Dakle islo se u Gorski kotar, biciklima istraziti zelene Ravnogorske šume.
Vrijeme na pocetku puta katastrofalno, sa srijede na cetvrtak lijevalo
cijelu noc ko iz kabla (kao i cijeli taj tjedan) ali se nismo dali
pokolebati.
Stigli oko 11h u Ravnu Goru, ostavili stvari u sobi, navukli na sebe
biciklisticku opremu i odmah zapalili do TZ Ravna Gora po njihovu
fenomenalnu biciklisticku kartu. Stvarno, da su sve staze u Hrvatskoj tako
oznacene i da imaju takvu kartu - bili bi najjaca biciklisticka meka u
Europi.
Uglavnom, za one koji ne znaju, Ravna Gora je uredila 300 km šumskih staza i
oznacila ih fantasticno jednostavnim principom, a upravo zahvaljujuci tom
oznacavanju i karti koju pokupite u TZ mozete si sami planirati rute ovisno
o tome da li se zelite vise penjati, spustati ili ici po ravnom, da li
zelite makadam ili asfalt... ma fantasticno nesto!!
Krenuli na stazu nazvanu RAVNOGORSKIM ZELENIM ŠUMAMA, malo nas još tu i tamo
oprala kiša, ali ništa zabrinjavajuce... kad smo ušli nekih 15-ak kilometara
u šumu (skoro da više i nema tragova civilizacije tamo, osim makadamskog
puta) naletili na prvu zvijer... medvjeda, ali po nasu srecu na drugom putu
kojim tada nismo morali ici. Dva km kasnije naletili na drugog, skoro duplo
veceg, stajao nasred puta. Usrali se zivi, cekali pola sata nekih 30-ak
metara udaljeni, cekali da ode, ali nista. S obzirom da je vec bilo 3 sata,
a da nismo prosli ni trecinu staze, odlucili odustati i vratiti se.
Pametnije nego da jos koji puta moramo stati i da nas noc doceka u sumi.
Podvijena repa otisli doma, dotjerali se J i otisli u Bitoraj u Fuzine na
medvjedji gulas J Bila je to nevjerovatna satisfakcija, pobjeda nad barem
jednim medvjedom J Bio je prefin!!
Drugi dan rano ustajanje i kretanje na istu rutu s mišlju ILI CEMO MI JU
ODVOZITI ILI POGINUTI POKUSAVAJUCI.
Ne moram ni pisati s kojom smo se dozom opreza (citaj straha) vozili
skenirajuci svaki centimetar sume da opet iza nekog zavoja ne naletimo na
brundajucu grdosiju.
Tada nailazimo na totalno predimenzioniranu lesinu vepra i shvatimo da imamo
vise stvari zbog kojih moramo brinuti. Koji km kasnije nam nešto iz šume
pocne trcat uzbrdo prema nama i poveci jelen nam pretrci preko puta...
kasnije i bliski susret sa srnom, pa malo kasnije sa vukom koji se izgleda
vise bojao nas nego mi njega.
A onda opet show, medvjed nasred ceste... Cim mi je Pseto rekao da pazim,
da nam je medvjed na cesti, medvjed se prepao i brzinom munje pobjegao u
travu uz put, nekih desetak metara uz put koji moramo proci... usrani od
straha odlucujemo proci kraj njega, nema sanse da cemo se opet vratiti!!!
Okurazeni travaricom sjedamo na bicikle i vozimo se kraj medvjeda koji stoji
u travi ni deset metara od nas i prati nas pogledom. E imao sam osjecaj da
je ogroman, najvjerovatnije je i bio, ali smo uspjeli proci bez ikakvih
problema po nas ili po medvjeda J
Ne znam sto bi bilo da je napao, s obzirom da je od medvjeda najstroze
zabranjeno bjezati. Treba stoicki podnjeti napad pa sta bude. Pobjeci mu se
ne moze, tih 200kg mišića može potrčati do 55kmh, a ako krenes trcati onda
si gotov.
