Google Groups no longer supports new Usenet posts or subscriptions. Historical content remains viewable.
Dismiss

Mujo (bosanac) u Floridi

3,469 views
Skip to first unread message

Ivica

unread,
Feb 20, 2008, 11:21:34 AM2/20/08
to
Ima li neko u arhivi taj vic?
To je nastavak onoga iz Kanade.


ss-trop

unread,
Feb 20, 2008, 3:22:23 PM2/20/08
to
On Wed, 20 Feb 2008 17:21:34 +0100, Ivica wrote:

> Ima li neko u arhivi taj vic?
> To je nastavak onoga iz Kanade.

Evo ih sva tri

KANADA

12. KOLOVOZA
Uselili smo se u našu novu kucu u Kanadi. Jako sam uzbuden. Ovdje je jako
lijepo. Planine su prekrasne. Jedva cekam da ih vidim prekrivene snijegom.

14. LISTOPADA
Kanada. To je najljepša zemlja na svijetu. Lišce je poprimilo sve divne
nijanse žute i narandaste boje. Vozio sam kroz šumu i vidio jelena i
košutu. Tako su graciozni. To su najljepše životinje na svijetu. Kanada je
poput raja. Volim Kanadu.

11. STUDENOGA
Dan je kanadanski državni praznik – Dan sjecanja. Uskoro ce poceti lov na
jelene. Ne mogu zamisliti da netko ima srca ubiti tako divne životinje.
Nadam se da ce uskoro pasti snijeg. Jedva cekam.

2. PROSINCA
Nocas je pao prvi snijeg. Kad sam jutros ustao sve je vec bilo prekriveno
prekrasnim bijelim pokrivacem. Izgledalo je kao najljepša razglednica.
Neopisivo lijepo! Ocistili smo stubište i prilazni put, a onda smo se
grudali (ja sam pobijedio). Nakon što je prošla ralica morali smo još
jedanput cistiti prilazni put. Koja divna zemlja. Volim Kanadu.

12. PROSINCA
Nocas je opet pao snijeg. Ovdje je prekrasno. Opet je prošla ralica i
zatrpala prilazni put.

19. PROSINCA
Prošle noci opet snijeg. Jutros nisam mogao auto izvesti iz garaže, pa
nisam išao na posao. Ovdje je zaista divno. Jedino sam prilicno umoran od
cišcenja snijega. Prije podne je opet ralica zatrpala prilazni put.

22. PROSINCA
Ovo bijelo govno padalo je cijelu prošlu noc. Dobio sam žuljeve od lopate,
a bole me i leda. Onaj majmun s ralicom kao da iza ugla ceka da ja ocistim
snijeg na prilaznom putu. Idiot.

25. PROSINCA
Sretan Božic! I to mi je Božic. Od ranog jutra opet taj usrani snijeg. Ako
mi onaj peder s ralicom dopadne šaka – ubit cu ga. Majku im njihovu škrtu,
kanadsku! Kad bi po cestama posipali više soli, snijeg bi se brže otapao.

27. PROSINCA
Nocas opet snijeg. Vec tri dana gotovo ne izlazim iz kuce. Izidem tek
toliko da nakon prolaska ralice ocistim snijeg na prilaznom putu. A kamo
bih i išao! Jako je hladno, a auto je zatrpan u brdu snijega pred ulazom u
kucu. Meteorolozi najavljuju da ce danas pasti još 30-ak centimetara tog
bijelog sranja.

28. PROSINCA
Prognoza je bila loša. Palo je više od pola metra. Ako ovako nastavi
nastavi nece otopiti do ljeta. Ralica se zaglavila baš pred našom kucom, a
onaj idiot došao je da mu posudim lopatu jer se njegova slomila. Rekao sam
mu da sam vec šest lopata polomio cisteci govna s mog prilaznog puta. Malo
mi je falilo da sedmu slomim na njegovoj glavi.
4. SIJECNJA
Najzad sam izišao iz kuce. Otišao sam u samoposluživanje i obnovio zalihe
hrane. Na povratku sam se sudario s jelenom. Šteta na autu je oko 3000
dolara. I još cu morati na sud zbog mrtvog jelena. Tu odvratnu stoku
trebalo je još jesenas pobiti. Namnožili su se preko svake mjere

3. SVIBNJA
Bio sam s autom kod mehanicara. Sav je zahrdao od te usrane soli koju
sipaju posvuda bez ikakvog reda i mjere.

10. SVIBNJA
Selim na Floridu. Ne mogu ni zamisliti kako netko normalan može živjeti u
toj kretenskoj Kanadi.


FLORIDA


10. SVIBNJA
Selim se na Floridu. Ne mogu ni zamisliti kako neko normalan moze zivjeti u
toj jebenoj Kanadi.
12. SVIBNJA
Stigli smo na Floridu. Uselili smo se u novu kucu. Tako je velika, ima sav
komfor, naravno i pool. Kako je ovdje samo toplo i prijatno. Vec sam
zaboravio Kanadu. Volim Floridu.
20. SVIBNJA
Ovdje su ljudi nevjerovatno dobri i uvijek se samo smiju. Stvarno je
Florida interesantna a ima puno interesantnih zivotinja. Baš je fino toplo
i ovaj tjedan sam se pregrijao od one hladne Kanade. Puno volim Floridu.
12. LIPNJA
Vec smo mjesec dana tu, vrijeme je još uvijek toplo i jako vlažno. Dobro da
u kuci imamo klimu. Susjed mi je pricao kako u jednom restoranu u blizini
sluze dobrog aligatora. Kako mogu ljudi da jedu te zivotinje, koje izviru
iz doba dinosaura. To ne mogu nikako razumjeti. Vidjeli smo puno toga na
Floridi, nevjerovatno je interesantna. Najviše te volim, Florida.
30. LIPNJA
Odkada smo došli vrijeme se skoro nije mijenjalo. Uvijek toplo a sad i
pomalo previse vlazno. Ali klima uredaj u kuci i u autu radi odlicno. Nocu
nam jedino smetaju komarci, kojih ima u ovo doba puno. Upoznao sam još neke
susjede. Stvarno su ljudi na Floridi dobri.
18. SRPNJA
Nevjerovatna vrucina i skoro 100% vlaga, za vikend idemo na obalu. Nadam se
na lijep provod...
20. SRPNJA
Kakva noc. Fata je u hotelu slucajno ostavila otvoren prozor. Zamalo da me
zivog pojedu ti komarci. Kad se zelimo vratiti kuci, neko nam je ukrao
kola! I tako ima da se vozim 100 milja taksijem. Crnac taksista uvijek se
samo smješka, imam utisak da je on ukrao kola. Stvarno ima kriminala na
Floridi!
21. SRPNJA
Poslije vracanja kuci, opet taksi i na posao, pa ja kao da radim samo za
ove taksiste. U firmi šef mi je rekao, da se ne smijem dovoljno, ali kako
da glupanu objasnim da nisam sklopio oka od onih komaraca, a kamoli da
spominjem ukradena kola. Nevjerovatna vrucina!
30. SRPNJA
Vrucinski val je na maksimumu, a nama je u kuci crkla klima. I još ovi
komarci, jedino ce me spasiti ujutro jedno kupanje, da proživim. Vec kad
sam htio baciti u pool vidio sam u njemu aligatora od 3 metra!! Još mi je
samo ta pizdarija trebala, brzo zovem policiju da upitam sto treba uraditi.
Oni kazu da ga pustim na miru da ce sam otici odakle je došao. Poludjecu!
31. SRPNJA
Vec od rana jutra nevjerovatna vrucina. Na poslu sam opet kao prebijen.
Šef, onaj peder, kaze da se uopce ne smijem i da to nije dobro za
musterije. Jebo njega i musterije!
1. KOLOVOZA
Kakva vrucina. Vec drugi dan bez klime što znaci i bez spavanja. Sve ce da
izgori samo komaraca ima, sve crno i sve više. Ona mrga od 3 metra kao da
je u mom poolu kampirao. Kazem cjelu pricu susjedu, on se samo smije, kao i
uvijek, ***** li mu mila materina!
2. KOLOVOZA
Jedva docekam, da mi dođu popraviti tu kurcevu klimu. A onaj niger umjesto
klime sredi mi kcerku. Policija kaze samo da treba biti pazljiv, a da crnca
vjerovatno nece moci pronaci jer su i onako svi isti. Vrucina kao da smo u
paklu - jebem ti Floridu!
12. KOLOVOZA
Ne mogu da podnesem tu vrucinu. Tu smo još uvijek kao u paklu a otkad smo
došli vrijeme je isto. Šef me izbacio iz firme sa osmijehom na licu i rekao
da su se musterije pobunile jer se nisam dovoljno smijao. E tako sam ostao
bez posla i idem u kafanu da se propijem. Svi se meni i mojoj prici samo
smiju, a osobito onaj policajac koji me uhiti pijanog i trazi da mu platim
3000 USD. Majku im jebem, mrzim Floridu, prokleta bila!
13. KOLOVOZA
Petak, 13. Boze kakva vrucina. Vracam se kuci iz cuze bez kola, posla i bez
para. Mrzim taksiste. Svi bjeze sa osmijehom na licu, a usput mi kazu da
dolazi Mitch.
Jebo ih Mitch, boli me kurac za njega, svi su mi glumci isti. Legnem u
kucu, u kojoj još uvijek ne radi klima da malo razmislim o svemu. Odjednom
nevjerovatan vjetar zapara zrak i kuca nema više krova, još minut dva i
nema više kuce. Vjetar sve poleze. Nemam više ništa, samo je onaj aligator
ostao u poolu. Što ga nisu poklopali u onom restoranu....
Susjedi se vracaju i sa osmjehom na licu kazu da imam srecu da sam prezivio
hurikan Mitcha. Opet je vrucina ko prije, a ja bez svega mrzim Floridu i
selim se odavde. Gdje,ovaj put necu da vam kazem...



