Korijenski pravopis
Mir Harven
korijenskoga pisanja. Iako tu ima zgodnih stvari- teško da može
ići ovako, u paketu. Možda kojih 30%, ali veći dio nije podkrijepljen
dobrim dijelom hrvatske pisane baštine, kako prije Iliraca/romantizma,
tako
i u 20.stoljeću.
No-njeke stvari bi valjalo mijenjati, a najprije dio bezveznih
"jebačenja po zvučnosti".
http://www.hop.hr/korienski.htm
PRAVILA KORIENSKOGA PISANJA
Obćenito: skupovi suglasnika se ne sljubljuju, (t.j. u riečima nema
jednačenja po zvučnosti susjednih suglasnika). Prvi se suglasnik ne
mienja u svoj bezvučni ili zvučni par, ter svaki suglasnik čuva svoj
izvorni, korienski lik. Tako primjerice u hrvatskom pišemo:
1./ u padežnim položajima u jednini i množini imenica i svim rodovima
pridjeva: redak > redka - redci; dolazak > dolazka - dolazki; vrabac
> vrabca - vrabci - vrabčev; kobac > kobci - kobčev, sudac > sudca -
sudci; ždrjebac > ždrjebci;
2./ pri tvorbi rieči: baba > babski; bilježiti > bilježka -
biljržnica -bilježčica; čin(iti) > činbenik; dražim > dražkati, duša
>zadušbina, gladak > gladka, glas > glasba - glasbalo - glasbenik,
gospodin > gospodštija, gost > gostba, grebem > grebsti, grizem >
grizti, hiniti > hinba - hinben, Kavkaz > kavkazki, kazalište >
kazalištni; muž > mužki; nebo > nebce - nebčan, opaziti > opazka; Rab
> rabski; sirota > sirotčići služiti > služkinja, Srbija > srbski,
srdce > srdaca - srdčan (srčan = hrabar), svat < svatba- svatben, šiba
> šibka- šibčica; težak > težka - težkoća; vitez > vitežki; Zagreb >
Zagrebčanin - Zagrebčanka; zubac > zubčanik, i t.d.
IZNIMKE: Bez "t" u hrvatskom pišemo "svečanost, svečanosnik, svečar,
rasla, raslina, raslica, obraslost, vršnjak.
PRIPOMENAK: U hrvatskom glas "dž" dolazi samo u tuđicama pa hrvatski
pišemo: svjedočba < (postalo od) svjedočiti; jednačba < jednačiti;
naručba, naručbenica < naručiti; predočba < predočiti; vračbina <
vračati; učbenik (bolje: učevnik) < učiti; promičba < promicati; i
srčba i lučba;
3./ U složenicama ne mienja se suglasnik kojim završuje predmetak:
bez > bezznačajan, bezcarinski, obezhrabriti; bezzvučan, i t.d.;
iz > izcuriti, izhod iztok, izključiti; i t.d.;
nad >nadcestar, nadčovjek, nadkriliti, nadpis, nadporučnik, i t.d.;
nuz> nuzpojava, nuzpristojba, nuzproizvod, nuzprostorija, i t.d.;
ob> obći, obćina, obćinar, občarati, obhodnja, obseg, obkoliti,
obširan, obtrčati, obsetrvatorij, i t.d.;
od > odčepiti, odćušnuti, odsada, odseliti, odsječak, odsjedati,
odsjev, odstupnica, odsvirati, odšetati, odšutjeti, odstraniti,
odstrel, odsutan, odškrinuti, odhrvati, odkad, odpečatiti, odtada, i
t.d.;
pod > podcrtati, podčiniti podhodnik, podkopati, podpaliti, podsjeći,
podsjećati, i t.d.;
pred > predkućnica, predpotopni, predskazati, predšastnik, predteča,
predskazati, predsjednik, i t.d.;
raz > razciepiti, razkol, razprava, razstaviti, razstava, razsuti,
razširiti, i t.d.;
uz > uzhit, Uzkrs, uzkršnji, uzpinjača, uzšetati se, uztrajan, i
t.d.;
OPAZKA: Tako u hrvatskom pišemo i latinske priedloge:
ab > absolutan, absolvent, absorbirati, abstinent, abstraktan, absurd,
absurdan;
ob > observacija, observirati, observator, observatorij;
ad > adherent, adherentan, adhezija, adhezijski, adhezivan;
adhortacija;
sub > substantiv, substitucija, substrat, subpolarni, subtilan,
subtropski;
PRIPOMENAK: Ovako se pišu i složenice kojima prvi dio nije priedlog
nego neka druga rieč:
Primjerice: petdeset, šestdeset, kadkad;
IZNIMKE: zdrav, zbor, zdrug, zgrada (1892. se pisalo: sdrav,sbor,
sdrug, sgrada, i t.d.);
4./ Suglasnici u skupovima ostaju (ne izpadaju); primjerice:
bolest > bolestnik, čast > častna - častnik, gladak > gladčalica -
gladčalo - gladčati, gubitak > gubitci, listak > listka - listci, mast
> mastnoća, mladac > mladca, Mletaka > Mletci - Mlatčanin; sirotče;
sudac > sudca (ž.r. u hrv. = sudica je žena sudac; sudkinja = sučeva
žena, ne "sutkinja"), šibka; opazka, bilježka, otac> otčev -
otčevina, pet > petdeset, šest > šetsto, želudac želudčani; dialekt >
poddialekt, i t.d.;
IZNIMKE: vježba, gusle, odavna, podanik, raslina;
5./ Suglasnici se u skupovina ne mienjaju po mjestu i načinu glasovne
tvorbe; primjerice:
stan > stanben(i), jedan > jedanput, hinba > hinben; radnik>
radničtvo, zapovjedbnik > zapovjednićtvo, i t.d.;
IZNIMKE: pašće, prošćev, šćepati, prošnja, vožnja, grožđe, mišljen,
djeca, sunašce; i sl.
