dusa
Iblis
Recimo u Postanku 2,7 pise: "Jahve, Bog, napravi covjeka od praha
zemaljskog i u nosnice mu udahne dah zivota. Tako postane covjek ziva dusa."
E, sad tu se (bar meni) javljaju dva pitanja:
Prvo, je li taj 'dah zivota' ljudska dusa ili je (cemu sam skloniji) to
nesto sto postoji u svakom zivom bicu (pa i u zivotinjama)?
Drugo, ne bi li - osobito ako taj 'dah zivota' shvatimo u nasirem smislu,
kao ozivljavanje (eventualno po
uzoru na ono medicinsko: usta na usta) odnosno kao sam zivot - dusa mozda
ipak trebala biti nesto vise, nesto s teoloskom (etickom, moralnom,
dobro-zlo) dimenzijom?
Iblis
Milos Bogdanovic
> Recimo u Postanku 2,7 pise: "Jahve, Bog, napravi covjeka od praha
> zemaljskog i u nosnice mu udahne dah zivota. Tako postane covjek ziva dusa."
> E, sad tu se (bar meni) javljaju dva pitanja:
> Prvo, je li taj 'dah zivota' ljudska dusa ili je (cemu sam skloniji) to
> nesto sto postoji u svakom zivom bicu (pa i u zivotinjama)?
Duh je Bozja zivotodavna sila, a dusha je prah koji je tim Bozjim duhom ozivljen.
Prismrti, dusa se ne odvaja od tela, vec duh:
"I vrati se prah u zemlju, kako je bio, a duh se vrati Bogu, koji ga je dao." (Propovednik 12,7)
Identitet duse se ne vezuje sa duh vec za prah, sto znaci da smrcu dusa prestaje da
postoji:
"Jer si prah, i u prah ces se vratiti" (1.Mojsijeva 3,19)
A kada Sveto pismo govori o vaskrsenju pravednika, tada kaze da
ce se oni obradovati tek po svom vaskrsenju, sto znaci da cobek bez svog
materijalnog tela nije ziva dusa:
"I poznacete da sam ja Gospod, kad otvorim grobove vase i izvedem vas iz
grobova vasih, narode moj. I metnucu duh svoj u vas da ozivite." (Jezekilj 37,13-14)
Tek tada ce i doci sud, a ne odmah posle smrti, kako veruju razne ljudske mitologije:
"Jer ide cas u koji ce svi koji su u grobovima cuti glas sina Bozjega, i izici ce koji su
cinili dobro u vaskrsenje zivota, a koji su cinili zlo u vaskrsenje suda." (Jovan 5,28-29)
Uostalom, da covek ima zivu dusu mimo svog mrtvog tela, bilo bi besmisleno da
biblijski plan spasenja zahteva tako veliku Isusovu zrtvu samo zato da bi ljudi dobili
svoje materijalno telo. Gubitkom tela dusa prestaje da postoji, i vecan zivot duse je
uslovljen njenim fizickim telom. Da nije tako, Bog bi napravio coveka zivog i bez
njegovog fizickog tela. Zasto bi mu On uopste dao telo, kada on moze navodno
da oseca muku pakla ili blagoslov raja i bez fizickog tela?!
Milos Bogdanovic
Gervasius Twinkleminkleson
"Milos Bogdanovic" <mi...@net.yu> wrote in message
news:01c1de15$55751320$LocalHost@default...
>
> Uostalom, da covek ima zivu dusu mimo svog mrtvog tela, bilo bi
>besmisleno da biblijski plan spasenja zahteva tako veliku Isusovu
>zrtvu samo zato da bi ljudi dobili svoje materijalno telo. Gubitkom
>tela dusa prestaje da postoji, i vecan zivot duse je uslovljen
>njenim fizickim telom. Da nije tako, Bog bi napravio coveka
>zivog i bez njegovog fizickog tela. Zasto bi mu On uopste
>dao telo, kada on moze navodno da oseca muku pakla ili
>blagoslov raja i bez fizickog tela?!
Zato da bi mogao misliti , da bi si naucio reci "ja jesam onaj koji jesam"
i da bi kao takav , odvojen od svijeta i slobodan , mogao (uciti) ljubiti .
Zivi covjek je zivi duh koji zivi u zivoj dusi koja zivi u zivom tijelu od
krvi i mesa . A ono o cemu Vi pricate je mrtvo ko Cedevita . Vas razum
budi postovanje , ali Vas um ga salje natrag na spavanje . Steta !
Sjedi , nedovoljan !
G.T.
Iblis
"Gervasius Twinkleminkleson" <gervasiustwi...@hotmail.com> wrote
in message news:a8r18c$okm$1...@garrison.globalnet.hr...
dusi koja zivi u zivom tijelu od krvi i mesa ."? Kako je taj duh u dusi a
dusa u tijelu? Sto se zbiva sa svim tim poslije smrti, u zagrobnom zivota, a
onda i na Posljednjem Sudu?
Iblis
"Milos Bogdanovic" <mi...@net.yu> wrote in message
news:01c1de15$55751320$LocalHost@default...
> grobova vasih, narode moj. I metnucu duh svoj u vas da ozivite." (Jezekilj
37,13-14)
>
> Tek tada ce i doci sud, a ne odmah posle smrti, kako veruju razne ljudske
mitologije:
>
> "Jer ide cas u koji ce svi koji su u grobovima cuti glas sina Bozjega, i
izici ce koji su
> cinili dobro u vaskrsenje zivota, a koji su cinili zlo u vaskrsenje suda."
(Jovan 5,28-29)
rijec: bas i nisam toliko dobar poznavatelj religioznih tema), mislim da je
u predkrscansko vrijeme (kod bliskoistocnih naroda) postojalo to vjerovanje
da se poslije smrti ceka u grobu do neke vrste Sudnjeg dana, tj. ponovnog
ozivljvanja. Ne znam da li to danas zastupa neki od smjerova u krscanstvu,
odnosno da li Zidovi vjeruju u to, ali to i nije toliko bitno (mada bih,
istina, volio da netko tko zna kaze nesto o tome).
Stvar je, naime, u tome da ako bi povjerovali da nema nikakvog zagrobnog
zivota sve do Sudnjeg dana, to neizostvano povlaci li za sobom da nema ni
raja, ni pakla ni cistilista, odnosno da su ne samo uzaludne nego i posve
nepotrebne nase molitve za mrtve, placanje misa itd. (A kad, tako gledano,
sa Sudnjim danom bude uspostvljen raj i pakao, tad cemo svi biti ili u raju
ili u paklu.) Kako vi gledate na taj problem, na mollitve za mrtve i sve
ostalo?
Iblis
"Milos Bogdanovic" <mi...@net.yu> wrote in message
news:01c1de15$55751320$LocalHost@default...
mislim da bih se vecim dijelom mogao sloziti s vasim misljenjem da je
ljudska dusa kombinacija tijela i duha (odnosno, kako i sami navodite, da
covjek bez svog materijalnog tijela nije ziva dusa) te da po Sudnjem danu
dolazi do njenog ponovnog uspostvaljanja kroz ponovno spajanje duha i
tijela.
No nikako ne bih mogao sloziti da je dusa prah (jer tijelo je prah) odnosno
da smrcu dusa prestaje postojati. Po mom misljenju, prestaje postojati
tijelo, a kako duh nastavlja zivjeti u zagrobnom zivotu (do Sudnjeg dana kad
ce se ponovo spojiti s tijelom) to dusa bar jednim (okrnjenim) dijelom
nastavlja zivjeti kroz taj duh (do ponovnog spajanja s tijelom).
Gervasius Twinkleminkleson
"Iblis" <Iblis@d.d> wrote in message news:a8rv4v$fvtn$2...@as201.hinet.hr...
> Bi ste li mogli pojasniti ovo "Zivi covjek je zivi duh koji zivi u zivoj
> dusi koja zivi u zivom tijelu od krvi i mesa ."
Bojim se da u ovom casu ne znam kako bih to mogao uciniti jasnijim nego sto
jest , a da se pri tom ne izgubi plodonosnost meditativne maglovitosti takve
jedne lijepe misli :-)
>? Kako je taj duh u dusi a dusa u tijelu?
Ne znam ... ( Ravnomjerno?:)
Sto se zbiva sa svim tim poslije smrti, u zagrobnom zivota, a
> onda i na Posljednjem Sudu?
Ne znam ni to .
Naravno , toplo preporucam i "drugo misljenje" :-))
Pozdrav,
G.T.
Iblis
"Gervasius Twinkleminkleson" <gervasiustwi...@hotmail.com> wrote
in message news:a8s63a$391$1...@garrison.globalnet.hr...
> Naravno , toplo preporucam i "drugo misljenje" :-))
(u svakom slučaju, hvala )
Ivan S.
Dusa je nesto sto mi ljudi ne razumijemo i necemo dokle god ne dodemo kod
Boga.
Ono sto znam je da DUSA i DUH nisu isto.
Hebrejima 4:12 kaze da Bozja rijec dijeli DUSU i DUH. Nadalje covjek moze
zivjeti bez Duha Bozjega jer se on prima krstenjem a ne rodenjem.
Jedan interesantan podatak za provjeriti je da danasnji znanstvenici nisu
uspjeli u nasem mozgu naci niti jednu celiju ili atom, stanicu,, nista sto
je sposobno pamtiti podatke i pamtiti ih. ZASTO????????????
Zato sto imamo DUSU koja je dio Boga koji nas drzi na zivotu i iz toga
crpimo znanje i sposobnosti, mi mozemo sastaviti covjeka iz razlicitih
dijelova ali niti jedan doktor ne moze pokrenuti to isto tijelo koje je
medicinski zdrvo i kompletno.
Toliko za sada>>>>>.
Ivan
Radoslav Prica
Jutar Milos!
>> Ako ima neka dobra dusa (he, he...) da mi objasni sto je to, zapravao, dusa.
>> Recimo u Postanku 2,7 pise: "Jahve, Bog, napravi covjeka od praha
>> zemaljskog i u nosnice mu udahne dah zivota. Tako postane covjek ziva dusa."
>> E, sad tu se (bar meni) javljaju dva pitanja:
>> Prvo, je li taj 'dah zivota' ljudska dusa ili je (cemu sam skloniji) to
>> nesto sto postoji u svakom zivom bicu (pa i u zivotinjama)?
>
> Duh je Bozja zivotodavna sila, a dusha je prah koji je tim Bozjim duhom ozivljen.
Ahaaaaaaaaaaaaaa!!!! Dakle PRAH ZEMALJSKI, ili drugim rijecima
materija Planete Zemlje je u stvari DUSA? Ako pise da je covjek
napravljen na sliku i priliku Boga, onda to znaci da je Bog
nacinjen od materije planete Zemlje??
Sad sam skuzio!
