Ako samo jedan od stanara nema uredne papire, etažiranje je "nemoguća
misija"
Autor: Gorden Knezović | 13.22, 03.02.2010.
Nedovoljna motiviranost suvlasnika nekretnina odnosno vlasnika stanova
predstavlja najveći problem za provođenje etažiranja stanova u
Hrvatskoj.
Provođenje etažiranja otežano je budući da je vlasništvo većine
stanova upisano u knjizi položenih ugovora (i djelomično garaža - onih
koje su bile predmetom prodaje temeljem Zakona o prodaji stanova na
kojima postoji stanarsko pravo dozvoljavan je upis u slučaju
"izvornog" stjecanja koje datira prije 1. 1. 1997. odnosno stupanja na
snagu Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima), doznali smo od
Marijana Hubenyja iz zagrebačke Agencije za intelektualne usluge u
građevinarstvu, poslovanje nekretninama i izradu karata i planova
Marcon.
Hybeny kaže da za razliku od vlasnika stanova u zgradama koje su
građene do 1997. godine, koji nisu bili posebno zainteresirani za
etažiranje, vlasnici poslovnih prostora te većine garaža u tim
objektima imali su opipljiviji interes za etažiranje. No u zgradama se
nije često uspijevala stvoriti "kritična masa" zainteresiranih
suvlasnika. Nemotiviranost vlasnika stanova proizlazila je i iz toga
što bi oni trebali snositi troškove provođenja cijelog postupka
etažiranja.
"U tome se smislu stanje bitno razlikuje kod zgrada građenih i
prodavanih nakon 1. 1. 1997. godine. S obzirom na to da se takve
stanove, poslovne prostore, garaže i tome slično nije moglo upisivati
u knjigu položenih ugovora, već jedini način njihova upisa predstavlja
etažiranje, interes za to je daleko veći, pri čemu su i investitori
građevina iz te kategorije najčešće sami inicirali (i financirali)
etažiranje s obzirom na to da su takve etažne dijelove upisane u
zemljišnoj knjizi mogli lakše (i povoljnije) prodavati", objasnio je
Hubeny, podsjetivši kako se uspostavom etažnog vlasništva upisom u
zemljišnu knjigu isključivo omogućuje i kupnja tih stanova kreditima
banaka, uz upis hipoteke na etažnom dijelu koji je predmetom
kupoprodaje.
Hubeny je podsjetio kako treba prije svega razlikovati dvije vrste
etažiranja: izrade elaborata etažiranja (odnosno "plana posebnih
dijelova nekretnine"), kao tehničkog dokumenta, nije pretjerano
komplicirana; te etažiranju u širem smislu, pri čemu se misli na
uspostavu tzv. etažnog vlasništva (odnosno na uspostavu "vlasništva
nad posebnim dijelovima nekretnine") upisom u zemljišnu knjigu. To je
kompliciran proces, ovisno o vremenu građenja građevine, veličini
(odnosno broju posebnih dijelova - stanova, poslovnih prostora, garaža
i drugih dijelova koje građevina sadrži), postojećem upisu prava
vlasništva nekretnine (građevine i zemljišta), stanju upisa u knjizi
položenih ugovora itd.
Općenito govoreći, problemi koji se javljaju pri uspostavi etažnog
vlasništva na nekretninama, mogu se, međutim, neovisno o navedenim
specifičnostima, svrstati u tri glavne kategorije:
1) problem neažurnosti zemljišnih knjiga, u smislu da:
a) u zemljišnoj knjizi često nisu formirane odgovarajuće zemljišne
čestica na kojima su u naravi izgrađene građevine i/ili nisu upisane
(sve) građevine koje u naravi postoje na predmetnom zemljištu (i koje
bi trebale biti predmetom etažiranja);
b) s prethodnim problemom povezan problem upisanog prava vlasništva na
predmetnim nekretninama - pojednostavljeno govoreći, često u
zemljišnoj knjizi nije, kao vlasnik, odnosno nositelj prava
korištenja, upisan ni investitor objekta, odnosno svojedobni nositelj
prava raspolaganja, a od kojega su sadašnji faktični vlasnici
(vanknjižno) stjecali pravo vlasništva svojih etažnih dijelova;
2) problemi koji se javljaju prilikom potvrđivanja elaborata
etažiranja - problem pronalaženja, odnosno raspolaganja projektnom
dokumentacijom, tretman (manjih) odstupanja od projektiranog stanja,
nastalog tijekom vremena, nejasnoće i nekonzistentnost u postupanju
tijela upravne vlasti;
3) problemi dokazivanja prava vlasništva nad etažnim dijelovima od
strane sadašnjih faktičnih (vanknjižnih vlasnika)
Hubeny kaže kako je vrlo teško procjenjivati koliko je neetažiranih
stanova u Zagrebu i Hrvatskoj jer nijedna od institucija nije vodila
posebne evidencije o broju etažiranih stanova.