POVRATAK KUCI

1. RUJNA
Naplatio pare od osiguranja. Zgadila mi se ova Amerika. Kao i Kanada,
uostalom. Ubjeđujem familiju da odemo u Disneyland. Poslije cemo smisliti
gdje cemo i kako cemo...
8. RUJNA
Potrošio pare od osiguranja. Ne znam gdje cemo, djeca bi vec trebala u
školu. Sinula mi je napokon pametna ideja. Zovem rodbinu da me upute kako
da kupim stan u Sarajevu. Ucimo ubrzano gramatiku, ja vec uspješno
razlikujem ekavicu i ijekavicu. Djeca brkaju meko, mehko i tvrdo c,
zaboravljaju umetnuti h gdje treba, palatalizacija im nijedna ne ide od
ruke. Što li ce s nas biti.
24. RUJNA
Rodbina mi hitno odgovara da ima jedan što bi prodao knjizicu i da ima opet
jedan u opcini koji bi pogurao za stan, ukoliko...Prodali auto i kompjuter.
Poslali pare za stan.
25. RUJNA
Papiri za stan u Sarajevu sredeni, sreci nema kraja. Mi smo bez para. Djeca
ne idu u školu. Svi pomazemo u obliznjoj samoposluzi, imamo dovoljno za
motel i kartu. Pripreme za povratak u toku: gledamo u sobi CNN i pokušavamo
da shvatimo trenutnu politicku situaciju. Ja imam problema sa
razumijevanjem unutarnjih granica, nismo se valjda za to borili. Kazu mi da
malo puno naginjem na unitaristicku politiku, a da opet nisam dovoljno
ekstreman da mogu prezivjeti lako politicku realnost. Kazu mi isto tako da
ne serem.
24. PROSINCA
Posljednje pripreme za put. Uzeli najjeftinije karte, na prvi dan Bozica,
bice prazan avion. Tjeraju me da kupim Leviske, ne mogu me više gledati u
dronjcima. Fino smo se svi obukli, ponijeli smo nešto baterija, svijeca,
mlijeka u prahu, kafe i dvije-tri cokolade, da obradujemo naše. Posljednja
noc na jebenom sjevernoamerickom kontinentu. Nalet ga bilo, i onog ko ga
otkri, i ove što na njemu zive.
25. PROSINCA
Prvi dan Bozica. Na putu do aerodroma blistaju ukrasi na palmama. Samo da
mi je docepati se aviona. Nalecem na Djeda Mraza u bermudama, šaljem ga u
neku stvar. Predajemo stvari, oduzimaju nam vrecu sa rizom i otpakovane
vrece mlijeka u prahu ... kazu šupci, zabranjeno po nekom njihovom zakonu.
Ovo je vec prevršilo mjeru. Psujem tecno. Oni se smiju. Budale.
Stjuardesa me upozorava da pazim kako se ponašam nakon što sam ljubazno
stisnuo pilota i vikn'o mu na uho: "Vozi Miško!".
27. PROSINCA
Amsterdam. Mmmm, osjecam miris Evrope. Zadrzavaju nas u policiji, kazu
istekla nam oba pasoša, i crveni, i plavi. "Ma, koji ste mi vi ..." mislim
se, ja - tamo se ja više ne vracam. Fino mu kazem: "No Amerika, no, niks,
kaput, finito..." Prenocili na policiji. Uzelo nam tariguz i svijece, kaze
treba da prode neko ispitivanje. Baš smo se sjebali. U policiji upoznajemo
puno našeg svijeta, svi idu na drugu stranu. Svijece mogu s nama, tariguz
ostaje, zapaljiva materija. Otkidam malo papira sa jedne rolne, zlu ne
trebalo. Niko ne primjecuje.
31. PROSINCA
Nakon dvije noci prespavane na amsterdamskom aerodromu, evo nas na putu za
Bec. Svi smo se vec medusobno posvadali.
Optuzuju me da sam ih sve uvalio u govna, bez njihove volje. Ubjedujem ih
da ne seru i da ponavljaju gradivo, vec smo skoro kuci. Sljecemo u Bec. Ah,
Wienna, Shtrauss, Waltzer, Dunau, jes' klinac. Policija nas odvaja na
poseban izlaz.
1. SJECNJA
Novu godinu docekao u krugu familije, u posebno ukrašenoj celiji. Gledam
novogodišnji koncert kroz rešetke. Djeci poklanjam cokolade, Fati sam uspio
maznuti jedan tester na Free Shopu u Amsterdamu - Gyvency for men. Svida
joj se. Miriše. Izgleda da ce nas pustiti vec za dva dana. Hrana puno bolja
od one u Amsterdamu. Vec sam skoro zaboravio ona sranja što smo jeli u onoj
poganoj Floridi. Mekdonald, Meklaud, Mekintoš, Mekgulas, Meksiko sto ti ga
ja znam
6. SJECNJA
Zagreb. Servus lepi Zabreg moj, kaj se krije v mali toj. Opet bajbok.
Uvozenje opasnih materija, oduzimaju nam baterije.
Brzo nas oslobadaju iz policije, izvinjavaju se. Da ne bi placali carinu,
ostavljam lazni Rolex u policiji i otkidam dugmad sa Fatine jakne da
pokazem da je korištena. Niko iz familije ne prica sa mnom. Tvrde da je
moja glupa ideja o povratku. Carinik se smješka, policajci se smješkaju,
taksista se smije, ja mislim da nesto debelo nije u redu. Nisu me cak
pitali ni za putovnicu, domovnicu, šahovnicu... Pitam treba li mi viza, oni
se svi grohotom smiju. Kazu, kak' ste vi Bosanci bedasti.
7. SJECNJA
Oduzimaju nam avio-karte, pominju neki medudrzavni sporazum. Nije mi jasno,
bunim se k'o Grk u zatvoru. Odustajem, iz carapa vadim zadnje dolarske
rezerve. Odlucujem se na put autobusom. Taksista prima dolare. Sreca. Bas
bih se obruk'o. Stizemo u zadnji cas na Kolodvor, banka jos radi. Mijenjam
dolare u kune za kartu i KM (valjda kilometre) za prtljag. U cekaonici svi
puše, postaje neizdrzivo. Idem do klozeta da dođem sebi. Smrdi toliko da
jedva stojim na nogama, nekako se dokopam izlaza. Guramo se na ulazu u
autobus, neko je prodao višak karata, bice gusto. Ja pristajem na tri
sjedišta za cetiri karte, pod uslovom da prtljag drzimo u krilu. Bolje išta
nego ništa. Hajd', mislim se, nek' je ziva glava.
8. SJECNJA
Ovo pišem poslije. Hladno je bilo da bi pingvini u nesvijest pali. Al',
opet, mislim se, kako je u Kanadi. Pokušavam zaspati, ne mogu, muzicki ukus
šofera je gori od onog vec lošeg predratnog. Neko povraca pozadi. Neko
otvorio Argetu i otpakov'o kuhana jaja. Povraca mi se, da hoce zaustaviti
autobus. Autobus se zaustavlja na tri carine i tri policije. Oduzimaju mi
koznu jaknu koju sam prije rata kupio u Turskoj. Ja sam ukocen toliko da me
policajci skidaju. Kakva noc.
11. SJECNJA
Ovo pišem na kraju puta. Dva dana smo bili zaglavljeni na Makljenu. Sreca,
neki iskusni putnik na ovoj relaciji je imao karton kuhanih jaja. Neki
švercer pristaje da trampi paket argete za dzepni Nintendo. Glupan, ja
platio Nintendo $4.99 na rasprodaji.Nismo gladni. Ja sam ukocen, svaki me
misic boli. Sad svi imamo mjesta jer su policija poskidali neke nevaljalce
usput.
12. SJECNJA
Stanica u Sarajevu. Tuga me uhvatila, sjetim se kako smo ovdje cekali na
konvoj. Budale, ko nas je tjer'o. Pa, nece Bosna nigdje, a ni Hercegovina.
Fali nam jedna torba. Jedna mi zena kaze da je vidjela neke momke kako
pretovaraju svijece i nešto se domundavaju oko naših sjedišta. Prijavljujem
policiji. Smije se policajac, neki mlad momak, grohotom, svi mu se krnjatci
vide. Kaze, dobro došli kuci. Svi nam se zahvaljuju na stanici što smo ih
zabavili. Svi puše. Malo mi je zlo. Nude me picem, odbijam da pijem na
javnom mjestu, zakon je zakon. Oni se i dalje smiju, jedan pada sa stolice
tako da polomi sve boce ispod stola. Miris alkohola me zapahne, istrcavam
na cisti zrak.
13. SJECNJA
Pokušavam prvi put da uđem u "svoj" stan.
14. SJECNJA
Vec nekoliko puta pokušavam da udem u stan. Provodimo citav dan u raznim
opcinskim kancelarijama, vadimo potvrde, pokušavamo da iznudimo nalog za
iseljenje "stanara".
15. VELJACE
Sudskom odlukom donosi se nalog o iseljenju tih nekakvih uljeza u "našem"
stanu. Pokušavam istjerati te nevaljalce. Više smo dojadili rodbini, ne zna
nam se ni za dan ni za noc. Danas kod ovog, sutra kod onog.
20. VELJACE
Donosim odluku. Idem u policijsku postaju na autobuskoj stanici. Prepoznaju
me, kazu da nisu ušli u trag lopovima iz autobusa, jos, i svi se grohotom
smiju. Zamolim ih da mi pomognu, da imam rješenje za stan, i nalog, i da
nemam gdje spavati. Svi se smjesta pokupimo odatle, pozovemo posebnu
jedinicu, usput ubjedimo pripadnike Unprotection - Eye For - Ass For - Na
To - a da nam se pridruze, i u zdruzenoj akciji ulazimo u stan. Stan
prazan. Nigdje ništa. Ni parketa, ni lustera, ni bojlera, ništa. Al' jebi
ga, svoje je svoje, ljubim stokove tako strasno da mi se usne lijepe za
hladan metal.
28. VELJACE
Baš je nas svijet dobar. Sa prvog kata donose naše tepihe što su susjedi
cuvale šest godina. Neko na podvoznjaku našao naš televizor i otkupio od
jednog švercera. Sa smeca donijeli naš bojler. Nađeno dosta naših slika,
predratnih. I moja diploma, zguzvana na mjestu odvaljenih pipa u kuhinji.
Sve polako dolazi na svoje mjesto. Vec pomalo i djeca razgovaraju sa
mnom.Fata je rekla da ce mi dati cim ponovo nabavimo krevet.
1. OZULJKA
Danas sam vec poceo da radim u jednog privatnika. Ruke me bole još od onog
autobusa, imam puno unošenja, radim s robom. Fata pocela da šije kod jedne
fine zene. I ona je, kaze, bila izbjeglica, u Sarajevu, trebalo joj je
dosta da dode na svoje, ali, kaze, ako radimo vrijedno i imacemo. Imamo
dovoljno para da platimo dodatne satove djeci. Oni nisu još u školi, do
rujna. Sada su nam dali dobru šansu da polazu ove razrede što su zavrsili u
Kanadi i Americi, jer se to ovdje ništa ne priznaje. Imaju problema sa
gramatikom. Ja još imam problema sa politikom. Sreca, televizor nam se
cesto kvari pa ni ne pratimo vijesti. Ja ocekujem da sa dobrim znanjem
jezika i sa vozackom dozvolom mogu dobit' fini posao za neku medunarodnu
organizaciju. Sve je super. Malo se nerviram, gdje god dodem, svi puše.
Puše pravo. Na to se nikako ne mogu navici, k'o da nisam citav zivot zivio
ovdje.
2. OZULJKA
Pitate se, gdje cemo sad. Necemo nigdje. Ovdje nam je dobro, tako nam i
treba. Dobro se dobrim vraca. Super je nama ovdje. Ne mogu nas odavde vise
ni puškom otjerati. Dobro nam je - u picku materinu.

