podsvijest te napala i ti si ih
izazvala na dvoboj: i oni su izgubili, jer si ti jos uvijek ziva.
Joje
ąto sam dalje od kuće to je loąije. Jednom prilikom sam se otpeljao 20km od kuće i od straha ili čega srce je počelo preskakat i
svakim metrom sam se osjećao loąije. Okrenuo sam se i vratio kući i dok sam se vratio sve se smirilo kao da nije niąta ni bilo. Lani
sam na jedan jedini dan iąao na more sa prijateljima, sve je bilo dobro dok nismo uąli u tunel Sv.Rok, tamo me uhvatila takva
tjeskoba da je bilo pitanje kad ću odapet...kad smo se vraćali već je kolega vozio a ja sam ľmirio...brrr ko nije probao nema pojma
ąto je i kako je to :((
Napominjem da sam u ratu bio u prognaniątvu i proąao sam logor ali mislim da nije od toga ali ko će to znat kad je sve u
podsvijesti.
ablack
poremećaju.
koliko god lijekovi pomagali, osobito novi SSRIjevi, mislim da je dobar
psihoterapeut i terapija
kljucan za nadvladavanje anksioznog poremećaja.
isto tako, provjerite svoje opće stanje i probajte b vitamin, ne kosta mnogo
(20kn b complex), naravno
kad se stanje malo normalizira (kad si pod cestim napadajima panike nista ne
pomaze trenutno.)
"Joje" <Jo...@gemail.com> wrote in message
news:iqos7l$lmj$1...@ss408.t-com.hr...
Lily
suocite se sa strahovima.
Kako to da npr. ja, koja sam na AD 3 godine, nisam 2 metra pod zemljom?
Ili hrpa ljudi koje ja znam su i dan danas zivi i zdravi, a piju AD?
I siris dezinformacije: od AD se ne postaje zombi, jer da se postaje, ja ga
prva ne bih pila, jer kao zombi ne bih mogla funkcionirati ni na poslu, a ni
u obitelji.
Govoriti nekome da se sam suoci s bolescu i rijesava na tvoj nacin je
neozbiljno i poigravanje s ljudima koji jako pate.
"NoXoN" <niko...@gmail.com> wrote in message
news:iqopk0$s5m$1...@news.metronet.hr...
Lily
NoXoN
> Mogla sam i ocekivati da ce se naci netko koji ce reci: bacite tablete i
> suocite se sa strahovima.
> Kako to da npr. ja, koja sam na AD 3 godine, nisam 2 metra pod zemljom?
> Ili hrpa ljudi koje ja znam su i dan danas zivi i zdravi, a piju AD?
> I siris dezinformacije: od AD se ne postaje zombi, jer da se postaje, ja ga
> prva ne bih pila, jer kao zombi ne bih mogla funkcionirati ni na poslu, a ni
> u obitelji.
> Govoriti nekome da se sam suoci s bolescu i rijesava na tvoj nacin je
> neozbiljno i poigravanje s ljudima koji jako pate.
>
3 godine si na antidepresivima... znas hrpu ljudi koji godinama piju
antidepresive... znaš na koliko se te terapije daju, tojest koja im je
namjena? na 3 do 6 mjeseci, tek dovoljno da se "kemija" u tvom mozgu
izbalansira... a ti se evo već 3 godine kljukas tableticama? sta kad
prestanes? oces onda funkcionirati? oce tvoji problemi magicno nestati?
ili jednostavno planiras piti lijekove koji mijenjaju kemiju tvog mozga
do kraja zivota? ti kao i tvoja hrpa ljudi ste ovisnici o lijeku bez
kojeg vise ne mozete funkcionirati... jel ti to shvacas? da nisi ovisna,
da mozes funkcionirat normalno, onda ne bi 3 godine pila AD...