"S obzirom da je, u slučaju Zemljišnoknjižnog odjela Građanskog
općinskog suda u Zagrebu, gotovo završen postupak prijepisa ručno
vođenih zemljišnih knjiga u EOP zemljišne knjige, kao i verifikacija
točnosti prijepisa, relativno točan podatak o broju etažiranih
stanova, poslovnih prostora, garaža itd. mogao bi se relativno
jednostavno utvrditi uvidom u broj otvorenih poduložaka Zemljišne
knjige", rekao je dodavši kako je prilično gruba procjena je da od 70
do 80 posto od ukupnog broja posebnih dijelova nekretnina (stanova,
poslovnih prostora, garaža i zajedničkih prostorija) nije etažirano,
odnosno nije upisano u Zemljišnim knjigama.
Hubeny je naglasio kako valja napomenuti da je većina stanova u
Zagrebu (uz zanemariv broj garaža; poslovni prostori su bili u
cijelosti izuzeti), međutim, upisana u Knjigu položenih ugovora. Na
dan 27.01.2010., više je od 114.000 jedinica upisano u knjigu
položenih ugovora Općinskog građanskog suda, Zemljišnoknjižnog odjela
u Zagrebu. To podatak o broju poduložaka knjige položenih ugovora
prema zemljišnim knjigama na web stranicama ZK Odjela Zagreba
Općinskog građanskog suda u Zagrebu.
Hubeny je rekao kako u praksi prvu kategoriju problema čine neažurne
zemljišne knjige, i to u pogledu neupisanih odgovarajućih parcela,
često i neriješenih ili nepotpuno riješenih imovinskih odnosa na
zemljištima na kojima su izgrađene zgrade te konačno problem zgrada
neupisanih u zemljišnoj knjizi. Često je potrebno tek stvoriti
preduvjete za provedbu etažiranja. Veliki problem pri tome u praksi, a
pogotovu za starije objekte, predstavlja prikupljanje sve neophodne
dokumentacije za uredno formiranje parcela i upis objekata. Kako bi se
olakšao, odnosno pojednostavnilo formiranje odgovarajućih parcela u
zemljišnoj knjizi te upis objekata, sredinom 2006. godine je donesen
Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim
pravima, kojime je, iako u ograničenom opsegu, odnosno u pojedinim
slučajevima, pojednostavljen postupak, odnosno moguće je smanjiti
opseg dokumentacije koju je potrebno prikupiti i urediti u svrhu
rješavanja imovinsko - pravnih odnosa, odnosno formiranja
odgovarajućih parcela.
Nakon toga problem je i sama provedba etažiranja (u užem smislu)
postaje međutim, u slučajevima zgrada izgrađenih prije 1997. godine,
izuzetno komplicirana stupanjem na snagu Zakona o vlasništvu i drugim
stvarnim pravima (stupio na snagu 1.1.1997.), u praksi kombinirano i s
postojanjem knjige položenih ugovora (koje se ustrojavaju počevši od
1992. godine, izvorno u svrhu evidentiranja vlasništva nad stanovima
koji su, kao ranije društveni, bili predmetom kupoprodaje temeljem
odredbi Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo).
Naime, stupanjem na snagu Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim
pravima, zemljište i zgrade izgrađene na (ili ispod) tog zemljišta
prelaze u suvlasništvo vlasnika etažnih dijelova (stanova, poslovnih
prostora, garaža i tome slično) te se (u praksi), prilikom provedbe
etažiranja, osim tehničkog elaborata (plana posebnih dijelova
nekretnine), zahtijeva i sklapanje posebnog ugovora suvlasnika, kojime
isti utvrđuju veličinu svojih suvlasničkih dijelova i općenito način
uspostave etažnog vlasništva. To je potencirano u slučajevima kada su
pojedini stanovi u zgradi već upisani u knjigu položenih ugovora.