neno

unread,
Feb 24, 2008, 2:08:39 PM2/24/08
to
jel ima neko ovo u mp3 formatu?
"Ivica" <cpu4...@yahoo.com> wrote in message
news:fphk2g$jtp$1...@ss408.t-com.hr...

alen1...@gmail.com

unread,
Oct 31, 2012, 4:16:17 PM10/31/12
to

dd

unread,
Nov 2, 2012, 9:56:24 AM11/2/12
to

<alen1...@gmail.com> wrote in message
news:26f844b7-9003-4439...@googlegroups.com...
Dana srijeda, 20. veljače 2008. 17:21:34 UTC+1, korisnik Ivica napisao je:
> Ima li neko u arhivi taj vic?
> To je nastavak onoga iz Kanade.

Dnevnik bosanskog iseljenika



12. Avgust

Uselili smo se u nasu novu kucu u Kanadi. Tako sam uzbudjen. Ovdje je
bolan tako

lijepo. Planine su prekrasne. Jedva cekam da ih vidim prekrivene
snijegom. Jao jaro.



14. Oktobar

Kanada. To ti je bolan najljepsa zemlja na svijetu. Lisce joj je
poprimilo sve one

divne nijanse zute i narandzaste boje. Vozio sam kroz prirodu i vidio
par lijepih

jelena. Tako su graciozni ej. To su najljepse zivotinje na svijetu.
Ovo mora

da je raj. Puno volim Kanadu.



11. Novembar

Dan Sjecanja (Kanadski drzavni praznik). Lov na jelene ce poceti
uskoro. Ne

mogu da zamislim kako neko moze ubiti takvu divnu zivotinju. Nadam se
da ce

uskoro i snijeg. Tako je divno ovdje bolan. Joj.



2. Decembar

Nocas je pao prvi snijeg. Ustao sam i vidio sve pokriveno bijelim

pokrivacem. Izgleda kao najljepsa razglednica. Izasli smo napolje,

pocistili stepenice i prilazni put a onda se grudvali (ja bolan
pobjedio).

kad je prosla grtalica morali smo ponovo da ocistimo kapiju. Koja
divna

zemlja. Sve je lijepo organizirano. Volim Kanadu.



12. Decembar

Nocas opet padao snijeg. Opet prosla grtalica i zatrpala nam kapiju.
Ovdje je

prekrasno. Sve je bijelo. Opet smo cistili kapiju.



19. Decembar

Nocas opet snijeg. Nisam mogao jarane izvesti auto da idem na posao.
Ovdje je

zaista divno samo sam malo umoran od lopatanja. Evo opet ona jebena
grtalica.
22. Decembar

Ovo je bijelo govno opet padalo cijelu noc. Dobio sam zuljeve od
lopatanja i ledja

me bole. Ovaj majmun sa grtalicom kao da se krije iza coska i samo
ceka da

ja ocistim ispred kapije. Supak jedan mamu li mu jebem. Baraba.