Ostatak puta prosao u dosta zamornom usponu (skoro 10 km konstantnog uspona)
i nevjerovatnom napinjanju ociju da bi primjetili bilo kakav movement u
sumi. Hvala Bogu, sve je proslo mirno. A uspon je vrijedio svake kapi znoja,
bili smo na vrhu Gorskog kotara!!! Spust prema Begovom Razdolju (najvisem
naseljenom naselju u Hrvatskoj) je bio zasluzena nagrada. Uslijedio je spust
u Mrkopalj, pa preko Starog Laza i par brutalnih uspona i isto takvih
spusteva povratak u Ravnu Goru.
Sve u svemu, fantastican dozivljaj, toplo preporucam. Mi planiramo u
skorijoj buducnosti opet neki vikend, svi ste dobrodosli da nam se
pridruzite, smjestaj je 130kn/osobi a hrana ovisi sta ulovimo u sumi J Kao
sto ste procitali, mi smo jeli medvjedovinu J
LP svima, sorry na poduljem postu
Slike na bajnarisima
Dom
> Sve u svemu, fantastican dozivljaj, toplo preporucam. Mi planiramo u
> skorijoj buducnosti opet neki vikend, svi ste dobrodosli da nam se
> pridruzite, smjestaj je 130kn/osobi a hrana ovisi sta ulovimo u sumi J Kao
> sto ste procitali, mi smo jeli medvjedovinu J
>
> LP svima, sorry na poduljem postu
>
Ma sta sorry - hvala ti i zadrzi ih dolaziti. Sada samo moram ovaj post
nekako sakriti od zene jer planiramo u ovakvim krajevima ne samo biciklirati
vec i nociti na turi koju spremamo za ljeto - gulp!
znaci polagano se penje brojka nas koji ce voziti ljetne duze ture i
spavati pored mrkih medzeda...ajd bilo bi lijepo srest neku ekipu taman
kad se smjestimo, skuhamo kavicu i to...
koja vam je ruta?
pozz
gdje ste uzeli sobu? kakve su cijene smjestaja?
> gdje ste uzeli sobu? kakve su cijene smjestaja?
A gdje si ti naucio kvotati?
Sobu smo uzeli ovdje
http://www.tz-ravnagora.hr/ProductDetails/129/lang/Croatian/Sobe-Duvnjak-Ravna-Gora.wshtml
Tamo sam bio s ekipom za Novu Godinu, vlasnici su super ljubazni, ugodne
grijane sobe i kupaonice, kuhinja dosta velika koju se moze koristiti - i
ono sto je svakom ozbiljnijem biciklistu najbitinije ogromna zaključana
garaľa iza kuće.
Cijena kad smo sad bili je bila 130kn po osobi/noc.
samo napomena jedna... medvjedi su nocna bica. danju jedu kako bi nocu imali
snage za "male nocne aktivnosti" (citaj naganjanje turista) :)
super zamisljena ruta, drzim fige da odete i dobro se provedete
DOm
pa ja bi isao, ali sa skracenom dvocjevkom zataknutom napred u malu futrolu
na vilji :)
i serum protiv ugriza medvjeda ;-)
ma nismo uopće stigli nikako reagirati, samo smo stajali i čekali..
Inače dosta često se vozim od Kamačnika prema Bijeloj kosi, Ravnoj
gori, Jasenku i šumari na koje naiđem kažu mi da oni skoro svaki da
vide medvjeda
To što ste naletili na vuka je stvarno privilegija je njih u Gorskom K
nema baš puno.
Mene je najviše frka veprova, do sad su uvijek bili oni ti koji su
bježali, ali ...
Vama je izgleda falio jo samo ris.
Posto ides cesto vjerojatno si se raspitivao o tome koliko su medvedi
opasni. Koliko znam nema bas nekakvih prica o napadnutim turistima, sumarima
ili rangerima. Cuo sam jednu da je rangera na Premuzicevoj iznenadila i
'osamarila' medvjedica, ali ne bas da je bilo zaista zrtava pomahnitalih
meda.