6./ Imenice na "-tvo" (< "-stvo" odpadom glasa "s") pred tim dočetkom
zadržavaju u pismu osnovne glasove "č" (< "c - k") i "ž" (< "g -z"),
pa u hrvatskom pišemo: samačtvo, junačtvo, pjesničtvo, pokućtvo,
pravaštvo, pričuvničtvo, radničtvo, razbojničtvo, seljačtvo,
siromaštvo, božtvo, družtvo, knežtvo, vitežtvo, i t.d.
7./ Pridjevi na "-ki" (< "-ski" odpadom glasa "s") pred tim dočetkom
zadržavaju u pismu osnovne glasove "z, ć, ž" (<"c-k", "g-z") pa u
hrvatskom pišemo: kavkazki, vitežki, haažki, mužki, vražki,
brandenburžki, elzas-lotarinžki; embrioložki, etnoložki, farmakoložki,
frazeoložki, i t.d.
8./ U hrvatskom slovo "h" pišemo svuda gdje mu je po etimologiji
mjesto. Primjerice:
anđel, arhanđel, čahura, dahnuti, heljda, historija, (hrv. =
poviest), hmelj, prhnuti, hrapav, hren, hrpa, hrvač; i t.d.
./ U hrvatskom slovo "h" nikada ne smijemo zamieniti slovima "j" ili
"v"; pa tako pišemo, primjerice: buha, duhan, kuhalo, gluh, gluhoniem,
kihanje, kuharica, mahovina, protuha, snaha, suh, zadihan, zapuhan, i
t.d.
9./ Po hrvatskom pravopisu "j" ne pišemo u tuđicama (izim na kraju
rieči) između:
"i-a": dialog, Diana, trializam, alianca, gladiator, iliada, miliarda,
salmiak, socialist, materializam;
"i-e" : hieroglif, garsoniera, orient, trienij, i t.d.
"i-u" : triumf, mediumizam; i t.d.
IZNIMKE: milijun, špijun;
l0./Koriensko "d" ostaje samo ako je nuždno za razumievanje;
primjerice:
naddimnjačar, naddružtven, naddržavni, naddialekt, poddioba,
preddiplomski, naddilomski, i t.d.
11./ U hrvatskom moramo uviek pisati razstavljeno: a) ne ću, ne ćeš,
ne će, ne ćemo, ne ćete, ne će; Niečna se čestica "ne" u hrvatskom
uviek piše razstavljeno od glagola, primjerice: ne mogu, ne znam, ne
čitah, ne slušajući; i t.d.
PRIPOMENAK: U hrvatskom možemo pisati razstavljeno: "ne imam, ne imaš,
ne ima, ne imamo, ne imate, ne imaju" ili zajedno: "nemam, nemaš,
nema, nemamo, nemate, nemaju".
RAZLIKUJ!
grozdni (od grozd) - grozni (od grozan);
gubitci (mn. od gubitak) - gubici (dobiti po gubici);
izstupiti (iz stranke) - iztupiti (nož);
koritce (malo korito) - korice (knjige);
ledci (kristali) - letci (mn. od letak);
mladci (mladići), matci (mlatiše) - mlaci (lokvi );
odčepiti (izvediti čep) - očepiti (stati komu na nogu);
patče (patkica) - pače (dapače);
preščić (odojak) - pražčić (pragić);
podstaviti (odielo svilom) - postaviti (namjestiti);
raztući (razlupati) - rastući (koji raste);
svadba (svađa) - svatba (pir);
srdačan (od srdca) - srčan (hravar);
ustmen (ustmena predaja) - usnen (suglasnik);
ustnica (na svirali) . usnica (mala usna);
uzkakati se (amo-tamo) - uskakati (u nešto);
uzpeti se (popeti se) - uspjeti (u životu);
uzšetati se (amo-tamo) - ušetati (unići);
zamrsba (od zamrsiti) - zamrzba (od zamrziti);
PISANJE "IJE"; "JE" i "IJE" U HRVATSKOM:
A./ POZOR! Gdje se po izgovornom Vukovu pravopisu odraz dugoga "jata"
piše kano dvosložni "ije" po hrvatskom načinu pisanja pišemo dvoglas
"ie", dok kratko "je" ostaje nepromienjeno. Izgovor je u obe rieči
isti. Pa kažemo da je hrvatski "jekavskoga" izgovora. Primjerice:
dijete[djete] > diete [djete], djeca [djeca] = djeca; mlijeko [mljeko]
> mlieko [mljeko ], i t.d.
