Molim komentar (savjet) - antidepresivi
Miguel
vezi moje situacije:
Imam 23 godine, studiram, prije nekih godinu i pol pao sam u nekakvu
depresiju. Nisam vidio izlaza, druzenje s ljudima postalo mi je napor i
mucenje, crne misli, itd... to je trajalo dobrih godinu dana i stvarno
nisam vidio izlaza...
Inace sam bio vedra i vesela osoba. U vezi s curom takodjer su nastupili
problemi zbog moje nezainteresiranosti, te sam izgubio bilo kakvu zelju
za seksom.
Odlucio sam otici kod psihijatra i to privatnog. Odmah na prvom
razgovoru, ona mi je pripisala "Fevarin" tablete, tj. polovicu jedne
tablete dnevno prije spavanja + 2*(1/4) Eglonyl tablete dnevno.
Vec nakon tjedan dana stanje mi se bitno popravilo. Nakon mjesec dana
skuzio sam da se osjecam odlicno: Ponovno sam poceo uzivati u zivotu,
druziti se s ljudima, uzivati s curom koju volim, sex zelja vratila se
na velika vrata ;)
Uglavnom, zahvalan sam na svim blagodatima moderne medicine i skidam
kapu svim ljudima koji su svoj zivot posvetili znanosti, istrazivanjima,
medicini. Da sam rodjen 100 godina ranije tko zna kako bi zavrsio.
Sada je vec proslo 6 mjeseci od kada sam poceo piti te tabletice i jos
uvijek se dobro osjecam, zadovoljan sam svojim zivotom, dobro napredujem
na faksu. "Problem" je jedino u tome sto imam osjecaj kao da konstantno
imam osjecaj blage "euforijice" u glavi i da nekad zbog toga malo teze
zaspem.
Zanima me kada je vrijeme da prestanem piti tablete jer stvarno imam
osjecaj da je vrijeme za to i da je mozda taj osjecan "euforijice" zbog
toga.
Sto se tice ove moje psihijatrice, pomogla mi je s tim sto mi je
propisala tablete, a sve ove ostale psihoterapije na koje sam joj
ostavio brdo love su cista besmislica. Jednostavno nije dorasla tom
poslu. Idem kod nje jos uvijek i ostavljam joj pare i dalje zato sto mi
to nije problem (na srecu nemam financijskih problema) i zato sto mi je
ona tako rekla.
Zato i pisem ovdje jer me zanima sta vi mislite?
Pozdrav svima, (a pogotovo ljubaznim doktorima ) na grupi!
maja
"Miguel" <domag...@hotmail.com> wrote in message
news:e4v2ih$4uo$1...@ss408.t-com.hr...
> Evo da i ja iskoristim blagodati interneta, zanima me vase misljenje u
> vezi moje situacije:
> ostatak teksta..)
> Pozdrav svima, (a pogotovo ljubaznim doktorima ) na grupi!
Nisam doktor niti nesto slicno..
Tvoj problem je jako jako slican 'mom' (reci cemo tako)
problemu...
Cuj antidepresivi su dobra stvar pomogli su ti da se izvuces iz krize u koju
si upao, ali potrebna je duza terapija da bi oni imali sto postotni ucinak
...a ti ih vec dosta dugo pijes pa vec bi i mogao lagano smanjiti dozu i
polako prestati naravno u dogovoru sa svojim psihijatrom, ona ipak najbolje
zna..A sto se tice tih razgovora s njom neznam kolikoje to korisno ili nije
korisno..
A u biti nemoze biti ne korisno, svakako je dobro porazgovarati jer ona moze
naci odgovor na neka tvoja pitanja i naci uzrok tvoje depresije.. Mislim da
bi se kvalitetno izljecila depresija da treba vidjeti sto je uopce dovelo do
nje..da li nacin zivota, da li mozda nezadovoljstvo samim sobom, ili nesto
pedestpeto...Kazem opet nisam medicinar da ti mogu dati neki kavalitetan i
strucan savijet, nego ti govorim kao osoba koja se suocila s takvim
problemom u zivotu ..
Odi na te psihoterapije do kad ti ona kaze da trebas ici, a sto se tice
muznje love ..hmm ..tako ti je svugdje..samo gledaju di ce te opandrciti po
dzepu..
Nadam se da ti nisam uzalud potratila vrijeme dok si ovo citao..
pozdrav..