Isto koliko sam se informirao, vukovi ako ih se i sretne su plahi i opasni
samo u zimu, kada valjda znaju biti gladni. Gdje se malo tocnije informirati
o svemu tome? Mene nije strah jer ako me medo ubije, em mi skrati muke, em
idem na bolje mjesto, ali zenu nekako moram uvjeriti da ne odustane :)
--
Beware! Mountain biking is a dangerous sport. It can have a terrible effect
on your wallet and damage your relationships with loved ones as you attempt
to squeeze yet another 'essential' steed into the kitchen or spare room. It
can also have a significant effect on your social life; before you know it
you'll be discussing 'ratios', 'tyre choice' and the merits of 'SRAM' over
'Shimano' with your mates down the pub. You have been warned!!!
"Domagoj Malovic" <domagoj...@zg.tZNASE.hr> wrote in message
news:g28mrq$cl7$1...@ss408.t-com.hr...
> >Mene je najviše frka veprova, do sad su uvijek bili oni ti koji su
>>bježali, ali ...
Mi smo vjerojatno previse spori za vas a zbog trajanja rute cemo i namjerno
ici nogu na nogu. Takodjer meni je godisnji fleksibilan pa cemo vjerojatno
odluciti krenuti last minute - no kako sada izgleda druga polovica 7
mjeseca. Ja napisem kada imamo pa mozemo u boj s medvjedima. Mislim da to
nije neka frka, nasi mede nisu opasni kao US bratja, pogotovo ako radis
buku. Ja stoga u divljini uvijek pjevusim, osobito kada sam sam i kada
(uglavnom biciklom) skrecem iza prirodnih barijera na putu, gdje bih mogao
nekoga iznenaditi :)
Pozdrav,
Domi
P.S. Ja umirem od smjeha citajuci sve ovo (premda bi se isto usro pri
susretu, osobito mede u naletu) a Bibi vec prica kako moramo naci jos ljudi
da idu s nama :)
da je tad nesto naislo, Pseto ne bi trebo ni lijegat na pod, zvijer bi ga
jednostavno mogla ugrist za glavu i razbacat ga po ąumi, joą uvije
zakopcanog u bicikl :)
> da je tad nesto naislo, Pseto ne bi trebo ni lijegat na pod, zvijer bi ga
> jednostavno mogla ugrist za glavu i razbacat ga po ąumi, joą uvije
> zakopcanog u bicikl :)
hehe, kasnije bi nasli samo bottom bracket od bajka, pedale i batrljke od
nogu, onak oglobane malo...
Gospodin koji uglavnom pise je Ante Radoslović, koji je izgleda vrsni
poznavaoc krupne divljaci u Hrvata i od koga se moze stosta nauciti. Znam da
nas sve neke od ovih stvari svrbe :).
P:
Mozda malo uljecem u temu, ali ima veze sa zivotinjama, pa da iskoristim
priliku. Pitanje bi prvenstveno islo onima koji su iskusni po pitanju
poznavanja divljih zivotinja, pa i onih vecih zvijeri. Ante, ili netko
slicni, poznato je da divlje zivotinje bjeze od covjeka i da ne napadaju
osim u ekstremnim situacijama kada nemaju drugog izbora i sl. No zanima me
kakva je situacija po noci, npr. na Velebitu, na nekom mirnom proplanku,
spavam u satoru. E sad, da li je to opasnija situacija za mene, ili bas
suprotno. S jedne strane mislim si, nece zivotinja na covjeka samo tako, a s
druge, sire se mirisi hrane, mirno je i tiho, nema naglih kretnji, noc je i
najcesce vrijeme lova i hranjenja. I da skratim: Da li je covjek u satoru, u
snu, meta za divlju zivotinju (vuk, medvjed i sl.). Da li u slucaju
potvrdnog odgovora ima neki tips and tricks?
O:
Evo me, u mojoj omiljenoj temi i drago mi je da ju oľivljavaą. Kao prvo
Velebit je kod nas pojam divljine iako moram, naľalost, konstatirati da tamo
ima znatno manje vukova nego recimo u Gorskom kotaru osobito u risnjačko
snjeľnjičkom masivu.I druge je divljači malo, jedino medvjeda ima neąto viąe
nego drugdje (ne znam jedino za Ličku Pljeąevicu).
