Problem se rjesava tamo gdje nastaje. Dakle izvana. Kupis impregnaciju,
nalijes u spricu i pospricas zid izvana. Jednostavnije ne moze biti.
Impregnacija se na povrsini zida upije 2-3mm duboko u materijal,
kristalizira i stvara ne samo vodonepropusnu, nego i vodoodbojnu te
paropropusnu barijeru, a zid ostaje suh, boja i struktura materijala
nepromjenjena. Sve ostale intervencije iznutra su samo pozarne mjere i
kad-tad ce se pokazati da se mora periodicki ponavljati (skuplje od
impregnacije u konacnici), te da nije dobro za objekt. Vlaga je najveci
neprijatelj gradjevine i kao takvu ju treba tretirati. Ako se zid izvana
vlazi, a iznutra hidroizolira, ta vlaga nekamo mora otici. To znaci da
ili ce se kapilarno dizati gore prema sljedecoj etazi, ili ce izbijati
na fasadnoj strani zida i stvarati fleke. A mozda i oboje, ovisno o
kolicini vlage.
Poanta je da vlagu treba drzati dalje od objekta, a ne ju zarobljavati u
zidu. Mokar zid s vremenom propada, u njemu rastu gljivice i plijesan
koju mozda zbog unutarnjeg premaza ne vidimo, ali sigurno je tu i polako
ali sigurno razara materijal zida. Mokar zid je bolji toplinski vodic od
suhog, pa se i troskovi grijanja povecavaju, a zid je hladniji nego bi
trebao biti, iako suh na dodir zbog unutarnjeg premaza.
Dakle, ponovo procitati moju prvu recenicu... ;-)