Od mnogih savjeta koje sam cuo (procitao) ostao mi je jedan u uhu: macku
zamotati u tkaninu (krpu, vrecu) poput struce, okrenuti ju na leda i na
korijen jezika staviti tabletu i cekati da sa slinom proguta, inace uvijek
ispljune. Maca ce to malo zamjeriti ali bitno je lijeciti.
sretno
sasa
Dobar stos, zar ne? Otkrio mi ga je 'moj' veterinar, strasan momak.
Pozdrav,
Marko
"MJ" <turki...@lycos.co.uk> wrote in message
news:ae644d$qo0$1...@bagan.srce.hr...
>... i odmah nakon lijeka mu daj omiljenu hranu, kao nagradu
> sto je bio dobar.
Kljucna rijec - 'dobar' !!?? Svaka cast, majstore! Odakle ti samo tako
'dobar' macak koji nista ne sluti dok spava??!!
Ili mu zapravo dajes klopu kao ispriku sto prethodno nisi pokusao sve ostalo
sto nije toliko sebicno... I s cim bi macka manje zlostavljao!
Puno ljudi govori da su macke 'individualci', puno ih se zali da 'to samo
spava, nece se igrati, nije drustven, na svoje ime se odazove samo kad
mu/joj to odgovara' itd.
Gotovo svi ti koji tako vide svoju macku, prema kojima se macka odnosi na
taj nacin, su sami stvorili takvo ponasanje svojim nepravilnim pristupom
macki. U nacelu je tako. I umjesto da me sad pitate (napadnete) kakav je to
'genijalan' pristup tom nizem bicu, razmislite sami. Razmislite kako macku
navesti da pozeli napraviti nesto sto zapravo (ili trenutno) ne zeli, ali vi
zelite. Ovdje je kljucna rijec 'navesti', a ne 'natjerati' ili 'prisiliti'.
A macka vam samo vraca na svoj nacin. Ako pretjerate, vjerujte mi - otici ce
od vas!
Filozofija jest da nema filozofije, ali mora biti pravilnog pristupa. I
morate razmisljati kao macka. Upotrijebiti svoj mozak. Nekima je to
pretesko... Genijalci!
Marko
Sto se ti pjenis toliko? Ako je vazno, za mackino dobro, da gutne lijek,
onda ce ga gutnuti milom ili silom.
Nika
A ako je moj post pomogao nekom da pocne razmisljati na ispravan nacin i
tako zapocne graditi bolji odnos sa svojom mackom, onda se nisam 'pjenio'
bezveze.
Nika <ni...@post.hinet.hr> wrote in message
news:af63sn$chfn$1...@as201.hinet.hr...
Lupetas. Ako se mora, mora se. Bez obzira na njihovu velicanstvenost, macka
nikada nece moci shvatiti da se nesto mora iako je bljak.
Nika
Nika <ni...@post.hinet.hr> wrote in message
news:afa8q8$26ra$1...@as201.hinet.hr...
Ajmo polako. Koliko zivotinja imas, koliko dugo, sto si po struci?
Ti stvarno mislis da ja moje zivotinje mlatim, davim i tamanim? Pa rodjeno
dijete povremeno prisilim da proguta nesto bljak, jer je frka i jer nema
vremena za testiranje 'tko ima jacu volju'.
Nika
Vec sam malo pogubio osnove svega onog sto sam ti htio napisati, kasno je i
umoran sam.
Ako se slozimo da je postupak onog tipa pogresan i nepotreban, mislim da smo
sve napravili. A ako se slozis sa mnom da je kljuc postupanja sa zivotinjama
u pravilnom nacinu razmisljanja, bit ce mi jako drago i preporucit cu ti
(posuditi, ako treba) jednu knjigicu koja govori o tome, i podupire sve to
sto ja pisem. Ja sam je nabavio da potvrdim svoj nacin razmisljanja, a dobio
sam i dokaze macku mozes stosta nauciti, pa i dresirati! Limitirano,
naravno, ali vise od ocekivanja mnogih. "Problem je u neznanju" mislim da
je netko jednom rekao, i bio je u pravu!