Vukovi nikad ne napadaju čovjeka osim ukoliko se radi o bjesnoj jedinci
(tada su sve ľivotinje potencijalno opasne) tako da u ąatoru sam u planini
od njih nema nikakve opasnosti, a područje Gorskog kotara i Velebita nije od
onih najugroľenijih bjesnočom u nas (poput recimo Banovine i Posavine).
©to se tiče medvjeda tu je malo situacija sloľenija. Ja spavam na Velebitu
noću sam u vreći bez ąatora, ali da netko ne kaľe da sam ga ja poslao, moram
reći da teoretski postoji stanovita (mala) opasnost od medvjeda. Medvjed se
u velikoj većini slučajeva jako boji čovjeka i bjeľi i od njegovog traga
jer ima vrlo loąa iskustva s nama (svaki odrasli je već bio nastreljivan),
tako da ako si barem s joą jednom osobom, tj da vas se čuje da razgovarate,
ako ne ostavljate baą med ispred ąatora itd. nema nikakve opasnosti. Nikad
ne ostavljati hranu na otvorenom. Jedino da baą naletią na nekog medvjeda
koji nema loąe iskustvo s ljudima, kojeg majka nije naučila oprezu (takvi su
uglavnom već mrtvi) i koji je jako znatiľeljan tada bi takav mogao biti
problematičan, ali ne zbog gladi već znatiľelje. Procjenjujem da takvih kod
nas gotovo da i nema. Ja sam imao jako puno susreta s medvjedima i
medvjedicama i nikad nisam imao problema s njima pa zato tako i savjetujem.
Generalno, idi slobodno na logrovanje i uľivaj, opasnosti gotovo da i nema
od zvijeri, ali se pripremi na način da spremią stvari i hranu i ne postavią
ąator u neku guduru iz koje nema izlaza osim preko tvog ąatora, već na
livadu i nema nikakve opasnosti. Moľeą, ali ne preporučam ukrugu od 20-tak
metara od ąatora na stijene ili stabla poąpricati malo dezodoransa i onda si
100% siguran. Ali bolje ne, već u sumrak izađi, smiri se igledaj, a tako i u
svitanje i moľda doľivią vrhunski doľivljaj.
O medvjedima:
Evo, na ljubaznu molbu cu odgovoriti i pokusati ponovo reci nesto o susretu
s medvjedom. Kao prvo medvjeda se nacelno ne treba bojati iako potencijalno
moze biti opasan.Oni koji ne zele susret s medvjedom i ne treba im takva
adrenalinska injekcija (meni npr. treba) trebali bi hodati u stanistu
medvjeda po uhodanim i uobicajenim stazama(markiranim), hodati danju, a ne u
sumrak ni nocu, zatim biti umjereno glasni tj. normalno razgovarati a ne se
derati da ih se cuje po okolnim vrhovima (sto je cesto slucaj). Ukoliko
vjetar puse u nasa ledja tj. u smjeru naseg kretanja tada gotovo sigurno
necete sresti medvjeda, dok je malo opasnije ako puse u vas tj. prema vama
tako da eventualno mozete prici medi vrlo blizu (unutar njegovog sigurnosnog
kruga) a da vas ne osjeti pa ga iznenadite. Nacelno, opasnost od susreta
postoji jedno ako je medvjed iznenadjen i u svom pokusaju bijega u soku sto
ste ga iznenadili ne vidi izlaz za sebe nego u napadu. Sigurnosni krug
unutar kojeg medo napada se razlikuje za svakog medvjeda. Mladi, neiskusni
medvjedi, zatim zenke s mladima imaju npr. siri krug unutar kojega se
smatraju ugrozenima od starijih, iskusnijih samaca. Prema mom iskustvu s
njima ako ste barem 7 do 10 m udaljeni od samca, a on ima mjesta za bijeg
odnosno barem 20 do 25 m od zenke s mladima nece napasti, vec se moze
eventualno dignuti na zadnje noge. Tada mozete biti sigurni da nece napasti
jer nikada nikoga (osim u filmu) ne napada u tom polozaju, vec to radi da
bolje osmotri situaciju i vas. Tada treba se lagano povuci polako u smjeru
iz kojeg ste dosli i relativno tiho se javljati tako da vas cuje i moze
pratiti kamo se udaljavate te eventualno dignuti ruke da vas bolje vidi. Ne
se derati ili ako ste blizu skljocati met6alnim zvukom(fotic) jer tako
mozete izazvati kontraefekt.Samo mirno, stalozeno i polagano povlacenje.