25. Decembar

Sretan jebeni i usrani Bozic. Jos malo ovog usranog snijega. Ako mi
ikada padne

saka ovaj peder sto vozi grtalicu, ubicu ga. Mater im jebem sto ne
prosipaju

jos vise ove soli po cesti pa da se snijeg prije otopi. Sto je bolan
stede.



27. Decembar

Nocas opet usrani snijeg. Ne izlazim vec tri dana osim sto cistim
snijeg kad god

prodje jebena grtalica. Ne mogu nigdje ici, auto se zaglavio u brdu
snijega

ispred kapije a i bolan hladno je. Kazu da ce nocas pasti novih 30 cm
tih

bijelih govana.



28. Decembar

Prognoza je bila losa. Palo je vise od pola metra. Ako ovako nastavi
padati nece se

otopiti do sljedeceg ljeta. Grtalica se zaglavila i taj supak dosao
kod mene da

trazi lopatu. Rekao sam mu da sam vec slomio sest lopata cisteci ta
govna

sa vrata sto ih je on nabacao i zamalo da sam mu je slomio o glavu
jarane.



4. Januar

Najzad izasao iz kuce. Otisao do prodavnice da kupim nesto hrane i kad
sam

se vracao udario kolima u jelena. 3000$ stete na kolima jarane moj. Te
jebene rogate

nemani trebaju biti sve ubijene. Svugdje ih ima. Sto ih lovci ne
pobise jesenas... joj.



3. Maj

Odvezao sam kola kod mehanicara. Nevjerovatno koliko su zardala od
jebene soli

sto je posipaju svuda. Mater im jebem rasipnicku.


10. Maj

Selim se jarane na Floridu. Ne mogu ni zamisliti kako neko normalan
moze zivjeti

u toj jebenoj Kanadi.



12. Maj

Stigli smo na Floridu. Uselili smo se u novu kucu. Tako je velika, ima
sav

komfor, naravno i veliki pool. Kako je ovdje samo toplo i prijatno.
Vec sam

zaboravio jebenu Kanadu. Volim Floridu. Volim je jarane puno.



20. Maj

Ovdje su ljudi nevjerovatno dobri i uvijek se samo smiju. Stvarno je
ova

Florida interesantna a ima puno interesantnih zivotinja. Bas je fino
toplo

i ovaj tjedan sam se pregrijao od one hladne Kanade. Puno volim
Floridu.



12. Jun

Vec smo mjesec dana tu, vrijeme je jos uvijek toplo i malo vlazno.
Dobro da

u kuci imamo klimu. Susjed mi je pricao kako u jednom restoranu u
blizini

sluze dobrog aligatora. Kako mogu ljudi da jedu te zivotinje, koje
izviru jos

iz doba dinosaura. To ne mogu nikako razumijeti. Vidjeli smo puno toga
na

Floridi, neverovatno je interesantna. Najvise te volim, Florida. Joj.



30. Jun

Odkad smo dosli vrijeme se skoro nije mjenjalo. Uvjek toplo a sad i
pomalo

suvise vlazno. Ali klima uredaj u kuci i u kolima radi odlicno. Nocu
nam

jedino malo smetaju komarci, kojih ima u ovo doba puno. Upoznao sam
jos

neke susjede. Stvarno su ljudi na Floridi dobri. Joj jarane jes dobro.


18. Jul

Neverovatna vrucina i skoro 100% ta jebena vlaga. Ali za vikend idemo
na obalu.

Nadam se ljepom provodu ...



20. Jul

Kakva noc ej. Fata je u hotelu slucajno ostavila otvoren prozor.
Jebala nanu svoju.

Zamalo da me zivog pojedose ti komarci. Kad se zazelismo vratiti kuci,
neko nam je

ukrao kola! I tako ima da se vozimo 100 milja taksijem. Crnac taksista
uvjek se

samo smjeska. Ma imam utisak da mi je on ukrao kola. Stvarno ima
kriminala

na Floridi! Auuuu



21. Jul

Posle vracanja kuci, opet taksi na posao. Pa ja jaro kao da radim samo
za ove

taksiste. U firmi sef mi je rekao, da se ne smijem dovoljno, ali kako
bolan da

glupanu objasnim da nisam sklopio oka od onih komaraca a kamoli da mu

spominjem ukradena kola. Neverovatno jebena vrucina! Joooooj.



30. Jul

Vrucinski val je na maksimumu, a nama je u kuci crkla klima. I jos ovi

komarci, jedino ce da me spasi ujutro jedno kupanje da prozivim. Vec
kad

sam htio da se bacim u pool vidio sam u njemu aligatora od 4 metra!!
Jos

mi je samo ta pizdarija trebala, brzo zovem policiju da upitam sta
treba

da radim. Oni kazu da ga pustim na miru da ce sam otici odakle je
dosao.

Poludecu ej, majke mi!



31. Jul

Vec od rana jutra neverovatna vrucina. Na poslu sam opet kao prebijen
pas.

Sef, onaj debeli kurac, kaze da se uopste ne smijem i da to nije dobro
za

konzumente. Jebo ja njega i konzumente, jarane moj!



1. Avgust

Kakva vrucina. Vec drugi dan bez klime sto znaci i bez spavanja. Sve
ce da

izgori samo komaraca ima, sve crno i sve vise. Onaj mrgan od 4 metra
kao

da je u mom poolu kampirao. Kazem cjelu pricu susjedu, on se samo
smije,

kao i uvjek, picka li mu ljepe-mile-materine!
2. Avgust

Jedva docekam, da mi dodju popraviti tu kurcevu klimu. A onaj niger
umesto

Klime, sredio mi cerku. Policija kaze samo da treba biti pazljiv a da
tog crnca

verovatno nece moci isljediti jer su i onako svi isti. Vrucina je jaro
kao da smo

u paklu - jebem ti ovu Floridu!



12. Avgust

Ne mogu da podnesem tu vrucinu. Tu smo jos uvjek kao u paklu a odkad
smo

dosli vrjeme je isto. Sef me izbacio iz firme sa osmijehom na licu i
rekao

da su se konzumenti pobunili jer se nisam dovoljno smijao. E tako sam

ostao bez posla i idem u kafanu da se propijem. Svi se meni i mojoj
prici

samo smiju, a osobito onaj policajac koji me uhiti pijanog i trazi da
mu

platim 3000 USD. Majku im jebem, mrzim Floridu, prokleta bila!



13. Avgust

Petak, 13. Boze kakva vrucina. Vracam se kuci iz cuze bez kola, posla
i

bez para. Mrzim taksiste. Svi beze sa osmijehom na licu, a usput mi
kazu

da dolazi neki Mitch. Ma koji Mitch jebo vas on. Legnem u kucu, u
kojoj jos

uvijek ne radi klima da malo razmislim o svemu. Odjednom neverovatan
vjetar

zapara zrak i kuca nema vise krova, jos minut dva i nema vise kuce.

Vjetar bolan sve poleze. Nemam vise nista, samo je onaj aligator ostao
u poolu.

Sto ga nisu pojeli u onom jebenom restoranu .... mamu im jebem.
Susjedi se

vracaju i sa osmjehom na licu kazu da imam srecu da sam prezivio
hurikan Mitch.

Opet je vrucina ko prije, a ja bez svega. Joj sto mrzim Floridu i
selim se odavde.

Gdje,ovaj put necu da vam kazem...



1. Septembar

Naplatio pare od osiguranja. Zgadila mi se ova Amerika. Kao i Kanada,

uostalom. Ubjedujem familiju da odemo u Disneyland. Poslije cemo
smisliti

gdje cemo i kako cemo...


8. Septembar

Potrosio pare od osiguranja. Ne znam gdje cemo, djeca bi vec trebala u

skolu. Sinula mi je napokon pametna ideja. Zovem rodbinu da me upute
kako

da kupim stan u Sarajevu. Ucimo ubrzano gramatiku, ja vec uspjesno

razlikujem ekavicu i ijekavicu. Djeca malo brkaju meko, mehko i tvrdo
c,

zaboravljaju umetnuti h gdje treba, palatalizacija im nijedna ne ide
od

ruke. Sta li ce s nama biti.



