Nadanja

[Bruno HRUST.]

Nadanja

Uredno placanje daca i/ili nedaca (kao porez, danak i slicno, ili, pak,
„extortion money“, pa danak za „safe passage“, bilo kroz život ili gdje
drugdje mimo svaki­dašnjice ili svakidašnjeg života, svejedno) ... ne cini
te auto­matski i dobrim cov­je­kom nego samo jednim prosjecnim mediokritetom
koji eto ne zna drukcije pa si ne može pomoci; siguran sam da sve to ne bi
placao i pokoravao se da ne moraš. Spomenuto te cini samo poslušnim robom, a
u ocima vlasti i dobrim, pa možda i uzornim gradaninom družtva, ali ne nužno
i u ocima tvojih sugradana. Samo ti znaš o cemu se radi, a druge to ne
zanima. Izdaja koju pojedinac poci­ni prema naciji i Nacionalnom se ne može
nadoknaditi dacama; ali upravo je to što preostaje pojedincu kada se ovaje
odrece nacije i Nacionalnog: placanje do bezsviesti, a bez i malo nade u
bolje sutra.

Ne želiš mi reci da je to tvoja država zato jer istoj placaš ove dace i/ili
nedace, bez obzira na ime države i regalije iste? Ili si stvarno uvjeren da
je tvoja država jer si eto državljan iste; po tome je onda stvarno bogat
netko s više nego samo jednim državljanstvom; pogotovo ako ima firmu na
corporativnim temeljima u nekoliko država. Firma je možda i bogata u
materijalnom smislu, ali je on jadnik bez icega, osim onog Nacionalnog, koje
nosi u srcu, a koje za mnoge ne samo da ne vrijedi ni pišljiva boba nego im
je u vidu hipoteke na plecima, pa se neki toliko trude odreci istog što je
moguce prije i bolje. A, bez obzira na teret hipote­ke Nacionalnog i, bez
obzira držao se ti istog ili ga odbacio, ti si rob toj državi (bilokojoj),
te si rob istoj, i to nije tvoja država nego si ti njen podanik. Tu ne igra
ulogu tko je na vlasti - upravo da si ti na vlasti - ti si rob toj državi,
jer Nacio­nalno je jedini mehanizam kojim je moguce kontrolirati jednu
državu; a upravo je to Nacionalno odbaceno po mnogima. Sada imaju ljudi i
narodi države, koje su kontrolirane po Moderni, a one koje još nisu - kao na
primjer mnoge islams­ke države - Moderna ih nastoji pokoriti snagom oružja
tako da je u istim sam pakao. Kada se oslobode tog pakla - kojeg im je
priredila Moderna - onda je tim narodima puzati i moliti Modernu da ju ugura
u okvir od neke od njenih ins­stitucija - kao UN ili EU - tako da nikad
kraja; dok neki i dalje misle da je ipak država njihova. Misle, jer se
nadaju; a nada je prvi korak na putu razocaranja.

Bruno HRUST.
--
www.hrvat30.hrvat.name/INDEX.HTM

;-)