Vergil
> Zato i pisem ovdje jer me zanima sta vi mislite?
>
> Pozdrav svima, (a pogotovo ljubaznim doktorima ) na grupi!
Piva je najbolji antidepresiv, i ja sam bio na zoloftu i nekim još :)
Ne znam ondak treba kao vidjeti jel su ti lijekovi ok za jetra, neke
pretrage, am ono hebeš sve to, iskreno ne znam, imas osjecaj mozda da si
vedriji, al sve toovisi od okoline cure, i svega, ono koliko neke stvari
mozes ignorirati koliko ne itd.
Stvarno piva rula :-D :-D
Argon
reći psihijatrici da vidiš je li se radi o nuspojavi Fevarina ili o nečem
drugom.
Duljina terapije se procjenjuje individualno, ali načelno treba trajati
minimalno 6 mjeseci nakon povlačenja simptoma i postupno se prekida. Moraš
imati na umu da se najčešće radi o kroničnoj, recidivirajućoj bolesti.
Što se tiče psihoterapije - glavna terapija za depresiju su antidepresivi, a
psihoterpija se uglavnom svodi na "potporu" da se naučiš živjeti sa
depresijom, da se procijeni terapijski odgovor, eventualne nuspojave i ne
možeš očekivati da ti psihoterapija riješi sve probleme ili otkriješ i
ukloniš uzrok depresije (to je nemoguće). Psihijatru je važna i neverbalna
komunikacija i običan razgovor, nisu potrebne neke intelektualne rasprave.
Možda previše očekuješ od psihoterapije, ali to ti nije sinonim za
psihoanalizu (za nju je malo licenciranih kod nas), koja nije niti
indikacija za liječenje depresije. Štoviše, u određenim stanjima je i
kontraindicirana.
A "doraslost" psihijatra - gledaj, psihijatri su samo ljudi, stručnjaci od
kojih se očekuje određeno znanje - prepoznati bolest i ispravno ju liječiti.
Nemaju svi isti IQ, opću kulturu ili kvalitetu i kvantitetu znanja koje mogu
primjeniti u radu. Zato postoji slobodno tržište, bilo kojeg liječnika
možeš promijeniti ili zatražiti drugo mišljenje... ali nikako nije pametno
prekidati na svoju ruku, barem za sada.
Što ti se konkretno čini "besmislenim" u psihoterapiji?
"Miguel" <domag...@hotmail.com> wrote in message
news:e4v2ih$4uo$1...@ss408.t-com.hr...
Miguel
> Što ti se konkretno čini "besmislenim" u psihoterapiji?
>
Pa besmisleno mi se cini to da mi zena govori stvari koje ja vec znam,
stvari koje mi moj otac tupi vec godinama. Znam otprilike sto me dovelo
do depresije: neuredan zivot, neodgovornost, neizgradjene radne navike,
lijenost, hedonizam. Za to su, naravno, prilicno mnogo odgovorni i moji
roditelji (obadvoje sa zavrsenim fakultetom) koji su me tome trebali
nauciti od malih nogu.
U biti ne svidja mi se u velikoj mjeri i nacin na koji ona provodi tu,
nazovimo to, "psihoterapiju". Zena previse voli drzat monologe, a
psihoterapija bi trebala biti dijalog, zar ne? Nadao sam se da ce me
nauciti barem nekakvim tehnikama opustanja ili tako necem.
U biti, ocekivao sam od nje da ce mi otkriti neke stvari o meni koje sam
nisam u stanju shvatiti. Mislio sam, posto se time bavi, da je sigurno
vec imala pacijenta kao sto sam ja, kojeg je uspjesno izlijecila, te da
ce na meni samo primijeniti taj model.
Isto tako sam svjestan da, iako se sada dobro osjecam, da to ne mora
znacit da ce to tako ostati "za stalno".
Ne znam kakvi su ostali psihoterapeuti jer sam samo kod ove bio, imas li
sta za reci na sve ovo?
LL - Duracell Zeko
> Argon wrote:
>
>> Što ti se konkretno čini "besmislenim" u psihoterapiji?
>>
>
> Pa besmisleno mi se cini to da mi zena govori stvari koje ja vec znam,
> stvari koje mi moj otac tupi vec godinama. Znam otprilike sto me dovelo do
> depresije: neuredan zivot, neodgovornost, neizgradjene radne navike,
> lijenost, hedonizam. Za to su, naravno, prilicno mnogo odgovorni i moji
> roditelji (obadvoje sa zavrsenim fakultetom) koji su me tome trebali
> nauciti od malih nogu.