Daj mi jos samo objasni zasto se spominje u Bibliji i "DUSA" i
"PRAH ZEMALJSKI" kad je to jedno te isto??
*******FELIX*******
Milos Bogdanovic
> jest , a da se pri tom ne izgubi plodonosnost meditativne maglovitosti takve
> jedne lijepe misli :-)
Istina treba stvari da objasni, a ne da umiri savest svakog coveka pred njegovim
proizvoljnim konstrukcijama.
> >? Kako je taj duh u dusi a dusa u tijelu?
>
> Ne znam ... ( Ravnomjerno?:)
>
> Sto se zbiva sa svim tim poslije smrti, u zagrobnom zivota, a
> > onda i na Posljednjem Sudu?
>
> Ne znam ni to .
Mozemo li imati izgovor da ne poznajemo odgovor na ovako vazna pitanja?
Zar nam Bog nista nije javio preko svoje reci Biblije?
Ili nam se njeno tumacenje ne svidja, pa pokusavamo da ga zakomplikujemo
i ucinimo nerazumljivim, kao da nam Bog nije nista hteo kazati, i tako nas prepustiti
nasim pretpostavkama.
Sta se desava sa dusom posle smrti?
Bog nam je preko svoje Reci otkrio sledece:
Po smrti dusa se ne odvaja od tela, vec duh:
"I vrati se prah u zemlju, kako je bio, a duh se vrati Bogu, koji ga je dao." (Propovednik 12,7)
Da gubitkom krvi (smrcu tela) dusa prestaje da postoji, vidi se na osnovu veze
koju Bozja rec pravi izmedju pojma duse i pojma krvi:
"Jer je dusa svakoga tela krv njegova, to mu je dusa." (3.Mojsijeva 17,14)
Za razliku od covecje duse, ciji je opstanak i karakter definisan prahom zemaljskim (materijom),
duh predstavlja Bozju zivotodavnu energiju:
"Uzmes im duh svoj, ginu, i u prah svoj povracaju se. Posaljes duh svoj, postaju, i ponavljas lice zemlji." (Psalam
104,29-30)
Zapazimo da Pismo ne kaze: "Jer si duh i u duh ces se vratiti!", vec "jer si prah, i u prah ces se vratiti"
(1.Mojsijeva 3,19).
Identitet duse se ne vezuje sa duh vec za prah, sto znaci da smrcu dusa prestaje da postoji.
Sledeci citat jasno pokazuje razliku izmedju pojma duha i duse:
"A stvori Gospod Bog coveka od praha zemaljskoga, i dunu mu u nos duh zivotni;
i posta covek dusa ziva." (1.Mojsijeva 2,7)
Dok je covek mrtav, on nicega nije svestan:
"Jer zivi znaju da ce umreti, a mrtvi ne znaju nista niti im ima plate, jer im se spomen zaboravio.
I ljubavi njihove i mrznje njihove i zavisti njihove nestalo je, i vise nemaju dela nigde ni u cemu
sto biva pod suncem. ... jer nema rada, ni misljenja, ni znanja, ni mudrosti u grobu u koji ides." (Propovednik 9,5-6)
A tek po svom vaskrsenju dusa postaje svesna:
"I poznacete da sam ja Gospod, kad otvorim grobove vase i izvedem vas iz grobova vasih,
narode moj. I metnucu duh svoj u vas da ozivite." (Jezekilj 37,13-14)
Ovaj stih jasno pokazuje da ce Bog metnuti svoj duh u coveka tek u dan vaskrsenja, a ne ranije.
Sud se ne desava posle smrti, vec tek po vaskrsenju, prilikom Drugog Hristovog dolaska:
"Jer ide cas u koji ce svi koji su u grobovima cuti glas sina Bozjega, i izici ce koji su cinili dobro
u vaskrsenje zivota, a koji su cinili zlo u vaskrsenje suda." (Jovan 5,28-29)
Da posle smrti dusa pravednika odmah odlazi u raj, Isus ne bi rekao:
"Nego kad cinis gozbu, zovi siromahe, kljaste, hrome, slepce: I blago ce ti biti sto ti oni ne mogu
vratiti; nego ce ti se vratiti o vaskrsenju pravednih." (Luka 14,13-14)
Sotona je izmislio tu pricu da postoji zivot duse van tela, da bi tako coveku pruzio laznu nadu
da moze da se pokaje posle smrti, i ako za zivota bude gresio. Mnogi se tese da ce tek posle smrti
znati sta je prava istina, te da ce tada moci objektivnije da se postave po pitanju evandjelja, a sada
sebi daju lufta da grese. Medjutim, takvima Isus kaze da i kada bi videli, ne bi verovali. A kaze i to
da prelaz iz pakla u raj vise nije moguc posle smrti. Isus se posluzio jednom priricom i rekao: "I preko
svega toga postavljena je medju nama i vama velika propast, da oni koji bi htjeli odovud k vama prijeci,
ne mogu, niti oni otuda k nama da prelaze." (Luka 16,26)
Prvo lazno obecanje o besmrtnosti duse je sotona dao Evi u edemskom vrtu:
"Necete vi umreti!" Medjutim, Bog "koji jedini ima besmrtnost" (1.Timotiju 6,16) darovace je samo onima
koji je traze "trpljenjem dela dobroga". ( Rimljanima 2,7) A "koja dusa zgresi, ona ce umreti." (Jezekilj 18,20)
Kada bi Bog ovekovecio gresnika sa njegovim mukama u paklu, on bi ovekovecio greh.
Otkrio bi karakter nemilosrdnog, surovog i nepravednog sudije.
Zato Pismo kaze da ce sud biti srazmeran prema delima neporavednika, i konacan, a ne vecan u smislu trajanja
mucenja:
Nepravedni ce izgoreti kao strnjika (Isaija 5,24. Jovan 15,6). Istopice se kao da su od voska (Psalam 68,2).
Oganj ce ih pojesti (Otkrivenje 20,9). "I bice kao da ih nikada bilo nije." (Avdija 16.st.)
"Vise nece biti nikakve prokletinje." (Otkrivenje 22,3)
Milos Bogdanovic
Milos Bogdanovic
Pitanje je da li je u skladu sa Bozjim otkrivenjem, sa Pismom, da li je to Bozja istina ili nije.
> mislim da bih se vecim dijelom mogao sloziti s vasim misljenjem da je
> ljudska dusa kombinacija tijela i duha (odnosno, kako i sami navodite, da
> covjek bez svog materijalnog tijela nije ziva dusa) te da po Sudnjem danu
> dolazi do njenog ponovnog uspostvaljanja kroz ponovno spajanje duha i
> tijela.
> No nikako ne bih mogao sloziti da je dusa prah (jer tijelo je prah) odnosno
> da smrcu dusa prestaje postojati. Po mom misljenju, prestaje postojati
> tijelo, a kako duh nastavlja zivjeti u zagrobnom zivotu (do Sudnjeg dana kad
> ce se ponovo spojiti s tijelom) to dusa bar jednim (okrnjenim) dijelom
> nastavlja zivjeti kroz taj duh (do ponovnog spajanja s tijelom).
Zasto se nikako ne bi mogao sloziti? Sta te ometa u tome? Besmisao ideje,
ili neki unutrasnji osecaji?
M.B.
Milos Bogdanovic
> zivota sve do Sudnjeg dana, to neizostvano povlaci li za sobom da nema ni
> raja, ni pakla ni cistilista, odnosno da su ne samo uzaludne nego i posve
> nepotrebne nase molitve za mrtve, placanje misa itd.
Ima li ikakve pravde u tome da neko ode u raj, a izabrao je greh?
Ima li pravde da nekome molitva pomogne onda kada se zavrsila njegova
zivotna proba?
Moze li covek otici u raj na neki drugi nacin nego svojim dragovoljnim
pokoravanjem Bozjem Duhu u trenutku iskusenja?
Izbor Boga pod pretnjom pakla nije covekov dragovoljni izbor,
a ako ce covek posle smrti da se nadje u situaciji izbora, njegov
izbor bi tada svakako bio iznudjen, on bi izgubio slobodu volje.
Bog nikome ne trlja nos za vreme iskusenja u ovozemaljskom zivotu,
pa zasto bi to radio posle smrti?
M.B.
Milos Bogdanovic
zato sto sotona vise nije veran Bogu. Isto kao sto je Bog sveprisutan, ali ne vlada voljom bica
kroz koja "prolazi", izuzev ako mu se ona sama dragovoljno ne pokore.
> Nadalje covjek moze zivjeti bez Duha Bozjega jer se on prima krstenjem a ne rodenjem.
Po cemu si ti zakljucio da covek prima Duha Bozjeg samim cinom krstenja?
Da li po rodovima Duha?
Evo tih rodova:
"A rod je duhovni ljubav, radost, mir, trpljenje, dobrota, milost, vera, krotost, uzdrzanje; na to nema zakona.
A koji su Hristovi, raspese telo sa slastima i zeljama." (Galatima 5,24)
Ja nisam primetio da se na nekoga spustio takav duh upravo po njegovom krstenju, vec
onda kada se covek svojevoljno pokorio Bozjem Duhu, bez obzira na trenutak krstenja,
kojim zapravo covek treba samo da pokaze svoj vec ucinjen izbor.
Ne bi bilo pravedno da Bozji Duh "opseda" nekoga a da ga ovaj nije prethodno izabrao svojim htenjem.
M.B.
Milos Bogdanovic
> materija Planete Zemlje je u stvari DUSA? Ako pise da je covjek
> napravljen na sliku i priliku Boga, onda to znaci da je Bog
> nacinjen od materije planete Zemlje??
Bog je nacinio coveka po svom oblicju - sto znaci po svom karakteru
i sposobnoscu coveka da razume Bozji karakter.
> Daj mi jos samo objasni zasto se spominje u Bibliji i "DUSA" i
> "PRAH ZEMALJSKI" kad je to jedno te isto??
A ko je rekao da je to jedno te isto?
M.B.
Radoslav Prica
>> Ahaaaaaaaaaaaaaa!!!! Dakle PRAH ZEMALJSKI, ili drugim rijecima
>> materija Planete Zemlje je u stvari DUSA? Ako pise da je covjek
>> napravljen na sliku i priliku Boga, onda to znaci da je Bog
>> nacinjen od materije planete Zemlje??
>
> Bog je nacinio coveka po svom oblicju
Naravno.
> - sto znaci po svom karakteru
> i sposobnoscu coveka da razume Bozji karakter.
Oprosti.. di ovo u Bibliji pise??
>> Daj mi jos samo objasni zasto se spominje u Bibliji i "DUSA" i
>> "PRAH ZEMALJSKI" kad je to jedno te isto??
>
> A ko je rekao da je to jedno te isto?
Ti. Napisao si u dijelu kojeg si obrisao.. ne znam zasto.. da je prah
zemaljski i dusa jedno te isto. Procitaj SVOJU prijasnju poruku jako
pazljivo.
