Norveska - putopis
Igor Bujanovic
Prvo, kak sam dobil ideju? Dobijam neki dvomjesecni magazin od Louisa
(Bock) i u svakom broju je putopis s vrlo lijepim fotografijama. Jedan
je bio iz Norveske. Nakon toga google, i odluka je pala.
Pripreme puta nije bilo osim odluke o datumu polaska. Pricu o snubljenju s
newsa znate. Na kraju je bilo 2 ozbiljno zainteresirana. Jedan odustaje zbog
problema s motorom, drugi zbog iznenadnog posla.
Tjedan dana prije nabavio sam ADAC-ovu kartu Norveske i knjizicu Lonley
Planeta o Norveskoj. Jeftino i (pokazalo se) korisno. Nabavio sam jos i strik
za vezat motor na trajektu za svaki slucaj, ali mi on nije trebao.
Noc uoci puta drma putna groznica. Dvojio sam sto napraviti -
razlomiti put od 1000 km autoceste na dva dijela ili ne. Pitam mailom
Lorenza za misljenje, iz iskustva znam da je 1000 km autoceste
izvedivo, ali naporno. Morao sam misliti i na curu koja bi sve to
trebala prosjediti na suvozackom mjestu i ipak odlucio razlomiti put
na dva dijela. Bila je to prava odluka.
Slazemo stvari koje cemo ponijeti. Nekoliko komada donjeg rublja,
rucnike, karimate, vrece za spavanje, sator, sprejeve za gumu i lanac,
malu dizalicu, strik, po jedan komplet casual odjece, tenisice, slape
za kupanje, pribor za higijenu, veste i topliju moto odjecu te
podstavu za moto odjecu koju smo na pocetku skinuli a kasnije veselo
vratili natrag, hranu za prvu pomoc i malo vode. Nosio sam jos dosta
elektronike koju sam uglavnom drzao u tank torbi. Kad sam sve poslozio
na hrpu, pal mi je mrak na oci. Mislio sam da to nece stati u 3 kofera
i pitao se kako ce motor sve to izdurati uz nas dvoje...
Pazljivo sam slagao stvari i uspio ih utrpati u kofere i tank torbu. Uz to smo
morali nositi jos i dupkom pun ruksak. Za bolje ideju kak smo bili natrpani -
putem smo sretali parove koji su na putu proveli manje dana a bili na dva
motora od kojih je svaki imao po tri kofera i tank torbu :)
Idemo corit dost kasno ali zbog uzbudjenja san tesko ide na oci. Ustajemo,
dorucak, koferi na motor, fotografiranje, uzdah i - avantura pocinje oko 10:30
sati 1.7.2004.
Na pocetku se izvlacimo iz grada, vrijeme je bilo suho i oblacno. Na zalost,
cijelo vrijeme pratit ce nas izuzetno jaki vjetar. Nasa bocna povrsina bila je
velika (velik motor s dvoje ljudi i ruksak, veliki top case) i kad bi bocno
udario, jako bi nas nosio ustranu. Preticanje kamiona koji sami stvaraju dosta
turbulencije bilo je prilicno zajebano...
Putovali smo autocestom broj 5 i kasnije 7 koje vode prema Hannoveru,
Hamburgu i dalje prema Danskoj. Uzimali smo krace pauze svakih 100
km. Oko Hannovera nas hvata jaka kisa. Do odredista u gradicu
Schleswigu opralo nas je jos dva puta. Srecom, prije cilja se vrijeme
smiruje i uz jaki vjetar se vanjski sloj odjece brzo uspijeva
osusiti. Cura se prilicno bojala vjetra i zbog nje nisam vozio brze od
130 km/h. Kad bih se malo zanio, evo nje, kuca na kacigu :)
Do tuda smo napravili 600 km. Zbog konstantno jakog vjetra i povremene jake
kise to je bio maksimum koji sam mogao odvoziti uz dobru koncentraciju. Sve
preko toga bi bilo silovanje.
Schleswig je simpatican gradic uz veliko jezero. Kamp je uredan i jeftin (13 E
za dvije osobe, motor i sator). Nakon podizanja satora odlazimo pjesice uz
jezero do centra. Trebalo je prilicno hodat ali je godilo nakon cijelog dana
na motoru. Zavrsavamo u kineskom restoranu.
Idemo corit oko ponoci. Voznja je bila naporna, hodanje nas je dodatno umorilo
tak da smo brzo usnuli snom pravednika.
Od toga dana nisam nista ocekivao osim da zivi stignemo do cilja.
ib
Freelancer work
"Igor Bujanovic" <ig...@luftbremsa.com> wrote in message
news:cdmafv$pp9$1...@bagan.srce.hr...
> Krecem s pripremama i opisom prvog dana.
Koliko te sve koštalo?
Marin
Sad je vech 22. daklem 'ochemo opis drugog dana. :)
//Marin
P.S. Bash zhena upiknula Palinov dokumentarac "Oko svijeta u 80 dana". Mosh'
mislit kako smo gledali jednu epizodu dnevno. Kad smo sve odgledali, k'o da
nam je neko umro: tuga i zhalost. Srechom, na polici se nashao novi komplet
DVDova u kojem isti pichi od sj. pola do juzhnog pola. Nadam se da che
monetarni sistem to istrpiti.
Lorenzo
i tako svaki dan, please ;)
> Do tuda smo napravili 600 km. Zbog konstantno jakog vjetra i povremene
jake
> kise to je bio maksimum koji sam mogao odvoziti uz dobru koncentraciju.
Sve
> preko toga bi bilo silovanje.
ma koje silovanje, taman ste se fino navlazili...
:))
L
Igor Bujanovic
> Koliko te sve ko?talo?
Pa tek sam prvi dan odvozio. Cekaj da se vratim i podvucem crtu :)
ib
Igor Bujanovic
> Sad je vech 22. daklem 'ochemo opis drugog dana. :)
:) Drugi dan ce predvecer, nakon posla.
> P.S. Bash zhena upiknula Palinov dokumentarac "Oko svijeta u 80 dana". Mosh'
> mislit kako smo gledali jednu epizodu dnevno. Kad smo sve odgledali, k'o da
> nam je neko umro: tuga i zhalost. Srechom, na polici se nashao novi komplet
> DVDova u kojem isti pichi od sj. pola do juzhnog pola. Nadam se da che
> monetarni sistem to istrpiti.
:)))
ib
Marin
> Marin <nos...@spam.com> wrote:
>
> > Sad je vech 22. daklem 'ochemo opis drugog dana. :)
>
> :) Drugi dan ce predvecer, nakon posla.
Damn!
Ochekivao sam odgovor: stay with us, we'll be right back after gablec!
:)
//M.
cose
>P.S. Bash zhena upiknula Palinov dokumentarac "Oko svijeta u 80 dana". Mosh'
>mislit kako smo gledali jednu epizodu dnevno. Kad smo sve odgledali, k'o da
>nam je neko umro: tuga i zhalost. Srechom, na polici se nashao novi komplet
>DVDova u kojem isti pichi od sj. pola do juzhnog pola. Nadam se da che
>monetarni sistem to istrpiti.
<greb, greb>
Se moze to posuditi na jedno popodne? O:)
</greb, greb>
--
Kresimir Kos
"When people are fanatically dedicated to political or religious faiths
or any other kinds of dogmas or goals, it's always because these dogmas
or goals are in doubt."
Igor Bujanovic
Spavamo kao klade iako "krevet" nije najudobniji. Budi nas dnevno
svjetlo ali pada kisa i nekak nam se ne da iz satora. Srecom, oko 9
prestaje i uspijevamo ulovit sat vremena za ispuhat karimate, slozit
vrece, barem malo posusit sator i sve to slozit natrag u kofere. To je
bio ritual svih slijedecih dana. Uvijek blagi sok kad sam vidio koliko
stvari je porazbacano oko satora da bi na kraju impresionirali susjede
uspijevsi sve strpati na motor.
Noc prije narucili smo neka peciva na recepciji kampa ali odlucujemo
jesti kasnije, uz put. Pojeli smo nesto zaostalih i polumrtvih banana.
Hrabro sjedamo na motor. Prolazi jedna kamperica i pita u kojem cemo
smjeru. Mi velimo - sjever. Ona se smjeska i zeli nam srecu...
Na sjeveru nije bilo svjetla, sijevalo je kao mutavo i cule su se
potmule detonacije. Jug je bio svijetao i s laganim oblacima. Jebiga,
Norveska je tam gdje su oblaci. Palim makinu i hrabro krecemo. Bili
smo suhi 15 minuta. Nakon toga slijedi najjaca kisa koju smo
isprobali. Nakon par minuta stajemo ispod nadvoznjaka. Automobili su
vec odavno stajali na zaustavnoj traci. Potop a mi zahvalni dobroj
odjeci sto smo ipak ostali suhi. Uskoro krece tuca a munje su se
praznile uokolo autoceste. Zapravo sam trebao stati puno
prije. Vanjski sloj odjece bio je mokar, ali to nije problem dok se
odjeca ne skida.
Nakon 20 minuta krecemo dalje. Oluja prolazi. Veselim se sto cemo
uskoro naputstiti njemacke autoceste. Ne volim ih. Nema ogranicenja
brzine, uzasno se brzo vozi, velike su guzve. U Danskoj nas je zatekla
sasvim drukcija situacija - ogranicenje na autocesti je 130 km/h (ili
cak 120) i postuju je - svi. Prometa je bitno manje. Kazne su goleme i
ocito s policijom nema sale. Iskreno, osjecao sam se mnogo bolje i
ugodnije na cesti. Kao da je ludilo ostalo iza nas...
Stali smo prvo na nekom parkiralistu uz autocestu. Bilo je suncano pa
smo skinuli i rasirili jakne da se posuse i navalili na one zemljice
iz Svabije. Kasnije smo jos stali nakon kise u jednom restoranu na
kavu. Teta nam je rekla da kavu placamo samo jednom i da si mozemo
uzet koliko hocemo. Mislio sam, lijepa geste restorancica. Nisam znao
da je to pravilo u Danskoj i Norveskoj. U nekim restoranima se kava
cak i ne placa. Dodjes i tocis koliko hoces. Zajebani su :)
Bilo je jos povremene kise ali niti blizu onom potopu od
jutra. Udaljenost koju smo trebali prevaliti bila je samo 400 km i
stizemo dosta rano u Hirtshals na sjeveru Danske. Na cajgeru je 1030
km a vrijeme - predivno! Sunce, temperatura oko 18 st.C i
vjetrovito. Tam stalno puse. Vegetacija je sva naherena od vjetra sto
se dobro vidi na fotografijama.
Prvo parkamo kod Colorlinea, norveskog brodoprijevnoznika sa apsolutno
fenomenalnom flotom. Jupili smo karte za super brzi trajekt F/F (od
fast ferry :) Silvia Ana. Cijena za dvije osobe koja je ukljucivala
dva sjedala slicna sjedalima u avionima i motor bila je 150 E.
Nakon toga odlazimo do kampa nedaleko luke i uzimamo mjesto za
sator. Motor, dvije osobe i satorsko mjesto - 20 E. Zetoni za kupanje
1 E. Parkamo pilu, dizemo sator i odlazimo obici obalu gdje sam okinuo
par zbilja dobrih fotki. Obala nije dostojna nase lijepe obale i
cistog mora, ali ima u njoj neke dramaticnosti. Meni se jako svidjela
i dugo sam hodao po pijesku.
Kasnije odlazimo u mjesto i zavrsavamo u nekom meksickom
restorancicu. Temperature su nize nego u sredisnjoj Europi, dani duzi
i stalno puse...
Vracamo se u kamp, uzimamo zetone za tus i osvjezeni idemo corit oko
ponoci. Dosli smo do vrha Danske - trebalo je jos samo 2 i pol sata
voznje trajektom do Kristiansanda i zeljene Norveske.
Petak mi je bio puno ljepsi nego cetvrtak. Iako nas je zestoko opralo
na pocetku, vrijeme se popravilo, voznja bila manje histericna zbog
ogranicenja brzine i mirnijih vozaca, Hirtshals slatki gradic i
naravno - dosli smo do mora.
Dan je zavrsio bolje nego sto sam ocekivao. Bio sam zadovoljan jer sam
se poceo veseliti.
ib
AnteK
> Petak, 2.7.2004.
>
>
> Prvo parkamo kod Colorlinea, norveskog brodoprijevnoznika sa apsolutno
> fenomenalnom flotom. Jupili smo karte za super brzi trajekt F/F (od
> fast ferry :) Silvia Ana.
Mislim da sam i ja istim trajektom iąao, tzv. katamaran :-)
AnteK
Damir
ja niš ne vidim nigdje ?? :)
--
Pozdrav Damir.
Igor Bujanovic
Igor Bujanovic
> Mislim da sam i ja istim trajektom i?ao, tzv. katamaran :-)
Mislim da nije :-) Tu je link na brodic:
http://www.colorline.com/servlets/page?section=4008&item=11732
Iz Osla smo isli ovim:
http://www.colorline.com/servlets/page?section=4008&item=11553
ib
Alex
Ipak je jedan katamaran bio u giru ;)
--
Alex
Igor Bujanovic
> Ipak je jedan katamaran bio u giru ;)
Silvia Ana nije katamaran. Ljude cesto prevari zbog brzine koju
postize.