Ovdje prebacujes krivnju na druge - dok ne shvatis da si ti i iskljucivo sam
odgovoran za sebe i svoje postupke neces napredovati.
Plus: sve si to lijepo pobrojao ali badava kad ne shvac as smisao tih rijeci
niti kako ih provesti u djelo.
Zapravo.... Jos bi se dalo nesto uciniti da razmisljas o tome.
> U biti ne svidja mi se u velikoj mjeri i nacin na koji ona provodi tu,
> nazovimo to, "psihoterapiju". Zena previse voli drzat monologe, a
> psihoterapija bi trebala biti dijalog, zar ne? Nadao sam se da ce me
> nauciti barem nekakvim tehnikama opustanja ili tako necem.
Pa kako je to problem - Google ti je pred nosom. Doslovce.
> U biti, ocekivao sam od nje da ce mi otkriti neke stvari o meni koje sam
> nisam u stanju shvatiti. Mislio sam, posto se time bavi, da je sigurno vec
> imala pacijenta kao sto sam ja, kojeg je uspjesno izlijecila, te da ce na
> meni samo primijeniti taj model.
Previse ocekujes od drugih - a premalo od sebe.
Sasvim je ocito da nisi previse radio na samom sebi osim zamisljao kako bi
bilo zgodno da se ova figurica pomakne sim pa tam by netko drugi.
Nadalje, tvoji zahtjevi ulaze u domenu psihoanalize a to ti je pojasnjeno
vec - postoji bitna razlika.
> Isto tako sam svjestan da, iako se sada dobro osjecam, da to ne mora
> znacit da ce to tako ostati "za stalno".
Nista ne traje vjecno - specijalno sto ti na osobnom planu nisi puno ucinio
osim sto se redovito kemijas.
Tko Sam Ja?
>
> psihoterapija bi trebala biti dijalog, zar ne? Nadao sam se da ce me
> nauciti barem nekakvim tehnikama opustanja ili tako necem.
>
Miguel
>
> Ovdje prebacujes krivnju na druge - dok ne shvatis da si ti i iskljucivo sam
> odgovoran za sebe i svoje postupke neces napredovati.
Nisam prebacivao krivnju, samo sam spomenuo cinjenice. Do nedavno sam
svu krivnju prebacivao samo na sebe, a to me i dovelo u depru.
Psihijatrica me "naucila" da nisam svemu ja sam kriv, ali da se moram
sam sada izvuc iz toga.
>
> Nista ne traje vjecno - specijalno sto ti na osobnom planu nisi puno ucinio
> osim sto se redovito kemijas.
>
Moram priznati da mi se nije svidio ovaj cijeli tvoj odgovor, mozda zbog
toga sto si DJELOMICNO u pravu.
Htio bih jos napomenuti i da sam u razdoblju od 18-20 godine zivota
dosta cesto konzumirao kokain, amfetamine i exctasy. To je naravno,
vjerojatno ostavilo traga.
Na osobnom planu sam ucinio otprilike sljedece:
1. Poceo sam se baviti sportom, vec pola godine trcim svaki dan po 30
min dnevno, osim toga 3-4 puta tjedno u teretanu, 2 puta tjedno igram
tenis, promjenio sam prehranu, hranim se 100% zdravo sada. Smrsavio sam
vec 7kg, super izgledam i fizicki se jako dobro osjecam (u zdravom
tijelu zdrav duh)
2. Bioritam: Za razliku od prije kada sam isao spavati u prosjeku oko
3-4 ujutro, sada sam u krevetu vec u 11-12, dizem se u 8 svaki dan.
3. Duhovno gledajuci, cesto razmisljam mnogo o tome kako da postanem
bolja osoba, sazrio sam u odnosu na prije puno.
4. Spomenuo sam vec da mi na faksu dobro ide, mozak mi bolje radi, jos
samo moram taj prokleti problem lijenosti rjesit, ne znam zasto mi se
nekad (skoro uvijek) tako tesko natjerat da ucim, onda me to dovede u
probleme, nervozu i stres...