B./ POKRIVENO "R" (rj)
Po hrvatskom pravopisu "je" pišemo iza "r", u riečima gdje je "r" iza
stalne suglasničke skupine. Primjerice: bezgrješan, brjegovi,
brjegovit, brjestik, crjepar, drjemljiv, drjenovina, grjehota,
grješan, grješkom, grješćica, grješnica, grješnost, izprječivati se,
izrjeka, izrjekom, izbrježak, iztrebljenje, iztrježnjenje, krjepak,
krjepkost, krjepkoća, krjepostnica, krjepostnik, krjepost, krjepostan,
modrjeti, mrjestilište, mrjestilo, mrjestište, naprječac,
nastrjeljivati, neiztrjebljiv, nepogrješiv, nepogrješivost,
obeskrjepljivati, obezkrjepljenje, obezvrjeđivati, obrježje, obrježni,
odstrjel, oprječan, oprječnost, oprjeka, otrjebljivati, otrježnjivati,
otrježnjenje, oždrjebljivati, podbrježje, okrjepa, okrjepljenje,
okrjepljivati, pogrješan, pogrješiv, pogrješivost, pogrješka,
pogrješkica, pogrješnost, poprječan, poprječke, poprječnica,
poprječno, poprječnost, poprjećivati, povrjeda, povrjediv,
povrjedivost, povrjediv, povrjedljivost, povrjeđenik, povrjeđivati;
prječa (za gombati se), prječac, prječanin, prječanka, prječanski,
prječe, prječi (od priek), prječica, prječice, prječka, pregrješan,
prjesniji (od priesan), prjesnoća, prjeteći; razdrjemljivati se,
rješitba, sagrješenje,
sagrješenje, Srjemica, Srjemičin, srjemski, strjelast, strjelica,
strjeličast, strjelimice, strjelimičan, strjelištni, strjelište,
strjelomet, strjelovit, strjeljač, strjeljačica, streljački,
strjelara, strjeljivo, strjeljana, tetrjebi, tetrjebica, tetrjebičin,
tetrjebić, trjebilica (stroj), trjebitelj, trjebiteljev, trjebiteljica
(žena), trjebiteljičin, trjesovi, trjeslovina (tanin), ukrjepljivati,
ukrjepljenje, upoprječivati, uprječivati,
uvrjeda, uvrjeditelj, uvrjediteljica, uvrjedljiv, uvrjedljivost,
uvrjeđenik, uvrježivati se, vrjednica, vrjednik, vrjednoća, vrjednota,
vrjednovati, vrjeđač, vrjeđačev, vrjeđačica, vrjesina (od vries),
vrjeski (od vriesak), vrježast (od vrieža), zaprječen, zaprječenje,
zaprječivač, zaprječivanje, zaqprjećivati (zaprietiti), zaprjeka,
avrjeđivanje, zavrjeđivati, ždrjebad, ždrjebanje, ždrjebati,
ždrjebećak, ždrjebeći, ždrjebence, ždrjebešcu, ždrjebetina,
ždrjebetina, ždrjebica, ždrjebičica, ždrjebičin, ždrjebina, ždrjebni,
ždrjebnost, ždrjebčanik, ždrjebčić;
VAŽNA UPOZORBA! U Rječnik hrvatskoga (!) jezika Vladimira Anića, Novi
Liber 1994. ove rieči upisane su ekavski kano u srbskom.
IZNIMKE: su rieči u kojima je "ije" dvosložno, jerbo nije odraz
"jata", pa ih u hrvatskom pišemo:
1/ nije, smije, prije, poslije, drugačije, ijedan, nijedan;
2/ (zamjenice) čije, čijega, čijemu, ničije, ičije;
3/ (komparativ i superlativ pridjeva) čistije, najčistije, zdravije,
najnovijem, starijega;
4/ (u sadašnjem vrjemenu, trpnom pridjevu i glagolskim imenicama
glagola (a) "biti" i složenih s glagolom (b) "biti"), primjerice:
(a) biti (se) - bijem, biješ, bije, bijemo, bijete, bijen, -a,-o,
-i,-e; bijenje;
(b) dobiti, nabiti, odbiti, pobiti, prebiti, pribiti, probiti,
razbiti, suzbiti, ubiti, zbiti, zbiti se;
UPOZORBA: Tako se pišu i glagoli: brijati (brijem), dospjeti
(dospijem) gnjiti (gnijem), grijati (grijem), kriti (krijem), liti
(lijem), miti (mijem), piti (pijem), riti (rijem), sijati (sijem),
smijati se (smijem se) šiti (šijem) viti (vijem) vijati (vijem),
smjeti (smijem), umjeti (umijem); (pro)htjeti se (prohtije se)",
5/ u genitivu jednine i u nominativu množine imenica na "-ija";
primjerice:
biskupija > (daje) biskupije; nacija > nacije; davorija > davorije;
Ilirija > Ilirije; pukovnija > pukovnije; zmija > zmije; i t.d.
6/ u tuđicam kano: Arije, Poncije, studije, Poncijem, Verdije,
natrijev, Verdijev, arijevac, i t.d.
7/ ostale iznimke od korienskoga načina pisanja suglasničkih skupova
uglavnom su one rieči kojima se korien više ne razpoznaje.
Damir (DMS)
Idi bre, mnogo si naporan !
--
Pozdrav
Damir
>> Never take life too seriously. Nobody gets out alive, anyway. <<
Mir Harven
<dm-...@sk.tel.hr> wrote:
>Mir Harven wrote:
>
>Idi bre, mnogo si naporan !
Jah. Za monoganglijaše.
Damir (DMS)
: monoganglijaše.
Vidi, vidi, koristis tudice !
Srami se ! To ne sluzi na cast jednom Pavelic-Jugendu.
I da znas, tuzit cu te korienistima.
Milan Pavlinic
"Mir Harven" <mha...@softhome.net> wrote in message
news:3e0f8cc7...@news.tel.hr...
> HOPovci već imaju dosta vrjemena objavljen sazetak pravila
> korijenskoga pisanja. Iako tu ima zgodnih stvari- tesko da moze
> ići ovako, u paketu. Mozda kojih 30%, ali veći dio nije podkrijepljen
> dobrim dijelom hrvatske pisane bastine, kako prije Iliraca/romantizma,
> tako
> i u 20.stoljeću.
> No-njeke stvari bi valjalo mijenjati, a najprije dio bezveznih
> "jebačenja po zvučnosti".
>
> http://www.hop.hr/korienski.htm
>
> PRAVILA KORIENSKOGA PISANJA
>
> Obćenito: skupovi suglasnika se ne sljubljuju, (t.j. u riečima nema
> jednačenja po zvučnosti susjednih suglasnika). Prvi se suglasnik ne
> mienja u svoj bezvučni ili zvučni par, ter svaki suglasnik čuva svoj
.......................................