Mislim da nije bitno koliko zivotinja imam i koliko dugo (do odredjene
mjere). Ja cu uskoro registrirati uzgajivacnicu jednih jako zahtjevnih
macaka. Moj je cilj da se o meni govori kao o kvalitetnom uzgajivacu, mislim
da sam s time sve rekao :-). Moje (buduce) macke su ponekad toliko
zahtjevnog karaktera, da je s njima nemoguce bez potpuno ispravnog stava i
nacina razmisljanja! Jednostavno, one odbijaju i ne priznaju svaki
'mistreatment', los tretman! I dovoljno su jake, svjesne i inteligentne da
odgovore na los tretman na takav nacin da toj osobi takvo sto vise nece
pasti na pamet, vjeruj mi! Pa onda, zar se 'covjekom' moze zvati onaj tko
tek tada, kad se sretne s takvom mackom koja je fizicki i psihicki sposobna
vratiti, uvidi da njegovo ponasanje nije 'prihvatljivo'?
Mislim i da je nevazno i sto sam po struci. Svugdje i u svemu ima vise i
manje sposobnih za to sto rade, i uvijek se moze naci netko tko ce to raditi
bolje i od 'najboljeg', a cak i da ta osoba nije u toj struci. Zar nije
tako? Ja sam to jako dobro naucio. Eto, u 30toj godini bio sam prisiljen
napustiti svoje zvanje i zanimanje i traziti se u necem drugom, premda sam u
citavoj svojoj karijeri nailazio iskljucivo na odobravanja i pohvale za svoj
nacin rada i svoju vjestinu. I probaj zamisliti koliko me jako zaboljelo kad
sam na jednom intervjuu za potpuno drugaciji posao upitan "A sto bi vi
zeljeli raditi u zivotu?". A nije bilo osnova za takvo pitanje, nikako ne
shvacam s cime sam ja u tridesetprvoj zasluzio takvo pitanje... I sve to dok
neki jako, jako nesposobni ljudi (a moj bivsi posao je takav da ih to cini i
opasnima za druge) i dalje rade to sto sam ja tako volio...
Sorry na patetici :-))
Pozdrav, Nika
Marko
Puno truda si si dao pa cu odgovoriti iako sam u groznoj guzvi.
> Povremena sila je potrebna, moje je mišljenje, ali oprezno, kontrolirano,
i
> tako da mačka shvati zašto (razlog!), a da se pritom ne osjeti ugroženom
jer
Macka ne moze shvatiti ZASTO joj guramo tabletu u usta ili dajemo inekciju.
I tocka. Eventualno ce kod krpanja rane shvatiti sto joj radimo, i to tek
nakon n puta. Na zalost, imam macka koji ce bez otpora i narkoze dati sivati
i cistiti ranu. Ostali, koji su imali nesto vise srece do sada, to nece
dozvoliti.
Po mom mišljenju, iste metode (opcenito gledano) ne
> možemo primjenjivati na djeci i životinjama. Jednostavno, jer djeca (ne
> bebe, vec djeca!) ne poznaju samo osnovne osjecaje kao strah, ljubav,
> ljubomora i sl. i (barem) vremenom mogu shvatiti. Zato je kljucno
razumjeti
> životinje i njihove osjecaje.
Upravo suprotno. S djecom i zivotinjama prolaze iste metode. I jedni i drugi
ne zele ili ne mogu prihvatiti da se neke gadne stvari ne mogu izbjeci.
UVIJEK ce traziti odgodu.
> Ako se vratimo na pocetak ove diskusije, vidjet ces da sam ja napao,
stvarno
> doslovno napao, onog tipa koji hvata macka na spavanju i silom mu otvara i
> gura lijek u usta, pa mu onda jos drzi njuskicu i 'kao masira' grlo dok
ovaj
> to proguta. Pritom jos ocekuje da ce macak biti sretan i dobar, jer ce
> poslije dobiti nesto fino za jesti, "za nagradu" rece biser!
To je jedan od nacina. Tako ja hvatam macore kada je Frontline na redu, jer
cim vide bijelu bocu u mojim rukama, nema sanse da ih pohvatam. Zao mi je,
ali to smrdi i pece i ogavno je i ni jedna macka nece shvatiti da to mora
trpiti. Znaci - sila i iznenadjenje.