Dakle, u slučajevima zgrada izgrađenih između 1945. i 1997., a
pogotovo onih s većim brojem etažnih dijelova, velik problem (u
pojedinim slučajevima faktično i nerješiv na opisani način) čini
upravo sklapanje ugovora svih suvlasnika (odnosno svih faktičnih
etažnih vlasnika). Općenito uzevši, potreban je dakle potpis ugovora
od strane svih etažnih vlasnika, pri čemu svaki od etažnih vlasnika
mora (ukoliko već nije upisan u knjizi položenih ugovora) doprinijeti
i uredne isprave kojima dokazuje svoje pravo (su)vlasništva.
Dovoljno je da jedan od suvlasnika, odnosno etažnih vlasnika, ne
raspolaže urednim ispravama kojima dokazuje svoje (su)vlasništvo (npr.
ne raspolaže svim kupoprodajnim ugovorima u slijedu, vlasništvo stana
ili drugog etažnog dijela je predmet sudskog spora i tome slično) da
bi etažiranje (odnosno uspostava etažnog vlasništva na cijeloj zgradi)
bilo znatno otežano ili praktično onemogućeno. Pri tome valja
napomenuti da su se u praksi tražila (često i pronalazila) više ili
manje (te od slučaja do slučaja) učinkovita rješenja navedenog
problema (uključujući i Mišljenje Ministarstva pravosuđa iz 2005.
godine kojime se daje tumačenje prijelaznih i završnih odredbi Zakona
o vlasništvu i drugim stvarnim pravima te se ZK odjelima preporučuje
postupanje sukladno navedenom tumačenju). Problem, međutim,
fundamentalno ostaje i dalje prisutan te u praksi znatno otežava
provedbu etažiranja.
Prema Hubenijevom objašnjenju izuzetno velik, a u pojedinim
slučajevima i nepremostiv problem za provedbu etažiranja starijih
zgrada čini "pretvaranje" (Zakonom o vlasništvu i drugim stvarnim
pravima) etažnih vlasnika (koji su do tada bili korisnici zemljišta u
društvenom vlasništvu te imali trajno pravo upotrebe zajedničkih
dijelova zgrade) u suvlasnike nekretnine (uključujući zemljište i
zajedničke dijelove zgrade).
U praksi se, naime, za uspostavu etažnog vlasništva u pravilu
zahtijevalo utvrđivanje veličine suvlasničkih dijelova, a što, prema
sadašnjoj regulativi mogu učiniti svi suvlasnici svojom odlukom (u
obliku potpisanog ugovora) ili sud, svojom odlukom donesenom u
vanparničnom postupku. Kako bi se ipak omogućila uspostava etažnog
vlasništva unatoč takvom okviru (koji se u praksi pokazao prekrutim),
do sada su se rješenja uglavnom tražila na način da se omogući upis
etažnog dijela, zajedno s "neutvrđenim" suvlasničkim dijelom (ili
"suvlasničkim dijelom jednako velikim kao što su i dijelovi ostalih
suvlasnika"), što, međutim ne rješava problem u cijelosti.
U pripremi je rješenje kojime bi se, izmjenom zakonskog okvira,
propisalo da se suvlasnički dijelovi nekretnine (s kojima se povezuje
vlasništvo posebnih (etažnih) dijelova nekretnine) utvrde elaboratom
etažiranja. Navedenim bi se, dakle, uklonila glavna prepreka, odnosno
potreba da se suvlasnički dijelovi nekretnine utvrde odlukom svih
suvlasnika, odnosno odlukom suda u vanparničnom postupku. Uz to, u
pripremi je i donošenje (novog) pravilnika o povezivanju knjige
položenih ugovora sa zemljišnom knjigom. Hubeny smatra kako će se time
olakšala ne samo provedba etažiranja, već i uklonio dvojnost
zemljišnoknjižnih evidencija koji je vremenom postao sve veći problem.
Podsjetio je kako je ustrojavanjem knjige položenih ugovora stvorena
dvojne evidencije iz čega je proizišlo s time povezanim niz problema.