<>
Cinjenica jest da je hrvatski korijenski pravopis 19. stoljeca napusten
djelovanjem Maretica i Boranica, po recepturi Karadzica, slijedeci glupo
nacelo "pisi kako govoris"; to nacelo uopce nije provedeno, jer nemamo
nikakvih znakova za izgovaranje vokala (dugi, kratki, uzlazni, silazni), a
upravo o izgovoru vokala ovisi precesto znacenje napisane rijeci. Cinjenica
je da su Srbi pisali korijenski prije Hrvata. Fakat je takodjer da
NDH-korijenski pravopis nije bio proveden dosljedno; npr. Paveliceva kohorta
se zvala Poglavnikov zdrug, a ne sdrug. Sad je za ponovno mijenjanje
pravopisa na korijenski jako prekasno. Kao sto je kasno i iluzorno takodjer
napustanje ijekavice, koja je takodjer Karadziceva, nasuprot ikavici kojom
govori daleko najveci dio hrvatskih stokavaca.
Mir Harven
<pavl...@cs.com> wrote:
>
>"Mir Harven" <mha...@softhome.net> wrote in message
>news:3e0f8cc7...@news.tel.hr...
>> HOPovci već imaju dosta vrjemena objavljen sazetak pravila
>> korijenskoga pisanja. Iako tu ima zgodnih stvari- tesko da moze
>> ići ovako, u paketu. Mozda kojih 30%, ali veći dio nije podkrijepljen
>> dobrim dijelom hrvatske pisane bastine, kako prije Iliraca/romantizma,
>> tako
>> i u 20.stoljeću.
>> No-njeke stvari bi valjalo mijenjati, a najprije dio bezveznih
>> "jebačenja po zvučnosti".
>>
>> http://www.hop.hr/korienski.htm
>>
>> PRAVILA KORIENSKOGA PISANJA
>>
>> Obćenito: skupovi suglasnika se ne sljubljuju, (t.j. u riečima nema
>> jednačenja po zvučnosti susjednih suglasnika). Prvi se suglasnik ne
>> mienja u svoj bezvučni ili zvučni par, ter svaki suglasnik čuva svoj
>> izvorni, korienski lik. Tako primjerice u hrvatskom pisemo:
>.......................................
><>
>
>Cinjenica jest da je hrvatski korijenski pravopis 19. stoljeca napusten
>djelovanjem Maretica i Boranica, po recepturi Karadzica, slijedeci glupo
>nacelo "pisi kako govoris"; to nacelo uopce nije provedeno, jer nemamo
>nikakvih znakova za izgovaranje vokala (dugi, kratki, uzlazni, silazni), a
>upravo o izgovoru vokala ovisi precesto znacenje napisane rijeci.
No-provedeno je dovoljnom dijelu razlika u odnosu na stariji način
pisanja, i to najviše u absurdnim izrazima koje sama praksa izbjegava,
te piše predkršćanski (a ne pretkršćanski), ili podkategorija, ili
nadkonfesionalno, ili polabski, ....Općenito su bezvezna jednačenja
s b/p i d/t, jer među tim glasovima i nema veće razlike u
izgovoru, a riječi postaju često nebulozne - Zagrepčani (valjda
stanovnici Zagrepa), predodžba ( što se to predodžava ?), stambeni
koji se tiče valjda stamova.
>Cinjenica
>je da su Srbi pisali korijenski prije Hrvata.
Činjenica je da je hrvatski pravopis bio mješavinom "korijenskog"
(ili tvorbenog) i izgovornog ili fonološkog, davno prije nego što su
Srbi uopće pisali na narodnom jeziku.
> Fakat je takodjer da
>NDH-korijenski pravopis nije bio proveden dosljedno; npr. Paveliceva kohorta
>se zvala Poglavnikov zdrug, a ne sdrug.
To je uređeno "Hrvatskim pravopisom". I ovi HOPovci
samo ponavljaju da se u njekim primjerima rabi
"glasovno načelo"- združiti, zbor, zdravlje,..
> Sad je za ponovno mijenjanje
>pravopisa na korijenski jako prekasno.
Nikad nije kasno za mijenjanje pravopisnih normi.
Pred njekoliko godina su turski narodi propaloga SSSR-a
prešli s ćirilice na latinicu. Kao što će i Nijemci, ako ne sutra, a
ono prekosutra, morati odbaciti pisanje velikih slova za obične
imenice (a vjerojatno i "ph").
> Kao sto je kasno i iluzorno takodjer
>napustanje ijekavice, koja je takodjer Karadziceva, nasuprot ikavici kojom
>govori daleko najveci dio hrvatskih stokavaca.
Hrvatski štokavci-ikavci, kao "izvorni govornici", sada su manjina.
Hrvati su većinom jekavci. Usput- bizarna je ideja da je jekavica
Karadžićeva, kad je glavna hrvatska literatura napisana na
štokavskoj jekavici još od 1490. Hrvatski štokavsko-jekavski
tekstovi su stariji i od Marulićeve "Judite", koja se smatra zgodnim
početkom hrvatske književnosti na narodnom jeziku.
Kao što je Miro Kačić rekao:
Hrvatska jezična povijest naoko možda nije svagda dovoljno jasno
slijedila svoj cilj, ali je put k njemu ipak prilično jasan.
Glagoljična su se i ćirilična hrvatska djela prelagala u latinicu, ali
obratnih postupaka nije bilo. Kajkavski su i čakavski pisci pisali i
štokavski, ali obrnuti postupci nijesu poznati. Nenovoštokavski
štokavci prihvaćali su novoštokavsku osnovicu, ali se nije događalo
obrnuto. Ikavci pišu i ijekavski, ali ne i obrnuto.
Na koncu-hrvatski trjeba pravopisnu reformu. Ovo pseudovukovsko
pisanije nije optimalno (kao što bi Škarić rekao "Hrvati pišu iz
glave, a ne po uhu"). Doduše, nije ni stari korijenski pravopis.