*******FELIX*******
Iblis
>
> "I vrati se prah u zemlju, kako je bio, a duh se vrati Bogu, koji ga je
dao." (Propovednik 12,7)
'tijelo' a nikako ne 'dusa'.
> Da gubitkom krvi (smrcu tela) dusa prestaje da postoji, vidi se na osnovu
veze
> koju Bozja rec pravi izmedju pojma duse i pojma krvi:
>
> "Jer je dusa svakoga tela krv njegova, to mu je dusa." (3.Mojsijeva 17,14)
upucivati samo na sam zivot, na zivotnu silu (koja postoji u svakom zivom
bicu).
> Za razliku od covecje duse, ciji je opstanak i karakter definisan prahom
zemaljskim (materijom),
> duh predstavlja Bozju zivotodavnu energiju:
> "Uzmes im duh svoj, ginu, i u prah svoj povracaju se. Posaljes duh svoj,
postaju, i ponavljas lice zemlji." (Psalam
> 104,29-30)
jedno (oboje su ta zivotodavana energija)
> Zapazimo da Pismo ne kaze: "Jer si duh i u duh ces se vratiti!", vec "jer
si prah, i u prah ces se vratiti"
> (1.Mojsijeva 3,19).
'praha' kao tijela a ne kao duse.
> Identitet duse se ne vezuje sa duh vec za prah, sto znaci da smrcu dusa
prestaje da postoji.
duse u cistilistu'. Dakle, u praksi se identitet duse nikako ne vezuje za
prah, a niti se misli da dusa prestaje postojati sa smrcu.
> Sledeci citat jasno pokazuje razliku izmedju pojma duha i duse:
>
> "A stvori Gospod Bog coveka od praha zemaljskoga, i dunu mu u nos duh
zivotni;
> i posta covek dusa ziva." (1.Mojsijeva 2,7)
nema veze s duhom - zar ne bi tad covjek bio 'ziva dusa' jos i prije no sto
mu Bog udanhne dah zivotni?
> Dok je covek mrtav, on nicega nije svestan:
>
> "Jer zivi znaju da ce umreti, a mrtvi ne znaju nista niti im ima plate,
jer im se spomen zaboravio.
> I ljubavi njihove i mrznje njihove i zavisti njihove nestalo je, i vise
nemaju dela nigde ni u cemu
> sto biva pod suncem. ... jer nema rada, ni misljenja, ni znanja, ni
mudrosti u grobu u koji ides." (Propovednik 9,5-6)
>
> A tek po svom vaskrsenju dusa postaje svesna:
>
> "I poznacete da sam ja Gospod, kad otvorim grobove vase i izvedem vas iz
grobova vasih,
> narode moj. I metnucu duh svoj u vas da ozivite." (Jezekilj 37,13-14)
> Ovaj stih jasno pokazuje da ce Bog metnuti svoj duh u coveka tek u dan
vaskrsenja, a ne ranije.
> Sud se ne desava posle smrti, vec tek po vaskrsenju, prilikom Drugog
Hristovog dolaska:
>
> "Jer ide cas u koji ce svi koji su u grobovima cuti glas sina Bozjega, i
izici ce koji su cinili dobro
> u vaskrsenje zivota, a koji su cinili zlo u vaskrsenje suda." (Jovan
5,28-29)
zagrobnog zivota. Jedno u kojem nema niceg sve do Sudnjeg dana i drugog gdje
se odmah poslije smrti ide bilo u raj bilo u pakao ili cistiliste.
> Da posle smrti dusa pravednika odmah odlazi u raj, Isus ne bi rekao:
>
> "Nego kad cinis gozbu, zovi siromahe, kljaste, hrome, slepce: I blago ce
ti biti sto ti oni ne mogu
> vratiti; nego ce ti se vratiti o vaskrsenju pravednih." (Luka 14,13-14)
"Zaista, kazem ti, danas ces sa mnom biti u raju!" (Luka 23,43)
Dakle, i oni koji zastupaju glediste da odmah poslije smrti postoji zagrobni
zivot, mogu u Bibliji naci dokaze za svoja stajalista. U krscanskoj je
praksi, bar onoj katolickoj, tih dokaza (ili 'dokaza') jos i vise.
> Sotona je izmislio tu pricu da postoji zivot duse van tela, da bi tako
coveku pruzio laznu nadu
> da moze da se pokaje posle smrti, i ako za zivota bude gresio. Mnogi se
tese da ce tek posle smrti
> znati sta je prava istina, te da ce tada moci objektivnije da se postave
po pitanju evandjelja, a sada
> sebi daju lufta da grese. Medjutim, takvima Isus kaze da i kada bi videli,
ne bi verovali. A kaze i to
> da prelaz iz pakla u raj vise nije moguc posle smrti. Isus se posluzio
jednom priricom i rekao: "I preko
> svega toga postavljena je medju nama i vama velika propast, da oni koji bi
htjeli odovud k vama prijeci,
> ne mogu, niti oni otuda k nama da prelaze." (Luka 16,26)
prijeci u raj (a moze i u pakao, ako netko cak i cistilistu ostane ustrajan
u grijehu).
> Prvo lazno obecanje o besmrtnosti duse je sotona dao Evi u edemskom vrtu:
>
> "Necete vi umreti!" Medjutim, Bog "koji jedini ima besmrtnost" (1.Timotiju
6,16) darovace je samo onima
> koji je traze "trpljenjem dela dobroga". ( Rimljanima 2,7) A "koja dusa
zgresi, ona ce umreti." (Jezekilj 18,20)
>
> Kada bi Bog ovekovecio gresnika sa njegovim mukama u paklu, on bi
ovekovecio greh.
>
> Otkrio bi karakter nemilosrdnog, surovog i nepravednog sudije.
>
> Zato Pismo kaze da ce sud biti srazmeran prema delima neporavednika, i
konacan, a ne vecan u smislu trajanja
> mucenja:
>
> Nepravedni ce izgoreti kao strnjika (Isaija 5,24. Jovan 15,6). Istopice
se kao da su od voska (Psalam 68,2).
> Oganj ce ih pojesti (Otkrivenje 20,9). "I bice kao da ih nikada bilo
nije." (Avdija 16.st.)
>
> "Vise nece biti nikakve prokletinje." (Otkrivenje 22,3)
nepostojanju pakla (odnosno o uskracivanju prava na zagrobni zivot za sve
gresnike) cini ne samo (meni osobno) simpaticnijom nego i humanijom, a samim
tim vjerojatno i jednom Bogu primjerenijom. Uistinu, zasto da se Bog bakce s
gresnicima, muci ih u paklu poput kakavog osvetnika itd., kad im
jednostavano moze izbrisati samim cinom smrti njihovih tjela.
Iblis
> > zivota sve do Sudnjeg dana, to neizostvano povlaci li za sobom da nema
ni
> > raja, ni pakla ni cistilista, odnosno da su ne samo uzaludne nego i
posve
> > nepotrebne nase molitve za mrtve, placanje misa itd.
>
> Ima li ikakve pravde u tome da neko ode u raj, a izabrao je greh?
dospiju u cistiliste mnogu se evetnualno 'kvalificirati' u raj, a na nacin
da se tamo (u cistilistu) pokaju za svoje grijehe itd. Oni koji poslije
smrti zavrse u paklu, tamo ostaju i poslije Sudnjeg dana.
> Ima li pravde da nekome molitva pomogne onda kada se zavrsila njegova
> zivotna proba?
samo blazi gresnici, mozda im nase molitve mogu pomoci da se pokaju itd.
> Moze li covek otici u raj na neki drugi nacin nego svojim dragovoljnim
> pokoravanjem Bozjem Duhu u trenutku iskusenja?
(najkasnije na Posljednjem sudu) kroz prste, jer glupo bi bilo da oni zavrse
u paklu skupa s ubojicama, silovateljima i ostalim teskim gresnicima.
> Izbor Boga pod pretnjom pakla nije covekov dragovoljni izbor,
(davati pomoc siromasima itd.) iz straha od Boga a ne iz ljubavi prema
drugom covjeku. Medjutim, kako je dobrih djela tako malo (osobito u
danasnjem svijetu), po meni su bolja i takva dobra djela nego nikakva.
> a ako ce covek posle smrti da se nadje u situaciji izbora, njegov
> izbor bi tada svakako bio iznudjen, on bi izgubio slobodu volje.
izbor. Bog ga jednostavno suoci s njegovim dobrim i losim djelima pa kojih
ima vise... Ako ima vise dobrih djela odlazi u raj, a ako ima vise losih ide
u pakao. Naravno, osim kvantitete vjerojatno se gleda i kvaliteta tih djela.
> Bog nikome ne trlja nos za vreme iskusenja u ovozemaljskom zivotu,
> pa zasto bi to radio posle smrti?
Iblis
odnosno
> > da smrcu dusa prestaje postojati. Po mom misljenju, prestaje postojati
> > tijelo, a kako duh nastavlja zivjeti u zagrobnom zivotu (do Sudnjeg dana
kad
> > ce se ponovo spojiti s tijelom) to dusa bar jednim (okrnjenim) dijelom
> > nastavlja zivjeti kroz taj duh (do ponovnog spajanja s tijelom).
>
> Zasto se nikako ne bi mogao sloziti? Sta te ometa u tome? Besmisao ideje,
> ili neki unutrasnji osecaji?
Prvo, prihvatanje takvog stava bilo bi u prevelikom raskoraku s (mojim)
trenutnim poimanjem krscanstva, jer (kao sto se vidi i iz drugih tvojih
poruka na ovu temu) to povlaci za sobom da nema nikakvog zagrobnog zivota do
Sudnjeg dana, odnosno da su naucavanja o raju, cistilistu i paklu pogresna a
sljedom toga i nase molitve za mrtve itd.
Drugo, ako su i dusa i tijelo prah, onda je jednostvanije govoriti samo o
tijelu (i duhu). Ili bolje receno, moje vidjenje duse kao kombincaije tijela
i duha ipak mi se (jos uvjek) cini uvjerljivijim.
Iblis
> > "PRAH ZEMALJSKI" kad je to jedno te isto??
>
> A ko je rekao da je to jedno te isto?
objasniti. Meni je ona ostala nejasna.
Milos Bogdanovic
> Termin 'krv njegova', ako se doslovno shvati cijela ta recenica, moze
> upucivati samo na sam zivot, na zivotnu silu (koja postoji u svakom zivom bicu).
Kontekst bukvalno govori o krvi, o razlozima zasto ne treba jesti zivotinjsku krv,
razlozi koji nisu samo zdravstveni (krv je prepuna bakterija i virusa, i otrova koje
oslobadja organizam), vec i simbolicki (svetinja zivota). Dakle, ko proliva krv, time
ubija zivot. Bez tela nema ni zivota duse. Dusa je ziva samo dok su telo i duh zajedno.