Naravno da mogu jos puno toga uciniti na osobnom planu, pogotovo duhovno
gledajuci, i ustrajan sam u tome da se u potpunosti izlijecim od depresije.
Argon
"Tko Sam Ja?" <who...@negdje.hr> wrote in message
news:slrne77the...@gandalf.oss.unist.hr...
Procitao sam kaj ti je Zeko napisao i u nacelu potpisujem. Ali dajem ti i
svoje dodatno miąljenje.
Kod tebe se radi najvjerojatnije o neurotskoj reaktivnoj depresiji (to
zakljucujem iz terapije i brzog povlacenja simptoma). Simptomi depresije su
se povukli i psihijatrica te suocava sa tvojim destruktivnim ponasanjem -
pokusava potaknuti tvoje vise mozdane centre da preuzmes odgovornost i
mijenjas to sto mozes i trebas promijeniti. I vrlo je tipičan taj konfilkt
psihijatar-pacijent kada se traľi preuzimanje odgovornosti, onda
psihoterapeut viąe ne valja!
Tvoji roditelji (otac), jesu li te svjesno i namjerno poticali na taj
neuredan zivot pa okrenuli plocu kad su vidjeli da od toga nema nista?
Siguran sam da nisu, to je bio tvoj nezreo način praľnjenja frustracija, a
oni su to samo "promatrali" i "tupili" da ne valja, nisu postavili konkretne
obaveze pred tebe - razmazili su te! Ali to ne znači da su odgovorni za
tvoje konkretne destruktivne postupke. I daj malo viąe cijeni svoj status!
Spomenuo si da ti lova nije problem, da ideą privatno kod psihijatra,
studiraą - siguran sam da imas natprosjecan standard kojeg nemaju monogi sa
zavrsenim fakultetom i desecima godina radnog staza!!! Razmisli malo o tome
Do depresije te nije doveo taj raskalaseni zivot nego splet vise faktora -
tvoja struktura licnosti i nerijeseni intrapersonalni konflikti, kemija u
mozgu i neki vanjski utjecajaji. Ako bas zelis psihoanalizu, savjetuj se s
nekim psihijatrom koji to radi pa vidi je li uopce moguce i indicirano u
tvom slucaju. Ali i tu moras znati da to nije nikakav carobni stapic -
postupak traje 4-5 godina, 2-3x tjedno se dolazi i pretopstavlja elementarnu
zrelost licnosti i spremnost na "radikalne" promjene i jako puno ulaganja
VLASTITE mentalne i fizicke energije u sve to. To moze biti puno
"neugodnije" nego sto mislis.
Tehnike opustanja se ne uce na psihoterapiji - za to imas razlicite
radionice autogenog treninga i sl. metoda. Neke je vodio prof.dr. Gruden.
Ali pitam te STO CE TI TO? Da li postoji neka konkretna situacija koja kod
tebe dovodi do pretjerane anksioznosti? Te metode pomazu ako ti se javlja
napetost, nervoza u nekim odredjenim situacijama (npr. trema, neke blaze
fobije, neke stresne situacije) pa ih primjenis da ublazis stres ili umjesto
anksiolitika ako si toliko nestabilan. To ti nece dati motivaciju ili
popraviti raspolozenje i rijesiti zivotne probleme.
Opustiti se mozes uz bilo koju aktivnost koja te bukvalno zanima, u kojoj
doslvce uzivas - od sporta, sexa, citanja, setnje, slikanja, slusanja
muzike, izlazaka van itd. Yoga i slicne pizdarije imaju smisla ako te
jednostavno zanimaju, ako u tome nalazis neki ventil, ali cini se meni da ti
yogom zelis zamijenti neke stvarne "probleme", to ne funkcionira!
Porazgovaraj iskreno sam sa sobom, razmisli malo o svemu, postavi si neka
pitanja... ako bas hoces raditi na sebi pa ulozi malo dodatne energije u to!
Procitaj neke knjige sa psiholoskom tematikom, ima dosta toga u knjizarama
(kazes da ti lova nije problem) i nema koristi od pasivnog citatanja nego
razmisljaj i primjenjuj to u konkretnim svakodnevnim situacijama od
ustajanja do odlaska na spavanje. I aktivno mijenjaj stvari koje ne valjaju,
s kojima nisi zadovoljan!
Argon
> Psihijatrica me "naucila" da nisam svemu ja sam kriv, ali da se moram sam
> sada izvuc iz toga.