Vjerojatno je najbolje ovu osnovicu pomaknuti u smjeru tvorbenoga
pravopisa, a izbjegavati propise koji previše odstupaju od
izgovora (izpit, razstaviti, primjetba, godištnji, vrijednostnica,..).
Ili, fonološko-morfonološki pravopis umjesto ovoga previše
fonetskoga.
Eric
news:aur7dr$9s9$1...@bob.news.rcn.net...
>
> Cinjenica jest da je hrvatski korijenski pravopis 19. stoljeca napusten
> djelovanjem Maretica i Boranica, po recepturi Karadzica, slijedeci glupo
> nacelo "pisi kako govoris"; to nacelo uopce nije provedeno, jer nemamo
> nikakvih znakova za izgovaranje vokala (dugi, kratki, uzlazni, silazni), a
> upravo o izgovoru vokala ovisi precesto znacenje napisane rijeci.
Cinjenica
> je da su Srbi pisali korijenski prije Hrvata. Fakat je takodjer da
> NDH-korijenski pravopis nije bio proveden dosljedno; npr. Paveliceva
kohorta
> se zvala Poglavnikov zdrug, a ne sdrug. Sad je za ponovno mijenjanje
> pravopisa na korijenski jako prekasno. Kao sto je kasno i iluzorno
takodjer
> napustanje ijekavice, koja je takodjer Karadziceva, nasuprot ikavici kojom
> govori daleko najveci dio hrvatskih stokavaca.
Eto konacno netko tko nesto i zna o jeziku. No pitam se, koliko je uopce
stokavski "hrvatski"? Hrvati iz stoljeca sedmog vjerojatno govore cakavskom
ikavicom, zar ne?
Insomniac
>Nikad nije kasno za mijenjanje pravopisnih normi.
>Pred njekoliko godina su turski narodi propaloga SSSR-a
>pre?li s ćirilice na latinicu. Kao ?to će i Nijemci, ako ne sutra, a
>ono prekosutra, morati odbaciti pisanje velikih slova za obične
>imenice (a vjerojatno i "ph").
Usporedbe ne stoje. Danas je latinica globalni imperativ, a njemacke
pravopisne prilagodbe su prakticne i pojednostavljuju uporabu jezika.
Pravopis za kakav se ti zalazes polupismenim je Hrvatima nedokuciv, a
pismeni ga smatraju nakaradnim i urnebesno smijesnim. To je najbolje
jamstvo njegova neuspjeha.
--
Dobar politicar je nevidljiv politicar u drzavi koja funkcionira.
Daniel Nikolić
> "jata", pa ih u hrvatskom pišemo:
>
> 1/ nije, smije, prije, poslije, drugačije, ijedan, nijedan;
"prIJE" nije od jata? Možda ja griešim... A "dvije"? "poslije"? Bit
će to iznimkom iz jerbo drugčijih razloga.
Dakle: uvodi se (tj. oni bi uveli) pisanje refleksa jata na
sljedeće načine:
1. ije: (prije) izgovor /ije/ - pravi dvosložni
2. ie: (vrieme) izgovor /je/ - Vukov "dvosložni"
3. je: (gdje) izgovor /je/ - jednosložni odraz
4. e: (sreća, nema u popisu 'pokrivenog r') izgovor /e/ - asimiliran j
5. i: (nisam) izgovor /i/ - izuzetak
Nekako se mutno prisjećam da je u "orah" /a/ od jata
(ili sam krivo pokopčao?), pa je to 6. odraz...
Sada je situacija različita u tome što se 2. piše "ije".
Meni puno razumniji izgleda Škarićev prijedlog da se
2. piše "je". (Možda i neki ' za "l'jepa")
Mogli bi i sve 1.-5. pisati kao ě (rogato e) :))
dn
Mir Harven
<dad...@bigfoot.com.nospam> wrote:
>mha...@softhome.net (Mir Harven) wrote:
>
>>Nikad nije kasno za mijenjanje pravopisnih normi.
>>Pred njekoliko godina su turski narodi propaloga SSSR-a
>>pre?li s ćirilice na latinicu. Kao ?to će i Nijemci, ako ne sutra, a
>>ono prekosutra, morati odbaciti pisanje velikih slova za obične
>>imenice (a vjerojatno i "ph").
>
>Usporedbe ne stoje. Danas je latinica globalni imperativ, a njemacke
>pravopisne prilagodbe su prakticne i pojednostavljuju uporabu jezika.
Ovo zavrjeđuje malo detaljniju rasčlanu:
1. latinica kao "globalno pismo" jest važna, ali postoje i druge
snažne silnice koje određuju profil slovopisa. Npr. u tim istim, sada
latiničnim zemljama, postoji snažna tendencija povratka na
modificiranu arapsku grafiju zbog naglaska na civilizacijskome
zajedništvu. Stoga-budućnost latinice, kao "globalnoga slovopisa",
uzmu li se u obzor istočnoazijski jezici, arapski, indijski i
pravoslavno-slavenski-uopće nije tako sigurna.
2. što se tiče njemačke reforme, činjenica je da trjeba
pojednostaviti ovo posmo (kao što su prije odbacili goticu).
No, isto tako je činjenica da "jednostavnost" nije jedini, a kadkad
ni presudni činitelj za pravopisne promjene. Dva činbenika
su tu u igri: komunikacija (i njena uspješnost, tj. "jednostavnost"),
te civilizacijski nanos ili "izražajnost". Nema kriterija po komu
bi jedno načelo bilo nadređeno drugomu, nego je, najčešće, situacija
riješena kompromisom oba principa.
>Pravopis za kakav se ti zalazes polupismenim je Hrvatima nedokuciv, a
>pismeni ga smatraju nakaradnim i urnebesno smijesnim. To je najbolje
>jamstvo njegova neuspjeha.