> Usporedbom prethodnog i ovog gore citata, prije bi se reklo da su dusa i duh
> jedno (oboje su ta zivotodavana energija)
Ne bi se onda koristili razliciti pojmovi, niti bi se upotrebljavali u razlicitim funkcijama.
> Sve je to lijepo, ali to se bolje i jednostvnije tumaci shvacajem tog
> 'praha' kao tijela a ne kao duse.
Prah je prah, a telo je telo. To su razliciti pojmovi.
Ako hoces da identifikujes dva pojma koja su razlicita, onda ti za takav princip razmisljanja
ne treba Pismo kao Bozje otkrivenje, jer onda mozes da ga tumaci svako kako hoce. Onda
bolje uzmi sam pa sam izmisljas ili umisljaj da ti je Bog dao drugacije i jasnije otkrivenje od
onoga koje je dao biblijskim prorocima. U Bibliji telo, prah, dusa i duh nisu isti pojmovi.
Zamisli da ja sutra umislim da su pojmovi Bog, covek i sotona isti pojmovi!
> > Identitet duse se ne vezuje sa duh vec za prah, sto znaci da smrcu dusa
> prestaje da postoji.
> Nisam bas siguran u to, jer kolike sam dosad izmolio molitvice upravo 'za
> duse u cistilistu'.
Hiljadu puta izmantrana laz nece postati istina.
Ima li ikakve pravde i smisla u tome da ponavljanje molitve za nekoga moze da
promeni njegovu sudbinu? Sta je sa postovanjem njegove volje? Sta je sa karakterom
Boga koji se "pali" na ponavljanje teksta molitve? Kada bi tako radio pred nekim
covekom, zeleci da steknes njegovo odobravanje i naklonost, ne bi li ti rekao da si lud
zato sto ga pravis budalom?
Razmisli malo o tvojoj predstavi o Bogu.
Uvek sam se pitao kako je moguce da u Islamu vecina naroda poveruje da ce otici
u raj ako se zrtvuje u ratu sa nekim drugim narodom. Shvatio sam kolika je moc vecine.
Kada vecina nesto veruje, onda se ljudi jako lako nekriticki povedu za njom i poveruju
u najvece ludosti. Kada sam se u ovome ratu toliko zrtvovao za raj, kako da u njega ne odem,
moze i neki islamski fundamentalista da zakljuci, slicno kao ti u vezi tih ponovljenih molitvi.
> Dakle, u praksi se identitet duse nikako ne vezuje za
> prah, a niti se misli da dusa prestaje postojati sa smrcu.
Kako si zakljucio suprotno od biblijskog teksta?
> > Sledeci citat jasno pokazuje razliku izmedju pojma duha i duse:
> >
> > "A stvori Gospod Bog coveka od praha zemaljskoga, i dunu mu u nos duh
> zivotni;
> > i posta covek dusa ziva." (1.Mojsijeva 2,7)
> To govori da je dusa kombincaija tijela i duha, jer da je dusa nesto sto
> nema veze s duhom - zar ne bi tad covjek bio 'ziva dusa' jos i prije no sto
> mu Bog udanhne dah zivotni?
Tacno! I kada se ta kombinacija raspadne po smrti, dusa prestaje da postoji, kao sto
nije postojala ni pre rodjenja.
> (...) Mislim da je to posljedica cinjenice da su u Bibliji prisutna dva vidjenja
> zagrobnog zivota. Jedno u kojem nema niceg sve do Sudnjeg dana i drugog gdje
> se odmah poslije smrti ide bilo u raj bilo u pakao ili cistiliste.
Mozes li naci neke primere za takvo vidjenje u Bibliji?
> A zar jednom od dvojice razbojnika raspetih s njim, sam Isusu ne kaze:
> "Zaista, kazem ti, danas ces sa mnom biti u raju!" (Luka 23,43)
Stvar je u nepostojanju interpukcije u to vreme.
Stih moze da glas i "Zaista ti kazem danas da ces biti sa mnom u raju"
Smisao je u naglasavanju da mu Isus danas u toj teskoj situaciji obecava
da ce biti u raju. A toga dana ni Isus ni razbojnik nisu mogli biti u raju.
Na krstu se umiralo do sest dana, pa su razbojnicima polomili kosti da ne bi pobegli
kada su spusteni sa krsta toga dana, a Isus nije otisao u raj sve do posle vaskrsenja,
sto se vidi iz njegove izjave prvoga dana Mariji da jos nije otisao ka Ocu.
> Dakle, i oni koji zastupaju glediste da odmah poslije smrti postoji zagrobni
> zivot, mogu u Bibliji naci dokaze za svoja stajalista.
Nadam se da je sada jasno da Biblija kao Bozja rec nije sebi protivrecna.
Postoji Bog i On je covecanstvu dao skup jasnih i medjusobno neprotivrecnih
otkrivenja. Da nas je Bog u vezi tih vaznih stvari ostavio neobavestenima, mogao
bi da se dovede u pitanje Njegov karakter ljubavi, ali Bog nam je otkrio sve sto je
za nas znacajno, posebno da bi nas sacuvao od iskusenja neprijatelja.
Sotona ne moze da ima koristi od verovanja u nesvesno stanje duse do vaskrsenja,
ali moze i ima velike koristi od suprotnog. Jedan od razloga zasto je coveku tesko
da poveruje u bukvalnu smrt u medjuvremenu do samog vaskrsenja je u njegovoj
necistoj savesti. Covek koji nije izmiren sa Bogom se plasi smrti, pa je verovanje
u besmrtnost duse pokusaj da se umiri njegova necista savest. Ona ko je ciste savesti
i ko zaista poznaje Boga, moze da verom u Njega prihvati svaku stvar koja ce ga snaci,
pun sigurnosti i poverenja u Boga. Tako vidimo da biblijsko verovanje nije izmislio covek,
jer nije prilagodjeno njegovoj slabosti, koja se vidi u svim ljudskim religijama, koje veruju
u kontinulanu besmrtnost svih dusa.
> U krscanskoj je
> praksi, bar onoj katolickoj, tih dokaza (ili 'dokaza') jos i vise.
Na primer?
> Pa iz pakla u raj uistinu nije moguce preci nego se samo iz cistilista moze
> prijeci u raj (a moze i u pakao, ako netko cak i cistilistu ostane ustrajan
> u grijehu).
Cisiliste ne postoji u Pismu, i njegovo postojanje bi sasvim osporavalo smisao prethodnog zivota, itd.
Molimo se Bogu da nam da mudrost (a ne znak) da razumemo Njegovu rec,
nezavisno od svih ljudskih interpretacija i nasih prirodnih strahova i gresnih naklonosti.
M.B.
Milos Bogdanovic
> Prvo, prihvatanje takvog stava bilo bi u prevelikom raskoraku s (mojim)
> trenutnim poimanjem krscanstva, jer (kao sto se vidi i iz drugih tvojih
> poruka na ovu temu) to povlaci za sobom da nema nikakvog zagrobnog zivota do
> Sudnjeg dana, odnosno da su naucavanja o raju, cistilistu i paklu pogresna a
> sljedom toga i nase molitve za mrtve itd.
Istina je vaznija od nasih navika, a usladjivanje a istinom uvek donosi i rasterecenje.
Kada me je Bog osvedocavao da treba voleti neprijatelje, mojoj gresnoj prirodi je to
buila teska hrana, ali kada sam se ponizio pred Bogom i oslonio na Njega, to sam
doziveo kao veliko rasterecenje. "Ne moram nikoga da mrzim. Ni one koji to zasluzuju!
Divno!" tako sam u sebi zakljucio i primio veliki blagoslov, ali tek kada sam doneo
odluku da po svaku cenu prihvatim Bozji poziv na ljubav prema neprijatelju. To je princip
za svaku poslusnost Bogu. Tek posle dolazi blagoslov. Kada bi dolazio pre nse odluke,
on bi opterecivao nasu savest i pritiskao nasu volju na nesto sto mi sami jos nismo izabrali.
Ako si zidao na pogresnim temeljima, vreme je da sto pre sam promenis temelje,
ne ocekujuci od Boga da ide protiv tvoje volje, jer je On jako nezan u postovanju nase
volje. On nikoga ne lomi, ni za zivota, ni posle smrti navodnom jacom svetloscu
istine dok budemo u cistilistu.
> Drugo, ako su i dusa i tijelo prah, onda je jednostvanije govoriti samo o
> tijelu (i duhu). Ili bolje receno, moje vidjenje duse kao kombincaije tijela
> i duha ipak mi se (jos uvjek) cini uvjerljivijim.
Dusa se vezuje za prah i zato sto je odlazenje u prah (smrt) vidljiv znak prestanka
egzistencije duse. Takodje, atributi duse su vezani za samu materiju, na primer,
gresne sklonosti se nasledjuju, a duh je samo Bozja zivotodavna energija.
> Ili bolje receno, moje vidjenje duse kao kombincaije tijela
> i duha ipak mi se (jos uvjek) cini uvjerljivijim.
To je logicno, ali ne treba mesati duh (zivotodavnu energiju) i dushu (svesnu licnost koja je
zapravo duhom ozivljen prah).
Mozda stvari pojasnjavaju sledeci stihovi:
"Jer sto biva sinovima ljudskim to biva i stoci, jednako im biva; kako gine ona,
tako ginu i oni, i svi imaju isti duh; a covek nista nije bolji od stoke, jer je sve tastina.
Sve ide na jedno mesto; sve je od praha i sve se vraca u prah." (Propovednik 3,19-20)
"Uzmes im duh svoj, ginu, i u prah svoj povracaju se. Posaljes duh svoj, postaju,
i ponavljas lice zemlji." (Psalam 104,29-30)
"Jer u smrti nema spomena na Tebe; u Seolu ko ce Te slaviti"
"Ne hvale Te mrtvi, Gospode, niti oni koji silaze u mesto cutanja"
"Jer nece grob Tebe slaviti, nece Te smrt hvaliti, i koji sidju u grob
ne nadaju se Tvojoj istini. Zivi, zivi, oni ce Te slaviti kao ja danas."
(Psalam 6,5; 115,17. Isaija 38,18-19)
Apostol Petar je na dan Duhova rekao o caru Davidu
"da umre, i ukopan bi, i grob je njegov medju nama do ovoga dana. ...
jer David ne izadje na nebo" (Dela 2,29.34)
Samo neke biblijske licnosti su zive vaznete ili vaskrsle pa vaznete na nebo,
kao sto su Enoh, Mojsije, Ilija, i jedna grupa prilikom samog Isusovog vaskrsenja.
Zato Pismo kaze da David nije na Nebu cak ni do posle Isusovog vaskrsenja.
