On 2.6.2012 2:17, Matija Nalis wrote:
> On Thu, 31 May 2012 07:02:49 +0200, Miljenko.Martinjak<
miljenko....@DELETEzg.htnet.hr> wrote:
>>> eksponencijalna funkcija nuzno vuce i eksponencijalno trosenje resursa kojih
>>> ima fiksna i ogranicena kolicina, iz cega slijedi da je samo pitanje koliko
>>> dekada treba da sami sebe unistimo do temelja sa takvim "konstantnim rastom".
>> Svjestan sam tog problema.
>
> Mislim da nisi svjestan. Probati cu obrazloziti nize.
Sa svime sto si ispod napisao prije nekoliko godina bih se u
potpunosti slozio, jer sam tada i sam tako shvacao problematiku, 100
posto onako kako si napisao. Nastavio sam se baviti s tom problematikom
i danas je drukcija situacija.
> (1) manje bitno - reciklaza uopce nije "silver bullet". Ne samo da stvari
> mozes reciklirati samo nekoliko puta i to sa gubitcima (npr. za papir do
> 7 puta
Nisam imao pojma da se moze cak toliko puta reciklirati. 8. put se
iskoristi kao celuloza i dodaje se nova 1/7 svjezeg drva u sustav
proizvodnje papira. Proizvodnja drva je prakticki beskonacna i
neiscrpiva na povrsinama koje su odvojene za tu namjenu, a ta je
povrsina razumljivo ogranicena, i na dulji rok prakticki konstantna.
Dakle proizvodnja ne moze biti veca od mogucnosti proizvodnje drva na
povrsinama koje smo odvojili za tu namjenu. Tu bi sad trebalo napraviti
preciznu racunicu, koliki je prirast na primjer drva eukaliptus koje
neke papirnice koriste za svoje potrebe na svojim plantazama, da se vidi
koje su mogucnosti i ogranicenja na dulji rok. Cak papir moze biti i
bitno manji problem, jer se potrosnja moze bitno smanjiti i zamijeniti
elektronckim tekstom. Precizne brojke su potrebne da bismo bili bolje
svjesni kakve su projekcije moguce. To je pitanje pametnog upravljanja
drzavom i resursima.
> u reciklazu moras uloziti dodatnu energiju
Energije ima u izobilju.
>
> (2) i beskonacno vise bitno - koliko posto resursa uspijes ustedjeti
> reciklazom [1] je *potpuno nebitno*:
>
> kao sto si i sam lijepo pokazao na primjeru konstantnog rasta, bez
> obzira koliko si nisko u nekom trenu (kao i koliko si puno ustedio
> reciklazom) ne utjece na krajnji rezultat uopce -- samo ga pomice
> nekoliko perioda dupliranja (nekoliko dekada u tvom procjenjenom
> konstantnom rastu od 7% godisnje).
Drukcija je prica s rastom ekonomije u uvjetima odrzavanja stalnog
broja stanovnistva. Neki se proizvodi proizvode u vecoj kolicini, a za
neke je samo u pitanju podizanje tehnoloske razine, bez trosenja vise
resursa. Za podizanje tehnoloske razine za sada ne vidim da postoji
granica, a za povecanje mase proizvodnje ta granica naravno postoji.
Kada se postigne granica mogucnosti rasta mase proizvodnje, rast je i
dalje moguc podizanjem tehnoloske razine.
>
>> Tu ce trebati obaviti mnogo vaznog posla.
>> No nisu svi sustavi takvi da se mogu potrositi.
>> Energije ima u obilju - vjetar, sunce, geotermalna, biomasa (celuloza),
>> vode ima u obilju i moze se reciklirati, sirovina ima u obilju i mogu se
>> reciklirati. U toj je prici vazno razviti pametan sustav upravljanja
>> resursima koji je odrziv na dugo razdoblje.
>
> Hvata me jeza. Na stranu sto biomasa nije nepotrosiva (ne uracanavanje
> iscrpljivanja zemlje
Zemlju racunam kao konstantu. Kolicina plodne zemlje se s pametniim
upravljanjem povecava. To sto se sada smanjuje rezultat je pogresnog
upravljanja, sto se moze promijeniti.
A i potrebe dodavanja mineralnih gnojiva
Na mineralna gnojiva uopce ne racunam. Ne smatram ih potrebnim,
iako, kad je u pitanju dusik, njega ima u prakticki neogranicenim
kolicinama.
> te da pitka "voda koje ima u izobilju" je vec danas
> problem u hrpi zemalja; sve to da zenamrimao...
Zivimo na vodenom planetu. Vode ima daleko vise od potreba ljudi.
Problemi s vodom samo su primjeri loseg upravljanja.
>
> No, vjetar, sunce, geotermalna, voda itd. su sve izvori koji (pa sve da
> prekrijes cijelu planetu od ruba do ruba s njima) su fiksni.