To je jedan od najbrzih "standardnih" brodova te velicine. Max brzina
44 cvora. Impresivno!
ib
Alex
Nisam mislio na brod :)))
--
Alex
Igor Bujanovic
> Nisam mislio na brod :)))
Aha :-) Ali ipak treba znati sto je taj katamaran nosio na sebi 14
dana :) Skidam kapu DL-u :)
ib
Oto
> To je jedan od najbrzih "standardnih" brodova te velicine. Max brzina
> 44 cvora. Impresivno!
Je brze od razaraca iz II sv. rata.. to mora da pici.-))
Alex
V-Strom je odlican motor, katamaran je samo kad mu stavis one siroke
bocne kofere :)
--
Alex
Igor Bujanovic
Uzbudjenje raste. Stigao je dan kad cemo vozit po Norveskoj. Puno toga
sam procitao i vidio na Internetu. Ocekivanja su velika.
Trajekt je kretao u 11.30. Mi smo oko 10 napustili kamp i bili
relativno rano na rampi. Nema tu guranja i zajebavanja: prvo se dodje
u redu do kucica gdje se radi check-in, onda se nakon prolaska odmah
sortira prema vrsti vozila tak da su nas poslali na celo kolone medju
ostale motocikliste. Zapravo se ne radi o jednoj koloni vec ima 10-tak
paralelnih traka duzine 150-200 m u koje se sortiraju vozila prije
ukrcaja u trajekt.
Nesto prije 11 sati pocinje ukrcaj. Motoristi prvi. Smjestaju nas uz
rubove broda tako da imamo za sto pricvrstiti odnosno osigurati
motore. Brod ima gurtne koje sam tak zverski zategnuo da sam kasnije
jedva oslobodio motor...
Penjemo se stubama do palube, odlazemo stvari uz sjedala i odlazimo na
krmu broda gledat kretanje. Posada je uvjezbana, brod krece, lagano,
pa malo brze, pa jos brze, pa jebote koliko ovo ide... Pocelo je
toliko puhat da smo morali potrazit skloniste. Pogled kroz prozor
ostavio me otvorene ladice. S visine od nekih 15-tak metara imao sam
dojam kao da putujem helikopterom. Nije bilo niti cudno. Zvijer je
rezala vodu brzinom vecom od 70 km/h. Fenomenalno!
Udaljenost koju ostali brodovi iz flote prolaze za minimalno 4 sata (a
i ti su brzi) ovaj monstrum pojede za 2.30 sati. Nismo se okrenuli a
dosegli smo Norvesku. Iskrcaj je stresan jer ostajem zadnji na brodu i
nikak oslobodit motor. Posada cakula i ne jebe me nit 5%. Na kraju
jedan dolazi i cimanjem uspijevamo skinut gurtne. Izlazim sav znojan a
Kristiansand u suncu i tropskih (za Norvesku) 25 st.C.
Stajem odmah nakon izlaska pricekat curu koja je pjesice napustila
brod, navlacimo opremu, inicijaliziram GPS koji sam koristio samo taj
dan) i ... NORVESKA JE POD KOTACIMA :)
Brze-bolje napustamo Kristiansand i putujemo "autoputom" oznake E39
prema Mandalu. Cilj je bio doseci najjuzniju tocku kopnene Norveske -
Lindesnes.
Zasto "autoput" u navodnicima? Zato jer je ovaj "autoput" zapravo
standardna dvosmjerna cesta sa horizontalnom signalizacijom i
eventualno malo asfalta sa svake strane koji glumi zaustavnu
traku. Ogranicenje na "autoputu" je 80 km/h, iznimno 90. Norveska ima
samo 4.200.000 stanovnika na golemoj povrsini. Naseljenost je medju
najmanjima u Europi. Oni jednostavno nemaju potrebe za sirokim
cestama. Sreca za nas...
Nakon nekih 50-tak km silazimo s "autoceste" na lokalni cestuljak
oznake 460 koji ide uz obalu. Cesta je tipicna na Norvesku - uska, bez
horizontalne signalizacije, odnosno nema traka po sredini i _nikad_
nema rubnjake. Traka po sredini nema zbog uskog kolnika sto u pravilu
znaci da se kamion i motor mimoilaze bez frke, ali kamion i auto malo
teze :)
Zavoji su ostri. Brzine izmedju 50 i 80 km/h su vise nego dovoljne za
gustanje. Vec tu uocavamo slab promet. Sunce je zapeklo iako to treba
shvatiti uvjetno. U opremi je ugodno dok se vozi. Sve izgleda predivno
- mala mjestasca uz vrlo razvedenu obalu koja je za norveske uvjete
gusto naseljena.
Stizemo na najjuzniju tocku kopnene Norveske. Tamo zapravo nema
naselja vec je na tom mjestu izgradjen prvi norveski svjetionik. Tu su
domisljati Norvezani napravili muzej svjetionika. Prava skola za
Hrvate. U vukojebini su izgradili kompleks muzeja iznad i ispod zemlje
sa kino-dvoranama i brojnim sadrzajima. Kupili smo ulaznicu i
pogledali muzej (vrlo lijepo i decentno) ali nismo imali vremena za
posjet podzemnom kompleksu i kino projekcijama.
Za povratak koristimo istu cestu kojom smo dosli ali nakon 10-tak km
okrecemo ulijevo pri cemu mi GPS prilicno pomaze. Jug uz obalu je
gusce naseljen i ima vise prometnica nego ostatak Norveske. Nakon
nekog vremena dolazimo do Farsunda i onda skrecemo na misticnu cesticu
oznake 465 sa tek postavljenim friskim asfaltom koja nas penje i vodi
uz nebrojena mala planinska jezera. Cesta je apsolutno _bez
prometa_. Pocelo je istinsko uzivanje!
Nisu to bili neki dramaticni planinski prijevoji, ali su bili
carobni. Iza svakog veceg zavoja ili prijevoja - novo jezero. A zavoja
mali milijun. Nigdje nikoga! Sunce, suho, toplo a priroda predivna -
voda, stijene i crnogorica. Uzitak potpun.
Nakon duuuuge voznje tom cestom krece spust prema vec poznatoj cesti
E39 koja nas vodi do ispred gradica Flekkefjorda. Odabrali smo kamp
udaljen 5 km. Cijena za sator+motor+dvije osobe+tus oko 22 E. To ce
bit treca noc zaredom da corimo u satoru. Nakon podizanja satora
odlazimo u jednosatnu setnju i kasnije do recepcije gdje narucujemo
neku piletinu za veceru. Corit idemo relativno kasno jer nas je
prevarilo dnevno svjetlo. Naime, vec tu nema prave noci. Svjetlo je
izrazeno kao u nas netom nakon zalaska sunca i tako cijele "noci".
Taj kamp je bio OK ali mi se najmanje svidio. Bio je prepun djecurlije
iz obliznjeg grada koja se napila i radila pizdarije.
Pred sam ulazak u sator pocinje lagana kisa koja je padala jos u par
navrata kroz noc.
Dan je bio OK. Norveska je ispunila ocekivanja vec na samom pocetku. A
to je bila tek uvertira. Da mi je netko ponudio ljepotu vec vidjenog
do kraja putovanja, popusio bih bez krzmanja.
ib
AnteK
> AnteK <egidija...@inet.hr> wrote:
>
> > Mislim da sam i ja istim trajektom i?ao, tzv. katamaran :-)
>
> Mislim da nije :-) Tu je link na brodic:
>
> http://www.colorline.com/servlets/page?section=4008&item=11732
Je, to je taj. Dobro, nije katamaran, to sam onako opalio
iz prve :-)
AnteK
Igor Bujanovic
> Je, to je taj. Dobro, nije katamaran, to sam onako opalio
> iz prve :-)
I ja sam se zajebo pa sam isao provjeravati. Nisam mogao vjerovati da
tako velik brod u "standardnom" obliku moze picit tom brzinom. Iza
sebe je dizao vodu u dva mlaza kao kakav opaki gliser. Pogledaj samo
koliki trag "uzavrele" vode ostavlja iza sebe...
Mislim da su ga Finci napravili. Takav brod nama ne bi koristio jer je
prebrz :)
ib
Igor Bujanovic
Neradni dan. A mi gladni :) Budimo se oko 8 sati, pakiramo (standardni
ritual utrpavanja gomile stvari u kofere) i krecemo prema gradicu
Flekkefjordu. Iznad glava tamna fleka, pljusak. Vise se nismo
uzbudjivali. Kisa je postala sastavni dio dana. Padalo je kao
mutavo. Stajemo na prvoj pumpi dotankat. Nismo se sjetili uzet nesto
za pod zub. Kao, ima u mjestu. Ima vraga...
Kisa je prestala, mi vozimo po centru i trazimo otvoren birc. Nasli
smo jedino drugu otvorenu benzinsku pumpu :) Kupujemo neke sendvice,
kavu i jedemo na klupi ispred pumpe. Srecom, kisa je kratko trajala.
Nakon dorucka krecemo cestom 44 do gradica Ergesunda. To je bila
fenomenalna cesta. Sira od uobicajenih cesta, sirokih zavoja. Tu sam
poceo krsiti Norveska ogranicenja brzine >:)
Cesta cijelo vrijeme ide uz obalu i pogledi su sjajni. Cesta je -
prazna. U Ergesundu koji je na obali odabiremo cestu 42 i odlazimo u
unutrasnjost. Na kriznaju sa "glavnijom" cestom E39 krecemo lijevo i
njome putujemo nekih 30 km do grada Vikese gdje odabiremo lokalnu
cestu 503 i kasnije 45 sve do seoca Sinesse.
Ukratko, E39 je bila super. Sjecam se da sam uzivao. Bilo je suncano,
suho, cesta je bila prazna, brza i otvorenih zavoja. Lokalna cesta 503
jos bolja. Krajolik prosaran kamenjem, stijenama i jezerima. To su
fotografije pod rednim brojem 4,5,6,7,8 u direktoriju 4.7. Osobito mi
se svidjalo kad se cesta pocela penjati uza stijenu. Tuneli su u
Norveskoj uglavnom napravljeni u zivoj stijeni, kao onaj nas cuveni na
uzduznoj velebtitskoj cesti nedaleko Dabarskih kukova.
Sve se mijenja. Okolina postaje surovija od one na obali. Pravo
iznenadjenje bilo je na cesti koja je prolazila kroz odlomljenu
planinu. Taj prirodni fenomen/katastrofa :) zatvorio je tok rijeke i
stvorio jezero. Planina se obrusila prije mnogo vremena za jakog
djelovanja ledenjaka. Odron se vidi kao brana na fotografiji
10. Nekoliko slijedecih fotografija je s tog mjesta.
Cilj tog dana bio je Lysebotn fjord i cuvena cesta koja je napravljena
za potrebe hidrocentrale : http://www.nordicbike.no/lysebo.htm. Cesta
ima 36 ostrih zavoja i svladava 900 m visinske u 8 km. Nedaleko te
ceste nalazi se stijena s koje je najljepsi pogled u Norveskoj:
http://www.thetravellerslounge.co.uk/photogallery/europe/kjerag.htm
http://www.worldisround.com/articles/7975/photo3.html
Okomita stijena visine 1000 m penje se iz fjorda i sluzi izmedju
ostalog za ekstremne sportove kao sto je base jumping.
Da bi dosli do fjorda moramo skrenuti na zbilja usku asfaltiranu cestu
kroz lijep ali surov krajolik.
Granica sume je u Norveskoj na samo 900 m. To je optrilike visina
Slavonskih planina i 100 m nize od Sljemena, planina koje su obrasle
gustom sumom. U Norveskoj na tim visinama nema drveca.
Cesta se lagano penje. Na najvisoj tocki smo usli u oblak. Sjetili smo
se da je lipanj i poceli smijati kao ludi. Kakav lipanj, kakvo
ljeto. Ovo je totalno drukcije od nas. Trebam li reci da smo navukli
opremu koju u kontinentalnoj EU koristimo po zimi?!
Tu je pocela padati slaba kisa. Do tog trenutka nije bilo kise osim
jutarnjeg pljuska. Kad smo dosli na cestu koja je na fotografijama (od
rednog broja 19) dakle pred spust, vozio sam pazljivo. Cesta je
zahtjevna i mokra a ja na motoru opterecenom do krajnjih
granica. Zavoja je da zaboli glava. Bili smo u oblaku pa se nist nije
vidjelo. Na kraju ceste ulazi se u tunel koji je zapravo spirala -
okrene za 360 st. Zato se na fotografiji s web stranice cini kao da
komad ceste pri kraju nedostaje.
Obzirom da je tlo bilo vlazno, uzimamo sobu. Kak je bilo malo gostiju,
zenska nam daje sestokrevetnu sobu za cijenu dvokrevetne. Otvaramo
kofere, susimo stvari namocene prethodnih dana.
Jedemo u kampu. Nakon klope setnja i fotografiranje fjorda. U kampu je
jos nekoliko motociklista. Slijedece jutro upoznali smo cetvero Danaca
koje smo sretali jos neliko puta iducih dana.