Sledeci stih govori da nama jos nije pripravljeno mesto na nebu, i da cemo mi biti tamo gde
je Isus tek po Njegovom drugom dolasku i nasem vaskrsenju (ukoliko budemo bili spaseni):
"I kad otidem i pripravim vam mesto opet cu doci i uzecu vas da i vi budete tamo gde sam ja." (Jovan 14,3)
M.B.
Iblis
o
> > tijelu (i duhu). Ili bolje receno, moje vidjenje duse kao kombincaije
tijela
> > i duha ipak mi se (jos uvjek) cini uvjerljivijim.
>
> Dusa se vezuje za prah i zato sto je odlazenje u prah (smrt) vidljiv znak
prestanka
> egzistencije duse. Takodje, atributi duse su vezani za samu materiju, na
primer,
> gresne sklonosti se nasledjuju, a duh je samo Bozja zivotodavna energija.
>
> > Ili bolje receno, moje vidjenje duse kao kombincaije tijela
> > i duha ipak mi se (jos uvjek) cini uvjerljivijim.
>
> To je logicno, ali ne treba mesati duh (zivotodavnu energiju) i dushu
(svesnu licnost koja je
> zapravo duhom ozivljen prah).
I.
Iblis
"Milos Bogdanovic" <mi...@net.yu> wrote in message
Mislim da vrijedi razmisliti o tvojim rijecima. Ima tu nesto...
I.
Milos Bogdanovic
> > i sposobnoscu coveka da razume Bozji karakter.
>
> Oprosti.. di ovo u Bibliji pise??
Nema potrebe da pise, ako se razume.
Bozje oblicje se ne spominje za stvaranje zivotinja, a kako je jedino covek
sposoban da shvati slavu Bozju, ta razlika izmedju zivotinje i coveka otkriva
po kojim atributima je Bog stvorio sebi coveka slicnim. Zato zivitinja ni nema
iskusenja i odgovornost pred Bogom, jer ne moze da spozna Bozju ljubav da
bi je mogla odbaciti i biti kriva.
> >> Daj mi jos samo objasni zasto se spominje u Bibliji i "DUSA" i
> >> "PRAH ZEMALJSKI" kad je to jedno te isto??
> >
> > A ko je rekao da je to jedno te isto?
>
> Ti. Napisao si u dijelu kojeg si obrisao.. ne znam zasto.. da je prah
> zemaljski i dusa jedno te isto. Procitaj SVOJU prijasnju poruku jako
> pazljivo.
Napisah: "Duh je Bozja zivotodavna sila, a dusha je prah koji je tim Bozjim duhom ozivljen."
Dakle, nisam rekao da je to jedno te isto, nego da je dusha prah koji je tim Bozjim duhom
ozivljen. Ako nisam bio jasan, najiskrenije se izvinjavam.
Milos Bogdanovic
Slavica
pozdrav,
Slavica
"Iblis" <Iblis@d.d> wrote in message news:a8h551$c46b$1...@as201.hinet.hr...
Iblis
> pozdrav,
> Slavica
jer bi iritirao ljude, poslao bi pogresnu poruku. Nick Lucifer je pak vec
zauzet (mislim da na hr.alt.filozofiranje ima jedan Lucifer) tako da mi je
preostao samo Iblis. To bio onaj najednostavniji odgovor.
Ako si pak (ostalo mi je nejasno) vec znala sto sam pojam Iblis znaci pa se,
zapravo, pitas sto sam htio njime poruciti... Pa, ako pogledas starozavjetne
tekstove (recimo onaj slucaj s Jobom) vidjet ces da Bog salje Sotonu kao
svog sluzbenika koji ima zadatak da navodi ljude na zlo i tako ikusava
njihovu vjeru itd. E, ja sam se prepoznao u tom 'iskusava' :-))
Stvar je, zapravo, u tome da sam imam podosta religioznih dilema, ali da bas
i nisam pristalica tumacenju Biblije i krscanstva kao doslovno tocnih.
Dakle, nick Iblis je simbol moje zelje da (kroz dijalog s drugim osobama)
preispitam kako neke vjerske istine tako i svoje stavove o njima.
I.
p.s. Inace: da, do prije ovog rata bili smo zemljaci :-)
Radoslav Prica
>> > - sto znaci po svom karakteru
>> > i sposobnoscu coveka da razume Bozji karakter.
>>
>> Oprosti.. di ovo u Bibliji pise??
>
> Nema potrebe da pise, ako se razume.
Aha.. to je dakle TVOJE tumacenje i ono kako si TI shvatio te rijeci?
OKe.
>> >> Daj mi jos samo objasni zasto se spominje u Bibliji i "DUSA" i
>> >> "PRAH ZEMALJSKI" kad je to jedno te isto??
>> >
>> > A ko je rekao da je to jedno te isto?
>>
>> Ti. Napisao si u dijelu kojeg si obrisao.. ne znam zasto.. da je prah
>> zemaljski i dusa jedno te isto. Procitaj SVOJU prijasnju poruku jako
>> pazljivo.
>
> Napisah: "Duh je Bozja zivotodavna sila, a dusha je prah koji je tim
>Bozjim duhom ozivljen."
> Dakle, nisam rekao da je to jedno te isto, nego da je dusha prah koji
>je tim Bozjim duhom ozivljen. Ako nisam bio jasan, najiskrenije se
>izvinjavam.
Stvarno sam glup i ne razumijem sto si tu napisao.
Napisao si da je
"..... a DUSA je PRAH koji je tim Bozjim duhom ozivljen"
Dakle.. kako ja to shvacam:
Dusa = PRAH ZEMALJSKI koji je ozivljen Bozjim dahom.
Dusa = materija planete Zemlje (jer je covjek stvoren od praha ZEMALJSKOG)
koju Bog OZIVLJAVA svojim DAHOM.
Ili krace receno.. Dusa je OZIVLJENA materija. Ili Dusa je ZIVA
materija.
Sto sam pogresno skuzio?
*******FELIX*******
Milos Bogdanovic
Magarac pije vodu. Ja pijem vodu. Da li sam Magarac?
Ako ipak jesam, onda svakako nisam zato sto pijem vodu.
M.B.
Gervasius Twinkleminkleson
"Milos Bogdanovic" <mi...@net.yu> wrote in message
"Gervasius Twinkleminkleson" <gervasiustwi...@hotmail.com> wrote
> > Bojim se da u ovom casu ne znam kako bih to mogao uciniti jasnijim nego
sto
> > jest , a da se pri tom ne izgubi plodonosnost meditativne maglovitosti
takve
> > jedne lijepe misli :-)
>
> Istina treba stvari da objasni, a ne da umiri savest svakog coveka pred
njegovim
> proizvoljnim konstrukcijama.
Znanost objasnjava , istina postoji , a savjest se ne moze umiriti pred
proizvoljnim konstrukcijama . Moze se umrtviti , zanemariti ili mozda
zatrti,ali kad On govori kroz ljudsku savjest , onda govori istinu , i
ako biste slusali ( Njega kroz ) svoju savjest , onda bi znali da li
sam "dobrano ciljao istinu" kad sam govorio o zivom duhu i zivoj dusi .
Citirate :
> > > "Jer je dusa svakoga tela krv njegova, to mu je dusa." (3.Mojsijeva
17,14)
> > Termin 'krv njegova', ako se doslovno shvati cijela ta recenica, moze
> > upucivati samo na sam zivot, na zivotnu silu (koja postoji u svakom
zivom bicu).
i to Vam sluzi kao jedan od argumenata za dokaz da je dusa prah , iako bi se
lako moglo doci i zdravim razumom da Mojsije ipak nije bilo tko koji prica
bilo sto , i da se prije radi mozda o nesporazumu ili losem prevodu nego o
tome da je dusa prah . Biblija mozda jest doslovno istinita , ali moze li se
bas s v e na svijetu izreci konvencionalno ? Vi tumacite Bibliju kao
tehnicki prirucnik . Ali ni u tome niste dosljedni ; u istoj knjizi
Mojsijevoj , nekoliko redova prije Vaseg citata stoji kod zabranjivanja
jedenja krvi:
(3. Knjiga Mojsijeva 17,10 ) " Jer je dusa tijelu u krvi ; a ja sam vam je
odredio za oltar da se ciste vase duse ; jer je krv sto dusu cisti ."
Nije dusa nikakav prah !
Dusa je posrednik izmedju "boga u svakom covjeku" i tjelesnosti
kojom taj bog treba nauciti vladati , a to vladanje treba izvoditi
pomocu dusevne snage . Tri su snage kojima se to treba
izvesti : nadom , koja je snaga misljenja , zatim ljubavlju ,
koja je snaga osjecanja , i vjerom , koja je snaga htjenja
odnosno djelovanja .
A ono mjesto , onaj segment ljudskog tijela, onaj organ u kojem je dusa
"usidrena" , to je krv .
Nadam se da me sada bolje razumijete , i da ta moja nada nije samo prah koji
cete otresti sa ovog posta kada ga procitate .
> Sta se desava sa dusom posle smrti?
> Bog nam je preko svoje Reci otkrio sledece:
> Po smrti dusa se ne odvaja od tela, vec duh:
> "I vrati se prah u zemlju, kako je bio, a duh se vrati Bogu, koji ga je
dao." (Propovednik 12,7)
> > Da gubitkom krvi (smrcu tela) dusa prestaje da postoji, vidi se na
osnovu veze
> koju Bozja rec pravi izmedju pojma duse i pojma krvi:
> > "Jer je dusa svakoga tela krv njegova, to mu je dusa." (3.Mojsijeva
17,14)
> Za razliku od covecje duse, ciji je opstanak i karakter definisan prahom
zemaljskim (materijom),
> duh predstavlja Bozju zivotodavnu energiju:
Da ovo citam prvi put i izolirano , pomislio bih da ste neki Kinez ili jogi.
> Zapazimo da Pismo ne kaze: "Jer si duh i u duh ces se vratiti!", vec "jer
> si prah, i u prah ces se vratiti"
> (1.Mojsijeva 3,19).
U istom dijelu , malo ranije , Gospodin Bog proklinje zmiju (3:14) " ...da
si prokleta ...na trbuhu da se vuces i prah da jedes do svojega vijeka !" ,
a zatim u 3,22 : "I rece Gospodin Bog : eto , covjek posta kao jedan od NAS
.....itd"
Da li to znaci da je Gospodin Bog osudio zmiju da jede samo pijesak ,
a onda je posandrcao i poceo si govoriti u mnozini?
Jer , "zapazimo" da Pismo ne kaze da Bog nije posandrcao , niti da se
udavi ne hrane pijeskom !
> Sledeci citat jasno pokazuje razliku izmedju pojma duha i duse:
>
> "A stvori Gospod Bog coveka od praha zemaljskoga, i dunu mu u
> nos duh zivotni;
> i posta covek dusa ziva." (1.Mojsijeva 2,7)
Ovako nesto sam vec cuo od Jehovinih svjedoka .
