Maltene je srbizam, bez dvojbe. U hrvatskome je postojao malne, tj.
postoji u istom značenju, ali se rijetko koristi.
Do dvadesete godine (sada imam blizu 60) jedva da sam primijetio tu
riječ (živio tada u središnjoj Hrvatskoj, gdje sam završio gimnaziju a
fakultet u Zagrebu, napominjem jer to ovdje nešto kazuje). Sredinom
sedamdesetih sam primijetio nametljivost ove riječi (malo pa ne,
maltene, - Istina, kada sam ju primijetio, dosta ranije, mislio sam da
je to neki francuski uvoz i nisam znao što znači. Isto sam mislio i za
fazon. Došavši u JNA, u Knjaževac (Srbija), ...tamo je uporaba bila s
obzirom na grad u kojemu sam živio 1:10-15, a k tome, u mom su gradu to
koristili mahom Srbi kojima je mogućnost gledanja beogradske TV
mijenjala i rječnik (učinak šezdesetih). Oni su to odmah usvajali
(prije svega, držim, radi prepoznatljivosti), no, ipak, to je bilo
rijetko jer je bilo napadno i s namjerom (kao i ubijediti, usloviti, a
za planet -planeta i danas se zeznem - kvalitet, učesnici i
učesvovanje, takmičenje i takmičari još se uvijek čvrsto drže u
hrvatskomu športu, posebno na priredbama u manjim mjestima, dok je
kvalitet i danas zakon u Nogometnom savezu Hrvatske, za Markovića, pa i
za govorljivog Hrvata Štimca - oni su jednostavno odrasli u FSJ a nitko
im nije htio reći da su se neke stvari promijenile ... užas br. 1. zove
se Tomislav Ivić..., iako to nije jezikoslovni problem, ali jest
problem jezika, javnosti i njihovog utjecaja. Hrvati imaju dva ostatka
ostataka, svoju državu u 16.st. i onoga što se u svijetu zove
sociolingvistika.
Iz srpskoga se u istom ili sličnom smislu uvozilo:
a) Bukvalno, doslovce, gotovo isto, do kraja, jednako tako...... ne
znam ni danas što bi to značilo (etimološki, ne vjerujem da ima veze sa
bukvarom i bukijem drugim slovom azbuke. Mislim da to nema nikakvog
smisla ni u srpskome ni u hrvatskome jeziku u smislu koji oba jezika
dijele kao slična.
b) Praktično - ne u značenju da je netko praktičan pa se zna snaći,
koristiti neki alat, pragmatičan biti - u tom smislu, već također,
gotovo da ne , samo što nije. Recimo, u utorak, u prijenosu uzvratne
utakmice, nakon što je domaća momčad zabila gol i izjednačila ukupni
rezultat na 1:1, Drago je Ćosić opalio: "Praktično, sada je 0:0! Kao da
se kreće iz početka!" Dakle u srpskome smislu.
c) Slično je i "Prosto": "Prosto da kažem!" (jednostavno), što u
hrvatskome ima traga kao naprosto - (ili je autentično, hrvatska
inačica (?) - nisam jezikoslovac već samo živim sa svim tim utjecajima,
uz malo strasti i ljubavi za hrvatski jezik njegovu zbiljsku
društvenu/nacionalnu ulogu, dakle kao standardnog jezika - dakle, nema
veze jesi li iz Zagorja ili iz Južne Hrvatske). S obzirom na naglasak
na prosto, mislim da nam to ne treba (onima koji koriste hrvatski
jezik) jer prosto i prostačenje u nas ima svoje značenje, kao što je i
vulgarno promijenilo, mijenjalo smisao od narodnog i pučkog (Biblija
vulgata, za nepismene, ona u slikama, freske po zidovima) do značenja
koje danas najčešće ima. Prosto - naprosto, isti qraz!