Ukoliko se gurate u grmlje, iza nekih stijenja, u procjepe, berete gljive po
zaraslim mjestima, ulazite u spilje ili kroz neki labirint stijenja i krsa
se probijate tada moze doci do vrlo bliskog susreta u kojem mozete CARU uci
unutar onog sigurnosnog kruga i eventualno prouzrociti njegov napad. U
slucaju napada treba ostati miran, napad docekati stalozen jer postoji m
ogucnost da se tokom kretanja prema vama predomisli i okrene, ali ako
nastavi treba se baciti na pod licem dolje i rukama pokriti glavu. On tada
najcesce vas malo njusi, ii brca sapama ili vas pokusava pokriti liscem i
zemljom a nakon nekog vremena ode. Ukoliko se s njm nadjete licem u lice u
neposrednoj blizini (oci u oci) sto se isto zna dogoditi pogotovo beracima
plodova, tada mirno treba izdrzati taj kontakt koji moze trajati i do pola
sata, ne se kretati(pogotovo ne naglo) ne glasno govoriti, eventualno
sapatom i cekati da medvjedu prodje sok i da se okrene i ode Tokom toga
perioda on moze bucno disati, puhati(najcesce), brundati, ali to treba
izdrzati mirno jer svaki vas nagli pokret ce izazvati napad, a zbog blizine
necete moci umaknuti kandjama i zubima. Znaci tko to ne zeli neka ne skrece
s puta i neka ne ide sam i pogotovo nocu kada je (primjetio sam) medvjed
puno hrabriji nego danju. Moram napomenuti da je ljeti medvjed puno
aktivniji danju nego u jesen ili zimu pa ga je lakse tada sresti danju.
Uglavnom, kao i sa svakom stvari i pojavom sto ju bolje poznas manje se
bojis i obratno. U planinu treba ici pametno i uvjek imati rezervnu
varijantu, upoznavati prirodne zakone i postovati snagu prirode(i medvjeda)
i nema opasnosti, odnosno, mnogo manje nego u gradu. Ako bude dodatnih
pitanja rado cu odgovoriti, a za sada toliko.
P:
Ante, evo dodatnog pitanja:
da li funkcionira (ako sretneą medvjeda noću) da ga zaslijepią baterijskom
lampom, pa on pobjegne ili bi sa tim napravio joą gore, da mečka totalno
podivlja?
Ante odgovara:
To funkcionira, ali treba isto biti oprezan. Najcesce tada brzo pobjegne i
cujes ga da u daljini rice i tuli od ljutnje. Medjutim, ponekad ako je
udaljenost premala to ga moze dodatno iznervirati(isti je slucaj s metalnim
zvukovima npr. zvuk foto aparata ili napinjanja puske na koje reagira
bijegom kad ih cuje s pristojne udaljenosti, ali ako mu napnes pusku odmah
iza uha tada moze i napasti) tako i svjetlost baterije. Ipak nacelno,
svjetlosti se jako boji i u uobicajenim slucajevima odmah bjezi.
Generalno, medvjed je pri susretu s covjekom uvijek u puno vecem soku od nas
i pun je straha te uvijek nastoji pobjeci ako ikako moze odnosno ako misli
da moze. Osim toga, svi nasi medvjedi stariji od 2 godine su vec bili
nastreljivani i nema niti jednog koji je kao odrastao ubijen a da u njemu
nema tragova prijasnjeg ranjavanja (npr. sacmom), tako da oni imaju veliki
strah od ljudi.