Medjutim , u gornjem tekstu se u o p c e n e g o v o r i o d u h u
i d u s i , vec se zeli reci da mi disuci kroz nos istinski udisemo iz
atmosfere nesto sto je nazvano "duh zivotni" , i da je to prvi put
pocelo kad je bio "stvaran" covjek .
>
> Dok je covek mrtav, on nicega nije svestan:
>
Opa ! Zelite li reci da se sjecate unatrag do svoje prosle inkarnacije , ili
ste to mozda nekako "vidjeli" ili barem razgovarali s nekim mrtvacem ?
Ako je odgovor trostruko "ne" , kako ste onda dosli do takvog zakljucka ???
> Sotona je izmislio tu pricu da postoji zivot duse van tela, da bi tako
coveku pruzio laznu nadu
> da moze da se pokaje posle smrti, i ako za zivota bude gresio. Mnogi se
tese da ce tek posle smrti
> znati sta je prava istina, te da ce tada moci objektivnije da se postave
po pitanju evandjelja, a sada
> sebi daju lufta da grese. Medjutim, takvima Isus kaze da i kada bi videli,
ne bi verovali.
Interesantan ste Vi covjek ... Sotona je izmislio pricu da postoji zivot
duse izvan tijela da bi ljude prevario i "uspavao" ?
Pa ja tu pomisao o zivotu duse izvan tijela nalazim upravo razbudjujucom ,
poticajnom za razmisljanje , ispitivanje , traganje ! Kako to objasnjavate ?
Pozdrav,
Twinkle
angela
U knjizi Postanka postoje dva različita izvjeątaja o stvaranju svijeta i
čovjeka, jedan do drugog. Oba izvjeątaja o stvaranju čovjeka proľima ISTA
misao: "Čovjek je
stvoren na sliku Boľju", ili "u čovjeku ima neąto Boľansko". Ta je misao
prisutna u cijelom Svetom Pismu, i to je pretpostavka za razumijevanje
istog. Upravo ta kvaliteta daje čovjeku sposobnost da postane "dionikom
Boľanskih dobara". Kada ne bi vjerovali da u nama ima neąto Boľansko, ne bi
ni znali da postoji neąto jače od materijalnog svijeta.
©to je to Boľansko ąto postoji u svakom čovjeku? Njegovo srce? Njegova duąa?
Njegov razum? Njegova snaga? Njegova sposobnost da ljubi? Ili sposobnost da
diąe?
Koji od ovih segmenata ....... je ono Boľansko u čovjeku....? Ili su moľda
svi? Sloľiti ćete se da riječ "duąa", vrlo laički rečeno, objedinjava sve
gore rečeno, ono ąto postoji u čovjeku, i čini ga posebnim, različitim od
drugih ljudi. I različitim od ľivotinja, koje nisu stvorene na sliku Boľju.
(Ali ipak diąu.)
U svakom slučaju, ako priznajemo da je čovjek biće koje je stvoreno na sliku
Boľju, onda priznajemo da u čovjeku ima neąto "Boľansko". Tko nam kaľe da to
neąto
nije - besmrtnoooooo......??? Jer sve ąto je Boľansko je i besmrtno.
Pisac knjige Postanka, istina, razlikuje "duh Boľji" od "ľive duąe". Kaľe,
Bog je udahnuo Duh, i tada je čovjek postao "®iva duąa".
Zaąto pisac Postanka razlikuje te dvije stvari? Zato jer smatra da je Boľji
duh neąto veće od ľive, ljudske duąe. Sasvim opravdano.
Unatoč tome, te su dvije stvarnosti, za pisca knjige Postanka, povezane.
Boľji duh i "ľiva duąa" su ...
recimo slični. (Moľda od iste materije:)))) (kao mi i snovi......)
Ono ąto pisac Postanka NE kaľe je: ąto biva sa tom "ľivom duąom" nakon smrti
tijela. On NE kaľe da ona prestaje ľivjeti, niti da nestaje.
On govori o njenom postanku, ali ne i kraju... Dakle, odgovor na pitanje ąto
biva s duąom moramo traľiti
negdje drugdje u Bibliji.
Dalje, citirali ste Levitski zakonik 17, 14: krv se smatrala sjediątem
®IVOTA u svakom
biću. Nije potrebno analizirati krvnu sliku da bi se shvatilo odakle ta
predodľba. Zamislite si čovjeka koji prije 3000 godina ne zna puno o
anatomiji. Jedino ąto zna jest da kad čovjeku ili nekom drugom biću istječe
krv, taj čovjek, ili
neko drugo ľivo biće viąe ne ľivi. Za njega ne postoji način da se ta krv
vrati u vene i arterije. Dakle - krv znači ľivot, a ľivot (nefesh - hebr.
riječ koja označava "duąu", ima puuuuno značenja) dolazi od Boga.
Zaključak - krv je sveta. I to je pretpostavka na kojoj počivaju kultni
propisi starog Izraela.
Međutim, ne moľemo se tu zaustaviti. Kultni propisi nam nisu dovoljni za
upoznavanje cijele biblijske
antropologije, jer se ona uzdigla iznad starog hramskog kulta.
Idemo dalje. Gdje li se u Bibliji skriva odgovor na pitanje o besmrtnosti
duąe?
Citirali ste Propovjednika koji ZNA da se "prah vraća u zemlju, a duh se
vraća Bogu koji ga je dao" (12,7).
Oprezno s Propovjednikom! Taj isti Propovjednik kaľe (Propovjednik 3,
21-22): "Tko zna da li dah ljudski uzlazi gore, a dah zvijeri silazi dolje k
zemlji? ... Tko će dovesti čovjeka do toga da dozna ąto će biti poslije
njega?". Ironizira na svoj račun.
Propovjednika moľemo shvatiti ako shvatimo njegovu ... genijalnu ironiju,
koja postaje jasna ako ga tumačimo u ąirem Biblijskom kontekstu.
U taj ąiri kontekst spada i jedan citat kojeg nisam primjetila u vasoj
diskusiji. Ispravite me ako sam bila povrąna.
Mudrost 3, 1-3
"A duse su pravednika u ruci Bozjoj, i njih se ne dotice muka nikakva.
Ocima se bezboznickim cini da oni umiru,
i njihov odlazak s ovog svijeta kao nesreca,
i to sto nas napustaju kao propast.
Ali oni su u miru....
Ako su u ocima ljudskim bili kaznjeni,
nada im je puna besmrtnosti...."
Mislim da bi se i Mojsije i Propovjednik, koliko ih ja poznam, sloľili nad
ovim tekstom.
angela
p.s. nemojte shvatiti ovaj moj prilog kao pretenziju da dam odgovor na ono
ąto se čovječanstvo pita već par tisuća godina. Ovo je samo pokuąaj
ukazivanja na sloľenost Biblijskih tekstova, kojima se olako sluľimo.
Radoslav Prica
>> Sto sam pogresno skuzio?
>
> Magarac pije vodu. Ja pijem vodu. Da li sam Magarac?
> Ako ipak jesam, onda svakako nisam zato sto pijem vodu.
Lijepo receno, ali mi probaj odgovoriti na pitanje koristeci pojmove
dusa, duh, prah, udahnuti..
*******FELIX*******
PROPHET
covjek... stvoren na sliku bozju
bog.... trojedin
covjeka cine duh, dusa i tjelo
boga cine otac, sin i duh bozji i to troje je jedno.
zivotinju cune dusa i tjelo dakle zivotinja nema duha.
duh je komponenta koja ostvaruje direktnu komunikaciju s bogom
tjelo je propadljivo,materjalno...itd.
dusa su nasi osjecaji, nase misli dakle sve sto mozemo percipirati.
covjek kao trojedino bice mora izbalansirati (uravnoteziti) sve tri
svoje sastavne komponente dakle mora odrzavati tjelo u pristojnoj
kondiciji, nesmije pusiti, piti i raditi stvari koje bi narusile
stanje njegovog tjela zatim mora radit stvari koje su za njegovu dusu
da bi psihicko stanje ostalo uravnotezeno.
za dusu znaci raditi stvari u kojima uzivamo tj. koje volimo a to mogu
biti npr. planinarenje, .... neznam to ovisi od covjeka do covjeka.
a duh se "hrani" pri komunikaciji sa bogom pa prema tome ako sve tri
komponenta koje cine covjeka nisu izbalansirane covjek osjeca prazninu
tj. osjeca da mu nesto u zivotu fali.
Milos Bogdanovic
> odredio za oltar da se ciste vase duse ; jer je krv sto dusu cisti ."
Krv cisti fizicki organizam od fizickih otrova, i zato ju je opasno konzumirati kao hranu.
Takodje, ta ista fizicka krv predstavlja simboliku i Hristove krvi ociscenja, kao i simbol zivota.
Kada se kaze da krv ociscava, pise i da krv jarcija ne moze da ocisti,
sto znaci da je samo sen Hristove krvi. Pa opet, po necijoj logici, moglo
bi se shvatiti da covek treba da pije jarciju krv upravo zato sto predstavlja
simbol Hristove krvi za nas prolivene. Ali, ona je zabranjena za ishranu,
jer je skladiste otrova.
> pomocu dusevne snage . Tri su snage kojima se to treba
> izvesti : nadom , koja je snaga misljenja , zatim ljubavlju ,
> koja je snaga osjecanja , i vjerom , koja je snaga htjenja
> odnosno djelovanja.
Ljubav nije osecanje. Da bi imao osecanje ljubavi, ne treba ti Bog.
Osecanje ljubavi ima svaki covek, kao i stala osecanja.
Ljubav je motiv. Da bi bilo jasnije sta predstavlja, potrebno je upoznati zahteve
Bozje zakona (ljubav je ispunjenje zakona) i uopste Bozju rec.
Neko moze da oseca ljubav a da istovremeno pokazuje poptuno odsustvo
motiva ljubavi. Na primer, majka koja samo oseca ljubav prema sinu, ali
je prema njemu sebicna, posesivna, i za njega zabrinuta. Ona nema ljubav.
I najcsesce se ponasa tako da upropascava svoje dete.
Ne dozvoljava mu da postane covek.
Daje mu hranu koja je ukusna, a ne koja je zdrava, itd.
> A ono mjesto , onaj segment ljudskog tijela, onaj organ u kojem je dusa
> "usidrena" , to je krv.
Po jevrejskoj tradiciji tumacenja Biblije, pobude i volja se nazivaju srcem, dok
se osecanja nazivaju ostalim organima tela. Na primer, kada Pismo kaze da nekome
igraju bubrezi od radosti, tada se misli na osecanja. Osecanja zavise od naseg odnosa
sa stvarnoscu, a nase pobude (motivi) ne zavise od okolnosti, izuzev od naseg voljnog
odnosa sa Bogom.
> Da ovo citam prvi put i izolirano, pomislio bih da ste neki Kinez ili jogi.