To sam ti pokuąao reći u prethodnom odgovoru - psihijatrica ipak radi svoj
posao ok.
I pazi da si sada ne postavis previsoke, nerealne ciljeve jer bi te to u
buducnosti moglo dovesti do jos goreg stanja.
> Htio bih jos napomenuti i da sam u razdoblju od 18-20 godine zivota dosta
> cesto konzumirao kokain, amfetamine i exctasy. To je naravno, vjerojatno
> ostavilo traga.
To je ostavilo traga sigurno, i na strukturi mozga.
> 4. Spomenuo sam vec da mi na faksu dobro ide, mozak mi bolje radi, jos
> samo moram taj prokleti problem lijenosti rjesit, ne znam zasto mi se
> nekad (skoro uvijek) tako tesko natjerat da ucim, onda me to dovede u
> probleme, nervozu i stres...
Mozda je razlog jednostavan - to sto studiras te baą ne zanima, mozda nije
ono sto si ocekivao pa se nesvjesni dio ličnosti "buni".
Jesi li razmislio o tome? Kazes da ti dobro ide, znaci da to zavrsiti
mozes... samo je pitanje je li to ono pravo cime se zelis baviti. Jesi li to
upisao zato sto se to ocekivalo od tebe ili si htio upisati nesto drugo pa
nisi uspio?
Vladyx
>Opustiti se mozes uz bilo koju aktivnost koja te bukvalno zanima, u kojoj
>doslvce uzivas - od sporta, sexa, citanja, setnje, slikanja, slusanja
Što je onda ako nisi u stanju raditi neku aktivnost iako te bukvalno
zanima.
Miguel
>
> Procitao sam kaj ti je Zeko napisao i u nacelu potpisujem. Ali dajem ti i
> svoje dodatno mišljenje.
>
> Kod tebe se radi najvjerojatnije o neurotskoj reaktivnoj depresiji (to
> zakljucujem iz terapije i brzog povlacenja simptoma). Simptomi depresije su
> se povukli i psihijatrica te suocava sa tvojim destruktivnim ponasanjem -
> pokusava potaknuti tvoje vise mozdane centre da preuzmes odgovornost i
> mijenjas to sto mozes i trebas promijeniti. I vrlo je tipičan taj konfilkt
> psihijatar-pacijent kada se traži preuzimanje odgovornosti, onda
> psihoterapeut više ne valja!
> Tvoji roditelji (otac), jesu li te svjesno i namjerno poticali na taj
> neuredan zivot pa okrenuli plocu kad su vidjeli da od toga nema nista?
> Siguran sam da nisu, to je bio tvoj nezreo način pražnjenja frustracija, a
> oni su to samo "promatrali" i "tupili" da ne valja, nisu postavili konkretne
> obaveze pred tebe - razmazili su te! Ali to ne znači da su odgovorni za
> tvoje konkretne destruktivne postupke. I daj malo više cijeni svoj status!
Cijenim ja svoj status, nisam nezahvalan, roditelji su mi stvarno puno
pruzili pogotovo otac koji je osigurao meni, dvjema sestrama i braci sve
potrebne uvjete za sve.
Htio bih spomenuti da to sto idem kod psihica i pijem tabletice nisam
rekao svojim roditeljima, to za sad znaju samo jos dvoje ljudi. Bilo je
vec nekih drama u obitelji pa jednostavno mislim da bolje da se ovo ne
zna. E sad koliko je to pametno, znam da bih mozda trebao reci ali digla
bi se velika strka i tko zna sta jos..
> Spomenuo si da ti lova nije problem, da ideš privatno kod psihijatra,
> studiraš - siguran sam da imas natprosjecan standard kojeg nemaju monogi sa
> zavrsenim fakultetom i desecima godina radnog staza!!! Razmisli malo o tome
> Do depresije te nije doveo taj raskalaseni zivot nego splet vise faktora -
> tvoja struktura licnosti i nerijeseni intrapersonalni konflikti, kemija u
> mozgu i neki vanjski utjecajaji. Ako bas zelis psihoanalizu, savjetuj se s
> nekim psihijatrom koji to radi pa vidi je li uopce moguce i indicirano u
> tvom slucaju. Ali i tu moras znati da to nije nikakav carobni stapic -
> postupak traje 4-5 godina, 2-3x tjedno se dolazi i pretopstavlja elementarnu
> zrelost licnosti i spremnost na "radikalne" promjene i jako puno ulaganja
> VLASTITE mentalne i fizicke energije u sve to. To moze biti puno
> "neugodnije" nego sto mislis.