Wow, koji dan, koja voznja, ceste, prirodne ljepote. Surovo, ali
lijepo. Taj dan nadisao je ocekivanja. I nagovijestio jos bolje
voznje.
ib
Igor Bujanovic
Budimo se standardno oko 8 sati. Idemo na dorucak koji je bio ukljucen
u cijenu sobe. Upoznajemo cetvero Danaca, brbljamo o tome odakle smo,
kamo cemo i sl. Ja sam slab s benzinom, a slabi su bili i Danci koji
su vec provjerili da se moze dobit benga u krugu hidrocentrale. Mjesto
je malo i ima svega 10-tak stalnih mjestana. Za one koji zele osjetiti
mir i osamu, Lysebotn je kao zamisljen.
Pakiramo kofere, kresnem makinu i lagano krecem. Motor je bio parkan
na travi. Odjednom mi prednji kotac blokira i motor krene
padatat. Srecom, prisaban sam i uspijevam ga zadrzati. Koji je
q.... Aaaaa, zaboravio skinut blokadu. E genijalca. Od tada je vise
nisam stavljao.
Odlazimo do pumpe (fotografije pod rednim brojem 2 i 3 u folderu
5.7). Pise - zovi ak hoces benzin. Mi nazvali, evo frajera za 15
minuta. Kao nemre nac karticu za odblokirat pumpu. Pita ga cura jer to
ova kartica na pumpi? :)))
Tankamo do vrha. Uto dolaze Danci. Pozdravljamo se i natag na
fenomenalnu cestu kojom smo dosli. Ovaj put je bolje, nema niskih
oblaka, cesta je suha. Nema govora o nekoj divljoj voznji jer sam
preopterecen, ali bilo je zivlje nego pri dolasku. Nedaleko prijevoja
stajemo kod odmorista i fotografiramo okolicu. Do predivne stijene
Preikestolen:
http://breogfjellsport.no/fjellvandring/articles.php?articleID=225§ionID=47
je oko 4 sata zahtjevnog hoda sto je previse za moto odjecu. Steta jer
stijena je jedinstvena u svijetu, ali to ostavljamo za neku drugu
priliku.
Krecemo dalje po istoj cesti po kojoj smo dosli. Srecom smo natankali
benzina jer kilometrima nema nicega osim opore i lijepe prirode. Zelja
nam je izaci na mali cestuljak koji bi nas trebao odvesti do mjesta
Hylestad u unutrasnjosti. Isprava fulamo i zavrsavamo na nekoj
farmi. Okret, konzultiranje karte i uskoro izlazimo na pravu cestu.
Oooooo, koja cesta! Maksimalna ocjena. Duuuuuugacno, prazno, suho i
hladno, otkacena priroda. Super za motocikliste u opremi. Taj kraj
vidi se na fotografijama po rednim brojem 8-14. Nemam kaj vise za
dodat. Uzivao sam.
U Hylestadu izlazimo na "glavniju" cestu E134 ili 9. Zelja nam je
njome na sjever. Cesta ide predivnim krajolikom. Ima vise naselja,
nesto vise prometa ali zanemarivo. To je kao u nas u zimi u 3 u noci
na autocesti Zagreb-Karlovac.
Tu pocinje lagana kisa. Zanemarivo, ali mokri su kolnici i vozim
oprezno. U mjestu Haukeligrendu je krizanje dvije "glavnije" ceste i
tu uzimamo kracu pauzu. Prije ulaska u mjesto se cesta naglo obusila u
nizu ostrih serpentina. Bilo je suho pa sam si malo zgustal. Cura je
pocela kucat po kacigi :)
Nakon krace stanke idemo dalje cestom E134. Stajemo jos jednom u
mjestu Bykle gdje klopamo vafle s pekmezom i tocimo kavom (f. 15 i
16). Uskoro se pocinjemo penjati i dolazimo na visoravan okruzanu
planinama maksimalne visine 1700 m. Tu prestaje svaka slicnost sa
kontinentalnom EU. Srecom, bilo je suho ali oblacno uz
vjetar. Krajolik je izgledao kao nas Gorski Kotar usred zime ali bez
drveca. Otkacena zemlja. Ispred velikog tunela odabiremo cestuljak
koji vodi na prijevoj preko naseobine Naupshallene (f. 17 i 18).
Maksimalna ocjena. Nakon prijevoja i izlaska na E136 krece duugacki
spust s velikim serpentinama. Pri kraju tankamo (f. 19).
I onda....
I onda dolazimo na _senzacionalnu_ cestu 520 prema mjestascu
Saudi. Ako vas put ikada nanese tako daleko, to je cesta za
izvoziti. Nemam ocjene za tu cestu. Izvan ketegorije. Uzitku nema
granica. Fotografije 20-35 i panorama (520) na pri kraju.
Mogao bih danima pisati o gustanju na toj cesti. Ubrajam ju u sam vrh,
medju najljepse cesta koje sam ikada izvozio.
U Saudi se odlucujemo za kucicu. Mene ulovila fjaka otvarat sator a
kucica nije bila jako skupa (f. 36). Nakon tusiranja odlazimo u setnju
uz fjord (f. 37). BTW, Norvezani grade kuce od drveta. To mi se jako
svidjelo. Priroda jos vise. Ma, zemlja je fenomenalna!
Dan je nadmasio sve prijasnje. Sjetio sam se Grge kojeg je omeo posao
i Vedrana. Bilo bi mi jos bolje da sam imao bikersko drustvo, ali nije
bilo mjesta zaljenju. Sve se zapravo poslozilo da ne moze bolje. Nakon
ovoga dana mislio sam da ne moze bolje.
I prevario se.
ib
Igor Bujanovic
> Tu pocinje lagana kisa. Zanemarivo, ali mokri su kolnici i vozim
> oprezno. U mjestu Haukeligrendu je krizanje dvije "glavnije" ceste i
> tu uzimamo kracu pauzu.
> ....
> Nakon krace stanke idemo dalje cestom E134. Stajemo jos jednom u
> mjestu Bykle gdje klopamo vafle s pekmezom i tocimo kavom (f. 15 i
> 16).
Znam da ce AnteK gledat kartu - tu sam krivo copy/pasteao. Bykle je
prije Haukeligrenda :) Dakle, prvo pauza u Bykle-u (rijec koju ne mogu
izgovoriti kao Norvezani niti uz najbolju volju) pa tek onda
Haukeligrend.
ib
AnteK
Ne brini, namjere su dobre :-)
AnteK
AnteK
> Nedjelja 4.7.2004.
>
>
> http://www.thetravellerslounge.co.uk/photogallery/europe/kjerag.htm
> http://www.worldisround.com/articles/7975/photo3.html
>
Ove dvije fotke-linka nisu sa istog mjesta :-)
Prekestolen spominjeą idući dan.
AnteK
Igor Bujanovic
> Ove dvije fotke-linka nisu sa istog mjesta :-)
> Prekestolen spominje? idu?i dan.
Naravno da nije isto, ali su to dva mjesta koja posjecujes kad si
tamo. Ovaj kamen izmedju dvije stijene je Kjeragbolt, plato je
Preikestolen.
http://www.bjorge.net/pic/preik600.jpg
http://www.bjorge.net/pic/prekstol.gif
http://www.bjorge.net/pic/kjerag_s.jpg
http://www.bjorge.net/pic/onit.jpg
Eto. Ajd, drago mi je da netko pazljivo cita i provjerava :)
ib
AnteK
> AnteK <egidija...@inet.hr> wrote:
>
> > Ove dvije fotke-linka nisu sa istog mjesta :-)
> > Prekestolen spominje? idu?i dan.
>
> Naravno da nije isto, ali su to dva mjesta koja posjecujes kad si
> tamo. Ovaj kamen izmedju dvije stijene je Kjeragbolt, plato je
> Preikestolen.
>
Znam, znam :-)
AnteK
AnteK
> Ponedjeljak, 5.7.2004.
>
>
> U Hylestadu izlazimo na "glavniju" cestu E134 ili 9. Zelja nam je
> njome na sjever.
Hm, to je cesta 9, barem po poprilično detaljnoj karti kojom te
pratim. Na E134 izlazią tek u Haukeli-u.
>
> Maksimalna ocjena. Nakon prijevoja i izlaska na E136 krece duugacki
> spust s velikim serpentinama. Pri kraju tankamo (f. 19).
>
E 136? Da nije opet E134?
AnteK
Igor Bujanovic
> Hm, to je cesta 9, barem po poprili?no detaljnoj karti kojom te
> pratim. Na E134 izlazi? tek u Haukeli-u.
Je, zeznuo sam. Mali frfuljak izlazi na 9. Sorry, zeznuo sam. Brzo
pisem i skicam na kartu. Trebam se bolje koncentrirati :)
> E 136? Da nije opet E134?
Dobro pratis :-) 136 je greska nastala u tipkanju.
9 dolazi od Kristiansanda a 134 s istoka i spajaju se u Haukeligrendu.
Mogu bit miran jer imam dobrog lektora. Sve rute ce na kraju bit
ispravne :-)
ib
Igor Bujanovic
Standardna jutarnja procedura. Trpam stvari u kofere dok cura sredjuje
kucu. Treba oprat pod jer inace naplacuju 100 NOK (Kn) za ciscenje.
Kuda cemo? Ajmo dalje po 520 do 46. Zatim desno prema Vikedalu i u
Sandeid-u desno jos manjom cestom 514 prema Olen-u.
Kratki opis tog puta. Prazno, suho, predivnih zavoja. Vec sam si
dosadan s tim ocjenama ali zbilja je tak :) Vindafjord i Sandeidfjord
su vise nalik nekoj tropskoj zemlji. Ima dosta kampova, puno otoka i
zelenila. Covjek bi bez problema mogao ubit par dana u okolici.
U Olenu uzimamo pauzu (f.2 u direktoriju 6.7). Prva jutarnja kava i
vafli. Tu izlazimo na E134 (jebem ti 134 :) i to krak koji dolazi od
Haugesunda na obali. Mi idemo u unutrasnojst.
Cesta prolazi zbilja lijepim krajem. Fotografije 3-10 su s te
ceste. To je autocesta za norveske pojmove. Siroka dovoljno da ucrtaju
traku po sredini s relativno sirokom zavojima. Relativno zato jer je
bilo i vrlo gadnih tak da treba biti oprezan i koncentriran. Brzina
lako povuce i doleti zavoj za nesto manje km/h od trenutacnih :)
Skrecemo lijevo s E134 na 13 prema Oddi. Odda nije osobito lijep
gradic. Caruje industrija. Tankamo i idemo dalje. Odmaramo 30-40 km
dalje od grada na odmoristu za putnike gdje nastaju fotografije 11, 12
i Panorama nakon Odde. Vrlo lijep kraj i zanimljiva cesta iako malo
prometnija. U obilju ljepote ne mogu joj dati previsoku ocjenu.
Krecemo dalje. Cilj je bio Brimnes i trajekt prema Bruraviku. Usput
srecemo Dance koje smo upoznali u Lysebotnu, skrecemo s ceste na
parking do njih, pozdravljamo i picimo dalje. Na mjestu gdje sam htio
skrenuti na trajekt cura veli nije to i grijesi. Srecom.
Vozimo, fjord zavrsava, izlazimo na cestu br. 7 i pocinjemo se ostro
penjati. Tuneli (i zavoji u tunelima, to im je najjaca fora :), mic po
mic i evo nas iznad granice sume. Ooooo, koja cesta.....
Puse, nosi motor, ali ja uzivam. Krajolik je nestvaran. Zavrsavamo na
visini 1200 m i vozimo po visoravni gdje zimi nerijetko ima 10 m
snijega. Pogledajte samo koliki stapovi su zapiknuti oko ceste. Cesta
je dugacka, sveukupan dojam opet nadilazi ocjene. Tu srecemo po treci
puta Dance. U medjuvremenu smo stajali i kasnije ih stigli. Voze
sporo, presporo, pa smo ih sisnuli u velikom stilu :) Dolazimo do jedva
vidljivog prijevoja i stajemo na okrijepu. Vani je bilo hladno! Cura
se smrzla.
Kad smo silazili s motora i fotografirali okolicu, prosli su Danci i
to je bio posljednji put da smo ih vidjeli. Fotografije tog mjesta su
pod rednim brojevima od 13-17 i panorame ceste 7.
Nakon okrijepe idemo dalje. Cesta se lagano spusta i ide prema
odredistu toga dana - Gellu. Usput prolazimo krasnim predjelima pa
stajemo zbog fotografiranja (18-21 i panorame ceste 7 u nastavku).
Gello je ovece selo. Ima nekoliko benzinskih postaja a zimi je
skijaski centar. Ima lijepi kamp u kojem unajmljujemo kucicu
(f.22-26), raspremamo, presvlacimo odjecu i odlazimo u mjesto.
Nasli smo otvoren restorancic i veceramo. Svidjelo mi se sto smo svaki
dan malo prosetali. Vrijeme je cijeli dan bilo OK, ponekad s malo vise
oblaka ali suho. Vec tada smo bili svjestni da imamo ludu srecu s
vremenom.
Dan za maksimalnu ocjenu. Lijep krajolik, predivne ceste, novih 300 km
uzivanja. Fotografija pod rednim brojem 22 nastala je u 22:22 sati. U
Norveskoj u ovo doba godine nema noci.