24. Oktobar

Rodbina mi hitno odgovara da ima jedan sto bi prodao knjizicu i da ima

opet jedan u opstini koji bi pogurao za stan, ukoliko...

Prodali auto i kompjuter. Poslali pare za stan.



25. Novembar

Papiri za stan u Sarajevu sredeni, sreci nasoj nema kraja. Mi smo bez
para.

Djeca ne idu u skolu. Svi pomazemo u obliznjoj samoposluzi, imamo
dovoljno

za motel i kartu. Pripreme za povratak u toku: gledamo u sobi CNN i

pokusavama da shvatimo trenutnu politicku situaciju. Ja imam problema
sa

razumijevanjem unutarnjih granica, nismo se valjda za to borili. Kazu
mi

da malo puno naginjem na unitaristicku politiku, a da opet nisam
dovoljno

ekstreman da mogu prezivjeti lako politicku realnost. Kazu mi isto
tako da

ne serem puno.



24. Decembar

Posljednje pripreme za put. Uzeli najjeftinije karte, na prvi dan
Bozica,

bice prazan avion. Tjeraju me da kupim Leviske, ne mogu me vise
gledati u

dronjcima. Fino smo se svi obukli, ponijeli smo nesto baterija,
svijeca,

mlijeka u prahu, kafe i dvije-tri cokolade, da obradujemo nase.
Posljednja

noc na jebenom sjevernoamerickom kontinentu. Nalet ga bilo, i onog
budalu,

ko ga otkri, o i ove sto na njemu zive.


25. Decembar

Prvi dan Bozica. Na putu do aerodroma blistaju ukrasi na palmama. Samo
da

mi se je docepati se aviona. Nalecem na Deda Mraza u bermudama, saljem
ga u

neku stvar. Predajemo stvari, oduzimaju nam vrecu sa rizom i
otpakovane

vrece mlijeka u prahu ... kazu supci, zabranjeno po nekom njihovom
zakonu.

Ovo je vec prevrsilo mjeru. Psujem tecno bosanski. Oni se smiju.
Budale jedne.

Stjuardesa me upozorava da pazim kako se ponasam nakon sto sam
ljubazno

stisnuo pilota za vrat i vikn'o mu na uho: "Vozi Misko!".



27. Decembar

Amsterdam. Mmmm, osjecam miris Evrope. Zadrzavaju nas u policiji, kazu

istekla nam oba pasosa, i crveni, i plavi. "Ma, koji ste mi vi ..."
mislim

se, ja - tamo se ja vise ne vracam. Fino mu kazem: "No Amerika, no,
niks,

kaput, finito, najn..." Prenocili na policiji. Uzelo nam tariguz i
svijece, kaze

treba da prodje neko ispitivanje. Bas smo se sjebali. U policiji
upoznajemo

puno naseg svijeta, svi idu na drugu stranu. Svijece mogu s nama,
tariguz

ostaje, zapaljiva materija. Otkidam malo papira sa jedne rolne, jarane
zlu ne

trebalo. Niko to i ne primjecuje.



31. Decembar

Nakon dvije noci prespavane na amsterdamskom aerodromu, evo nas na
putu za

Bec. Svi smo se vec medusobno posvadjali. Zakrvit ce se jos jaro moj.

Optuzuju me da sam ih sve uvalio u govna, bez njihove volje. Ubjedujem
ih

da ne seru i da ponavljaju gradivo, vec smo skoro kuci. Slecemo u Bec.
Ah,

Wienna, Shtrauss, Waltzer, Dunau, jes' klinac. Policija nas ko kerove
odvaja na

poseban izlaz.



1. Januar

Novu godinu docekao u krugu familije, u posebno ukrasenoj celiji.
Gledam

novogodisnji koncert kroz resetke. Djeci poklanjam cokolade, za Fatu
sam

moju uspio maznuti jedan tester na Free Shopu u Amsterdamu - Gyvency
for men.

Fino. Svida joj se. I mirise fino. Izgleda da ce nas pustiti vec za
dva dana. Hrana

puno bolja od one u Amsterdamu. Vec sam skoro zaboravio ona sranja sto
smo

jeli u onoj poganoj Floridi. Mekdonald, Meklaud, Mekintos, Meksiko, to
su

samo neke od zabranjenih rijeci nakon naseg groznog McDonald'skog

iskustva. Mamu im jebem Mekovsku.



6. Januar

Zagreb. Servus lepi Zabreg moj, kaj se krije v mali toj. Opet jarane
bajbok.

Uvozenje opasnih materija, oduzimaju nam baterije. Sverceri pogani
Brzo

nas oslobadaju iz policije, izvinjavaju se. Da ne bi placali carinu,
ostavljam

lazni Rolex u policiji i otkidam dugmad sa Fatine jakne da pokazem da
je

koristena. Niko iz familije ne prica sa mnom. Tvrde da je moja ideja o
povratku

veoma glupa. Carinik se smjeska, policajci se smjeskaju, taksista se
smije,

ja mislim da nesto debelo nije u redu. Nisu me cak pitali ni za
putovnicu,

domovnicu, sahovnicu... Pitam treba li mi viza, oni se svi grohotom
smiju.

Kazu, kak' ste vi Bosanci tak bedasti.



7. Januar

Oduzimaju nam avio-karte, pominju neki medudrzavni sporazum. Nije mi

jasno, bunim se k'o Grk u zatvoru. Odustajem, iz carapa vadim zadnje

dolarske rezerve. Odlucujem se na put autobusom. Taksista prima
dolare.

Sreca. Bas bih se obruk'o. Stizemo u zadnji cas na Kolodvor, banka jos

radi. Mijenjam dolare u kune za kartu i KM (valjda kilometre) za
prtljag.

U cekaonici svi puse, postaje neizdrzivo. Idem do klozeta da dodem
sebi.

Smrdi toliko da jedva stojim na nogama, nekako se dokopam izlaza.
Guramo

se na ulazu u autobus, neko je prodao visak karata, bice gusto mamu
im. Ja

pristajem na tri sjedista za cetiri karte, pod uslovom da prtljag
drzimo u

krilu. Bolje ista nego nista. Hajd', mislim se, nek' je ziva glava.





8. Januar

Ovo jaro moj pisem poslije. Hladno je bilo da bi pingvini u nesvjest
pali.

Al', opet, mislim se, kako je u Kanadi. Pokusavam zaspati, ne mogu,
muzicki

ukus sofera je gori od onog vec loseg predratnog. Neko povraca pozada.

Neko otvorio Argetu i otpakov'o kuhana jaja. Povraca mi se, da hoce

zaustaviti autobus. Autobus se zaustavlja na tri carine i tri
policije.

Oduzimaju mi koznu jaknu koju sam prije rata kupio u Turskoj. Ja sam

ukocen toliko da me policajci skidaju. Kakva noc.



11. Januar

Ovo pisem na kraju puta. Dva dana smo bili zaglavljeni na Makljenu.
Sreca,

neki iskusni putnik na ovoj relaciji je imao karton kuhanih jaja. Neki
svercer

pristaje da trampi paket argete za dzepni Nintendo. Glupan, ja platio
Nintendo

$4.99 na rasprodaji. Nismo gladni. Ja sam ukocen, svaki me misic boli.

Sad svi imamo mjesta jer je policija poskidala neke nevaljalce usput.



12. Januar

Stanica u Sarajevu. Tuga me uhvatila, sjetim se kako smo ovdje cekali
na

konvoj. Budale, ko nas je tjer'o. Pa, nece Bosna nigdje, a ni
Hercegovina.

Fali nam jedna torba. Jedna mi zena kaze da je vidjela neke momke kako

pretovaraju svijece i nesto se domundavaju oko nasih sjedista.

Prijavljujem policiji. Smije se policajac, neki mlad momak, grohotom,

svi mu se krnjatci vide. Kaze, dobro dosli kuci. Svi nam se zahvaljuju
na

stanici sto smo ih zabavili. Svi puse. Malo mi je zlo. Nude me picem,

odbijam da pijem na javnom mjestu, zakon je zakon. Oni se i dalje
smiju,

jedan pada sa stolice tako da polomi sve boce ispod stola. Miris
alkohola

me zapahne, istrcavam na cisti zrak.