govoriti nekome da se suoci s bolescu je neozbiljno, a ti im reklamiras
dijapazon tableta koje potencijalno mogu imati vrlo teske nuspojave? ja
to ZNAM, jer sam ja to PROZIVIO... ajde, probaj se odviknut sad od AD-a?
pa ces vidjeti kako je to... Nisam mogao izaci van iz kuce, nisam mogao
komunicirati s ljudima, razvio sam fobiju od gotovo svega, doslovno
tjednima nisam izlazio iz kreveta, svakih par dana sam po 2-3 sata
provodio u vantjelesnom stanju jer su napadi panike bili toliko jaki da
sam mislio da sam umro i tako sam po 2-3 sata promatrao sebe s visine
kako mrtav lezzim na podu... i ti meni govoris o patnji? i onda potrazim
strucnu pomoc a oni meni odmah u ruke ture magicne tabletice, koje i
djeci daju, toliku su zdrave i fine... mmmm, da, ajde da se uopce ne
potrudimo uci dublje u problematiku i pokusati sami rijesiti svoj
problem i tako si poboljsati kvalitetu zivota, kad je tako jednsotavno
popiti tabletice od kojih ti moozak malo prebrika i sve bude fino i
krasno... zato te molim da ih prestanes reklamirati i nuditi ih svima
koji se jave ovdje sa problemima, kao jedinu opciju za njihovo
ozdravljenje...
Lily
kraja zivota, a ne u skupinu onih koji ce ih piti godinu ili dvije.
I pogresno si rekao da se AD piju 3- 6 mjeseci: da bi doslo do pozitivnog
odgovora, terapije se pije najmanje 9 mjeseci, ako lijecnik procjeni da je
to dovoljno. Ako procjeni da nije, pije se dalje.
Ja patim od tjeskobe, panicnih napadaja i socijalne fobije od najranijeg
djetinjstva. S time sam kuburila preko 30 godina, uz vrlo velike posljedice
po sebe, svoje zdravlje, skolovanje i posao. Unatrag 5 godina, uz pomoc svih
self - helt tehnika, psihoterapija itd, moje se stanje pogorsavalo i na
kraju sam se uz navedene dijagnoze razboljela od depresije. Razmisljala sam
o suicidu, jer takve panicne atake kakve sam na kraju imala, nisu bile za
zivjeti. Od jutra zlo, bez zraka, nesvjestice, bolovi u ledjima, suicidalne
misli, gusenje, lupanje srca, iskrice pred ocima, napadaji gladi,
reskavica - a majka sam i radim posao gdje bolovanje znaci otkaz. Da me
prijatelj nije nagovorio na lijecenje i sve mi objasnio sto mi se to
dogadja, bila bih 2 metra ispod zemlje. Necu komentirati sve ovo sto si
napisao jer imas grub, napadacki rjecnik, ali itekako razumijem tvoju
patnju.
Mogu samo reci da je mene AD spasio i da danas normalno funkcioniram, mogu
putovati, kretati se gradom, misliti, razumjeti i osjecati te biti
funkcionalna u obitelji i na poslu. Ne zelim sebi vise niti jedan jedini dan
onih patnji. Niti jedan.
"NoXoN" <niko...@gmail.com> wrote in message
news:iqp222$32h$1...@news.metronet.hr...
NoXoN
> Mozda ce ti biti jasnije zasto ja spadam u skupinu onih koji ce AD piti do
> kraja zivota, a ne u skupinu onih koji ce ih piti godinu ili dvije.
> I pogresno si rekao da se AD piju 3- 6 mjeseci: da bi doslo do pozitivnog
> odgovora, terapije se pije najmanje 9 mjeseci, ako lijecnik procjeni da je
> to dovoljno. Ako procjeni da nije, pije se dalje.