Prije nego sto stisnem "post" idem provjerit jesam li dobro napisao
oznake cesta jer AnteK vreba :)
ib
AnteK
> AnteK <egidija...@inet.hr> wrote:
>
>
> 9 dolazi od Kristiansanda a 134 s istoka i spajaju se u Haukeligrendu.
>
> Mogu bit miran jer imam dobrog lektora. Sve rute ce na kraju bit
> ispravne :-)
A u kura*, valjda cemo jednom zajedno u tom smjeru :-)
AnteK
klesoo
> E 136? Da nije opet E134?
>
> AnteK
daj prestani dok nam ne opise sve sto je zamislio. Ja to gutam bez obzira na
brojeve itd., a ti ces ga samo baciti u bed i nece vise htjeti pisati
:-))
--
samo je jedna paKLEna masina
AnteK
> Utorak, 6.7.2004.
>
>
> Krecemo dalje. Cilj je bio Brimnes i trajekt prema Bruraviku. Usput
> srecemo Dance koje smo upoznali u Lysebotnu, skrecemo s ceste na
> parking do njih, pozdravljamo i picimo dalje. Na mjestu gdje sam htio
> skrenuti na trajekt cura veli nije to i grijesi. Srecom.
>
:-)) Tu sam se i ja malo dvoumio.
>
> Puse, nosi motor, ali ja uzivam. Krajolik je nestvaran. Zavrsavamo na
> visini 1200 m i vozimo po visoravni gdje zimi nerijetko ima 10 m
> snijega. Pogledajte samo koliki stapovi su zapiknuti oko ceste. Cesta
> je dugacka, sveukupan dojam opet nadilazi ocjene. Tu srecemo po treci
> puta Dance. U medjuvremenu smo stajali i kasnije ih stigli. Voze
> sporo, presporo, pa smo ih sisnuli u velikom stilu :) Dolazimo do jedva
> vidljivog prijevoja i stajemo na okrijepu. Vani je bilo hladno! Cura
> se smrzla.
>
Proąli ste pored vodopada Voringfoss, malo je lijevo od ceste, tamo
gdje se na vrhu prijevoja ( kad prođeą tunele ) s lijeve strane nalazi
suvenirnica. Naľalost, da bi se vidio vodopad treba dosta pjeąačiti
na drugu stranu kanjona, ja nisam, no sestra jest, pa imam i te slike :-)
>
> Nakon okrijepe idemo dalje. Cesta se lagano spusta i ide prema
> odredistu toga dana - Gellu. Usput prolazimo krasnim predjelima pa
> stajemo zbog fotografiranja (18-21 i panorame ceste 7 u nastavku).
>
> Gello je ovece selo.
Da nije slučajno Geilo? Jedno "i" i jedno"l" umjesto dva "ll" ?
>
> Prije nego sto stisnem "post" idem provjerit jesam li dobro napisao
> oznake cesta jer AnteK vreba :)
Vreba, vreba. :-) Druge destinacije me ne bi tangirale ( ©vedska, npr )
no Norveąka mi je ostala u jako lijepom sjećanju, zato budno motrim.
AnteK
Igor Bujanovic
> Pro?li ste pored vodopada Voringfoss, malo je lijevo od ceste, tamo
> gdje se na vrhu prijevoja ( kad pro?e? tunele ) s lijeve strane nalazi
> suvenirnica. Na?alost, da bi se vidio vodopad treba dosta pje?a?iti
> na drugu stranu kanjona, ja nisam, no sestra jest, pa imam i te slike :-)
Sjecam se suvenirnice. Ajd baci koju fotografiju na binse da vidim
vodopad.
> Da nije slu?ajno Geilo? Jedno "i" i jedno"l" umjesto dva "ll" ?
Moguce. Na karti pise Gello. Na Internetu sam nasao ovo:
"Bikes can be hired at Gello, Finse, Flam and Voss then returned by
train to the point of departure after use. (Rallarvegen: e-mail
turis...@geilo.no)"
Dakle, Gello u tekstu, Geilo u email adresi :)
> Vreba, vreba. :-) Druge destinacije me ne bi tangirale ( ?vedska, npr )
> no Norve?ka mi je ostala u jako lijepom sje?anju, zato budno motrim.
Samo daj. Sad kad sam bio znam i zasto :)))
ib
Igor Bujanovic
> Cesta prolazi zbilja lijepim krajem. Fotografije 3-10 su s te
> ceste. To je autocesta za norveske pojmove. Siroka dovoljno da ucrtaju
> traku po sredini s relativno sirokom zavojima. Relativno zato jer je
> bilo i vrlo gadnih tak da treba biti oprezan i koncentriran. Brzina
> lako povuce i doleti zavoj za nesto manje km/h od trenutacnih :)
Zaboravio sam napisati uz fotografije 6-10 iz direktorija 6.7. da smo
usli u pokrajinu kojoj sam zaboravio ime. Trazeci na Googleu pronasao
sam dva vodopada koji su i na mojim fotografijama:
http://www.fjordnorge.dk/images/Laatefossen.jpg
http://www.fjordnorge.dk/images/Langfossen.jpg
Ta pokrajima velika je malo prek 3500 km^2 a ima samo 2700
stanovnika. Iznad Laatefossen-a kojeg zovu jos i kraljem vodopada je
ledenjak povrsine 164 km^2 i jedan je od vecih u Norveskoj. Inace,
Norveska ima preko 1600 ledenjaka koji pokrivaju povrsinu vecu od 2600
km^2. Vecina velikih ledenjaka je, paradoksalno, na jugu drzave, ispod
Trondheima od kojeg smo bili udaljeni svega 90-tak km. Najveci
ledenjak na kontinentu je Jostedalsbreen koji pokriva povrsinu vecu od
480 km^2.
Nekoliko fotografija:
http://www.earth-photography.com/Miscellaneous/Nature/Norway_Nature_Glacier.html
http://www.jednet.nl/norway/thumb/IMG_0152-2-0.html
Vodopad Langfossen je peti najveci vodopad u Norveskoj duzine
slobodnog pada od 612 m (nase fotke 3 i 4 u folderu 6.7)
Jos jedna zgodna stranica o vodopadima:
http://home.wanadoo.nl/olaf.helwig/Europe/Norway/Norway.htm
ib
Mario Orsolic
news:ce3nge$b77$1...@sunce.iskon.hr...
> Da nije slučajno Geilo? Jedno "i" i jedno"l" umjesto dva "ll" ?
Riskiras da ti netko kaze da si malo dosadan.
:)
Pozdfrav, OrMar ...
AnteK
"Mario Orsolic" <mario....@softhome.net> wrote in message
news:ce40pi$gjm$1...@ls219.htnet.hr...
Svjesno se izlaľem riziku :-)
AnteK
AnteK
> AnteK <egidija...@inet.hr> wrote:
>
> > Pro?li ste pored vodopada Voringfoss, malo je lijevo od ceste, tamo
> > gdje se na vrhu prijevoja ( kad pro?e? tunele ) s lijeve strane nalazi
> > suvenirnica. Na?alost, da bi se vidio vodopad treba dosta pje?a?iti
> > na drugu stranu kanjona, ja nisam, no sestra jest, pa imam i te slike
:-)
>
> Sjecam se suvenirnice. Ajd baci koju fotografiju na binse da vidim
> vodopad.
>
OK, čim pronadjem CD sa slikama. Danas gibam na godiąnji,
pa moguće da pričekaą :-)
> > Da nije slu?ajno Geilo? Jedno "i" i jedno"l" umjesto dva "ll" ?
>
> Moguce. Na karti pise Gello. Na Internetu sam nasao ovo:
>
I jedno i drugo je točno. Naime, Norway je jedna od zemalja
koja ima internacionalne i vlastite nazive za pojedina mjesta,
ąto u određenim slučajevima uopće nije isto, pogotovo na
sjeveru u Laponiji. Npr, na karti se grad zove Andselv, no
ako očekujeą da ćeą proći kroz njega i da će na tabli to pisati,
neće, sasvim neki stoti naziv ( ne sjećam se viąe koji ) :-)
AnteK
Dalibor Bauernfrajnd /@work/
> Riskiras da ti netko kaze da si malo dosadan.
> :)
Malo!?
:)
Lorenzo
"Dalibor Bauernfrajnd /@work/" <REMOVEco...@yahoo.com> wrote in
message news:MPG.1b708d854...@news.individual.net...
ajde, ne brini, jos ti nema ravnog
:)))
L
Dalibor Bauernfrajnd /@work/
says...
> ajde, ne brini, jos ti nema ravnog
> :)))
kk thnx! :)
Igor Bujanovic
Fotografije za ovaj dan su na
u direktoriju 7.7.
Sto je preduvjet za uzivanje u Norveskoj? Sunce! Vec do ovog dana je
vrijeme bilo puno bolje nego sto je uobicajeno za Norvesku, a
slijedecih 5 dana uzivamo iskljucivo u suncu bez ijedne kapi kise, bez
oblaka vec eventualno uz kozmeticke bijele "grude". Je, imali smo
srece :)
Predajemo kljuc na recepciji i idemo dalje. Kuda? Nema nekog plana
osim zelje da zavrtimo malo u unutrasnjost. Kako smo uz cestu 7,
nastavljamo njome u unutrasnjost do Herada i dalje lokalnim cestuljkom
51 do izlaska na E16 u Leiri po kojoj vozimo par km do nastavka ceste
51 do Randsverka i Randen-a, pa cestom 15 do Skjaka gdje smo
nocili. Ukupno nesto prek 300 km.
Voznja cestom 7 u nastavku je ugodna. Kraj standardno lijep. Ne
zurimo, uzivamo u kruzanju i divnom vremenu, suncu i temperaturi od
15-tak st.C.
U mjestu Heradu se malo gubimo pri skretanju na cestu 51 ali nije niti
cudno - odvojak je poput ulaska u necije dvoriste. Cesta je uska i
puna zavoja te nas penje na visoravan iznad mjesta. Pocetak je bio
zbunjujuc, kasnije se cesta ipak siri i opet nemam ocjenu -
fenomenalna je!
Na toj uskoj cesti poceo sam upoznavati lude norveske vozace
kamiona. Sjetio sam se Vedrana koji je rekao da mu se ne da "muciti"
sporom voznjom po Norveskoj :) Lik je u nekom 10-toncu bez tereta
picio kao mutav i preticao automobile. Agresivno do jaja. Bio sam
ispred njega ali nisam htio voziti brzo jer bi se cura odmah uplasila
i pocela kucat. Zapravo ju potpuno razumijem. Ja ne bih nikom sjeo na
motor kao suvozac :) Frajera sam lovio na foru obilazenja automobila
za sto je njemu trebalo puno vise prostora i ravnice kojih bas i nije
bilo puno. To treba vidjeti - frajeri ulecu u totalno nepregledne
zavoje kao da je utrka. Ja si to nisam mogao dozvoliti. Jos
dramaticniju epizodu imam s velikim praznim sleperom u jednom od
iducih dana ali o tome kad dodje vrijeme.
Uskoro uz cestu uocavamo birtiju i mislim si, da ju ne mucim, idem
stat, srknut kavu i pustit ludog kamiondziju. Da sam bio sam, no
problemo, ali ipak moram mislit na to da i njoj bude ugodno.
Stajemo, sve super, sve 5 ali, birtija ne radi :) Shit, tak sam si
pozelio jutarnju kavu. Kaj sad? A nist, idemo dalje (f.2 i 3). Ak nist
drugo, rijesli smo se ludog kamiondzije :)
Nastavak putovanja je fenomenalan. Visoravan obrasla crnogoricnom
sumom, predivna cesta divnih zavoja i jos bolje podloge s puno
gripa. Sto je najvaznije, prazna je, bez naselja. Nismo vidjeli niti
jedan automobil, nikoga. Dosta dugo smo se vozili bez
zaustavljanja. Zatim krece spust prema jezeru ili fjordu, ne vidim s
karte velikog mjerila. Oznaka je Slidrefj. sto vuce na fjord, ali
izgleda kao jezero duboko u unutrasnjosti. Otvara se predivan
pogled. Jedan od onih trenutaka kad nisam fotografirao a trebao
sam. Svejedno, slika je jos uvijk pred ocima. Kombinacija tamnoplavog
mora/jezera i guste tamnozelene crnogoricne sume.
Dolazimo u mjesto Fagernes i uzimamo pauzu. Kupujemo neke kroasane i
kavu na benzinskoj i odlazimo uz tu vodu na mali drveni mol. Sunce,
temperatura oko 18 st.C. (f.4-8). Jedva smo se digli...
Eh, kamo dalje? Pogled na kartu. OK, ajmo dalje cestom 51. Isprva je
cesta mrvicu prometnija i prolazi kroz naselja. Cijelo vrijeme se
lagano penjemo i na kraju prolazimo kroz omanji skijaski centar u
kojem su postavljali novi sloj asfalta. Pri izlasku iz sela priroda
postaje sve ljepsa, zavijamo i, opaaaa, puce pogled ... (f. 9-15 i
panorama na kraju). Stajemo, ne mogu odoliti. Penjem se na uzvisinu i
fotografiram.