13. Januar

Pokusavam prvi put da udem u "svoj" stan. Ne ide jarane moj.



14. Januar

Vec nekoliko puta pokusavam da udem u stan. Provodimo citav dan u
raznim

opstinskim kancelarijama, vadimo potvrde, pokusavamo da iznudimo nalog
za

iseljenje "stanara". Ne ide i gotovo.



15. Februar

Sudskom odlukom donosi se nalog o iseljenju tih nekakvih uljeza u
"nasem"

stanu. Pokusavam istjerati te nevaljalce. Vise smo dojadili rodbini,
ne

zna nam se ni za dan ni za noc. Danas kod ovog, sutra kod onog.



20. Februar

Donosim odluku. Idem u policijsku postaju na autobuskoj stanici.

Prepoznaju me, kazu da nisu usli u trag lopovima iz autobusa,

jos, i svi se grohotom smiju. Zamolim ih da mi pomognu, da imam
rjesenje

za stan, i nalog, i da nemam gdje spavati. Svi se smjesta pokupimo
odatle,

pozovemo posebnu jedinicu, usput ubijedimo pripadnike Unprotection -
Eye

For - Ass For - Na To - a da nam se pridruze, i u zdruzenoj akciji
ulazimo

u stan. Stan prazan. Nigdje nista. Ni parketa, ni lustera, ni bojlera,

nista. Al' jebi ga, svoje je svoje, ljubim stokove tako strasno da mi
se

usne lijepe za hladan metal.



28. Februar

Bas je nas svijet dobar. Sa prvog sprata donose nase cilime sto su
komsije

cuvale sest godina. Neko na podvoznjaku nasao nas televizor i otkupio
od

jednog svercera. Sa smeca donijeli nas bojler. Nadeno dosta nasih
slika,

predratnih. I moja diploma, zguzvana na mjestu odvaljenih pipa u
kuhinji.

Sve polahko dolazi na svoje mjesto. Vec pomalo i djeca razgovaraju sa

mnom. Fata je rekla da ce mi dati picke cim ponovo nabavimo krevet.

1. Mart

Danas sam vec poceo da radim u jednog privatnika. Ruke me bole jos od
onog

autobusa, imam puno unosenja, radim s robom. Fata pocela da sije kod
jedne

fine zene. I ona je, kaze, bila izbjeglica, u Sarajevo, trebalo joj je
dosta da dode

na svoje, ali, kaze, ako radimo vrijedno i imacemo. Imamo

dovoljno para da platimo dodatne casove djeci. Oni nisu jos u skoli,
do

septembra. Sada su nam dali dobru sansu da polazu ove razrede sto su

zavrsili u Kanadi i Americi, jer se to ovdje nista ne priznaje. Imaju

problema sa gramatikom. Ja jos imam problema sa politikom. Sreca,

televizor nam se cesto kvari pa ni ne pratimo vijesti. Ja ocekujem da
sa

dobrim znanjem jezika i sa vozackom dozvolom mogu dobit' fini posao za

neku medunarodnu organizaciju. Sve je super. Malo se nerviram, gdje
god

dodem, svi puse. Puse i to pravo. Na to se nikako ne mogu navici, k'o
da nisam

citav zivot zivio ovdje.



2. Mart

Pitate se, gdje cemo sad. Necemo nigdje. Ovdje nam je dobro, tako nam
i

treba. Dobro se dobrim vraca. Super je nama ovdje. Ne mogu nas odavde
vise

ni puskom otjerati.

Dobro nam je - dobro nam je u picku materinu.



n0b0dy

unread,
Nov 2, 2012, 2:48:52 PM11/2/12
to
Dana 31.10.12 21:16, alen1...@gmail.com je napisao:
> Dana srijeda, 20. veljače 2008. 17:21:34 UTC+1, korisnik Ivica napisao je:
>> Ima li neko u arhivi taj vic?
>> To je nastavak onoga iz Kanade.
>
Evo kompletne serije od 3 epizode:

Dnevnik jednog Bosanca


**********************************************************************************
1.dio - u Kanadi
**********************************************************************************
12 avg. --Uselili smo u nasu novu kucu u Kanadi. Tako sam uzbudjen.
Ovdje je tako lijepo. Planine su prekrasne. Jedva cekam da ih vidim
prekrivene snijegom.

14 okt. --Kanada. To je najljepsa zemlja na svijetu. Lisce je poprimilo
sve one divne nijanse zute i zelene boje. Vozio sam kroz prirodu i vidio
par jelena.Tako su graciozni. To su najljepse zivotinje na svijetu. Ovo
mora da je raj.

11 nov. -- Dan sjecanja (Kanadski drzavni praznik). Lov na jelene ce
poceti uskoro. Ne mogu da zamislim da netko moze ubiti tako divnu
zivotinju. Nadamse da ce ukoro snijeg. Tako je divno.

02 dec. -- Nocas je pao prvi snijeg. Ustao sam i vidio sve pokriveno
bjelim pokrivacem. Izgleda kao najljepsa razglednica. Izasli smo
napolje, ocistili stepeniste i prilazni put, a onda se grudvali (ja
pobjedio). Kada je prosla grtalica morali smo ponovo da ocistimo kapiju.
Koja divna zemlja. Volim
Kanadu.

12 dec. -- Nocas opet snijeg. Opet prosla grtalica i zatrpala kapiju.
Ovdje jeprekrasno.

19 dec. --Nocas opet snijeg. Nisam mogao izvesti auto da idem
naposao.Ovdje je zaista divno samo sam malo umoran od lopatanja. Opet
jebena grtalica.

22 dec. -- Opet padaju ona bijela govna!!! Dobio zuljeve od lopatanja i
ledja me bole. Ovaj majmun sa grtalicom kao da se krije iza coska i samo
ceka da ja ocistim ispred kapije. Supak.

25 dec. -- Sretan Bozic. Jos malo usranog snijega. Ako mi ikad padne
saka onaj peder sto vozi grtalicu, ubit cu ga. Mater im jebem sto ne
posipaju vise soli po cesti pa da se prije otopi.

27 dec. -- Nocas opet snijeg. Ne izlazim vec tri dana sem sto cistim
snijeg kad god prodje grtalica. Ne mogu nigdje ici, auto se zaglavio u
brdu snijega ispred kapije a i hladno je. Kazu da ce nocas pasti novih
30cm tih govana.

28 dec. -- Prognoza je bila losa. Palo je pola metra. Ako vako nastavi
nece se otopiti do ljeta. Grtalica se zaglavila i taj supak dosao kod
mene da trazi lopatu. Rekao sam mu da sam vec slomio sest lopata cisteci
ta govna sa vrata sto ih je on nabacio i zamalo da sam mu je slomio o glavu.

04 jan. --Najzad izasao iz kuce. Otisao do prodavnice da kupim nesto
hrane i kad sam se vracao udario kolima jelena. $3000 stete na kolima.
Te jebene nemani trebaju biti ubijene. Svugdje ih ima. Sto ih lovci ne
pobise jesenas?

03 maj --Odvezao kola kod mehanicara. Nevjerovatno koliko su zardjala od
jebene soli sto je posipaju svuda.

10 maj -- Selim na Floridu. Ne mogu ni zamisliti kako neko normalan moze
zivjeti u toj jebenoj Kanadi.


**********************************************************************************
2.dio – na Floridi
**********************************************************************************
12. Maj -- Stigli smo na Floridu. Uselili smo se u novu kucu. Tako je
velika ima sav komfort, luksuzna je a ima naravno i pool. Kako je ovdje
samo toplo i suncano. Vec sam zaboravio Kanadu. Volim Floridu.

20. Maj -- Ovdje su ljudi nevjerovatno dobri i uvijek se samo smiju.
Stvarno je Florida interesantna a ima puno interesantnih zivotinja. Bas
je fino toplo u ovaj tjedan sam se pregrijao od one k... Kanade.
Obozavam Floridu.