Naveo je primjer kako se u pojedinim slučajevima, u naravi je jedan te
isti stan upisan na dva mjesta; u zemljišnoj knjizi i u knjizi
položenih ugovora.
Hubeny zaključuje kako će najavljena izmjene Zakona o vlasništvu i
drugim stvarnim pravima, donošenje novog pravilnika o povezivanju
knjige položenih ugovora sa zemljišnom knjigom i tome slično biti put
u rješavanje nagomilanih problema. Do sada je u rješavanju problema
etažiranja usvojen Zakon o izmjenama Zakona o vlasništvu i drugim
stvarnim pravima (stupio na snagu 29.12.2009.) kojim je propisana, kao
zakonska obveza upravitelja nekretnina, da u roku od 3 godine od
stupanja na snagu Zakona pokrenu sve potrebne postupke pred nadležnim
tijelima državne uprave i sudovima u svrhu upisa zgrade na
građevinskoj čestici i svih njezinih posebnih dijelova u zemljišnim
knjigama.
________________________
Građenje - Zakon o gradnji - Uporaba građevina
III. GRADNJA
3.7. Uporaba građevina
Članak 256.
(1) Izgrađena zgrada čija građevinska (bruto) površina nije veća od
400 m i zgrada za obavljanje isključivo poljoprivrednih djelatnosti
čija građevinska (bruto) površina nije veća od 600 m mogu se početi
koristiti, odnosno staviti u pogon, te se može izdati rješenje za
obavljanje djelatnosti prema posebnom zakonu, nakon što investitor
nadležnom upravnom tijelu dostavi za tu zgradu završno izvješće
nadzornog inženjera o izvedbi građevine.
(2) Građevina iz članka 105. stavka 2. ovoga Zakona može se početi
koristiti, odnosno staviti u pogon, te se može izdati rješenje za
obavljanje djelatnosti prema posebnom zakonu, nakon što Ministarstvo
izda za tu građevinu uporabnu dozvolu.
(3) Ostale građevine, osim jednostavnih građevina određenih
pravilnikom iz članka 209. stavka 5. ovoga Zakona, može se početi
koristiti, odnosno staviti u pogon, te se može izdati rješenje za
obavljanje djelatnosti prema posebnom zakonu, nakon što nadležno
upravno tijelo, koje je izdalo potvrdu glavnog projekta, izda za tu
građevinu uporabnu dozvolu.
Uporabna dozvola
Članak 257.
(1) Uporabnu dozvolu izdaje Ministarstvo za izgrađenu građevinu za
koju je izdalo građevinsku dozvolu, a nadležno upravno tijelo za
izgrađenu građevinu za koju je izdalo potvrdu glavnog projekta.
(2) Uporabnu dozvolu izdaje Ministarstvo odnosno nadležno upravno
tijelo, nakon što se tehničkim pregledom utvrdi da je građevina
izgrađena u skladu s građevinskom dozvolom, odnosno potvrđenim glavnim
projektom, a osobito glede ispunjavanja bitnih zahtjeva za građevinu.
(3) Uporabna dozvola za građevinu za koju se prema posebnim propisima
utvrđuju objedinjeni uvjeti zaštite okoliša, u dijelu koji se odnosi
na te uvjete, prestaje važiti u roku i pod uvjetima određenim tim
propisom.
(4) Uporabna dozvola za građevinu u kojoj se nalazi sklonište
dostavlja se na znanje tijelu nadležnom za poslove zaštite i
spašavanja radi vođenja evidencije o skloništima.
Zahtjev za izdavanje uporabne dozvole
Članak 258.
(1) Zahtjev za izdavanje uporabne dozvole podnosi investitor, odnosno
vlasnik građevine.
(2) Zahtjevu za izdavanje uporabne dozvole investitor odnosno vlasnik
građevine prilaže:
- presliku konačne građevinske dozvole odnosno potvrdu glavnog
projekta,
- podatke o sudionicima u gradnji,
- pisanu izjavu izvođača o izvedenim radovima i uvjetima održavanja
građevine,
- završno izvješće nadzornog inženjera o izvedbi građevine.
Tehnički pregled
Članak 259.