OK, mislio to je to, to je highlight dana. Je sipak :) Nastavak je u
kategoriji ceste 520 prema Saudi, odnosno, izvan kategorija. Opet
vrhunski gust, isti kao na 520. Tu sam zbilja kruzao i gledao oko sebe
jer priroda je ocaravajuca. Opet sam morao stati zbog fotografiranja
ali ne silazim s motora (f.16).
Vozili smo jos malo i onda smo stali i sisli s motora. Steta je samo
prozujti takvim krajem (f.17-28). Na fotografiji 19, osobito ako ju
pogledate u punoj velicini, mozete vidjeti krdo sobova i mamu i dete
koji su se odvojili i jurnuli preko ceste. Vozaci su ih srecom vidjeli
i na vrijeme usporili tak da nije bilo frke.
Spust s tog mjesta ide jednom od najljepsih dionica koje sam
izvozio. Cesta se vidi kilometrima unaprijed, krajolik je predivan,
vrijeme suho i suncano. Nema za to ocjene. Fantazija...
Vozimo do naseobine Randesverk gdje uzimamo pauzu. U restoranu rucamo
za fer cijenu. Odabiremo cestu nastavak ceste 51 i krecemo prema
Randenu u kojem odabiremo cestu 15. Sad smo duboko u unutrasnjosti
Norveske. Pri kruzanju krasnom cestom (15) primjecujemo kamp s desne
strane i odlucujemo da nam je dosta za taj dan. Prevalili smo vise od
300 km i na motoru smo vise od 10 sati bruto.
Stajemo i pitamo tetu na recepciji za kuce. Pocela nam je pokazivati
neke ekskluzivne ali po vecoj cijeni i tek na kraju spomene
sramezljivo da imaju jednu iz doba Vikinga za samo 220 kn (ili
NOK). To je ova na fotografiji 30. Pita - hocete? Ma davaj odmah! :)
Super kucerak. To je bio najjeftiniji smjestaj u kucici i meni
najdrazi. Presvukli smo se i otisli u duzu setnju. Prvo do otoka prek
puta ceste a zatim u potragu za hranom. Nasli smo neki ducancic u
susjednom kampu u kojoj smo kupili neke sitnice i salamu kojoj je
istekao rok za tjedan dana. Jebiga, vidio sam tek kad sam se
najeo. Valjda mi ne bu nist :)
Nakon vecere tusiranac i krpe. Temperatura se po noci spustila na -3.
Dan je nadmasio sve prijasnje. Poceo sam strahovati da iduci dani budu
pusiona jer mi je bilo cudno kak je svaki dan do tada bio tak dobar s
puno fenomenalnih cesta i krasne prirode. I bilo je malo cudno da
imamo tak dobro vrijeme u ovoj ludoj godini.
ib
Sasa Aksentijevic
<ig...@luftbremsa.com> wrote:
>Srijeda, 7.7.2004.
>
>Fotografije za ovaj dan su na
>
> http://tinyurl.com/5pbmy
>
>u direktoriju 7.7.
Iako ne citam tvoj road report, iznenadjuje me nedostatak interesa s
obzirom na polugodisnje rasprave oko ovog putovanja.
Jedini je AnteK bacio par komentara...
---
The woman`s rating system: Money and Power: 50%, Attraction: 40%,
Things Women Say They Care About But Do Not: 10% (this includes
intelligence, sense of humor, honesty, sensitivity etc. )
Dalibor Bauernfrajnd /@work/
axy@_REMOVE_THIS_vip.hr says...
> On Tue, 27 Jul 2004 21:08:27 +0000 (UTC), Igor Bujanovic
> <ig...@luftbremsa.com> wrote:
>
> >Srijeda, 7.7.2004.
> >
> >Fotografije za ovaj dan su na
> >
> > http://tinyurl.com/5pbmy
> >
> >u direktoriju 7.7.
>
> Iako ne citam tvoj road report, iznenadjuje me nedostatak interesa s
> obzirom na polugodisnje rasprave oko ovog putovanja.
> Jedini je AnteK bacio par komentara...
>
Citaju ljudi sigurno..
Jedino nema sto dodati na postove takvog tipa.
Bojan Mihevc
O da, mislim da se ovo itekako cita. Npr. moja malenkost nema motocikl
(jos :)) ), ali u ovim pricama uzivam kao da sam ih prevalio osobno. Ne
fasciniraju me gradski sminkeri koji divljaju bez veze.... ON je za mene
biker u dusi... Norveska report.... sanjam o tome.
Svaka cast Igore.
HrvojeR
"Sasa Aksentijevic" <axy@_REMOVE_THIS_vip.hr> wrote in message
news:crmeg09991i6l25ud...@4ax.com...
> Iako ne citam tvoj road report, iznenadjuje me nedostatak interesa s
> obzirom na polugodisnje rasprave oko ovog putovanja.
> Jedini je AnteK bacio par komentara...
A sto tu imas komentirati? Citas i uzivas kao da si tamo...
--
Pozdrav, Hrvoje!
Igor Bujanovic
Fotografije za ovaj dan su na
u direktoriju 8.7.
Pol puta je iza nas. Vozili smo 7 dana, preostalo je jos 7. Sveukupan
dojam do srijede navecer je bio iznad ocekivanja koja sam imao prije
puta. Da ce i u nastavku biti dobro, ili cak jos bolje, nagovijestio
je cetvrtak odmah nakon polaska.
Vrijeme predivno i prohladno. Idealno za vozit nakon sto se navuce
oprema. Ima nesto oblaka ali zanemarivo, vise za kulisu. Cesta je
predivna, asfalt krasan, grip maksimalan (f.1,2,3).
Uzivam u jos jednom ritualu. Upalit motor i cut predivno brundanje dva
cilindra velike mrcine u kulisi potpune tisine. Obilazio bih oko
motora, uzivao kako se zagrijava i okretaji lagano padaju. Iako je
stroj mrtva stvar bez duse, valjda u nekom svom "ludilu" gradim
jednosmjerni odnos pun postovanja. Ja ga malo mazim i utvaram si da mi
se to pozitivnim vraca. Valjda nekom ludom srecom, svi strojevi koje
sam do sada posjedovao su me vjerno sluzili. Ljudi mi se rugaju, ako
moji Renaultovi su radili i rade besprijekorno :)
Kuda? Odluka je pokusati malom cestom 258 prek brda. Na karti je
oznaka "Sommerskisenter" 30-tak km od silaska s ceste 15 (uz koju smo
spavali) na 258. Prilazimo odvojku i uocavamo podignutu brklju te
oznaku da je cesta otvorena ali se ne preporuca kamperima koji vuku
kamp kucice. Ohoho, obecava!
Isprva je cesta asfaltirana ali uska i vijugava, a nakon 2 km prestaje
asfalt i pocinje najbolji makadam koji sam ikada vidio. Zemlja je bila
tako nabijena da sam glatko mogao nasloniti opterecen motor na bocnu
nogaru koja ne bi propala niti milimetar. Osim toga, priroda oko te
ceste je apsolutno ocaravajuca. Snijeg u srpnju, poluzaledjeno jezero
usred ljeta! A nas miluje sunce na ugodnih 12-15 st.C. Tad sam
pomislio kako sam zapravo sretan i privilegiran covjek i zahvalio se
nekoj visoj sili na tom uzitku.
Stajemo svako malo za fotografiranje ili mimoilazenje s drugim
automobilima kojih nije bilo jako puno al ih se nemre obic bez
manevriranja. Dolazimo do jezera koje je jos dijelom smrznuto,
silazimo s motora, fotografiram... Idemo jos malo dalje, dolazimo do
skijalista s otvorenim resorancicem u kojem je bilo puuuno sendvica i
kave te klupe na uzvisini s pogledom na skijaliste. Naravno, napravili
smo ono sto si vecina zamislja :)
Dugo smo gustali. Ono, jedva, fakat jedva smo se digli za ic dalje
nakon jednog sata gustanja na suncu... Na parkiralistu sam po prvi put
vidio motor od 2300 kubicnih centimetara. Je, Triumpha Rocket III :)
Fotografije su od rednog broja 4-34.
Zaboravih napisati da se netom prije dolaska u skijaski centar opet
pojavio asfalt losije kvalitete. Cesta se u nastavku od restorana
pocinje lagano spustati da bi odjednom pukao _preeeedivan_ pogled na
duboku dolinu ispred nas. Apsolutno ocaravajuce! Cesta pocinje ostro
ponirati u nizu serpentina. Nakon nekoliko km izlazimo opet na cestu
15 s koje smo i skrenuli na 258.
Par rijeci o nastavku po cesti 15: asfalt kao na f.2 i 3, zavoji ostri
ali krasno izvedeni i pregledni, kolnik sirok. Fantazija. Feeling kad
nagnes motor i imas 100 % feeling da je sve kako treba, da je grip
dovoljan, da si siguran a gotovo struzes nogarom. Slike mi se jos vrte
pred ocima...
Sve od pocetka dana do trenutka kad smo se spustili do fjorda
Intivikfjorden (mozda sam krivo napisao jer je na karti naziv zbrljan)
ubrajam u najljepse trenutke putovanja.
Odmaramo na parkingu, toalet, mala okrijpa (f.35-38) i nastavljamo
prema Briksdalu, mjestu s kojeg bi se trebali vidjeti ledenjaci. Cesta
je uska, zavojita i prolazi pored puno kampova. Priroda je predivna,
dan suncan i topao toliko da nam postaje vruce u zimskoj
odjeci. Uskoro dolazimo do mjesta s kojeg prvi put vidimo ledenjak
Josteldabreen, odnosno njegov mali dio. To je najveci ledenjak u
Norveskoj povrsine, pazite sada, 487 km^2. Izgleda apsolutno
_impresivno_. Ostajem paf! Golema ledena gromada silazi niz brdo
prema jezeru Oldevaten u kojem se neka hrabrija raja brcka
(f.39-45). Ovo je totalno ludilo od ljepote...
Na kraju ceste koja zavrsava mrtvim krajem odmaramo 15 minuta i
vracamo se istim putem natrag. Izlaizmo na cestu 60 i putujemo prema
Utviku. Cesta je prometnija, vrlo uska i zajebana zbog kamiona koji
velikom brzinom ulijecu u zavoje. Ponekad nema mjesta za nagnut motor
i ne preostaje nego usporit i pricekat da vozilo iz suprotnog pravca
oslobodi zavoj ili ga proc tehnikom okretanja volana bez
naginjanja :) U Utviku uzimamo pauzu, klopamo u restorancicu pored
ceste i kasnije ubijamo pola sata na klupi pored mora duboko u kopnu
(f. 46,47).
Natavak donosi bolju cestu. Prvo se penjemo na prijevoj s kojeg se
spustamo predivnim serpentinama (f.48,49). Cilja nam je gradic na
obali - Floro. Izlazimo na E39. Oznaka izgleda goropadno, ali cesta je
dvosmjerna i prolazi predivnim krajolikom te nudi dovoljno zabave pri
brzinama oko 90-100 km/h. Zelja nam je bila prijeci preko jednog
prijevoja i izbjeci veliki tunel koji se placa. Taj cestuljak odvaja
se u mjestu Horstadu i vraca na E39 u Endestadu. Nismo skuzili oznaku
usput da je cesta zatvorena i vozimo prema vrhu. Putem u panici stajem
i trcim u sumu. Stislo pisat i jedva sam zdural. Bez zajebancije
(f.50) :) Na samom vrhu je tunel koji je zatvoren na drugoj strani
nekom golemom preprekom. Poljubili smo vrata, okrenuli se i vratili
natrag. Nije bilo stete jer je cesta bila zanimljiva a vrijeme i dalje
predivno (f.51-52).
Voznja cestom E39 se placa ali ne prevec. Razlog je taj sto su cestu
sirili. Na nekoliko mjesta je bio uklonjen asfalt i cesta opako
raskopana u duzini 1-2 km po raskopanom komadu. Nije bilo trivijalno
voziti po tome. Motor nema off-road gume i blago sam se oznojio. Od
muke da ne zviznemo :)
Konacno dolazimo do ulaska u Floro. Napravili smo oko 350 zahtjevnih
km i bili umorni ali iznimno zadovoljni. Na kraju sam se morao
spustiti po nekom cestuljku duzine 50 m do travnate povrsine za
satore. Vrijeme i dalje predivno, kamp predivan, iznad satora kamen s
kojeg puca, opet predivan, jebiga, pogled na fjord :)
Iskoristavamo priliku pa peremo rublje, odlazimo na setnju. Jos nije
noc, pa ajmo jos malo, zijevam, pa kako jos nije noc, pa koliko je
sati? 02... Nije niti cudno da mi se spavalo :) Fotgrafije od 53 do
kraja.
Kad danas razmisljam o cijelom putu, ovo je bio (ipak - mozda :)
najljepsi dan.
ib
Duta
Nordkappa.
"Dalibor Bauernfrajnd /@work/" <REMOVEco...@yahoo.com> je napisao u
poruci interesnoj grupi:MPG.1b71e202f...@news.individual.net...
Igor Bujanovic
Fotografije za ovaj dan su na
u direktoriju 9.7.
Dovoljno je vidjeti prvih 5 fotografija. Dan da ne moze biti
ljepsi. Toplo je. Samo je jos jednom bilo tako toplo i to kad smo usli
u Norvesku, u Kristiansandu. Polazak je lijen jer gust je ljencariti
na suncu i ugodnih 20-tak stC...