> Tehnike opustanja se ne uce na psihoterapiji - za to imas razlicite
> radionice autogenog treninga i sl. metoda. Neke je vodio prof.dr. Gruden.
> Ali pitam te STO CE TI TO? Da li postoji neka konkretna situacija koja kod
> tebe dovodi do pretjerane anksioznosti? Te metode pomazu ako ti se javlja
> napetost, nervoza u nekim odredjenim situacijama (npr. trema, neke blaze
> fobije, neke stresne situacije) pa ih primjenis da ublazis stres ili umjesto
> anksiolitika ako si toliko nestabilan. To ti nece dati motivaciju ili
> popraviti raspolozenje i rijesiti zivotne probleme.
> Opustiti se mozes uz bilo koju aktivnost koja te bukvalno zanima, u kojoj
> doslvce uzivas - od sporta, sexa, citanja, setnje, slikanja, slusanja
> muzike, izlazaka van itd. Yoga i slicne pizdarije imaju smisla ako te
> jednostavno zanimaju, ako u tome nalazis neki ventil, ali cini se meni da ti
> yogom zelis zamijenti neke stvarne "probleme", to ne funkcionira!
Moram priznat da me yoga i autogeni trening ne zanimaju previse. Shvatio
sam da me najvise od svega opusta priroda.
> Porazgovaraj iskreno sam sa sobom, razmisli malo o svemu, postavi si neka
> pitanja... ako bas hoces raditi na sebi pa ulozi malo dodatne energije u to!
> Procitaj neke knjige sa psiholoskom tematikom, ima dosta toga u knjizarama
> (kazes da ti lova nije problem) i nema koristi od pasivnog citatanja nego
> razmisljaj i primjenjuj to u konkretnim svakodnevnim situacijama od
> ustajanja do odlaska na spavanje. I aktivno mijenjaj stvari koje ne valjaju,
> s kojima nisi zadovoljan!
>
>
Hvala na dugackom odgovoru!
Argon
>>
>>
>
> Hvala na dugackom odgovoru!
Molim! A i ti si opąirnije opisao svoj problem.
Moľda nisi očekivao toliko kritike ali dozvolio sam si malo "slobode"
Miguel
>
> Mozda je razlog jednostavan - to sto studiras te baš ne zanima, mozda nije
> ono sto si ocekivao pa se nesvjesni dio ličnosti "buni".
Bas nasuprot, to me je oduvijek zanimalo, od malih nogu me je zanimala
informatika, matematika, etc. I nadaren sam za te stvari, imam cak i
dosta osvojenih nagrada sa raznih natjecanja..
> Jesi li razmislio o tome? Kazes da ti dobro ide, znaci da to zavrsiti
> mozes... samo je pitanje je li to ono pravo cime se zelis baviti. Jesi li to
> upisao zato sto se to ocekivalo od tebe ili si htio upisati nesto drugo pa
> nisi uspio?
>
Kada sam upisivao faks, nije bilo druge opcije, ili FER ili nista i tako
je i bilo.
Sada cu ti pokusati opisati svoj problem.
Prije sam cesto znao iz hobija raditi razne informaticke projekte i
takve stvari, to mi je jednostavno bilo zadovoljstvo, a i dalje mi je.
Ali cim ja to moram pocet raditi iz obaveze, a ne iz hobija, odma mi je
neka muka, ne znam zasto. Ovo sto radim na faksu me inace stvarno
zanima, ali to mi je OBAVEZA i eto to mi stvara probleme u glavi.
Sta rec na to?
Argon
> Prije sam cesto znao iz hobija raditi razne informaticke projekte i
> takve stvari, to mi je jednostavno bilo zadovoljstvo, a i dalje mi je.
> Ali cim ja to moram pocet raditi iz obaveze, a ne iz hobija, odma mi je
> neka muka, ne znam zasto. Ovo sto radim na faksu me inace stvarno zanima,
> ali to mi je OBAVEZA i eto to mi stvara probleme u glavi.
> Sta rec na to?