> Ja patim od tjeskobe, panicnih napadaja i socijalne fobije od najranijeg
> djetinjstva. S time sam kuburila preko 30 godina, uz vrlo velike posljedice
> po sebe, svoje zdravlje, skolovanje i posao. Unatrag 5 godina, uz pomoc svih
> self - helt tehnika, psihoterapija itd, moje se stanje pogorsavalo i na
> kraju sam se uz navedene dijagnoze razboljela od depresije. Razmisljala sam
> o suicidu, jer takve panicne atake kakve sam na kraju imala, nisu bile za
> zivjeti. Od jutra zlo, bez zraka, nesvjestice, bolovi u ledjima, suicidalne
> misli, gusenje, lupanje srca, iskrice pred ocima, napadaji gladi,
> reskavica - a majka sam i radim posao gdje bolovanje znaci otkaz. Da me
> prijatelj nije nagovorio na lijecenje i sve mi objasnio sto mi se to
> dogadja, bila bih 2 metra ispod zemlje. Necu komentirati sve ovo sto si
> napisao jer imas grub, napadacki rjecnik, ali itekako razumijem tvoju
> patnju.
> Mogu samo reci da je mene AD spasio i da danas normalno funkcioniram, mogu
> putovati, kretati se gradom, misliti, razumjeti i osjecati te biti
> funkcionalna u obitelji i na poslu. Ne zelim sebi vise niti jedan jedini dan
> onih patnji. Niti jedan.
>
... sto ne znaci da mozes ljudima savjetovati da piju vrlo teske i
potencijalno opasne lijekove... nuspojave su itekako stvarne i ozbiljne,
ne mozes napraviti lijek koji se igra sa hormonima, a da on djeluje na
svakog isto... nije to aspirin da se uzima kad te malo boli glava...
lijekovi svakome moraju biti zadnja opcija, to sto se ti nisi mogla
adekvatno nositi sa svojim problemima, ne znaci da ona ili netko drugi
to nece moci...ali odgovor definitivno nije u kljukanju lijekovima.
Nina
>
> 3 godine si na antidepresivima... znas hrpu ljudi koji godinama piju
> antidepresive... znaš na koliko se te terapije daju, tojest koja im je
> namjena? na 3 do 6 mjeseci, tek dovoljno da se "kemija" u tvom mozgu
> izbalansira... a ti se evo već 3 godine kljukas tableticama? sta kad
> prestanes? oces onda funkcionirati? oce tvoji problemi magicno nestati?
> ili jednostavno planiras piti lijekove koji mijenjaju kemiju tvog mozga
> do kraja zivota? ti kao i tvoja hrpa ljudi ste ovisnici o lijeku bez
> kojeg vise ne mozete funkcionirati... jel ti to shvacas? da nisi ovisna,
> da mozes funkcionirat normalno, onda ne bi 3 godine pila AD...
>
Pročitaj moje iskustvo i ne generaliziraj.
Nije tako, i ja prva izbjegavam tablete i ne pijem ih uopće. A coaxil mi
je pomogao kad je trebalo. Naravno uz razgovor i promjenu načina života.
Lily
ponasaj se kao da govorim o lijekovima koji se mogu kupiti u ljekarni bez
recepta, pa ce to netko popiti i nesto ce mu se uzasno lose dogoditi.
AD se moze dobiti jedino i iskljucivo kod lijecnika koji odlucuje koji ce AD
prepisati pacijentu. To je pravilo.
Nuspojave ovise o samom lijeku, njegovoj kolicini i dobrom ili losem
podnosenju pacijenta. Zato pacijent sve radi u dogovoru s lijecnikom.
Nuspojave koje sam ja imala, bile su blage bas zato sto me moj psihijatar
vodio kroz cijeli proces i davao mi minimalne doze u pocetku, a poslije punu
dozu. Ako neki lijecnik nekom pacijentu drmne punu dozu odmah na pocetku,
jasno je da ce to rezultirati jakim nuspojavama zbog kojih se pacijent
itekako moze uplasiti. Tome ja nisam kriva.