Pokret. Prvo sam morao izvuc motor s livade po onih 50-tak metara
strmog puteljka do recepcije. Cakulamo s vlasnikom, pitamo za neke
pravce i trajekte. Bit ce to prvi dan kad cemo koristiti trajekte za
prijelaz preko fjordova.
Prvo se vracamo dio puta cestom E39 i nakon Bjornsel-a skrecemo na
lokalni cestuljak 614. Cesta nas penje preko brda Grofjellet visokog
690 m, sto nije malo krene li se od nule. Kroz sam vrh brda ide
tunel.
E tu smo dozivjeli pravu skolu lude voznje! Ispred nas je bio
teretnjak, ogroman ali prazan. Tip je bio ne lud, nego opaljen do
daske. Vjerujte mi, vozio sam iza njega po zavojima i uzivao u
brzini. Cura i ja smo unezvjereni gledali kako lik ludjacki ulece u
vrlo uske i ostre zavoje. Nisam od jucer na cesti - da je netko naisao
s druge strane, bilo bi mrtvih. Zamislite scenu uleta goleme mrcine u
vasoj traci (cesta je uska, samo je jedna traka u igri anyway) u
ostrom nepreglenom zavoju! U isto vrijeme sam imao neki osjecaj
postovanja i negodovanja prema ludom vozacu. Mozda ga je motivirao
motor iza, tko ce znat. Uglavnom, prije tunela se cesta nakosila,
grdosija ipak nije mogla istim tempom uz povecani nagib i na jednoj
ravnici - frrrrrrr... By, by.
Kako bilo, cesta 614 je za preporuciti. Dajem joj maksimalnu ocjenu!
Pratimo ju sve do mjesta gdje postaje cesta 616. Na tom mjestu je
postaja trajekta (f.6-11). Evo nas po prvi puta na malom trajektu
kojih u Norveskoj ima puno zbog iznimno razvedene obale. Ne znam jeste
li znali, Norveska ima preko 31.000 km obale, uzmu li se uobzir
konture otoka i fjordova! Cijena prijevoza motora i dvije osobe na
udaljenost par km je simbolicnih 55 Kn. Fotografija 11 je s broda.
Nakon izlaska odabiremo cestu 15 i odmah okrecemo udesno na 61. Opet
se lagano penjemo. Ma milina. Koja cesta, koje vrijeme! Uzivamo. Tu
sam si pozelio kavu, odmor, neko lijepo mjesto. Vozimo se i zelja mi
se spunila. Mjesto za odmor nije moglo biti bolje. Fotografije
12-17. Na uzvisini iznad mjesta Aheima otvoren minijaturni kamp s par
hytte-a (kucica) i domom u kojem ima hrane i cuge. Sunce, pogled,
razvaljujemo se...
Ah, tesko se ustat. Ali daljine zovu. Od tog mjesta cesta se spusta u
nekoliko serpentina (sto se vidi na fotografijama). Ove dvije na f.16
su bile pravi gust :) Vozimo do mjesta Syltea i odlcujem isprobati
cestuljak preko brda do mjesta Myklebust. Na zalost, nakon 2-3 km
dolazimo do makadama koji je privatno vlasnistvo i ipak se odlucujemo
vratiti na cestu 61. Vozimo do krizanja s cestom 652 koja vodi oko
Dalsfjordena.
Ta cesta opet zasluzuje mjesto izvan kategorija. Kod nje nije bilo
velikih visinskih oscilacija, ali je bilo zavoja. O da, bilo je
zavoja... Sve uz obalu s jedne i gustu crnogoricnu sumu s druge
strane. Fantazija. Uzivam. Prometa - 0. U 40-50 km smo vidjeli 2
automobila.
Na vrhu fjorda uzimamo pauzu. Opet gustanje na suncu, opet bi mogli
zakrmit i ne micat se satima (f. 17-27).
Napokon krecemo. Vec je dosta sati a zamisljeni cilj relativno
daleko. Dolazimo do mjesta gdje treba odluciti hocemo li na trajekt
ili cemo nastaviti oko Voldafjorden-a. Iako se cini da fjord nije
velik, voznja oko njega bi potrajala. Ja vec krecem na cestu ali me
cura moli da odemo na trajekt. OK, okrecem i vracam se u
luku. Fotografije 28-34 su s broda koji nas je doveo do Volde. Cijena
za ovu nesto duzu voznju opet simbolicnih 55 kuna.
U Voldi odabiremo cestu E39 i idemo na sjever. Cesta je prvoklasna i
voznja je pravi uzitak. Dolazimo do Festoye i dalje nema. Moramo na
trajekt za Solevag. Fotografije 35-41. Ovo je bila najduza plovidba
dana. Na brodu klopamo sendvice i srcemo kavu u restoranu koja je u
Norveskoj pice broj 1. Cijena prijevoza je opet simbolicna - 75 kn za
dvije osobe i motor.
Na brodu upoznajemo Norvezana koji je izludjen losim vremenom samo
tjedan dana prije odlucio otici na jug. Veli da je vrijeme samo tjedan
dana prije bilo apsolutno ocajno i to tjednima i da je skoro
poludio. Mislim u sebi, fakat imamo srece! :)
Napokon dolazimo do mjesta Alesunda i pronalazimo kamp po povoljnoj
cijeni. Nakon par dana opet smo u satoru (f.42).
Novih 300 i kusur km, predivan dan i fenomenalne ceste, 3
trajekta. Osjeca se da smo na dalekom sjeveru Europe...
ib
Bura
>> > Iako ne citam tvoj road report, iznenadjuje me nedostatak interesa s
>> > obzirom na polugodisnje rasprave oko ovog putovanja.
>> > Jedini je AnteK bacio par komentara...
>> >
>>
>> Citaju ljudi sigurno..
>> Jedino nema sto dodati na postove takvog tipa.
A što da napišem, bio sam jučer do Crikvenice na cugu, usput sreo
dvije patrole s radarima i gužvu na magistrali.
Čitam i uživam :))))
----
Bura
Igor Bujanovic
Fotografije za ovaj dan su na
u direktoriju 10.7.
Najvise me brinulo kakvo ce biti vrijeme u nastavku voznje. Cak i u
slucaju da se vrijme drasticno promijenilo na losije, ukupni dojam bio
bi izvrstan. Do danasnjeg dana imali smo apsolutno predivno vrijeme
usprkos losijem pocetku u Njemackoj.
Srecom, subota je osvanula suncano. Vec smo 10 dana na putu, na
trenutke mi se ucinilo da je dosta sve dok ne bi pogodili cestu. Tada
bi odjednom nestale sve nedoumice. Lose vrijeme bi vjerojatno otezalo
stvari i ubilo dosta entuzijazma.
Kako smo nocili u blizini grada Alesunda, zapravo u njegovoj
periferiji, odlucili smo nakon spremanja otici u centar na dorucak i
razgledavanje grada. Prvo razledavamo a oko 11.20 sjedamo na dorucak i
prvu jutarnju kavu. Alesund je lijep gradic, zivahan. Razveselio me
kebap kiosk. Nemres im pobjec cak niti na dalekom sjeveru :)
Fotografije iz Alesunda od 1-6.
Krecemo oko podneva. Zelja je otici u unutrasnjost i jos malo na
sjever te zapoceti spustanje prema jugu. Trajekt koji smo morali
uloviti kretao je 13.7 u 13.30. Odlucili smo 12.7. zavrsiti voznju
nadomak Osla kako bi bili sigurni da cemo uloviti trajekt.
Izvlacimo se iz grada. Usput potvrdjujem svoje spoznaje da zene imaju
slab osjecaj za prostor i 3D. Cura je inzistirala da krenemo tocno
suprotnim pravcem od zeljenog :) Kad smo potpuno zabrazdili, odlucila
je priznati da sam u pravu :))) Ja sam namjerno, dobro raspolozen,
odlucio voziti kud ona misli i dobro se na kraju zabavio :)
OK, gazda uzima stvari u svoje ruke i izlazimo na pravi smjer. Pratimo
cestu E39 sve do mjesta gdje opet treba na trajekt. Radi se o prelasku
Romsdalsfjordena, nase najduze voznje manjim trajektima do grada
Moldea. To je bio najsjeverniji grad u kojem smo bili. Fotografije iz
luke i s broda su od 8-14. Tu smo okrenuli 3000 km od polaska prije 10
dana.
U nastavku vozimo cestom E39. Prolazi lijepim krajem ali kroz dosta
naselja. Iz vozackog kuta gledanja, sasvim prosjecna voznja. Kraj uz
Fannefjorden stvara dojam kao da smo u par tisuca km juznijoj
zemlji. Dojam "kvari" temperatura koja je oko 20 stC i zaostali snijeg
na planini od 1128 m s druge strane fjorda.
Nakon nekih 30-tak km napustamo E39 i odabiremo lokalnu cestu 62 koja
nakon mjesta Sunndalsora postaje cesta 70. Tom smo cestom (62) dosli
do najsjevernije tocke putovanja. Bili smo udaljeni manje od 100 km do
veceg grada Trondheima. Voznja tom cestom pravi je uzitak. Dajem joj
maksimalnu ocjenu. Osim sto je bila potpuno prazna, nudila je dobru
podlogu, predivne zavoje, dovoljne oscilacije u visini uz predivno
vrijeme i okolnu prirodu. Prije grada Sunndalsora prolazimo kroz
dugacak tunel. Tunele nisam volio zbog tamnog vizira sto je znacilo
slabu vidljivost, zato sto sam nervirao vozace iz suprotnog smjera
lampama koje su bacale svjetlo prema nebu i smrada ispusnih
plinova. Kad god sam imao prilike, nastojao sam ih izbjeci.
U Sunndalsori uzimamo kracu pauzu. Cura odlazi u trgovinu i u tom je
gradu doslo do blage promjene vremena. I dalje je ostalo suho, ali se
naoblacilo. Suncano vrijeme bez oblaka ostalo je iza nas. Jasno se
vidjela crta na nebu.
U nastavku vrlo lijepa cesta koja prolazi kroz neki kanjon okruzen
planinama visine 1500-1600 m na kojima je jos uvijek bilo zaostalog
snijega. Dolazimo do Oppdala u kojem opet okrecemo na sjever ali samo
do krizanja s cestom E06. Tu okrecemo na jug. Valjda od tog krizanja
cesta ima oznaku 3.
Prvo se penjemo iznad kanjona rijeke Orkia (valjda, tesko je procitati
s karte). Kraj je mistican i oblaci pridonose tome dojmu. Srecom je
suho i vrlo ugodno za voziti. U blizini mjesta Kviknea uocavamo
kamp. Kratak sam s benzinom a pumpe su zatovorene u subotu kasno
popodne. Istina, sve primaju kartice ali ja nemam pin za svoju
mastericu, odnosno, zaboravio sam ga :)
Fotografije iz kampa su od 15 do kraja. Kamp je uredan i dobro
opremljen kao i svi ostali kampovi u kojima smo bili. Uzeli smo hytte
(kucicu), otusirali se i otisli do recepcije. Vlasnik kampa nudio je
dzaba pristup internetu :) Od tuda sam se javio na hrm.
Kasnije smo razvili pricu s vlasnikom kampa. Lik je otkacen. Inace je
farmer (prva zanimacija), zatim vlasnik kampa (druga) i na kraju
vlasnik firme koja je razvila softver za rezervaciju kucica i
hotelskih soba! Njegov softver koristi dosta kompova koji imaju web
stranice u Norveskoj i prilican broj hotela. Navodno ga je jedna veca
kompanija prosle godine htjela otkupiti za 6.000.000 kruna ili kuna
ali je lik htio ostat samostalan. Faca, nema kaj :)
Zahvaljujuci Internetu, rezerviramo si jednu od posljednjih kabina na
brodu Oslo-Kiel. Za 250 E se dobije jeftinija kabina, mjesto za motor
i vozna karta za dvije osobe. Moze i jeftinije, ali onda noc treba
provest na sjedalu sto bas ne bi bilo najsretnije rjesenje prije 600
km prometne i zivcane njemacke autoceste.
Fotografija na kraju direktiroja (21) nastala je u 23:35, "iz ruke",
bez flesa. Tak je cijele noci. Super, pomislit cete. Ali ima
zajeb. Zimi sunce izlazi oko 8.30 a zalazi oko 15. Na najdaljem
sjeveru drzave imaju jos tezu situaciju - polarne dane i noci. Vrijeme
kad sunce uopce ne zalazi ili uopce ne izlazi. Cak i Norvezani koje
smo upoznali a koji su tamo bili po zimi vele da je ubitacno zivjeti
bez dnevnog svjetla i bar povremenog suncanog vremena...
Dan je bio OK. Bilo je puno krasnih voznji. Mozda nije bio na visini
prethodnih dana, ali svakako bolje, nemjerljivo bolje od voznji koje
mogu upraznjavati u okolici mjesta u kojem zivim.
Ostalo je jos 4 dana putovanja. Samo da vrijeme jos malo "izdrzi". S
tom zeljmo usuli smo snom pravednika.
ib
Sasa Aksentijevic
<ig...@luftbremsa.com> wrote:
>Subota, 10.7.2004.