Brojnost ljudi u susretu s medvjedom ima vise psiholosko nego stvarno
znacenje. Naime, ako grupa ljudi (planinara) sretne medu ne smije ga se
pokusati opkoljavati(zaokruzivati) jer to moze izazvati napad, vec je puno
bolje stisnuti se, ostaviti dojam da vas je manje i da mu niste opasnost i
tada postoji sansa da ga dulje promatrate i uzivate u susretu a ne ga
zaokruzivanjem dodatno zastrasivati.Nadalje jedna vazna napomena, a to je da
se zimi i u rano proljece do svibnja ne treba gurati u jame, spilje, pecinei
procijepe jer mozete uznemiriti medvjetku u brlogu i nehotice izazvati
veliku tragediju tj. to da medvjetka u strahu napusti brlog sto znaci
sigurnu smrt za 1 do 4 medvjedica i time nanijeti veliku stetu prirodi, vecu
nego legalan odstrijel jednog odraslog medvjeda. Takav slucaj se dogodio
neki dan kod Rakovice kad je nadobudni speleolog usao u brlog i jedva
izvukao zivu glavu i jos se time hvali, a ne zna kakvu je neodgovornu
budalastinu napravio i koliko stete nanio populaciji medvjeda, tj prirodi.
Odličan post!
Ovaj vikend namjeravam isto tako do Ravne Gore. Nazalost, najavili su
ocajno vrijeme :(
> Koliko znam nema bas nekakvih prica o napadnutim turistima, sumarima
> ili rangerima.
Mozda zato jer nitko nije prezivio da ih isprica :)
daj fak of
da, i mi kad smo se vratili s tog "doľivljaja", iznenada smo se
zainteresirali za krupnu divljač :)
isto smo na nekom forumu naletili na ovo ąto si postao, čovjek je stvarno
super opisao sve moguće situacije i kako se ponaąati.
ono ąto je mene začudilo je da lokalno stanovniątvo uopće ne zna ponaąanje
ľivotinja i apsolutno su nam sve krivo rekli...
npr. kad smo neki bračni par (koji je bio u ąetnji ąumom) pitali ąta da
radimo kad sretnemo medvjeda i da smo ga upravo prije pola sata sreli, da
nam je stajao na putu i da smo se zbog njega morali vratiti - čovjek nam je
odgovorio sljedece:
- da mu ni slučajno ne smijemo prilaziti unutar 30m
- pitao je da li je bio na sve četiri ili je stajao uspravan, jer ako se
uspravi onda je (po njegovim riječima) kraj već blizu :) i medvjed je u biti
u stanju napada (!?)
- da uvijek trebamo sa sobom imati u dľepu petarde i ako ga vidimo - bacati
ih, ąto je po meni totalna suprotnost onoga ąto piąe Ante Radoslović o
iznenađivanju ľivotinje... mislim da ga se tako jedino moľe razdivljati i
razbucati, a tako jako prestraąena ľivotinja moľe učiniti svaąta
a ono ąto sam zaboravio napisati u reportu a ąto mi je bilo najsmjeąnije je
da smo tijekom voľnje naletili na nekoliko lovaca koji su (očito
bezuspjeąno) tumarali ąumom... nismo im imali srca reći da smo mi ne htjevąi
naletili već na sve i svaąta :)
poz ljudi, drago mi je da uľivamo svi skupa u ovoj temi
Dom
e, to ja zovem adrenalin :o
izvrstan tekst ... hvala!
pozdrav,
Smiljko
Ja to nazivam muda :)))) Ima jedna dobra slika susreta covjeka i i zivotinje
(forum HPS-a, zivotinje II) gdje je lik uslikao poskoka kapitalca, onako
izbliza, kako ga gleda. Zaista se divim takvim ljudima - cool. Ja pogotovo
zmije ne ljubim nesto previse.
/cut
Mogao bi ovo staviti na HRB web da ostane za pokoljenja.
--
Mario Pranjic
http://keeper.sharanet.org/
mirror 1: http://keeper.haerbe.net/
mirror 2: http://keeper.nymphomatic.org/
Ajd ti da jos ne ucim i Wiki, ruka ti se ne osusila :)
>Ajd ti da jos ne ucim i Wiki, ruka ti se ne osusila :)
Pa kolko laprdas na grupi, ti si sigurno mnogo telegentan pa ti i wiki
nece biti problem. :D
> daj fak of
Zasto? Tako govoris i teti u vrticu kad te uci ponasanju?