> Nama je jolokija predobra, slatkasto-secerni smek, ljutkasta
> taman...stavljamo u ajvar, ketchup, kobaje, gulas i kotlovinu
> obavezno...rizoto...ma u sve :)
> Jolokiju ne smijes "prekuhati" jer se onda ubije slatkast okus, ja ju
> stavim na 10-ak minuta prije samog finaliziranja klope, i potom vadim
> vanka.
> Fino razveseli jezik i celo, a nakon 15 minuta kao da nista nije bilo.
:-))) stvarno imaš nevjerojatno rafiniran i istančan osjet okusa na ljuto.
Meni je jolokia spalila okusne pupoljke dok sam žlicu graha samo prinio
ustima :-).
Naravno da smo to bacili i odustali od eksperimentiranja sa tom papričicom.
I habanero je bijesna i opaka ali se još da podnijeti. BTWupravo spremam
sjemenke za 30-ak flanci.
Meni ok, i malkice je dovoljno za opaku ljutinu.
Budući da dosta naših krkana i junačina koji vole "ljute feferone" ne zna za
ove dvije papričice, može vam priuštiti pregršt veselja i zabave na nekom
moto ili nekom drugom partyju ukoliko im ponudite iste kao izazov :-).
BTW, moj prvi "ljuti" susret sa habanerom je bio vrlo traumatičan.
Nakon vađenja sjemenki iz suhe papričice (naravno, bez rukavica) oprao sam
ruke, misleći da je to dovoljno.
Nakon 20 minuta, ne razmišljajući načinim nesvjestan pokret i protrljam nos
prstom, onako... jednim ovlaš potezom...E, kad je to počelo peći... kao
ništa što sam do sad u životu osjetio... ludilo... i kako su mi suze
potekle, mahnem ja rukom da bih suzu obrisao... ajoj zla! Tek onda sam
osjetio pakleno porijeklo ove biljke... Suze su tekle dobrih pola sata...
Tako da kad mi netko kaže da stavlja Bhut Jolokiu u jelo... pomislim...
...tri opcije
ili si Indijac
ili eksperimentiraš ( prvi, zadnji i jedini put)
ili si mazohist...
nema četvrtog
;-)