12. Juni -- Vec smo mjesec dana tu, vrijeme je jos uvijek toplo i jako
vlazno. Dobro da u kuci imamo klimu. Susjed mi je pricao kako u jednom
restauranu u blizini sluze dobrog aligatora. Kako mogu ljudi da jedu te
zivotinje, koje izviru iz doba dinosaura to ne mogu nikako razumijeti.
Vidjeli smo puno toga na Floridi, nevjerovatno je interesantna. Najvise
te volim, Florida

30. Juni -- Odkad smo dosli vrijeme se skoro nije mjenjalo uvjek toplo a
sad i pomalo suvise vlazno. Ali klima uredaj u kuci i u kolima radi
odlicno. Nocu nam jedino smetaju komarci, kojih ima u ovo doba puno.
Upoznao sam jos neke susjede stvarno su ljudi na Floridi dobri.

18. Juli -- Nevjerovatna vrucina i skoro 100% vlaga, za vikend idemo na
obalu. Nadam se na lijep provod..

20. Juli -- Kakva noc. Fata je u hotelu slucajno ostavila otvoren
prozor. Zamalo da me zivog nisu pojeli ti komarci. Kad se zelimo vratiti
kuci neko nam je ukrao kola. I tako ima da se vozim 100 kilometara
taksijem. Crnac taksista uvjek se samo smjeska, imam dojam da je on
ukrao kola. Stvarno ima kriminala na Floridi.

21. Juli -- Posle vracanja kuci, opet taksi i na posao, pa ja kao da
radim samo za ove taksiste. U firmi sef mi je rakao, da se ne smijem
dovoljno, ali kako da glupanu objasnim da nisam sklopio oka od onih
komaraca a kamoli da spominjem ukradena kola. Nevjerovatna vrucina.

30. Juli -- Vrucinski val je na maximumu, a nama je u kuci crkla klima.
I jos ovi komarci, jedino me spasi ujutro jedno kupanje da prozivim. Vec
kad hocu da se bacim u pool vidim u njemu aligatora od 3 metra!! Jos mi
je samo ta *****rija trebala, brzo zovem policiju da upitam sta treba da
radim Oni
kazu da ga pustim na miru da ce sam otici od gde je dosao. Poludjet cu.

31. Juli -- Vec ujutro neverovatna vrucina. Na poslu sam opet kao
prebijen. Sef, onaj ***** kaze da se uopste ne smijem i da to nije dobro
za konzumente. Jebo njega i njegove konzumente.

1. August -- Kakva vrucina. Vec drugi dan bez klime sto znaci i bez
spavanja. Sve ce da izgori samo komaraca ima sve crno i sve vise. Onaj
mrgan od 3 metre kao da je u mom poolu kampirao. Kazem cjelu pricu
susjedu, on se samo smije, kao uvjek, ***** mu materina.

12. August -- Ne mogu da zamislite tu vrucinu. Tu smo jos uvjek kao u
paklu a odkad smo dosli vrjeme je isto. Sef me bacio iz firme sa
osmijehom na licu i rekao da se konzumenti pobunili jer se nisam
dovoljno smijao. E tako sam ostao bez posla i na putu idem u kafanu kde
se propijem. Svi se meni i mojoj prici samo smiju, a osobito onaj
policajac koji me uhiti pijanog i trazi da mu platim 3000 USD. Majku im,
mrzim Floridu, prokleta bila.

13. August -- Petak, 13. Boze kakva vrucina. Vracam se kuci iz cuze bez
kola, posla i bez para. Mrzim taksiste Svi bezu sa osmijehom na licu, a
usput mi kazu da dolazi Mitch Legnem u kucu o kojoj jos uvijek ne radi
klima da malo razmislim o svemu. Odjednom neverovatan vjetar zapara zrak
i kuca
nema vise krova, jos minut dva i nema vise kuce Vjetar se poleze. Nemam
vise nista, samo je onaj aligator ostao u poolu. Sto ga nisu poklopali u
onom restoranu.... Susjedi se vracaju i sa osmjehom na licu kazu da imam
srecu da sam prezivio hurikana Mitcha. Opet je vrucina ko prije, a ja
bez svega mrzim Floridu selim se odavde. Vracam se u Sarajevo!!!


**********************************************************************************
3.dio - Dnevnik jednog Bosanca povratak u Sajarevo
**********************************************************************************
3.Septembar -- Naplatio pare od osiguranja. Zgadila mi se ova Amerika.
Kao i Kanada, uostalom. Ubjedjujem familiju da odemo u Disneyland.
Poslije cemo smisliti gdje ce mo i kako cemo.

10. Septembar -- Potrosio pare od osiguranja. Ne znam gdje cemo, djeca
bi vec trebala u skolu. Sinula mi je napokon pametna ideja. Zovem
rodbinu da me upute kako da kupim stan u Sarajevu. Ucimo ubrzano
gramatiku, ja vec uspjesno razlikujem ekavicu I ijekavicu. Djeca brkaju
meko, mehko i tvrdo c, zaboravljaju umetnuti h gdje treba,
palatalizacija im nijedna ne ide od ruke. Sta li ce od nas biti.

29. Oktobar -- Rodbina mi hitno odgovara da ima jedan sto bi prodao
knjizicu i da ima ope' jedan u Opstini koji bi pogurao za stan,
ukoliko... Prodali auto i kompjuter. Poslali pare za stan.

24. Novembar -- Papiri za stan u Sarajevu sredjeni, sreci nema kraja. Mi
smo bez para. Djeca ne idu u skolu. Svi pomazemo u obliznjoj
samoposluzi, imamo dovoljno za motel i kartu. Pripreme za povratak u
toku: gledamo u sobi CNN i pokusavama da shvatimo trenutnu politicku
situaciju. Ja imam problema sa razumijevanjem unutarnjih granica, nismo
se valjda za to borili. Kazu mi da malo puno naginjem na unitaristicku
politiku, a da opet nisam dovoljno ekstreman da mogu prezivjeti lako
politicku realnost. Kazu mi isto tako da ne serem

24. Decembar -- Posljednje pripreme za put. Uzeli najjeftinije karte, na
prvi dan Bozica, bice prazan avion. Tjeraju me da kupim Leviske, ne mogu
me vise gledati u dronjcima. Fino smo se svi obukli, ponijeli smo nesto
baterija, svijeca, mlijeka u prahu, kafe i dvije-tri cokolade, da
obradujemo nase. Posljednja noc na jebenom sjevernoamerickom kontinentu.
Nalet ga bilo, i onog ko ga otkri, o ove sto na njemu zive.

25. Decembar -- Prvi dan Bozica. Na putu do aerodroma blistaju ukrasi na
palmama. Samo da mi je docepati se aviona. Nalecem na Deda Mraza u
bermudama, saljem ga u neku stvar. Predajemo stvari, oduzimaju nam vrecu
sa rizom i otpakovane vrece mlijeka u prahu ... kazu supci, zabranjeno
po nekom njihovom zakonu. Ovo je vec prevrsilo mjeru. Psujem tecno. Oni
se smiju. Budale. Stjuardesa me upozorava pazim kako se ponasam nakon
sto sam ljubazno stisnuo pilota i vikn'o mu na uho: "Vozi Mujo!".

27. Decembar -- Amsterdam. Mmmm, osjecam miris Evrope. Zadrzavaju nas u
policiji, kazu istekla nam oba pasosa, i crveni, i plavi. "Ma, koji ste
mi vi ..." mislim se, ja - tamo se ja vise ne vracam. Fino mu kazem: "No
Amerika, no, niks, kaput, finito..." Prenocili na policiji. Uzelo nam
tariguz i svijece, kaze treba da prodje neko ispitivanje. Bas smo se
sjebali. U policiji upoznajemo puno naseg svijeta, svi idu na drugu
stranu. Svijece mogu s nama, tariguz ostaje, zapaljiva materija. Otkidam
malo papira sa jedne rolne, zlu ne trebalo. Niko ne primjecuje

31. Decembar -- Nakon dvije noci prespavane na amsterdamskom aerodromu,
evo nas na putu za Bec. Svi smo se vec medjusobno posvadjali. Optuzuju
me da sam ih sve uvalio u govna, bez njihove volje. Ubjedjujem ih da ne
seru i da ponavljaju gradivo, vec smo skoro kuci. Slecemo u Bec. Ah,
Wienna, Shtrauss, Waltzer, Dunau, jes' klinac. Policija nas odvaja na
poseban izlaz.