Prvo: ti ne znaš kakav bih ja pravopis "htio". Drugo- polupismeni ga
baš i najčešće rabe, jer prirodno, pišući "iz glave", izbjegavaju
razna jednačenja. Dobar su primjer istraživanja fonetičara Ive Škarića
(na stranu vrijednost njegovih prijedloga), koja pokusima utvrđuju da
slabo pismeni ljudi najviše pišu ovako: predpostavka, podpis, podkraj,
odpisati, odkud, napredka, pogodka, vrabca, sudca, isčohati, isčitati,
...a ponekad i izkoristiti, razpaliti, obrazca, odrezka, ...
Tzv. "pismeni", pak-na takve nisam naišao. Znam da je većina
hrvatskih jeziksolovaca za više tvorbeni pravopis (koji je sigurno
"korijenskiji" od ovoga, iako nije "tvrdo" etimološki). Među 10ak
najuglednijih hrvatskih lingvista, jedino su poluvukovci, tj. pristaše
ovoga i ovakvoga pravopisa Ivo Pranjković i, manjim dijelom, Josip
Silić. Ostali, od starijega naraštaja do "malđega" (Katičić, Brozović,
Ladan, Laszlo, Babić, Bašić, Samardžija, Gluhak, Tafra, Matasović,
Kovačec, Ježić, ...)- za promjene su ovakvoga načina pisanja.
Dakle- ne stoji ni tvrdnja da "primitivci" (čitaj, polupismeni), ni da
"pismeni" (stručnjaci) ne žele promjene pravopisa.
No, jedna tvrdnja, malo modificirana, stoji: promjenama pravopisa
se opiru, možemo ih nazvati, "jugosrbski" poltroni (jer to ruši
tradiciju vukovizma, tj. osnivača velikosrbske ideologije u hrvatskome
jeziku- a na tome su "vaspitani" (kao i na putu proleterskih brigada,
Djoki Balaševiću i Seralu). Drugi su, recimo, "protivnici"
antinacionalni (ne nužno prosrbski) šrot koji je zatravljen
mondijalnom anglofonom civilizacijom i nema ni kičme ni nacionalne
sebesvijesti. Lahko ih se raspozna po tomu što pravo ne znaju ni
jedan jezik, a najmanje engleski koji bi nadilazio razinu "in", "look"
i sličnih sranja.
Mir Harven
<daniel.nikoli...@telefon-gradnja.hr> wrote:
>> IZNIMKE: su rieči u kojima je "ije" dvosložno, jerbo nije odraz
>> "jata", pa ih u hrvatskom pišemo:
>>
>> 1/ nije, smije, prije, poslije, drugačije, ijedan, nijedan;
>
>"prIJE" nije od jata? Možda ja griešim... A "dvije"? "poslije"? Bit
>će to iznimkom iz jerbo drugčijih razloga.
Ne sjećam se najbolje, ali mi se čini da su stari (Brlić,
Mažuranić,..) pisali prie, dvie,...ali i "nie". Nije kriterij
uzimanje srbsko-ekavskoga izraza, pa onda reći:
aha, pa oni kažu pre, mi prije, pa bi "korijenaši" morali pisati
"prie". Ima tu još, ali jat mi baš i nije previše zanimljiv
odkad sam skontao da je ovo najbolja rješidba (ije/je).
>Dakle: uvodi se (tj. oni bi uveli) pisanje refleksa jata na
>sljedeće načine:
>
>1. ije: (prije) izgovor /ije/ - pravi dvosložni
Ovo je najvjerojatnije pogrješka.
>2. ie: (vrieme) izgovor /je/ - Vukov "dvosložni"
>3. je: (gdje) izgovor /je/ - jednosložni odraz
Ovo je Šulekov propis: dugi/kratki: ie/je.
Karadžićev (kojega imamo i prije kod Kačića-Miošića)
je ije/je. Ovdje je to kodificirao tako Broz.
>4. e: (sreća, nema u popisu 'pokrivenog r') izgovor /e/ - asimiliran j
To je za qrac. Valjalo bi kako je još Držić pisao, jer
je to normalno- srjeća,vrjeća,.. (vidi se po ikavici-srića, vrića,..).
Jebeš ove ekavizme.
>5. i: (nisam) izgovor /i/ - izuzetak
Ovo je ikavizam, inače bismo imali nijesam (što je bolje, ali, jebiga,
nitko nije savršen.......)
>Nekako se mutno prisjećam da je u "orah" /a/ od jata
>(ili sam krivo pokopčao?), pa je to 6. odraz...
?
>Sada je situacija različita u tome što se 2. piše "ije".
Jah.
>Meni puno razumniji izgleda Škarićev prijedlog da se
>2. piše "je". (Možda i neki ' za "l'jepa")
Hja...osobno nisam za to, ali bi onda bilo bolje
troslov "ije" za sve. Dobitci bi bili u tome što bi se
njeke stvari "bolje" vidjele: bijelodano- umjesto bjelodano;
ili dijelomično ( vidi se da se radi o "komadu", nječemu što je dio,
a ne o djelu, opusu),...
Još je dobitak u tome što taj jebeni troslov često dolazi:
kutije, organizacije, razbijen, Marije, orijent, pijemo, ..
i+j+e je toliko čest, da je Šulekov dugi jat praktično
neuporabljiv za sadašnje stanje (što se pokazalo i u NDH-
piemo, ubien, nie, kutie,..).
Naravno- riječi kao čovijek ili smijelo "paraju" oko
zbog navike. No. što je tu je.
Po mom sudu: najbolje je ostaviti ovakvo pisanje jata: ije/je.
No, ako bi se išlo na samo jedan oblik- onda je možda bolje
uzeti "ije" nego "je" zbog čestote toga oblika u jeziku.
