>> Opet ne komentiraš ono što sam napisao. Dakle, želiš ukazati
>> na nelogičnost Lorentzovih transformacija, a koristiš Galileove
>> Tu koristiš i Lorentzove i Galileove transformacije i onda jednu
>
> Dobro, pročešljaće se sve još jednom.
Da svuda korisitš Lorentzove transformacije, uz uvjet da ih znaš
interpretirati i koristiti (a prepisati bez razumijevanja), dobit
ćeš ispravnu formulu. Ako ne znaš kako to napraviti onda pogledaj
bilo koju sveučilišnu knjigu iz opće fizike ili elektrodinamike.
Da se nadopunim. Teorija relativnosti se temelji na dva postulata:
(1) Brzina svjetlosti je stalna za sve inercijalne promatrače,
neovisno o gibanju izvora.
(2) Svi zakoni fizike su isti u svim inercijalnim sustavima.
Iz ova dva postulata su izvedene sve formule koje imaju veze s
teorijom relativnosti. Što god ti napravio ne možeš opovrgnuti ni
jednu formulu jer sve formule slijede kao posljedica ova dva
postulata. Tvoje formule NE slijede iz ova dva postulata pa kao
takve nisu dio teorije relativnosti niti se mogu koristiti za
opovrgavanje teorije.
Slikovito rečeno: teorija relativnosti govori kako se brojevi
zbrajaju i koji su rezultati zbrajanja. Ti želiš opovrgnuti
teoriju tako da brojeve množiš, a ne zbrajaš. Dakle, pomnožiš
umjesto da zbrojiš, dobiješ drugi rezultat i tvrdiš da teorija
ne valja. To tako ne ide. Kakve veze ima množenje s teorijom
kad teorija govori o zbrajanju?
>> > Koji to fizikalni proces 'detektira i registrira-pamti' te prelaske iz sustava u sustav pa da zna koliko treba
>> > kontrahirati/dilatirati u drugom?
>>
>> Evo opet. Skočio si s teme i ne želiš komentirati moj odgovor. Nije bitno
>> koji je to "fizikalni proces koji detektira prelaske iz jednog sustava u
>> drugi", bitno je to da je putujući blizanac u neinercijalnom sustavu.
>> Još jednom da napišem: teorija relativnosti se bavi samo s INERCIJALNIM
>> sustavi, a putujući blizanac je u NEINERCIJALNOM sustavu. Zato tu nema
>> nikakvog paradoksa.
>
> E, vidiš, mene pak zanima fizikalna osnova te promjene transformacija pri
> prelasku iz inercijalnog preko neinercijalnog
> opet u neki drugi inercijalni!
Fizikalna osnova = akceleracija. Da preduhitrim pitanje kako znaš da ubrzavaš,
osjetit ćeš da na tebe djeluje sila.
Ako se gibaš konstantnom brzinom onda si u inercijalnom sustavu. Ako ubrzavaš
onda nisi u inercijalnom sustavu.
> Bukvalni primjer: Voziš auto 50 na sat. Dodaš gas i zahvaljujući gorivu,
> zakonu djelovanja sile na masu, tj.
> akceleraciji, digneš brzinu na 100. Da nema trenja i otpora, auto bi dalje
> 'znao' da treba ići 100 na sat!
Auto ništa ne zna. Ako nema trenja i otpora znači da nema sila koje djeluju
na auto. Ako nema sila onda će auto ostati u takvom stanju u kakvom je.
Prvi Newtonov zakon. Uporno sve događaje uspoređuješ za zemljom. U svakoj
raspravi pokušavaš nešto usporediti sa zemljom kao da je zemlja u stanju
apsolutnog mirovanja i da je vrijeme vezano za zemlju apsolutno. Ništa nije
apsolutno, pa tako ja mogu pitati kako Zemlja zna u kojem smjeru se mora
okretati da neko mjesto dođe do auta. Znaš li vic: U vlaku se vozi
Einstein. Najednom do njega dođe student i pita ga: "Profesore, hoće li
Zurich stati pored vlaka?"
> Kako vrijeme zna koliko sporije/brže treba protjecati nakon promjene sustava?
Ovo ti je već odgovoreno nekoliko puta. Vrijeme ništa ne zna. Vrijeme nije
biće, vrijeme nije svjesno sebe. POSLJEDICA STALNE BRZINE svjetlosti je da
vrijeme u sustavu S' protječe drugom brzinom u odnosu na vrijeme u sustavu S.
(sustavi se gibaju jedan u odnosu na drugog nekom konst. brzinom)
Budući da si jednom izjavio da ne vjeruješ da je brzina svjetlosti konstantna
u svim sustavima onda ti nema ni smisla opovrgavati teoriju relativnosti.