(1) Ministarstvo, odnosno nadležno upravno tijelo dužno je u roku od
šezdeset, odnosno trideset dana, od dana primitka urednog zahtjeva za
izdavanje uporabne dozvole obaviti tehnički pregled građevine.
(2) U slučaju nepotpunog zahtjeva Ministarstvo odnosno nadležno
upravno tijelo je obvezno u roku od petnaest dana od primitka zahtjeva
zatražiti dopunu.
(3) Tehnički pregled obavlja povjerenstvo koje osniva Ministarstvo
odnosno nadležno upravno tijelo.
(4) Ministarstvo odnosno nadležno upravno tijelo imenuje predsjednika
povjerenstva i određuje tijela i osobe određene posebnim propisima
koji upućuju svog predstavnika kao člana povjerenstva.
(5) Predsjednik i članovi povjerenstva su stručni djelatnici i
predstavnici tijela i osoba određenih posebnim propisima koji su
izdali potvrde iz članka 208. stavka 3. ovoga Zakona, predstavnici
drugih tijela državne uprave i pravnih osoba s javnim ovlastima te
neovisni stručnjaci koje odredi osnivač povjerenstva.
(6) Tijela i osobe iz stavka 4. ovoga članka dužna su osigurati
sudjelovanje svog predstavnika u radu povjerenstva.
(7) Način obavljanja tehničkog pregleda, sadržaj pisane izjave
izvođača o izvedenim radovima i uvjetima održavanja građevine i
sadržaj završnog izvješća nadzornog inženjera propisuje ministar
pravilnikom.
Članak 260.
(1) Ministarstvo odnosno nadležno upravno tijelo poziva na tehnički
pregled sudionike u gradnji čija je prisutnost odlučna za obavljanje
tehničkog pregleda. Pozvani sudionici u gradnji dužni su odazvati se
pozivu i sudjelovati u radu povjerenstva.
(2) O mjestu, danu i satu obavljanja tehničkog pregleda, Ministarstvo
odnosno nadležno upravno tijelo dužno je obavijestiti investitora.
Investitor je dužan osigurati prisutnost sudionika u gradnji na
tehničkom pregledu.
(3) Predsjednik povjerenstva o obavljenom tehničkom pregledu sastavlja
zapisnik u koji se unosi i mišljenje članova povjerenstva o tome može
li se izgrađena građevina koristiti ili se prethodno moraju otkloniti
utvrđeni nedostaci ili se ne može izdati uporabna dozvola.
(4) Ako predstavnik tijela ili osobe određenih posebnim propisima nije
prisustvovao tehničkom pregledu, niti je u roku od osam dana od dana
određenog za obavljanje tehničkog pregleda dostavio nadležnom upravnom
tijelu mišljenje u skladu sa stavkom 3. ovoga članka, smatrat će se da
je mišljenje toga tijela ili osobe dano, da se građevina može
koristiti i da se može izdati uporabna dozvola.
Dužnost investitora u postupku tehničkog pregleda
Članak 261.
Investitor je dužan, najkasnije na dan tehničkoga pregleda,
povjerenstvu za tehnički pregled dati na uvid:
- dokumentaciju iz članka 254. ovoga Zakona,
- geodetski situacijski nacrt stvarnog stanja (situacija) za izgrađenu
građevinu sukladan izdanom aktu koji je kao dio geodetskog elaborata,
ovjerio katastarski ured,
- isprave o sukladnosti, odnosno dokaza kvalitete dijela građevine od
ovlaštenih tijela u slučaju kada je ovim ili posebnim Zakonom,
posebnim propisom ili projektom određena obveza provedbe završnog
ocjenjivanja sukladnosti, odnosno dokazivanja kvalitete.
Izdavanje uporabne dozvole
Članak 262.
(1) Ministarstvo, odnosno nadležno upravno tijelo će izdati uporabnu
dozvolu za izgrađenu građevinu u roku od trideset dana od obavljenoga
tehničkog pregleda ako je povjerenstvo za tehnički pregled dalo
mišljenje da se ta građevine može koristiti.