>
>Mogli bi i sve 1.-5. pisati kao ě (rogato e) :))
Ma pusti, to je ekavica, a ljudi i ne znaju gdje je jat.
Dobro da je ta Gajeva ideja propala (usput- Srbi
ju pokušavaju "vaskrsnuti" e da bi premostili pisanje ekavskog
i jekavskog srbskog). No, ni to ih ne može spasiti: smejem se /smijem
se.
>dn
>
>
lucijan
1. Koja rijeka tece ispod kupskog mosta?
Kupa, pa naravno.
A kako se zovu stanovnici grada Zagreba?
Pa Zagrebcani, naravno!
E nije vec zagrepcani!?! A znas li zasto? zato sto u jednom dijelu nasih ili
srpskih narjecja b ispred c predje u p, i tako moras napisati bez obzira ako
ti kazes b (pa to je fonetski ili fonoloski praopis, zar ne, pisi kako
govoris, al jok, kako Ti govoris) ili sto vecina stanovniak o kojima je
ovdje rijec kaze u toj rijeci b (barem se tako cesce cuje) E sada kazi ti
meni, molio bih kako se zove silogizam (sud) na temelju takvih premisa
(recenice, misao iz kojih se izvodi (conclusio) zakljucak, ne mogu se
sjetiti hrv. izraza!) To je sigurno turbo conclusio jer ima ubrizgavanje sa
strane i ne izvodi se samo iz premisa.
"Damir (DMS)" <dm-...@sk.tel.hr> je napisao u poruci interesnoj
grupi:aupv51$25uk$1...@as201.hinet.hr...
Alisa
<pukovn...@hi.hinet.hr> wrote:
>E nije vec zagrepcani!?! A znas li zasto? zato sto u jednom dijelu nasih ili
>srpskih narjecja b ispred c predje u p, i tako moras napisati bez obzira ako
>ti kazes b (...)
Ne mozes uopce izgovoriti Zagre_b_cani, 'b' ce se automatski obezvucit
ispred bezvucnog glasa i preci u 'p'.
--
Alisa
Lorem ipsum dolor sit amet.
Mir Harven
Nije riječ o pravogovoru, nego pravopisu.
Alisa
wrote:
>>>E nije vec zagrepcani!?! A znas li zasto? zato sto u jednom dijelu nasih ili
>>>srpskih narjecja b ispred c predje u p, i tako moras napisati bez obzira ako
>>>ti kazes b (...)
>>
>>Ne mozes uopce izgovoriti Zagre_b_cani, 'b' ce se automatski obezvucit
>>ispred bezvucnog glasa i preci u 'p'.
>
>Nije riječ o pravogovoru, nego pravopisu.
Komentirala sam ono gdje Lucijan kaze "bez obzira ako ti kazes b". 'B'
ne mozes izgovoriti u toj poziciji (ispred bezvucnog glasa) da se na
glavu postavis.
Mir Harven
Hmmm... točno da je to bio komentar na njegov post.
No-upitno je da li je baš tako ? Činjenica je da se "b" i "p"
dosta teško zvukovno razlikuju (naravno, ne uvijek). Nije bez
veze da Arapi i nemaju "p"-za njih je Pariz- Baris. Znamo
i da realno imamo ž i ź ( žurim i groźđe)- iako pišemo u oba slučaja
"ž". Isto je s "šuma" i "liśće"- iako imamo samo jedan grafem & fonem,
obično, tvrdo "š".
U mnogim slučajevima nije ni "b" ni "p", nego nješto između.
Riječ "obstrukcija" (npr.) se izgovara najčešće tako da se u izgovoru
ne čuje ni "čisti" b, a, bogami, ni p. Nego glas "na pola puta".
Alisa
wrote:
>>Komentirala sam ono gdje Lucijan kaze "bez obzira ako ti kazes b". 'B'
>>ne mozes izgovoriti u toj poziciji (ispred bezvucnog glasa) da se na
>>glavu postavis.
>
>Hmmm... točno da je to bio komentar na njegov post.
>No-upitno je da li je ba? tako ? Činjenica je da se "b" i "p"
>dosta te?ko zvukovno razlikuju (naravno, ne uvijek). Nije bez
>veze da Arapi i nemaju "p"-za njih je Pariz- Baris.
Ni Japanci ne razliku R i L, ali kakve to veze ima?
> Znamo
>i da realno imamo ? i ? ( ?urim i gro?đe)- iako pi?emo u oba slučaja
>"?". Isto je s "?uma" i "li?će"- iako imamo samo jedan grafem & fonem,
>obično, tvrdo "?".
> U mnogim slučajevima nije ni "b" ni "p", nego nje?to između.
>Riječ "obstrukcija" (npr.) se izgovara najče?će tako da se u izgovoru
>ne čuje ni "čisti" b, a, bogami, ni p. Nego glas "na pola puta".
To se zove koartikulacija. Uzmi neku knjigu iz fonetike, tam sve pise.
Mir Harven
>> U mnogim slučajevima nije ni "b" ni "p", nego nje?to između.
>>Riječ "obstrukcija" (npr.) se izgovara najče?će tako da se u izgovoru
>>ne čuje ni "čisti" b, a, bogami, ni p. Nego glas "na pola puta".
>
>To se zove koartikulacija. Uzmi neku knjigu iz fonetike, tam sve pise.
Odlično. Što je još dokaz više da su izgovorni "argumenti"
o navodnom izgovoru "p" ( a ne "b", niti ičega drugoga) u navedenom
slučaju- običan izgovor.
Nema jednačenja jer nema razgovjetnoga ni "b" ni "p" u riječima
kao absurd, obscen, Zagrebčan, ...........
Kao što nema ni razloga da se piše "p" koji se ni ne izgovara
u tim slučajevima.