> Molim te...!
> Dozvoli mi da postavim jednu hipotetsku situaciju i usporedbu:
> Zamisli da dijete nece uzeti bljak lijek. Nece pa nece, nikako, uz svu
> 'silu'. Hoces li ga hvatati na spavanju i slijediti 'proceduru'? Mislim da
> neces. Mislim da ces, uz malo truda pronaci ne samo manje stresan, vec i
po
> djetetovu psihu sigurniji nacin. Igrat ces se malo psihologa, razmislit
ces,
> i naci ces rjesenje.
Pa cuj, ja sam nocas upravo tako mom sinu ugurala sirup u usta - spricom, na
spavanju. I znas sto? Bilo je brze, jednostavnije i bezbolnije nego dok mu
taj isti sirup, uz gomilu argumenata, budnom guram u usta. I interesantno,
kad je budan povraca mu se, a na spavanju mu se ne povraca.
> sve napravili. A ako se slozis sa mnom da je kljuc postupanja sa
zivotinjama
> u pravilnom nacinu razmisljanja, bit ce mi jako drago i preporucit cu ti
> (posuditi, ako treba) jednu knjigicu koja govori o tome, i podupire sve to
Jedna knjigica je nedovoljna. Kljuc je u ljubavi prema zivotinji, i onda
radis sve sto smatras potrebnim da bi ta zivotinja bila zadovoljna i zdrava.
Pri tome radis i neke stvari koje ti se ne svidjaju (a ni zivotinji), ali
krajnji cilj je isti.
> Mislim da nije bitno koliko zivotinja imam i koliko dugo (do odredjene
> mjere). Ja cu uskoro registrirati uzgajivacnicu jednih jako zahtjevnih
> macaka.
Lijepo, ali, bez uvrede, i ja sam registrirana kao uzgajivac i prodavac, ne
samo macaka. Imati uzgajivacnicu uopce nije garancija znanja i kvalitete
zivotinja. Kupila sam psa iz jedne popularne uzgajivacnice pa imam
degenerika jer su roditelji pareni u srodstvu, nekoliko puta u tri
generacije s obje strane. I da se mene pita, oni koji nisu prosli temeljito
biflanje iz genetike na nekom fakultetu, nikada ne bi smjeli dobiti dozvolu
za uzgoj.
> pasti na pamet, vjeruj mi! Pa onda, zar se 'covjekom' moze zvati onaj tko
> tek tada, kad se sretne s takvom mackom koja je fizicki i psihicki
sposobna
> vratiti, uvidi da njegovo ponasanje nije 'prihvatljivo'?
Svaka macka moze uzvratiti, macke su vrlo jake zivotinje i vrlo
inteligentne.
> Mislim i da je nevazno i sto sam po struci. Svugdje i u svemu ima vise i
> manje sposobnih za to sto rade, i uvijek se moze naci netko tko ce to
raditi
> bolje i od 'najboljeg', a cak i da ta osoba nije u toj struci.
Vazno je, jer ne moze se mjeriti znanje hobiste koji se necim bavi 2-3
godine i hobiste koji se necim bavi cijeli zivot, pa se usput i skolovao za
to sto voli.
> sam na jednom intervjuu za potpuno drugaciji posao upitan "A sto bi vi
> zeljeli raditi u zivotu?". A nije bilo osnova za takvo pitanje, nikako ne
> shvacam s cime sam ja u tridesetprvoj zasluzio takvo pitanje...
Zasto ja ne kuzim sto je lose u tom pitanju?
Ostavila sam posao i krenula u nesto sasvim drugo, kada sam sebi iskreno
postavila to pitanje.
> Pozdrav, Nika
> Marko
Pozdrav i tebi Marko. Zao mi je sto nam se stavovi ipak pomalo razlikuju,
osnova je ipak ista - volimo macke i trudimo se napraviti onako kako je za
njih najbolje.
Nika
i machke JESU individualci. vidio sam vise razlicitih karaktera medju njima,
kucnima i ULICNIMA. kako ulicna machka moze biti individualac ako nema
"vlasnika". pih!