Fiksni, ali obilni. Energije i vode ima daleko vise na raspolaganju
od potreba ljudi.
>
> Trivijalna matematika pokazuje da ce fiksni broj, bez obzira koliko uzasno
> velik bio, iznimno brzo preteci eksponencijalna funkcija - bez obzira od
> koliko malog broja ista krenula.
Ne vidim nikakvo eksponencijalno povecanje potrosnje. To dobro
zvuci kao parola za zastrasivanje, no racunice u svim podrucjima koja
sam do sada razmatrao govore drukcije.
>
> Stoga, apsolutni *svi* sustavi su takvi da ce ih "konstantan rast" (citaj:
> exponencijalna funkcija) *uvijek* prerasti u ovom ili onom trenu (gdje su
> "ovaj" i "onaj" u slucaje isti vrlo blizu)
Rast u masi proizvodnje ima svoje granice. Za rast tehnoloske razine
ne vidim postojanje takve granice.
>
>> Povecani broj stanovnistva svakako znaci povecanje opterecenja na
>> okolis i na potrosnju resursa,
>
> Cudi me samo da smatras da se to moze rijesiti (world-wide zaustavljanje
> rasta populacije) "bez velikih poremecaja".
Polazim od pretpostavke da ogranicenje na dvoje djece za nikoga ne
prestavlja veliki stres. To je pitanje, barem kako mi se trenutno cini,
lakse rjesavati u razvijenim zemljama.
Tu je prioritet rjesavanje kompletnih razvojnih problema u cijelom
svijetu, i na tome ce trebati ozbiljno poraditi. Tema je preopsirna za
ubacivanje u ovaj thread.
>
> Primjeti da ako ne rijesis stvar globalno (na svjetskom nivou), nisi nista
> napravio. To kaj broj Hrvata ne raste nego ostaje konstantan ti apsolutno
> nista ne pomaze ako npr. Indijac u istom razdoblju nastanca 10 klinaca.
Da.
>
>> Tehnoloski razvoj ne znaci nuzno povecano trosenje resursa. Na
>> primjer, ne trebamo vece telefone koji ce trositi vise struje. Trebamo
>> mocnije spravice, a to se postize podizanjem tehnoloske razine, a ne
>> povecanjem potrosnje resursa.
>
> Zaboravljas da proizvodnja stalno novih spravica takodjer trosi resurse (na
> primjeru npr. mobitela - znacajno vise vise sto ce mobitel potrositi struje
> tokom svog radnog vijeka), a da "konstantni rast" BDP-a podrzumijeva
> exponencijalno sve vecu i vecu kolicinu proizvoda koji se proizvode i
> prodaju, i samim tim sve vece i vece kolicine resursa upumpane u proizvodnju
> istih (pa sve i da ne trose apsolutno nista energije za rad, dakle da i
> zaboravis elektroniku i sl. i razmisljas samo npr. papir ili flasirana voda
> ili stogod). Bez eksponencijalno rastuceg konzumerizma (i time rasipnosti,
> jer ako ti je dovoljno dobro nesto staro neces kupiti novo) nema niti
> konstantnog rasta.
Masa proizvodnje ne raste eksponencijalno. Novo ce biti bolje zbog
vise tehnoloske razine. Tu ne vidim kraj rastu, i potrebe za novim
proizvodima. A masa proizvodnje ce naravno biti ogranicena raapolozivim
resursima.
Resursi su razliciti, i s razlicitim ciklusima kroz proizvodnju,
potrosnju i ponovnoj uporabi. Granica potrosnje postoji, no tu treba
biti precizniji s brojkama. To je vrlo opsirna tema. Mogao bi na primjer
pronaci koji ti se problem s resursima cini kao najveci problem koji ce
najprije dovesti do velikih poremecaja, pa da provjerimo kakva je
situacija s brojkama oko tog problema.
>
> Dokle god trosak materijala i energije nije apsolutna nula i mogucnost
> proizvodnje beskonacna (i tu mislim beskonacna, a ne "jako velika tako da
> nam se cini da je se nikad nece moci potrositi) , konstantan rast ce te
> unistiti do temelja. Pitanje je samo da li par dekada prije ili poslije.
>
> [1] ukoliko postotak reciklaze nije 100%, mogucnost ponavljanja iste beskonacno
> puta bez gubitaka i troskovi reciklaze 0.00 kuna -- sto mahom nije moguce
> ostvariti u vecini slucajeva, zar ne?
Sve sto potrosimo ostaje na Zemlji. Nista nije izgubljeno. Sve se
moze ponovo iskoristiti. Zbob toga treba razvijati tehnologiju reciklaze
i pametno regulirati proizvodnju da se olaksa vracanje materijala u
ciklus proizvodnje. To je jedno od podrucja koje treba jos mnogo razvoja.