Alisa
wrote:
>Kao ?to nema ni razloga da se pi?e "p" koji se ni ne izgovara
>u tim slučajevima.
Stari moj, opet lupetas. Ne znam za tebe, ali ja izgovaram P u
slucajevima koje si gore naveo.
P.S. Ne zelim izazivati vraga, ali stvarno bih ponekad htjela sresti
te i cuti kako govoris.
Marko G.
"Alisa" <al...@post.hinet.hr> wrote in message
news:ta9q1vkb7l1t19pei...@4ax.com...
> On Wed, 08 Jan 2003 23:23:04 GMT, mha...@softhome.net (Mir Harven)
> wrote:
>
> >Kao ?to nema ni razloga da se pi?e "p" koji se ni ne izgovara
> >u tim slučajevima.
>
> Stari moj, opet lupetas. Ne znam za tebe, ali ja izgovaram P u
> slucajevima koje si gore naveo.
> P.S. Ne zelim izazivati vraga, ali stvarno bih ponekad htjela sresti
> te i cuti kako govoris.
Pa kaj ti nije dost kad vidis kak pise?
Marko G.
Mir Harven
>On Wed, 08 Jan 2003 23:23:04 GMT, mha...@softhome.net (Mir Harven)
>wrote:
>
>>Kao ?to nema ni razloga da se pi?e "p" koji se ni ne izgovara
>>u tim slučajevima.
>
>Stari moj, opet lupetas. Ne znam za tebe, ali ja izgovaram P u
>slucajevima koje si gore naveo.
"Ja izgovaram....". Jak argument. Također, većina izgovara hrvacki,
hrvaski, rvaski,... Bez veze.
>P.S. Ne zelim izazivati vraga, ali stvarno bih ponekad htjela sresti
>te i cuti kako govoris.
Nemoj izazivati vraga.
Alisa
wrote:
>>>Kao ?to nema ni razloga da se pi?e "p" koji se ni ne izgovara
>>>u tim slučajevima.
>>
>>Stari moj, opet lupetas. Ne znam za tebe, ali ja izgovaram P u
>>slucajevima koje si gore naveo.
>
>"Ja izgovaram....". Jak argument. Također, većina izgovara hrvacki,
>hrvaski, rvaski,... Bez veze.
Jesam li spominjala 'hrvacki'? Je li bilo rijeci o glasovnim
promjenama koje se provode i u pismu? Je li bilo rijeci o glasovnim
promjenama koje se ne provode i u pismu? Ne, naravno. Komentirala sam
iskljucivo tvoju izjavu da _ti_ izgovaras Zagre_b_cani, a ja ti kazem
da je to nemoguce izgovoriti.
>>P.S. Ne zelim izazivati vraga, ali stvarno bih ponekad htjela sresti
>>te i cuti kako govoris.
>
>Nemoj izazivati vraga.
Bez brige, ne pada mi na pamet.
Mir Harven
>On Thu, 09 Jan 2003 23:54:58 GMT, mha...@softhome.net (Mir Harven)
>wrote:
>
>>>>Kao ?to nema ni razloga da se pi?e "p" koji se ni ne izgovara
>>>>u tim slučajevima.
>>>
>>>Stari moj, opet lupetas. Ne znam za tebe, ali ja izgovaram P u
>>>slucajevima koje si gore naveo.
>>
>>"Ja izgovaram....". Jak argument. Također, većina izgovara hrvacki,
>>hrvaski, rvaski,... Bez veze.
>
>Jesam li spominjala 'hrvacki'? Je li bilo rijeci o glasovnim
>promjenama koje se provode i u pismu? Je li bilo rijeci o glasovnim
>promjenama koje se ne provode i u pismu? Ne, naravno. Komentirala sam
>iskljucivo tvoju izjavu da _ti_ izgovaras Zagre_b_cani, a ja ti kazem
>da je to nemoguce izgovoriti.
Ne, nijesi. Ja sam rekao da je u slučaju riječi "Zagrebčani"
izgovor "na pola puta" između "b" i "p". I tako ne izgovaram
samo ja, nego i ostali. Tu spadaju i obći/opći,
obstojnost/opstojnost,..
Njekakav "čisti" izgovor "b", kao u slučaju "Bjelovar" ili "Bosna",
te "p" u "Panteon" ili "pjenušac" se gorenavedenoga primjera ne tiče.
Alisa
wrote:
>Ne, nijesi. Ja sam rekao da je u slučaju riječi "Zagrebčani"
>izgovor "na pola puta" između "b" i "p". I tako ne izgovaram
>samo ja, nego i ostali. Tu spadaju i obći/opći,
>obstojnost/opstojnost,..
>Njekakav "čisti" izgovor "b", kao u slučaju "Bjelovar" ili "Bosna",
>te "p" u "Panteon" ili "pjenu?ac" se gorenavedenoga primjera ne tiče.
Naravno da nije "cisti" (ali je _bezvucan_). Uostalom ni kod jednog
glasa nemas "cisti" izgovor osim ako glas nije u neutralnom polozaju,
izmedju dva A npr. Da ponovim ono s pocetka - radi se o
koartikualciji.
I ne da mi se vise, stvarno uzmi knjigu i zaviri u nju.
Mir Harven
Pogledao sam ove koje imam kod kuće (kotkuće), kao
sivu gramatiku i Babićev (i ostalih):" Povijesni pregled...",
gdje su i ŠkariČ i ostali...
E, to je boza od znanosti. Kakav bezvučni, kakvi bakrači.
Nema toga pokusa u kojemu se jasno vidi da se izgovara
"opstoji", a ne "obstoji", ili nješto što jednostvano nije ni
zvučno ni bezvučno. Taj je klasifikacijski aparat kojima
barataju jednostavno presiromašan.
Da, doista-ovo je besmisleno. Ova fonetika je k'o frenologija ili
hiromancija.