Da ovo citam s desna u levo, pomislio bih da ste Jevrejin.
> Jer , "zapazimo" da Pismo ne kaze da Bog nije posandrcao , niti da se
> udavi ne hrane pijeskom!
Zmija je ranije imala krila, a onda je bila ohranicena na povrsinu zemlje.
> > Sledeci citat jasno pokazuje razliku izmedju pojma duha i duse:
> >
> > "A stvori Gospod Bog coveka od praha zemaljskoga, i dunu mu u
> > nos duh zivotni;
> > i posta covek dusa ziva." (1.Mojsijeva 2,7)
>
> Ovako nesto sam vec cuo od Jehovinih svjedoka.
I ja sam cuo od njih sve ono sto moze bilo opravdano bilo neopravdano
da kritikuje sve druge crkve i da im tako pomogne da se osecaju kao
jedini koji znaju istinu, koji su zinad svih drugih koji su u zabludi.
> Medjutim , u gornjem tekstu se u o p c e n e g o v o r i o d u h u
> i d u s i , vec se zeli reci da mi disuci kroz nos istinski udisemo iz
> atmosfere nesto sto je nazvano "duh zivotni" , i da je to prvi put
> pocelo kad je bio "stvaran" covjek.
Pa ti mi znamo i bez tih biblijskih objasnjenja.
Valjda je poruka vrlo dirljive prirode - da nam je Bog podario zivot
svojim Duhom, jer ga sam covek nema po sebi. Pa kao sto ne moze
da opstane ziv be zvazduha, tako ne moze ni bez Bozjeg Duha.
To treba da nas ispuni zahvalnoscu Bogu.
> > Dok je covek mrtav, on nicega nije svestan:
> >
> Opa ! Zelite li reci da se sjecate unatrag do svoje prosle inkarnacije , ili
> ste to mozda nekako "vidjeli" ili barem razgovarali s nekim mrtvacem ?
> Ako je odgovor trostruko "ne" , kako ste onda dosli do takvog zakljucka ???
Ja sam bivsi bioenergeticar, video sam auru i imao astralne projekcije skoro svaki dan,
pa sam imao nekoliko desetina iskustva reinkrnacije od ljudi koji pre seanse nisu
u to verovali. I ja sam verovao zato u reinkarnaciju, jos cetiri meseca. Bog me je
oslobodio od demona i osvedocio da demoni rade rekontrukciju istinitih dogadjaja
iz proslosti sa ubacenim neistinima u medjuvremenu i sklapanju laznih prica
reinkarnacije.
> Interesantan ste Vi covjek ... Sotona je izmislio pricu da postoji zivot
> duse izvan tijela da bi ljude prevario i "uspavao" ?
Da!
> Pa ja tu pomisao o zivotu duse izvan tijela nalazim upravo razbudjujucom ,
> poticajnom za razmisljanje , ispitivanje , traganje ! Kako to objasnjavate ?
Ta pomisao o zivotu dise van tela deluje na ljude onako poticajno kako je delovala
i sotonina prica Evi da ce postati kao bog, i da nece umreti. Ono sto "ozivljuje" coveka
koji je ohol, zeljan moci, senzacionalizma, itd, to je dosadno coveku koga pokrece prava
ljubav, koji je krotak i nezainteresovan da vlada. Meni je ranije bilo uzbudljivo da izlazim
iz tela, da se krecem prekrasnim prizorima prirode. Danas mi je mnogo zanimljivije
da sluzim drugima, da odgovaram na njihove konkretne potrebe tj. da ih volim.
Ranije sam bio tako kamenog srca, da me je samo kakvo iskustvo astralne projekcije
moglo inspirisati za nesto.
M.B.
Milos Bogdanovic
pa sada kopiram jedan deo iz jedne skripte koju sada radim.
Pocetak teksta je za tebe, a ostatak teksta, ko zna:
(...)
Bog se spoznaje razumom, izabira voljom, zivi srcem, a
oseca osecanjima. Medjutim, ukoliko na pozive Bozjeg
Duha ne odgovaramo odzivom svoje volje, ona ce da nam
oslabi, srce ce postati kameno, a razum ce da izgubi
svoju sposobnost razlikovanja dobra od zla. Nas odnos
sa Bogom ce se izopaciti na svakom nivou. Kako nam je
srce okamenjeno, razumno otkrivenje Bozjeg karaktera ce
nas tada ostavljati ravnodusnim. Svojom oslabljenom
voljom mi cemo tada jako tesko moci da se ponizimo pred
Bogom, priznanjem svog otpadnistva. Umesto da prevarimo
svoje gresno srce i svojom voljom izaberemo Boga mimo
iskusenja nase prirode, bicemo u iskusenju da Boga
biramo srcem, a ne voljom. To ce rezultovati time da u
Bogu trazimo odgovor na sebicne i samopravedne porive
svoga srca. Nase sebicne i samopravedne potrebe da
zahtevati da izopacimo predstavu o Bogu, tako da ga
mozemo spoznati osecanjima, jer je nasoj gresnoj
prirodi razumna predstava o Bogu dosadna. Takva nasa
predstava o Bogu nece rezultovati ukorom i promenom
pobuda naseg srca, vec samo promenom nasih osecanja.
Kako bi nas razum osvedocavao o pogresnu funkciju nase
volje i nase pokoravanje grehu, mi onda svojom voljom
izopacavamo ulogu razuma, ne upotrebljavamo ga da bismo
razlikovali dobro od zla, vec suprotno - da bismo svoju
sebicnost proglasili ljubavlju. Kako se ta funkcija
razuma konkretno ogleda na duhovnom planu? Kako nasi
rodovi duha vise ne donose plodove koji su u skladu za
Bozjim Zakonom (Deset zapovesti), mi imamo potrebu da
obezvredimo zahteve Zakona, bilo otvorenim negiranjem
njihove validnosti, bilo suptilno - krivim
predstavljanjem njihovih zahteva (liberalnim i
legalistickim izopacenjem). Kada zahteve Zakona
obezvredimo u skladu sa nasim izopacenim rodovima duha,
tada uspevamo da se opravdamo pred svojom savescu da
smo pravi pre Bogom. Ali, savest nam u sustini i dalje
nije cista jer nismo stvarno izmireni sa Bogom. Ta
necista savest ostaje i cesto se sublimira u pokretacku
snagu za nasu religioznu revnost, navodi nas da drzimo
pravila koja su sama sebi cilj, za razliku od prave
ljubavi koja je odgovor na potrebe zivota. Necista
savest se moze manifestivati na razne nacine, na
primer, kroz potrebu da osudjujemo druge gresnike, a
cesto se manifestuje i kroz nasu potrebu za dokazom da
smo na pravom putu. Ta potreba za samoopravdanjem
izopacava funkciju nasih dobrih dela. Mi ih svesno ili
nesvesno cinimo da bismo se spasli, a ne jer smo
spaseni. Potreba za dokazom da smo na pravom putu ne
mora da se manifestuje kroz legalizam (slepo drzanje
nekakvih pravila ili zahteva Bozjih zapovesti), vec
moze da se manifestuje i kroz stalnu potrebu za
osecanjem sopstvene pravednosti, kroz stalnu potrebu za
osecanjem ljubavi prema Bogu i prema bliznjem, kroz
potrebu za cudima i duhovnim seznacijama koja prate nas
duhovni zivot. Tada mi svoja duhovna iskustva ne
pricamo drugima zato da bismo proslavili Boga, vec da
bismo dokazali sebi i drugima da smo sa Bogom. Ukoliko
nemamo nikakvih konkretnih duhovnih iskustava, bilo
cuda ili uzvisenih osecanja, mi pocinjemo da sumnjamo
da smo sa Bogom tj. da je On sa nama. Tako se vidi da
mi nemamo pravu veru u Boga. Nije ni moguce da imamo
pravu veru u Onoga sa kojim se nismo izmirili, pa se to
manifestuje kroz suptilno nezadovoljstvo Bogom, koje
nas navodi na tendenciju da gradimo poverenje u sebe,
svoje posvecenje, svoje nadahnuce, svoju pravednost i
svoja osecanja. Kada bismo bili stvarno izmireni sa
Bogom, imali bismo potpuni mir i poverenje u Boga, bez
potrebe da se osecamo da smo ispravni. Bili bismo
rastereceni kao carinik kada je izasao iz hrama (iz
Isusovog primera). Za razliku od fariseja koji je posle
molitve otisao zadovoljan sobom, svojom pravednoscu i
svojim osecanjima, carinik je otisao zadovoljan Bogom.
On je sasvim zaboravio na sebe, dovoljno mu je bilo da
bude zadovoljan samo Bogom, koga je upoznao i na koga
se sasvim zadovoljno oslonio, i Njegovom duhu pokorio.
(...)
M.B.
T@pir
> > Da ovo citam prvi put i izolirano, pomislio bih da ste neki Kinez ili
jogi.
>
> Da ovo citam s desna u levo, pomislio bih da ste Jevrejin.
LooooooooooooooooooooooooooooooooL :))))
E ovo ce preci u klasik!
Milose svaka cast, bas sam se dobro nasmijao i razveselio ....
'Svijet je u oku promatraca.'
S.
Radoslav Prica
> Bog se spoznaje razumom, izabira voljom, zivi srcem, a
Daj mijenjaj ovo. Zar se nismo dogovorili prije par mjeseci.. i ti si
to prihvatio.. ako se ne varam..
..... da se Bog !!__spoznaje__!! SPOZNAJOM ili krscanskim rijecnikom
receno =->> MISTICNIM UVIDOM, a ne nekakvim razumom.
Razumom je NEMOGUCE !!__SPOZNATI__!! Boga. To je logicka glupost.
p.s. Ovo smo vec razglabali prije par mjeseci i ako nekog zanima sire, nek
vrati poruke u konfi.
*******FELIX*******
Gervasius Twinkleminkleson
> > pomocu dusevne snage . Tri su snage kojima se to treba
> > izvesti : nadom , koja je snaga misljenja , zatim ljubavlju ,
> > koja je snaga osjecanja , i vjerom , koja je snaga htjenja
> > odnosno djelovanja.
>
> Ljubav nije osecanje. Da bi imao osecanje ljubavi, ne treba ti Bog.
> Osecanje ljubavi ima svaki covek, kao i stala osecanja.
>
> Ljubav je motiv. Da bi bilo jasnije sta predstavlja, potrebno je upoznati
> zahteve Bozje zakona (ljubav je ispunjenje zakona) i uopste Bozju rec.
>
> Neko moze da oseca ljubav a da istovremeno pokazuje poptuno odsustvo
> motiva ljubavi. Na primer, majka koja samo oseca ljubav prema sinu, ali
> je prema njemu sebicna, posesivna, i za njega zabrinuta. Ona nema ljubav.
