Djuro Drobac wrote:
> DiVeRgEnTe, sto bijase s onim psom kojeg si udomio.
> Pozdrav svima
> DD
Pseto je sada mrcina od zenke, jaka ko bik, agilna, brza... I dalje
potpuno slobodno pseto, kad se zatrci na 50-100 metara, to kao da gledas
tigra dok ganja antilopu u Survival (onaj iz 80-ih). Nesto mi se
sumnjivo posljednjih dana motaju neke dzukele po dvoristu, ja ih tjeram,
a to sve tromo, niti pobjeci ne moze. Cijeli dan na lancu, onda se
otrgne, pa po selu niti potrcati ne moze.
Osim fizickih sposobnosti, karakter joj se nije promijenio. I dalje lovi
sitne zivotinjice (misevi, stakori, itd.), a ove vece i dalje (zacudo)
ne dira. Znaci kokosi, patke, ovce i koze... Nitko se nikada nije zalio.
Zapravo, je, mene nije bilo, ali neka zena se zalila, rekla mom starom
da nismo normalni. Dosao stari u posjet i s djecom isao do trgovine, a
pseto naravno za njima, pa trci okolo po cesti. I izleti neko pseto iz
dvorista i ugrze ju. A ova za vrat i krene ga razbacivati po cesti. A
zena vristi da nismo normalni. Ma da sam ja bio tamo, onda bi i ja nju
za vrat, pa ju malo porazbacao po cesti. :-)
Ljubomora se isto nije promijenila. Na srecu, zaustavio sam taj nagli
uspon ljubomore, ali je samo zaustavljen, a povukao se nije. Recimo, ja
s malim ulazim u kucu, ja prvi udjem, a ona prepreci put malom i neda mu
da udje. Onda ja dignem prst i prijetim joj se, pa ona popusti, ali mi
bude jako zao. Ne konkretno zbog toga, nego mi je postalo opcenito zao
tih pasa. Zamislite dijete od dvije godine zarobljeno u tijelu psa. E to
su psi... :-(