I ne pricaj mi molim te kako se nisam znala nositi s problemom, ajde mi reci
kako bi se ti sa 10 godina starosti nosio sa prvom panicnom atakom u
razredu?
Zar mislis da od toga ne oboljevaju djeca? Ne, nisam imala nikakvo stresno
djetinjstvo, vec drage i dobre roditelje. No zna biti nasljedno , genetski
uvjetovano kod nekih, kao npr. kod mene.
Zar mislis da se to dogadja samo odraslima pa ce si sad oni sredit zivot,
otklonit uzrok i vise nema panicnih? Sto kada se to toliko kronificira pa
vise nista ne pomaze i osoba razmislja da si oduzme zivot. Bi li takvoj
osobi savjetovao isto, ili bi mu rekao: nemoj to uciniti, ima nade, ima
lijeka. Naravno da su lijekovi zadnja opcija, i meni su bili, ali se kajem
sto nisam prije znala za njih, jer ovako su mi propale godine i godine
lijepog, normalnog zivota.
Mnogima je pomogla psihoterapija, znam osobne takve. No nekima ne pomogne. I
nije nikakav problem skinut se sa AD. Na AD nema navikavanja kao na
anksiolitike, sedative. No pravilo je da se ne smije naglo prekinuti jer
mozak dozivljava sok. Skida se postupno sa smanjivanjem doze, uz vodstvo
lijecnika.
Radis bauk iz nicega. Steta.
"NoXoN" <niko...@gmail.com> wrote in message
news:iqp4ls$4mh$1...@news.metronet.hr...
NoXoN
> Mogu savjetovati, jer se radi o lijekovima koje sam i sama pila. No ne
> ponasaj se kao da govorim o lijekovima koji se mogu kupiti u ljekarni bez
> recepta, pa ce to netko popiti i nesto ce mu se uzasno lose dogoditi.
> AD se moze dobiti jedino i iskljucivo kod lijecnika koji odlucuje koji ce AD
> prepisati pacijentu. To je pravilo.
znas kako se mogu dobiti? odes kod doktora opce prakse i kazes da si
malo nervozan i tjeskoban... bam, biraj koji god hoces AD... osobno
iskustvo...
> Nuspojave ovise o samom lijeku, njegovoj kolicini i dobrom ili losem
> podnosenju pacijenta. Zato pacijent sve radi u dogovoru s lijecnikom.
> Nuspojave koje sam ja imala, bile su blage bas zato sto me moj psihijatar
> vodio kroz cijeli proces i davao mi minimalne doze u pocetku, a poslije punu
> dozu. Ako neki lijecnik nekom pacijentu drmne punu dozu odmah na pocetku,
> jasno je da ce to rezultirati jakim nuspojavama zbog kojih se pacijent
> itekako moze uplasiti. Tome ja nisam kriva.
>
> I ne pricaj mi molim te kako se nisam znala nositi s problemom, ajde mi reci
> kako bi se ti sa 10 godina starosti nosio sa prvom panicnom atakom u
> razredu?
> Zar mislis da od toga ne oboljevaju djeca? Ne, nisam imala nikakvo stresno
> djetinjstvo, vec drage i dobre roditelje. No zna biti nasljedno , genetski
> uvjetovano kod nekih, kao npr. kod mene.
nista nije genetski uvjetovano, pozabavi se novijim istrazivanjima...
> Zar mislis da se to dogadja samo odraslima pa ce si sad oni sredit zivot,
> otklonit uzrok i vise nema panicnih? Sto kada se to toliko kronificira pa
> vise nista ne pomaze i osoba razmislja da si oduzme zivot. Bi li takvoj
> osobi savjetovao isto, ili bi mu rekao: nemoj to uciniti, ima nade, ima
> lijeka. Naravno da su lijekovi zadnja opcija, i meni su bili, ali se kajem
> sto nisam prije znala za njih, jer ovako su mi propale godine i godine
> lijepog, normalnog zivota.