1. Januar -- Novu godinu docekao u krugu familije, u posebno ukrasenoj
celiji. Gledam novogodisnji koncert kroz resetke. Djeci poklanjam
cokolade, Fati sam uspio maznuti jedan tester na Free Shopu u Amsterdamu
- Gyvency for men. Svidja joj se. Mirise. Izgleda da ce nas pustiti vec
za dva dana. Hrana puno bolja od one u Amsterdamu. Vec sam skoro
zaboravio ona sranja sto smo jeli u onoj poganoj Floridi. Mekdonald,
Meklaud, Mekintos, Meksiko, to su samo neke od zabranjenih rijeci nakon
naseg groznog McDonald'skog iskustva.

6. Januar -- Zagreb. Servus lepi Zabreg moj, kaj se krije v mali toj.
Opet bajbok. Uvozenje opasnih materija, oduzimaju nam baterije. Brzo nas
oslobadjaju iz policaije, izvinjavaju se. Da ne bi placali carinu,
ostavljam lazni Rolex u policiji i otkidam dugmad sa Fatine jakne da
pokazem da je koristena. Niko iz familije ne prica sa mnom. Tvrde da je
moja glupa ideja o povratku. Carinik se smjeska, policajci se smjeskaju,
taksista se smije, ja mislim da nesto debelo nije u redu. Nisu ma cak
pitali cak ni za putovnicu, domovnicu, sahovnicu... Pitam treba li mi
viza, oni se svi grohotom smiju.
Kazu, kak' ste vi Bosanci bedasti.

11. Januar -- Oduzimaju nam avio-karte, pominju neki medjudrzavni
sporazum. Nije mi jasno, bunim se k'o Grk u zatvoru. Odustajem, iz
carapa vadim zadnje dolarske rezerve. Odlucujem se na put autobusom.
Taksista prima dolare. Sreca. Bas bih se obruk'o. Stizemo u zadnji cas
na Kolodvor, banka jos radi. Mijenjam dolare u kune za kartu i KM
(valjda kilometre) za prtljag. U cekaonici svi puse, postaje neizdrzivo.
Idem do klozeta da dodjem sebi. Smrdi toliko da jedva stojim na nogama,
nekako se dokopam izlaza. Guram se na ulazu u autobus, neko je prodao
visak karata, bice gusto. Ja pristajem na tri sjedista za cetiri karte,
pod uslovom da prtljag drzimo u krilu. Bolje ista nego nista. Hajd',
mislim se, nek' je ziva glava.

12. Januar -- Ovo pisem poslije. Hladno je bilo da bi pingvini u
nesvjest pali. Al', opet, mislim se, kako je u Kanadi. Pokusavam
zaspati, ne mogu, muzicki ukus sofera je gori od onog vec loseg
predratnog. Neko povraca pozadi. Neko otvorio Argetu i otpakov'o kuhana
jaja. Povraca mi se, da hoce zaustaviti autobus. Autobus se zaustavlja
na tri carine i tri policije. Oduzimaju mi koznu jaknu koju sam prije
rata kupio u Turskoj. Ja sam ukocen toliko da me policajci skidaju.
Kakva noc.

13. Januar -- Ovo pisem na kraju puta. Dva dana smo bili zaglavljeni na
Makljenu. Sreca, neki iskusni putnik na ovoj relaciji je imao karton
kuhanih jaja. Neki svercer pristaje da trampi paket argete za dzepni
Nintendo. Glupan, ja platio Nintendo $4.99 na rasprodaji. Nismo gladni.
Ja sam ukocen, svaki me misic boli. Sad svi imamo mjesta jer su policija
poskidali neke nevaljalce usput.

14. Januar -- Stanica u Sarajevu. Tuga me uhvatila, sjetim se kako smo
ovdje cekali na konvoj. Budale, ko nas je tjer'o. Pa, nece Bosna nigdje,
a ni Hercegovina. Fali nam jedna torba. Jedna mi zena kaze da je vidjela
neke momke kako pretovaraju svijece i nesto se domundjavaju oko nasih
sjedista. Prijavljujem policiji. Smije se policajac, neki mlad momak,
grohotom, svi mu se krnjatci vide. Kaze, dobro dosli, kuci. Svi nam se
zahvaljuju na stanici sto smo ih zabavili. Svi puse. Malo mi je zlo.
Nude me picem, odbijam da pijem na javnom mjestu, zakon je zakon. Oni se
i dalje smiju, jedan pada sa
stolice tako da polomi sve boce ispod stola. Miris alkohola me zapahne,
istrcavam na cisti zrak.

15. Januar -- Pokusavam prvi put da udjem u "svoj" stan.

16. Januar -- Vec nekoliko puta pokusavam da udjem u stan. Provodimo
citav dan u raznim opstinskim kancelarijama, vadimo potvrde, pokusavamo
da iznudimo nalog za iseljenje "stanara".

17. Januar -- Sudskom odlukom donosi se nalog o iseljenju tih nekakvih
uljeza u "nasem" stanu. Pokusavam istjerati te nevaljalce. Vise smo
dojadili rodbini, ne zna nam se ni za dan ni za noc. Danas kod ovog,
sutra kod onog.

25. Januar -- Donosim odluku. Idem u policijsku postaju na autobuskoj
stanici. Prepoznaju me, kazu da nisu usli u trag lopovima iz autobusa,
jos, i svi se grohotom smiju. Zamolim ih da mi pomognu, da imam rjesenje
za stan, i nalog, i da nemam gdje spavati, i da cu se ubiti na mjestu
ako nesto ne ucine. Svi se smjesta pokupimo odatle, pozovemo posebnu
jedinicu, usput ubijedimo pripadnike Unprotection - Eye For - Ass For -
Na To - a da nam se pridruze, i u zdruzenoj akciji ulazimo u stan. Stan
prazan. Nigdje nista. Ni parketa, ni lustera, ni bojlera, nista. Al'
jebi ga, svoje je svoje, ljubim
stokove tako strasno da mi se usne lijepe za hladan metal

26. Februar -- Bas je nas svijet dobar. Sa prvog sprata donose nase
cilime sto su komsije cuvale sest godina. Neko na podvoznjaku nasao nas
televizor i otkupio od jednog svercera. Sa smeca donijeli nas bojler.
Nadjeno dosta nasih slika, predratnih. I moja diploma, zguzvana na
mjestu odvaljenih pipa u kuhinji. Sve polahko dolazi na svoje mjesto.
Vec pomalo i djeca razgovaraju sa mnom. Fata je rekla da ce mi dati cim
ponovo nabavimo kreve'.

1. Mart -- Danas sam vec poceo da radim u jednog privatnika. Ruke me
bole jos od onog autobusa, imam puno unosenja, radim s robom. Fata
pocela da sije kod jedne fine zene. I ona je, kaze, bila izbjeglica, u
Sarajevo, trebalo joj je dosta da dodje na svoje, ali, kaze, ako radimo
vrijedno i imacemo. Imamo dovoljno para da platimo dodatne casove djeci.
Oni nisu jos u skoli, do septembra. Sada su nam dali dobru sansu da
polazu ove razrede sto su zavrsili u Kanadi i Americi, jer se to ovdje
nista ne priznaje. Imaju problema sa gramatikom. Ja jos imam problema sa
politikom. Sreca, televizor nam se cesto kvari pa ni ne pratimo vijesti.
Ja ocekujem da sa dobrim znanjem jezika i sa vozackom dozvolom mogu
dobit' fini posao za neku medjunarodnu organizaciju. Sve je super. Malo
se nerviram, gdje god dodjem, svi puse. Puse pravo. Na to se nikako ne
mogu navici, k'o da nisam citav zivot zivio ovdje.

2. Mart -- Pitate se, gdje cemo sad. Necemo nigdje. Ovdje nam je dobro,
tako nam i treba. Dobro se dobrim vraca. Super je nama ovdje. Ne mogu
nas odavde vise ni puskom otjerati. Dobro nam je - u picku materinu.



--
┌--------------------┐
│ nitko nije savrsen │
└--------------------┘
0 new messages