>
Mozda . Ali tada svakako nema ni osjecanja ljubavi prema sinu ! Srce uvijek
govori istinu , samo je pitanje hoce li covjek biti dovoljno iskren sa samim
sobom i slusati taj govor .
Nadalje , ljubav je ljubav , a motivi su motivi . Ljubav moze biti neciji
motiv , ali i ne mora . Dakle , svaki motiv nije ljubav ! Ljubav je
preveliki zalogaj za definiranje danasnjem covjecanstvu , i onaj tko misli
da je ipak moze definirati ovako kako je gore definirana , definira sebe ,
pomalo , a ljubav nimalo .
> > > Sledeci citat jasno pokazuje razliku izmedju pojma duha i duse:
> > >
> > > "A stvori Gospod Bog coveka od praha zemaljskoga, i dunu mu u
> > > nos duh zivotni;
> > > i posta covek dusa ziva." (1.Mojsijeva 2,7)
> >
> > Ovako nesto sam vec cuo od Jehovinih svjedoka.
>
> I ja sam cuo od njih sve ono sto moze bilo opravdano bilo neopravdano
> da kritikuje sve druge crkve i da im tako pomogne da se osecaju kao
> jedini koji znaju istinu, koji su zinad svih drugih koji su u zabludi.
>
> > Medjutim , u gornjem tekstu se u o p c e n e g o v o r i o d u h
> > u
> > i d u s i , vec se zeli reci da mi disuci kroz nos istinski udisemo iz
> > atmosfere nesto sto je nazvano "duh zivotni" , i da je to prvi put
> > pocelo kad je bio "stvaran" covjek.
>
> Pa ti mi znamo i bez tih biblijskih objasnjenja.
>
> Valjda je poruka vrlo dirljive prirode - da nam je Bog podario zivot
> svojim Duhom, jer ga sam covek nema po sebi. Pa kao sto ne moze
> da opstane ziv be zvazduha, tako ne moze ni bez Bozjeg Duha.
>
> To treba da nas ispuni zahvalnoscu Bogu.
>
Tu smo se " mimoisli " . Zelio sam reci da se u tom odlomku govori da je ono
sto mi udisemo " duh zivotni " . Neki kazu - udisemo zrak .
"Zrak " i " duh zivotni " su dva razlicita termina za istu stvar , a koji je
od njih pogodniji u odredjenom trenutku , ovisi o tome gleda li se sa
materijalistickog ili duhovnog stajalista .
> > > Dok je covek mrtav, on nicega nije svestan:
> > >
> > Opa ! Zelite li reci da se sjecate unatrag do svoje prosle inkarnacije ,
> >ili ste to mozda nekako "vidjeli" ili barem razgovarali s nekim mrtvacem
?
> > mrtvacem ? Ako je odgovor trostruko "ne" , kako ste onda dosli do
> > takvog zakljucka ???
>
> Ja sam bivsi bioenergeticar, video sam auru i imao astralne projekcije
> skoro svaki dan,
> pa sam imao nekoliko desetina iskustva reinkrnacije od ljudi koji pre
> seanse nisu
> u to verovali. I ja sam verovao zato u reinkarnaciju, jos cetiri meseca.
> Bog me je
> oslobodio od demona i osvedocio da demoni rade rekontrukciju istinitih
> dogadjaja
> iz proslosti sa ubacenim neistinima u medjuvremenu i sklapanju laznih
> prica
> reinkarnacije.
>
A , ako smijem pitati , kako vas je to bog oslobodio i osvjedocio da sad
znate ne samo ono sto svako moze znati i bez boga - da demoni iskrivljuju
istinu , pa i sklapaju lazne price reinkarnacije - nego jos povrh toga znate
i da nepostojanje reinkarnacije nije lazna prica ?
> > Interesantan ste Vi covjek ... Sotona je izmislio pricu da postoji zivot
> > duse izvan tijela da bi ljude prevario i "uspavao" ?
>
> Da!
>
> > Pa ja tu pomisao o zivotu duse izvan tijela nalazim upravo razbudjujucom
,
> > poticajnom za razmisljanje , ispitivanje , traganje ! Kako to
objasnjavate ?
>
> Ta pomisao o zivotu dise van tela deluje na ljude onako poticajno kako je
delovala
> i sotonina prica Evi da ce postati kao bog, i da nece umreti. Ono sto
"ozivljuje" coveka
> koji je ohol, zeljan moci, senzacionalizma, itd, to je dosadno coveku koga
pokrece prava
> ljubav, koji je krotak i nezainteresovan da vlada. Meni je ranije bilo
uzbudljivo da izlazim
> iz tela, da se krecem prekrasnim prizorima prirode. Danas mi je mnogo
zanimljivije
> da sluzim drugima, da odgovaram na njihove konkretne potrebe tj. da ih
volim.
>
> Ranije sam bio tako kamenog srca, da me je samo kakvo iskustvo astralne
projekcije
> moglo inspirisati za nesto.
>
> M.B.
Ako kazete da vam je danas zanimljivije sluziti drugima , voljeti ih ,
zato sto vam je dosadilo biti ohol , zeljan moci i senzacija , pitam
se bi li bilo pametno prihvatiti vasu sluzbu , pomoc , ljubav ,
kad najprije kazete da je ljubav motiv , zatim da je vas motiv
" ono sto vam je zanimljivo" , hobizam , i na kraju da "volite" ljude i
zato radite ono sto radite ?
Pun krug . A pocinje i zavrsava u vasem "ja" .
> > >Za razliku od covecje duse, ciji je opstanak i karakter definisan
> > >prahom
> > > zemaljskim (materijom), duh predstavlja Bozju zivotodavnu energiju
> >
> >Da ovo citam prvi put i izolirano, pomislio bih da ste neki Kinez ili
> >jogi.
> >
> Da ovo citam s desna u levo, pomislio bih da ste Jevrejin.
Nemojte ocajavati . Katkad je nemoguce bas sve izvesti onako kako bismo
zeljeli.
Vi ste svojim dosljednim i obilatim postanjem pokazali i dokazali da ste
savladali vjestinu naopakog citanja i pisanja do zavidnog nivoa , tako da
ovaj mali neuspjeh zbilja ne moze bitno utjecati na opci dojam :-)
Pozdrav ,
Twinkle
Milos Bogdanovic
> p.s. Ovo smo vec razglabali prije par mjeseci i ako nekog zanima sire, nek
> vrati poruke u konfi.
Vrati ti. Ja tako nesto do sada nisam procitao na konfi.
> Razumom je NEMOGUCE !!__SPOZNATI__!! Boga. To je logicka glupost.
Kada Bog ne bi mogao da se razumom spozna, covek bi bio neodgovoran
prema Njemu, a to i jeste cilj lazne religoioznosti, da coveka ucini duhovno
i moralno neodgovornim prema Bogu.
Nije moguce drugacije spoznati Bozji karakter, no putem razuma,
zato sto je samo razumom covek u stanju da spozna SMISAO Bozjeg
postupanja, jedino RAZUMOM da shvari razliku uzmedju Bozjeg
i sopstvenog karaktera, i jedino RAZUMOM da utvrdi da je Bozji
karakter dostojan poverenja. Zatim, jedno je VOLJOM covek sposoban
da se ponizi i pokori Bozjem Duhu, i jedno je SRCEM sposoban da
nelicemerno zivi Bozju dobrotu, a OSECANJIMA da oseca Bozju ljubav.
U pseudoreligiji je sve zamenjeno: Bog se spoznaje ne razumom (jer
je takvo spoznanje dosadno kamenom ljudskom srcu), vec osecanjima
(jer se tako zadovoljava ljudska sebicnost). Bog se ne izabira voljom
(jer bi to iziskivalo nezeljeno odricanje od sebe samog), vec se izabira
srcem (sebicno i samopravedno srce zato trazi u Bogu odgovor na
sebicne i samopravedne porive), a Bog ne zivi srcem (kako ono nije
promenjeno, ono nije sposobno na revnost iz pravih pobuda), vec se zivi
voljom (formalizam). A razum se koristi ne da razlikuje dobro od zla,
vec samo da opravda pred covekovom sacescu pogresan sistem
verovanja, dakle da razliku izmedju dobra i zla ponisti, a ne da je ucini.
Milos Bogdanovic
P.S.
Da li neko zna sta Sveto pismo konkretno govori o spoznaji Boga,
kako se Bog spoznaje?
Milos Bogdanovic
> sobom i slusati taj govor .
Primer sam naveo da objasnim da osecanje nema veze sa motivima,
a takodje da objasnim da je moguce da neko ima snazna osecanja ljubavi,
a da se ponasa potpuno suprotno pravoj ljubavi. Kada neko nema ljubavi, on je rob sebicnosti,
a da nema osecanje ljubavi (na primer majka prema sinu) ne bi ni mogla da bude sebicna
prema njemu, nego bi bila nezainteresovana (bar sto se tice sebicne ljubavi).
Protiv objasnjenja nisi izneo argumente nego si ponovio misljenje ciji sam smisao upravo isporio.
> A , ako smijem pitati , kako vas je to bog oslobodio i osvjedocio da sad
> znate ne samo ono sto svako moze znati i bez boga - da demoni iskrivljuju
> istinu , pa i sklapaju lazne price reinkarnacije - nego jos povrh toga znate
> i da nepostojanje reinkarnacije nije lazna prica ?
U prevelikoj sam guzvi da bih o tome ponovo ovde pisao, ili da bih sada trazio i nasao
vec napisan tekst o tome, ali, zabelezicu vas email pa cu vam poslati iskustvo licno,
onda kada nadjem vremena da taj tekst pronadjem.
> Ako kazete da vam je danas zanimljivije sluziti drugima , voljeti ih ,
> zato sto vam je dosadilo biti ohol , zeljan moci i senzacija , pitam
> se bi li bilo pametno prihvatiti vasu sluzbu , pomoc , ljubav ,
> kad najprije kazete da je ljubav motiv , zatim da je vas motiv
> " ono sto vam je zanimljivo" , hobizam , i na kraju da "volite" ljude i
> zato radite ono sto radite ?
> Pun krug . A pocinje i zavrsava u vasem "ja" .
Lepo razmisljanje u smislu preispitivanja pobuda iz kojih neko nesto radi.
Ako covek cini dobra dela iz svoga Ja, onda je to lose, bez obzira na njegovu iskrenost.
Ali, ako covek cini dobra dela slobodan od svoga Ja, to je prava stvar.
Ne postoji kriterijum pravog stanja koji bi bio tako jasan da bi coveku
oduzeo slobodu volje da sam sebe drzi u zabludi.
Onda kada sam se ponizio pred Bogom i pokajao za svoje predjasnje stanje,
tada je Bog oslobodio moju volju da mogu ciniti ono sto je pravo, i to ne radim
na silu, jer se oslanjam na silu koja je od Boga (ukoliko sam posten dok ovo
zastupam, a ako nisam, to ne osporava da je to moguce).
M.B.