(2) Zahtjev za izdavanje uporabne dozvole odbit će se rješenjem:
- ako je građevina izgrađena bez građevinske dozvole, odnosno potvrde
glavnog projekta,
- ako je građevina izgrađena protivno građevinskoj dozvoli, odnosno
potvrđenom glavnom projektu,
- ako se u roku od devedeset dana od dana završetka tehničkog pregleda
ne otklone nedostaci koji utječu na ispunjavanje bitnih zahtjeva za
građevinu prema ovom Zakonu,
- ako je donesen zaključak kojim se dopušta obnova postupka izdavanja
građevinske dozvole,
- ako je u tijeku postupak poništenja građevinske dozvole, odnosno
izmjene i dopune potvrde glavnog projekta po pravu nadzora,
- ako je u tijeku postupak građevinske inspekcije koji se odnosi na
obustavu građenja ili uklanjanje građevine,
- ako građevina nije priključena na prometnu površinu i druge
građevine i uređaje komunalne infrastrukture određene lokacijskim
uvjetima,
- ako privremene građevine izgrađene u okviru pripremnih radova,
oprema gradilišta, neutrošeni građevinski i drugi materijal, otpad i
sl. nisu uklonjeni, a zemljište na području gradilišta i na prilazu
gradilišta nije dovedeno u uredno stanje.
Pokusni rad
Članak 263.
(1) Ako postoji potreba ispitivanja ispunjenja bitnih zahtjeva za
građevinu pokusnim radom investitor je obvezan početak pokusnog rada
prijaviti Ministarstvu, odnosno nadležnom upravnom tijelu, te tijelima
i/ili osobama određenim posebnim propisima koji su izdali potvrde iz
članka 208. stavka 3. Zakona.
(2) U slučaju iz stavka 1. ovoga članka investitor je dužan
ispitivanje povjeriti osobi koja ispunjava uvjete za obavljanje tih
djelatnosti prema posebnom zakonu.
(3) Prijavi pokusnog rada prilaže se:
- plan i program ispitivanja bitnih zahtjeva za građevinu u tijeku
pokusnog rada,
- usporedne vrijednosti parametara koji se ispituju u pokusnom radu i
vrijednosti tolerancije,
- predviđeni završetak pokusnog rada.
(4) Pokusni rad, bitni zahtjevi koji se ispituju, vrijeme trajanja
pokusnog rada i mjere osiguranja za vrijeme trajanja pokusnog rada
moraju biti predviđeni i obrazloženi glavnim projektom.
Članak 264.
(1) Za građevinu za koju je Ministarstvo izdalo građevinsku dozvolu te
za građevinu za koju je donesena odluka Vlade o utvrđivanju interesa
Republike Hrvatske ili za koju je posebnim zakonom određen interes
Republike Hrvatske, može se iznimno izdati privremena uporabna
dozvola:
- ako nema konačnih rezultata ispitivanja glede ocjenjivanja
sukladnosti, odnosno dokazivanja kvalitete određenih dijelova
građevine, a tehničkim pregledom je utvrđeno da je građevina izgrađena
u skladu s građevinskom dozvolom, te da su provedeni svi kontrolni
postupci glede ocjenjivanja sukladnosti, odnosno dokazivanja kvalitete
određenih dijelova građevine za sve radove tijekom građenja kada je ta
obveza određena ovim Zakonom, propisima donesenim na temelju ovoga
Zakona, posebnim propisom ili projektom, ili
- ako građevina ima nedostatke koji nisu člankom 262. stavkom 2.
određeni kao razlozi za odbijanje izdavanja uporabne dozvole te koji
ne utječu na ispunjavanje bitnih zahtjeva za građevinu prema ovom
Zakonu.
(2) Privremena uporabna dozvola izdaje se na rok koji nije duži od
devedeset dana, a istekom tog roka potrebno je ishoditi uporabnu
dozvolu.
Uporabna dozvola za dio građevine
Članak 265.
(1) Uporabna dozvola može se na zahtjev investitora izdati prije
dovršetka građenja cijele građevine i za dio građevine:
- ako je to potrebno radi nastavka i dovršenja građenja (korištenje
mosta za pristup gradilištu, trafostanice i dalekovoda za opskrbu
energijom i dr.),
- ako se određeni dio građevine može početi koristiti prije dovršenja
cijele građevine.
(2) Potreba iz stavka 1. ovoga članka mora biti predviđena glavnim
projektom.
Uporabna dozvola za složenu građevinu
Članak 266.