>
>Fotografije za ovaj dan su na
>
> http://tinyurl.com/5pbmy
>
>u direktoriju 10.7.
Ne citam ovo jer me ne zanima, nije moj djir, no nikad se ne zna da li
ce jednom postati.
Stoga me zanima nesto drugo, cisto s tehnicke strane, a to je cijena
poduhvata.
Bili ste vas dvoje... koliko tocno noci ste bili na cesti i da li si
izracunao koliko vas je doslo nocenje i hrana te benzin i svi ostali
troskovi (cestarine, trajekti?)
Isto tako, kako si planirao rutu, u jednoj recenici? Da li si znao
unaprijed gdje ces nociti ili bi dosao negdje i pred vecer trazio
smjestaj? Da li ljudi govore mahom engleski?
Odgovori samo ukratko jer si vjerojatno u zadnjih pola godine rekao
vecinu toga sto te pitam samo sto ja nisam bio pazljiv.
Hvala.
--
Rule 190 - Let others keep their reputation. You keep their money.
Igor Bujanovic
> Bili ste vas dvoje... koliko tocno noci ste bili na cesti i da li si
> izracunao koliko vas je doslo nocenje i hrana te benzin i svi ostali
> troskovi (cestarine, trajekti?)
Ukratko: 12 nocenja od cega jedno na brodu. Nemam jos analizu troskova
po stavkama ali ukupno smo potrosili 1600 E. Detaljna analiza troskova
na kraju putopisa.
> Isto tako, kako si planirao rutu, u jednoj recenici?
Bez plana sto cu takodjer obrazloziti detaljnije na kraju putopisa.
> Da li si znao unaprijed gdje ces nociti ili bi dosao negdje i pred
> vecer trazio smjestaj?
Nisam znao unaprijed. Vozili smo do trenutka kad bi nam bilo dosta i
odabrali prvi kamp.
> Da li ljudi govore mahom engleski?
Da.
> Odgovori samo ukratko jer si vjerojatno u zadnjih pola godine rekao
> vecinu toga sto te pitam samo sto ja nisam bio pazljiv.
> Hvala.
Nema frke. Na kraju putopisa ide detaljni opis "tehnicke" pozadine
putovanja.
ib
Igor Bujanovic
Fotografije za ovaj dan su na
u direktoriju 11.7.
Opet se budimo zadovoljni jer - budi nas sunce. Nakon standardne
jutarnje procedure odlazimo do recepcije pozdraviti vlasnika i vratiti
kljuceve. Primjecujem da mi je zadnja guma lagano oguljena. Nije frka,
izdurat ce do kuce. Prve 4 fotografije su iz kampa. Krecemo oko 10
sati i vozimo par km do prve otvorene benzinske postaje. Tankamo i
vozimo dalje do grada Tynseta. Da bi dosli do njega morali smo
skrenuti na lokalnu cestu 30, prakticno paralelnu glavnoj cesti u
smjeru prema jugu. I to je bila odluka dana jer je cesta apsolutno
fenomenalna - 100 km predivne prazne ceste kroz standardno lijep
krajolik, sa serpentinama i ravnim dionicama uz poluoblacno i suho
vrijeme.
Negdje na oko polovice te ceste stajemo na pauzu. Netom smo prosli
makadamski odvojak prema nekom kanjonu, navodno s najvisim liticama u
sjevernom dijelu EU. Fotografije s te pauze su pod rednim brojevima 5
i 6.
Nakon kraceg zadrzavanja, veli cura - "ajmo do kanjona". Ja lud
pristanem. Zasto lud? Zato jer je do prijevoja vodila makadamska
cesta, isprva relativo dobre podloge i ravna da bi se ubrzo opako
nakosila. Do prijevoja sam imao dvije serpentine pod velikim nagibom i
rasutom podlogom... Svladao sam ih iz 2-3 pokusaja jer nisam bio
siguran da smijem cak i minimalno nagnuti motor. Koferi, suvozacica i
velik nagib ostavili su jako malo tezine na prednjem kotacu. Podloga
je bila totalno zeznuta sa gomilom slobodnog kamenja velicine oraha i
priznajem da su mi to bili najzahtjevniji dijelovi voznje.
Dolazimo do prijevoja odakle treba hodati jos 4 km do kanjona. Velim
curi da je to previse i da mi se ne da. Malo razgledavamo, citamo
informacije s info table i krecemo nazad. Fotografije 7,8 i 9. Pri
povratku vozim pazljivo, kocim motorom niz strminu i nakon 15-tak
minuta izlazim na asfalt odakle smo i krenuli. Odahnuo sam :)
Natavak po cesti 30 je jednako dobar. Uzivam sve do izlaska na cestu
3. Bila je nedjelja, ljudi su se vracali s vikenda prema Oslu i bilo
je dosta prometa. To je bila obicna voznja "do cilja" i u njoj nisam
osobito uzivao. Ali obzirom da je to bila jedina takva dionica u
Norveskoj, nije vrijedno spomena.
Na odvojku za Lillehammer kod mjesta Messelta uocavamo brklju i
naplatnu kucicu. Za motore dzaba ali do Lillehammera ima 70 km
makadama. Velim curi da je to previse i da mi se ne da
zajebavat. Vracamo se na glavnu cestu i picimo prema Oslu.
U mjestu Terningmoenu se odvajamo od smjera za Oslo i pratimo jos neko
vrijeme cestu br.3 i na kraju dana odabiremo lokalnu cestu 25. Na
zalost, dosta je guzve na cesti. Vozimo do mjesta Hamar gdje smo nasli
lijepi kamp i unajmili kucicu. Jedemo u kampu neku losu pizzu ali
dovoljno veliku tak da nismo morali jest slijedecih 24 sata :) Na
zalost, u kampovima ne nude nist alkoholnog pa smo otisli u setnju do
sredista grada. Popizdili smo kad smo skuzili da pizzerija u sredistu
grada nudi puno bolju pizzu za manje para !@#$%. Nist, cura narucuje
neki sok s umjetnim bojama, a ja fino prirodnu pivu. Bio sam zeeeedan
nakon pizze a setnja do grada je trajala sat vremena... Nismo isli
motorom jer sam si pozelio pivu a policija je netolerantna :))
U medjuvremenu je prosao neki debeli oblak i oprao ulice. Srecom
pljusak kratko traje pa uspijevamo suhi doci do kampa. Tusiramo se i
odlazimo na spavanac.
Naoko, ovo je bio "najlosiji" dan. No ne mogu zaboraviti predivnu
cestu 30 i jos se dobro sjecam uzitka voznje po njoj. Da nje nije
bilo, nedjelju bi slobodno mogao staviti u mapu zaborava.
Pomislio sam, OK, to je to. Do Osla jos malo vozikanja, najljepse smo
vidjeli. Bilo je super!
ib
Igor Bujanovic
Fotografije za ovaj dan su na
u direktoriju 12.7.
Ponedjeljak je posljednji dan koji cemo u cjelosti provesti na motoru
u Norveskoj. Vec sutradan smo trebali uloviti trajekt u 13.30 u
Oslu. Kako smo bili relativno blizu Oslu, odlucujemo opet malo na
sjever. Dan prije smo propustili posjetiti Lillehammer pa smo odlucili
natrag njihovom najvecom cestom E06. Kamp prije polaska je na
fotografiji 1.
Savjet - izbjegavajte cestu E06 jer je nasmrt dosadna. Morate voziti
80-90 km/h jer se inace izlazete opasnosti da vas ulovi murja nakon
cega bi slijedili veliki problemi. A cesta nije za 80 nego za 280
km/h. Tko moze, jasno :)
Zato smo mi brze bolje pobjegli s nje na omanju i standardno lijepu
cestu broj 216. Skrenuli smo u gradicu Moelvu. Tom smo cestom
uzivajuci dosli do Lillehammera (fotografije od 2-7). Rekel bi - nist
specijalno. Znamenit je po odrzanoj Olimpijadi. No u njemu ubadamo
fenomenalu kafeteriju sa finim vaflima i kroasanima. Sjedimo sat
vremena, doruckujemo slastice i gustamo u kavi. Vrijeme je suncano i
toplo, za Norveske pojmove.
Kud cemo dalje. Definitivno moramo okrenuti na jug i krenuti prema
Oslu. Cilja nam je bio neki kamp u blizini Osla tako da sutradan imamo
najvise sat voznje do trajekta. Gledamo kartu i odlucujemo se za
povratak po E06 (dosadno :) ali samo par km do odvojka na cestu 250 do
Dokke, zatim desno na cestu 34 do grada Brandou-a gdje bi trebali
skrenuti na 240 do Randsfjord-a i opet desno na 245 do veceg
Honefoss-a.
OK, mislio sam, valjda ce bit OK. Nekak me obuzeo feeling da smo
najljepse izvozili, da je ovo samo dan kad bi se trebali pribliziti
Oslu. A zapravo, ovo je bio drugi najbolji dan cijele voznje!
Voznju po E06 zaboravite, dosadno :) Ali, ali ... 250... Ooooooo moj
boze, koja cesta! Penje se u brdo. Novi tamni asfalt, ravan kao
zrcalo. Predivni zavoji... Cura me gurka da vozim brze! A ja
oklijevam. Zasto? Usro sam se u gace! U kacigi, s unutrasnje strane mi
je plazio - BUMBAR! U PM, alergican sam na te zvijeri! Koma... Ne znam
kaj napravit. Zver hoda uz rub vizira s desne strane. Nakon par minuta
otvaram vizir i bumbar srecom upada u zlijeb u koji ide vizir. Ja to
naravno nisam mogao vidjeti ali sam ustanovio kasnije. Nakon par
minuta stajem. Cura ne kuzi o cemu se radi, silazi s motora i kad je
dosla ispred mene, vidjela je napola zgnjecenog bumbara u rubu
kacige. Skidam ju, micem zivinu i cujem "tras". Opal mi je kamen sa
srca...
Kaciga na glavu, pitam curu - smijem li? Ona veli -
smijes. :)))). Ihaaaaaa, prva-druga-treca-cetvrta, 5-7 iljadarki, 100+
Nm, ideeeee pilaaaa :))) Jao gusta. Ako vas put nanese a pozelite si
malo struganja pegsima, navalite na cestu 250!
Treba pazit jer ima puno ovcica pored ceste. Iako sam skuzio da ovce
nece potrcat pod kotace ako leze pored ceste, nikad ne znas. Na
prijevoju ulazimo u taaamni oblak. Nist, dugo je bilo lijepo,
zaprljala nam se odjeca, treba je malo oprat. Krece druga po jacini
kisa ali ovaj put srecom bez munja. Brzina znacajno pada, ali ne
stajemo. Vozimo kroz zestok pljusak nekih 20 min. Nakon pusta i ulaska
u Dokku, kisa odjednom prestaje i ceste su suhe! Cool.
Nastavak ide po suncanom ili poluoblacnom i suhom vremenu po
_predivnoj_ cesti 34. Oh, kako sam uzivao! S desne strane je
kontinuirano lijepo i golemo jezero, a s desno suma. Cesta je uglavnom
prazna, podloga dobra i stalno vijuga. Na trenutak sam zaboravio da
imam 3 kofera i suvozacicu sa ruksakom pa je pocelo kucanje po
kacigi. OK, primirio sam se :-) Fotke s te ceste od 8-13.
Nakon izlaska na cestu E16 vozimo uz povremenu laganu kisicu. Onda
malo suho. U mjestascu Vik-u tankam i uto krene jak pljusak. Bilo mi
je dosta kise za taj dan pa parkam motor u stranu pod krovom pumpe i
odlazimo na hamburger. I kavu, jasno :)
Krmimo otprilike sat vremena. Gledamo kroz prozore kako mama
Norvezanka nosi hranu svojoj djeci i muzu koji sjede na klupama i
vesele se kao da sija sunce. Ne hebe njih kisa i mokro. Malo se
razlikuju od nas.
Kisa je skoro prestala. Jos malo pada ali treba krenut i nac
kamp. Idemo jos malo po E16 i odabiremo kamp nedaleko mjesta Nes uz
jezero. Unajmljujemo do tada najskuplju kucu ali sa 6 kreveta. Nisu
imali kuce s manje kreveta a nama se nije dalo zadnju noc otvarati
sator. Nakon istovara stvari, idemo u setnju do jezera. Opet pocinje
kisa. Vracamo se u kucu, tusiranac i krpe. Oko ponoci se neka
djecurlija igraju i urlicu. OK, kuzim ja njih, nema noci, ali
jebiga. Izlazim na vrata u gacama i mrko ih gledam. Pobjegli su u roku
keks >:)
Fantastican dan za kraj. Nisam mogao pozeljeti bolje!
ib
Igor Bujanovic
> stajemo. Vozimo kroz zestok pljusak nekih 20 min. Nakon pusta i ulaska
> u Dokku, kisa odjednom prestaje i ceste su suhe! Cool.
Pri brisanju s diska zapne mi oko za par greskica. Dakle, "spusta i
ulaska u Dokku"...
