Po svemu sudeći onako kako su to otac i majka zamislili.
Negdje je Brûno/Brûna/Brûnu/Brûna..., a negdje
Brúno/Brúne/Brúni/Brúnu... (možda postoji i Bruno/Brunota/Brunotu...)
Zbog drugačijeg naglašavanja, najbolje je uzeti da su to dva različita
imena, i krivom deklinacijom nikom ne vrijeđati osjećaje :)
Isto je i za Dino i Miro.
Neto�no.
Jedino ispravno je Bruno/Brune/Bruni/Brunu.
To je jedno od pitanja o kojima su napisane stranice i stranice rasprava, a
da se nikad nije do�lo do kona�nog i jednozna�nog rje�enja, vidi npr.:
http://forum.net.hr/forums/p/162776/4925262.aspx
http://www.forum.hr/showthread.php?t=376078
U istu (ili sli�nu) skupinu spada i problem deklinacije mu�kih vlastitih
imena na -e (Ante, Rade, Korade, Ude, Mance) i toponima na -i (Sali, Kali):
http://www.forum.hr/showthread.php?t=340783
Vidi i temu naslovljenu "Korade" o kojoj se raspravljalo na grupi
hr.sci.jezik po�etkom travnja 2008. godine.
Problem se obi�no u praksi rje�ava tako da se ka�e da treba pitati nositelja
imena, �to se svodi na to da zapravo postoje parovi imena, npr. netko se
mo�e zvati "Bruno (genitiv: Bruna)", a netko drugi "Bruno (genitiv: Brune)",
�to bi valjda bila dva razli�ita imena koja se slu�ajno podudaraju u
nominativnom liku (?). �uo sam i mi�ljenja da postoji razlika u naglasku
izme�u Bruno �iji je genitiv Bruna i Bruno �iji je genitiv Brune.
Blizak je i problem tvorbe izvedenih oblika imena tipa Antonio, Mario,
Dario, Pio. Jedni smatraju da treba Antonio, Antoniom, Antoniov, a drugi
Antonio, Antonijem, Antonijev. Ja osobno razlikujem imena Antonio i
Antonije, pa u prvom slu�aju izvodim Antoniom, Antoniov, a u drugome
Antonijem, Antonijev.
Neki dan sam u Jutarnjem vidio primjer prezimena Komar i iz njega izvedenog
posvojnog pridjeva Komarev, iako bih ja "po sluhu" rekao da treba Komarov:
http://www.jutarnji.hr/crna_kronika/clanak/art-2009,8,26,,174085.jl
Eto, toliko za sada...