(1) Uporabna dozvola može se na zahtjev investitora izdati i prije
dovršetka građenja složene građevine za jednu ili više građevina od
kojih se sastoji složena građevina. U tom slučaju uporabne dozvole
izdaju se prema uvjetima određenim lokacijskom dozvolom.
(2) Izdavanje uporabne dozvole na način iz stavka 1. ovoga članka mora
biti predviđeno glavnim projektom i određeno građevinskom dozvolom za
taj dio složene građevine.
Troškovi postupka
Članak 267.
(1) Ako se tehnički pregled obavlja izvan mjesta u kojem se nalazi
sjedište ili ispostava tijela, odnosno sjedište osobe određenih
posebnim propisima, investitor je dužan naknaditi tom tijelu, odnosno
osobi putne troškove i dnevnice članova povjerenstva za tehnički
pregled u visini određenoj posebnim propisima.
(2) Ako je za člana povjerenstva imenovan predstavnik tijela ili osobe
određenih posebnim propisima koja nije izdala potvrdu iz članka 208.
stavka 3. ovoga Zakona prema posebnom zakonu, investitor je dužan za
tog člana povjerenstva tijelu naknaditi troškove prema posebnom zakonu
koji se odnosi na vještake.
(3) Način obavljanja tehničkog pregleda, sadržaj pisane izjave
izvođača o izvedenim radovima i uvjetima održavanja građevine i
sadržaj završnog izvješća nadzornog inženjera propisuje ministar
pravilnikom.
Evidentiranje građevine u katastarskom operatu
Članak 268.
(1) Katastarski ured evidentira građevinu u katastarskom operatu ako
je za tu građevinu izdana uporabna dozvola za građevine za koje se
izdaje građevinska dozvola, odnosno potvrda glavnog projekta, završno
izvješće nadzornog inženjera za građevine za koje se izdaje rješenje u
uvjetima građenja, rješenje o izvedenom stanju i potvrda izvedenog
stanja, odnosno potvrda nadležnoga upravnog tijela da se za građevinu
ne izdaje uporabna dozvola niti drugi navedeni akti, ako ovim Zakonom
nije propisano drukčije.
(2) Građevina će se evidentirati u katastarskom operatu ako je u njemu
formirana građevna (katastarska) čestica za građevinu koja se
evidentira.
Uporaba i održavanje građevine
Članak 269.
Građevina se rabi samo sukladno njezinoj namjeni.
Članak 270.
(1) Vlasnik građevine odgovoran je za njezino održavanje.
(2) Vlasnik građevine dužan je osigurati održavanje građevine tako da
se tijekom njezinog trajanja očuvaju bitni zahtjevi za građevinu,
unapređivati ispunjavanje bitnih zahtjeva za građevinu te je održavati
tako da se ne naruše svojstva građevine, odnosno kulturnog dobra ako
je ta građevina upisana u Registar kulturnih dobara Republike
Hrvatske.
(3) U slučaju oštećenja građevine zbog kojeg postoji opasnost za život
i zdravlje ljudi, okoliš, prirodu, druge građevine i stvari ili
stabilnost tla na okolnom zemljištu, vlasnik građevine dužan je
poduzeti hitne mjere za otklanjanje opasnosti i označiti građevinu
opasnom do otklanjanja takvog oštećenja.
Članak 271.
Održavanje građevine te poslove praćenja stanja građevine, povremene
godišnje preglede građevine, izradu pregleda poslova za održavanje i
unapređivanje ispunjavanja bitnih zahtjeva za građevine, utvrđivanje
potrebe za obavljanje popravaka građevine i druge slične stručne
poslove, vlasnik građevine, odnosno osoba koja obavlja poslove
upravljanja građevinama prema posebnom zakonu mora povjeriti osobama
koje ispunjavaju propisane uvjete za obavljanje tih poslova posebnim
zakonom.
Članak 272.
(1) Uvjete za održavanje i unapređivanje ispunjavanja bitnih zahtjeva
za građevinu, energetskih svojstava zgrada, nesmetanog pristupa i
kretanja u građevini te način ispunjavanja i dokumentiranja
ispunjavanja ovih uvjeta, propisuje ministar pravilnikom.
(2) Pitanja održavanja građevina koja nisu uređena ovim Zakonom
uređuju se posebnim zakonom