> kontinuirano lijepo i golemo jezero, a s desno suma. Cesta je uglavnom
i naravno, "lijevo suma". Se opravicujem :),
ib
klesoo
>> uglavnom
>
> i naravno, "lijevo suma". Se opravicujem :),
a jezero je i dalje golemo
Igor Bujanovic
> a jezero je i dalje golemo
> :-))
Jes. Nama bi jedno takvo bilo dosta :) Jezero Mjosa pored kojeg smo
spavali s nedjelje na ponedjeljak je najvece u Norveskoj - 368 km^2,
dugacko 100 km a siroko od 1.6 do 14 km.
Evo nekoliko brojki o Norveskoj:
- 1590 ledenjaka ukupne povrsine 2700 km^2
- vise od 200.000 jezera raznih velicina
- 57.000 otoka
- 20 fjordova duzine od 60 - 200 km
- trajekti godisnje prevezu 52.000.000 putnika
- od juga do sjevera ima 1750 km udaljenosti
- ako se prate konture obale, udaljenost je 57000 km!
- granica sume - 900 m
- 4.300.000 stanovnika (naseljenost 14 po km^2)
- Oslo 482.000 stanovnika, Bergen 221.000, i jos samo dva grada
preko 100.000 : Trondheim i Stavanger.
- Nezaposlenost 4%
- GDP per capita: $31,800. Prema tom parametru, to je najbogatija
zemlja svijeta
ib
Bura
<ig...@luftbremsa.com> wrote:
>Evo nekoliko brojki o Norveskoj:
>
>- 1590 ledenjaka ukupne povrsine 2700 km^2
>- vise od 200.000 jezera raznih velicina
>- 57.000 otoka
>- 20 fjordova duzine od 60 - 200 km
>- trajekti godisnje prevezu 52.000.000 putnika
>- od juga do sjevera ima 1750 km udaljenosti
>- ako se prate konture obale, udaljenost je 57000 km!
>- granica sume - 900 m
>- 4.300.000 stanovnika (naseljenost 14 po km^2)
>- Oslo 482.000 stanovnika, Bergen 221.000, i jos samo dva grada
> preko 100.000 : Trondheim i Stavanger.
>- Nezaposlenost 4%
>- GDP per capita: $31,800. Prema tom parametru, to je najbogatija
> zemlja svijeta
Zaboravio si još samo stopu samoubojstva, milim da su i tu rekorderi
;)
----
Bura
Igor Bujanovic
> Zaboravio si jo? samo stopu samoubojstva, milim da su i tu rekorderi
> ;)
http://www.nationmaster.com/graph-T/hea_sui_rat_you_mal
http://www.nationmaster.com/graph-T/hea_sui_rat_mal
http://www.nationmaster.com/graph-T/hea_sui_rat_you_fem
http://www.nationmaster.com/graph-T/hea_sui_rat_fem
Slovenija ne stoji lose na tim listama. A Hrvatska ima finu poziciju
na listi samoubojstava odraslih zena i muskaraca. Na tim listama medju
prvih 25 nema Norveske ;)
ib
Bura
Prvi link, pogledaj tko je na 10. poziciji !!!
----
Bura
Bura
wrote:
>>Slovenija ne stoji lose na tim listama. A Hrvatska ima finu poziciju
>>na listi samoubojstava odraslih zena i muskaraca. Na tim listama medju
>>prvih 25 nema Norveske ;)
>
>Prvi link, pogledaj tko je na 10. poziciji !!!
Pažljivijim čitanjem tvog posta skužio sam da si mislio da među
odraslim samoubojicama nema Norvežana među top 25.
Ispričavam se zbog mojeg lapsusa.
----
Bura
Lorenzo
"Bura" <buraRI...@motocikli.org> wrote in message
news:quq1h098ne6lapt50...@4ax.com...
> Eh, joą jedna primjedba. Podaci za Hrvatsku su uglavnom iz '95. i
> '96., znači nakon rata i raznih oslobađajućih akcija kad su se ljudi
> masovno se ubijali zbog PTSP-a i strahota koje su tamo doľivjeli.
> Isto vrijedi i za Sloveniju, pretpostavljam da su se tamo masovno
> ubijali bosanci koji tamo ľive a bili su u ratu ;)
krenuo si, a?
:)
L
Bura
>krenuo si, a?
God damn it!!! :((((
Nisi se mogao suzdržati, a?
----
Bura
Bura
wrote:
>On Wed, 04 Aug 2004 15:58:54 +0200, Bura <buraRI...@motocikli.org>
>wrote:
>Eh, još jedna primjedba. Podaci za Hrvatsku su uglavnom iz '95. i
>'96., znači nakon rata i raznih oslobađajućih akcija kad su se ljudi
>masovno se ubijali zbog PTSP-a i strahota koje su tamo doživjeli.
>Isto vrijedi i za Sloveniju, pretpostavljam da su se tamo masovno
>ubijali bosanci koji tamo žive a bili su u ratu ;)
Tek sam sada skužio da sam totalno zabrijao. Davno sam čitao da je u
nordijskim zemljama visoka stopa samoubojstava. Po sječanju najveću
stopu je imala Finska a ne Norveška. My mistake.
----
Bura
Igor Bujanovic
> krenuo si, a?
> :)
Lorenzo, lorenzo... Ovo je mirisalo na preuzimanje vodstva :))
ib
Bura
Već kad je namjerno, pizda, sjebo stvar, mogao bi i biru platit sutra
negdje u Istri!!!
----
Bura
Lorenzo
"Igor Bujanovic" <ig...@luftbremsa.com> wrote in message
news:ceqqrl$po1$1...@bagan.srce.hr...
meni je to zasmrdilo...
:))
L
Lorenzo
> Već kad je namjerno, pizda, sjebo stvar, mogao bi i biru platit sutra
> negdje u Istri!!!
a vidis, taman sam u djiru. uhvati me i imas biru :)
L
Lorenzo
> On Wed, 4 Aug 2004 15:58:06 +0200, "Lorenzo" <lor...@ken.haer> wrote:
>
> >krenuo si, a?
>
> God damn it!!! :((((
a-a :))
evo, sad smijes
:)))
L
Igor Bujanovic
Fotografije za ovaj dan su na
u direktoriju 13.7.
Mirise na kraj. Ostalo je jos malo do Osla i trajekta. Kroz misli mi
prolaze predivne slike zavojitih cesta, boja suma, stijena, jezera i
mora, slike sunca, snijega i ledenjaka u srpnju, pustih krajeva...
Curi je dosta pranja podova, a meni pakiranja kofera. Ak nist drugo,
tjesim se da ce uskoro taj ritual prestati. Fotografije iz kampa su od
1-3.
Voznja je obicna, ni po cemu posebna. Prvo cestom E16 a kasnije E18 i
izlazimo direktno u luku. Jedini detalj koji pamtim je sljunak u
jednom zavoju kad sam morao ispraviti motor da ne odletimo. Nije bilo
frke jer je reakcija bila dobra, inace bi bilo veselja.
Prijavljujemo se za ukrcaj i odlazimo na celo kolone. Tu upoznajemo
jednog bikera koji je proveo 3 tjedna u Norveskoj a inace je iz grada
Kiela na sjeveru Njemacke - odredista nase plovidbe. On je odjezdio
puno dalje na sjever od nas, proveo 10 dana na Lofotenskim
otocima. Pozalio nam se da je imao jako lose vrijeme, puno kise uz
niske temperature za nas navikle na ljetne zege. Opet se u sebi
smjeskam i zahvaljujem visim silama na predivnom vremenu.
Ispred broda smo bili oko 10.30 a ukrcaj je poceo u 12.45. Tih malo
vise od 2 sata je proslo vrlo brzo. Na kraju se skupilo oko 30 motora
za ukrcaj. Uglavnom Nijemci i Nizozemci. I tu sam se i ja progural :)
Zanimljivo je da nije bilo toliko motora i ostalih vozila na cestama
tijekom proteklih dana. To je najveca prednost Norveske. Alpe su
predivne, ali u guzvi desetina tisuca motora gubi se mnogo ljepote i
uzivanja u voznji. Bio sam ove godine 2 puta i to relativno rano i vec
je bila guzva. A prema pricama u ovo doba guzve su nesnosne. Norveska
je samo zbog toga za klasu bolja od Alpi.
Fotografije prije ukrcaja su od 4-10.
Ukrcaj prolazi mirno i organizirano (f. 11-14). Odlazimo do
potpalublja gdje je bila nasa kabina. Iako nema prozora, kabina je
hladjena i ima 4 kreveta. Nije velika, no osjecali smo se ugodno.
Usput, platili smo cijenu za dva kreveta.
Brod je ogroman. Prima do 600 vozila i oko 1900 putnika. Cist je i
uredan, s mnogobrojnim sadrzajima. Putovanje bi prema voznom redu
trebalo trajati 19.30 sati. Fotografije od 15-41.
Iako taj dan nismo puno vozili, uzivali smo. Putovanje brodom je
zapravo doslo kao lijepi odmor i opustanje pri kraju putovanja.
ib
Igor Bujanovic
Fotografije za ovaj dan su na
u direktoriju 14.7.
Bila je potrebna psihicka priprema za voznju po dosadnoj, prometnoj i
zivcanoj autocesti u duzini 600 km nakon svih tih divnih dana po do
sada najljepsoj zemlji u kojoj sam bio.
Nakon budjenja odlazimo na dorucak. Za 20 E (za dvije osobe) dobivamo
mogucnost zderancije po sistemu svedskog stola. Sjedimo uz prozor
restorana i gledamo kako brod lagano kruza uz Dansku i Njemacku obalu.
Nakon obilnog dorucka pakiramo kofere i polazimo u potragu za voljenim
motorom. Jedva smo ga nasli. Zbog konstrukcije broda, siguronosnih
pregrada itd. trebali smo iz prizemlja na 3. ili 4. katu potegnut
prema krmi pa opet u prizemlje. Stizemo na vrijeme jer izlazimo medju
zadnjima. Mirno odvezujem motor, pricamo s novim poznanikom iz Kiela i
oblacimo opremu (f.1,2,3). Dolazi ekipa, daje signal, palimo makine i
penjemo se preko rampi do razine doka. Prolazimo pored policije i
carine koja nam je samo mahnula. Ipako smo si svoji :)
Kroz grad guzva uz laganu kisu koja je srecom ubrzo prestala. Nakon
15-20 minuta dolazimo do autoceste. Vjetar, guzva, 600 km. Stajali smo
svakih 100-150 km, usput rucali. Nista vrijedno spomena (f.4,5). Ide u
mapu zaborava. Ak nista drugo, bilo je suho.
Bio je poseban osjecaj kad sam dosao do odvojka na strmi cestuljak
(22%) do stana. Dogodilo se toliko toga u samo 2 tjedna... I srecom,
sve je proslo OK, nije bilo ozbiljnije frke, uzivali smo u divnom
vremenu i neobicno lijepoj zemlji (f.6,7).
Na cajgeru je pisalo: 4478.6 km. Medju njima su bili najljepsi
kilometri do sada provedeni na motoru. Nakon povratka znao sam -
vratit cu se u Norvesku!
Kraj putopisa.
--
Ovo pisem s odmakom od tri tjedna od zavrsetka putovanja. Moram na jos
jedno putovanje ove godine. Daljine zovu...
ib
klesoo
Zavidim ti, da sad ne nastavljam sto si...
:-)
Bura
>> Kraj putopisa.
>
>Zavidim ti, da sad ne nastavljam sto si...
>:-)
Mah, samo svoje jednodnevne izlete od +600 km složi u tjedan dana
godišnjeg i ti ćeš se provesti kao on a mi uživati u putopisima :)
----
Bura
cose
<ig...@luftbremsa.com> rece:
>Izvlacimo se iz grada. Usput potvrdjujem svoje spoznaje da zene imaju
>slab osjecaj za prostor i 3D. Cura je inzistirala da krenemo tocno
>suprotnim pravcem od zeljenog :) Kad smo potpuno zabrazdili, odlucila
>je priznati da sam u pravu :))) Ja sam namjerno, dobro raspolozen,
>odlucio voziti kud ona misli i dobro se na kraju zabavio :)
Provjereno najbolja taktika... Nakon par takvih zajeba vise nece ni
pokusavati inzistirati ako ti mislis drugacije. :)
--
Kresimir Kos
"When people are fanatically dedicated to political or religious faiths
or any other kinds of dogmas or goals, it's always because these dogmas
or goals are in doubt."
Goran Miko
> Iako ne citam tvoj road report, iznenadjuje me nedostatak interesa s
> obzirom na polugodisnje rasprave oko ovog putovanja.
> Jedini je AnteK bacio par komentara...
Ja citam i uzivam i ljubomoran sam kak mu je lijepo bilo... malo sa
zakasnjenjem al nema veze. :)
Cekam Zeda, ljeto i povoljnu financijsku priliku i nema sanse da ne odem u
slijedecih par godina.
Sasa Aksentijevic
Mislim da bi se na Zedu usrao od muke, osim ako ne ides sam i na
relacije do 1000 km u komadu.
---
The quality of a person’s life is in direct proportion to their commitment to excellence, regardless of their chosen field of endeavor.
- Vince Lombardi
Goran Miko
> Mislim da bi se na Zedu usrao od muke, osim ako ne ides sam i na
> relacije do 1000 km u komadu.
Kako stvari stoje i kako vise citam testove, prije ce biti Fazer nego Zed.
:)
Sto se 1000km tice, mislim da nema potrebe raditi ni toliko dnevno.