> Mnogima je pomogla psihoterapija, znam osobne takve. No nekima ne pomogne. I
> nije nikakav problem skinut se sa AD. Na AD nema navikavanja kao na
> anksiolitike, sedative. No pravilo je da se ne smije naglo prekinuti jer
> mozak dozivljava sok. Skida se postupno sa smanjivanjem doze, uz vodstvo
> lijecnika.
> Radis bauk iz nicega. Steta.
radim bauk od lijekova za bolesti koje nisu postojale prije 100 godina,
i od lijekova koji se daju maloj djeci za bolesti koje ni danas ne
postoje, a izmisljene su samo i jedino zbog znamo cega... psihicke
bolesti su najplodnije podrucje za zaradu, pogledaj si zarade glavnih AD
lijekova na trzistu... ali ako tebi pomaze, svaka cast... no sve
temeljim an tvome prvom postu, gdje dami koja je u problemima nisi
savjetovala niti psihoterapiju, niti istocnjacku medicinu, niti
samopomoc, nego si odmah bacila AD na stol... to me strahovito smeta,
jer to rade i "oni" koji bi se trebali brinuti o nasem zdravlju, a brinu
se o tome kako ce sto vise zaraditi...
Joje
Lily
>
> znas kako se mogu dobiti? odes kod doktora opce prakse i kazes da si malo
> nervozan i tjeskoban... bam, biraj koji god hoces AD... osobno iskustvo...
>
samovoljno otisla kod privatnika preko preporuke.
> nista nije genetski uvjetovano, pozabavi se novijim istrazivanjima...
- Itekako moze biti genetski uvjetovano - u mojoj obitelji ima nas vec
nekoliko s istim dijagnozama.
> radim bauk od lijekova za bolesti koje nisu postojale prije 100 godina, i
> od lijekova koji se daju maloj djeci za bolesti koje ni danas ne postoje,
> a izmisljene su samo i jedino zbog znamo cega... psihicke bolesti su
> najplodnije podrucje za zaradu, pogledaj si zarade glavnih AD lijekova na
> trzistu... ali ako tebi pomaze, svaka cast... no sve temeljim an tvome
> prvom postu, gdje dami koja je u problemima nisi savjetovala niti
> psihoterapiju, niti istocnjacku medicinu, niti samopomoc, nego si odmah
> bacila AD na stol... to me strahovito smeta, jer to rade i "oni" koji bi
> se trebali brinuti o nasem zdravlju, a brinu se o tome kako ce sto vise
> zaraditi...
- Te su bolesti postojale i prije 100 i vise godina, ali su vecinom to
prikrivali - kao uostalom i danas, iako se o tome pise, ali premalo. Ljude
koji imaju depresiju lako se okarakterizira da su lijeni, sto nije tocno.
Oni samo nemaju snage za dnevne aktivnosti i pate od teske dusevne boli.
Mnogi bi radije imali dijabetes nego psihicku bolest, jer kad kazes da imas
psihicku bolest ili poremecaj, strahujes od osude okoline da si lud, ili da
s tobom nekaj ne stima. Psihicke bolesti su najskrivanije bolesti.
Dami iz prvog posta savjetovala sam ono sto smatram najboljim za nju jer je
majka. Buduci da sam i sama majka, znam kako je tesko nositi cijelu obitelj
na svojim ledjima s takvim poremecajem. Osobi se prvo pomogne s AD da se
postavi na noge, a onda se lako krene na psihoterapiju, ako hoce. Nikom ne
savjetujem samopomoc, vec lijecnika i lijekove. Ja mogu savjetovat sto zelim
i tu smo otvoreni za sve, no samo ce lijecnik odluciti da li osoba treba
dobiti lijekove ili ne i postaviti dijagnozu. I ne pljuj po lijecnicima, ako
si ti naletio na nekog tko lijekove dijeli sakom i kapom, nigdje ne stoji da
su svi takvi.