Onda je problem ona doza "razmazenosti" kod tebe - radio bi samo ono sto
volis i kad ti to zelis, a obaveze te frustriraju. To bas tak ne ide
uvijek.... A nemas niti prave motivacije da ubrzas faks jer ti je standard
ok. Dobro, nije niti tu sve tvoja krivica - organizacija nastave i programi
na fakultetima su takvi da se cesto uce i beskorisne stvari, udzbenici su
cesto frustrirajuci ili je pametno gradivo prezentirano na bedast nacin,
organizacija nastave ne potice kreativnost pa u takvom sustavu "uspijevaju"
najuporniji, najdiscipliniraniji, a inteligentni i manje disciplinirani
cesto "zapnu". Ali to spada u stvari na koje ti ne mozes utjecati niti ih
promijeniti, tako da se time ne treba zamarati.
S obzirom da si mozda u nekim stvarima i "iznad" gradiva koje trebas uciti,
to ti se cini dosadnim, jednostavnim pa odlazes ucenje, mislis "lako cu ja
to" i nadjes se u vremenskom skripcu jer shvatis da neces stici nauciti.
Rjesenje - samodisciplina!
Kao sto si si odredio vrijeme za teretanu i sve ostale aktivnosti, odredi
vrijeme za ucenje. Ne "pripremaj" se za ucenje, ne razmisljaj o tome, nego
jednostavno isplaniraj vrijeme - ako si odredią npr. "od 15-18h učim" otvori
knjige i počni. Do tada i nakon toga "prazni glavu" i bavi se necim drugim.
Bilo bi ti dobro da pokusas uciti sa nekim s kim si na "istoj valnoj
duljini", odredite si vrijeme kad cete uciti i bit ce ti lakse. Cak ne mora
biti niti sa tvog faksa, ili ne morate uciti iste stvari - samo da se
medjusobno "kontrolirate".
Vladimir
monologe.
Isto je tako jasno da ti nisi svojevoljno postao lijen i
izgubio radne navike.
Osim toga zadatak psihoterapeuta je da ti razjasni tvoje
konflikte i objasni ti neke stvari o tebi za koje nisi
ni sanjao da postoje.
A ąto je najvaľnije, njegov zadatak je da s tobom uspostavi
snaľan emotivni kontakt u smislu da ti imaą povjerenja
u njega i da mu moľeą sve reći pa čak i negativne stvari
o njemu umjesto da o tome piąeą na forumu.
Zaąto ne vjerujeą vlastitim osjećajima i sam ne prosudią
koliko ti je on/ona zapravo simpatičan?
Miguel
ali svaki put je fulala i to debelo, od samog pocetka premalo mi je
postavljala pitanja o meni, a previse sama pricala o tome sta je meni i
kako je meni. Pa koda sam kod vidovnjakinje dosao!
I onda ju ja pustim da prica, prica, i prica da bi joj na kraju rekao da
je totalno u krivu, i onda ona nesto zacudjeno gleda i nesto klima
glavom dok joj ja objasnjavam u cemu je stvar i onda na kraju se slozi s
tim i usput promjeni svoju pricu da bi ispalo kao ipak je ona strucnjak
i kuzi to, zato sam rekao da je nedorasla i sad cu otic kod nekog
drugog. Onda mi je jos na nekakvom velikom papiru (ono kao za slikare)
crtala neke smijesne crteze (dok ona crta ja suzdrzavam smijeh) tipa,
ovo si ti, ovo su tvoji roditelji, pa nisam debil.. a onda kad vise nema
o cem pricat, a ima recimo jos 20 min do isteka vremena, mi ide pricat
kao neku anegdotu o nekom njenom bivsem pacijentu, kak ga je ona super
izljecila i to.
Al svejedno bez obzira na sve, ja se dobro osjecam nakon seanse, ima
neki ugodan ton glasa koji mi na neki nacin godi dok ju slusam..
Vladimir wrote:
> Jasno je da psihoterapeut ne bi trebao dijeliti savjete i držati
> monologe.
>
> Isto je tako jasno da ti nisi svojevoljno postao lijen i
> izgubio radne navike.
>
> Osim toga zadatak psihoterapeuta je da ti razjasni tvoje
> konflikte i objasni ti neke stvari o tebi za koje nisi
> ni sanjao da postoje.
>
> A što je najvažnije, njegov zadatak je da s tobom uspostavi
> snažan emotivni kontakt u smislu da ti imaš povjerenja
> u njega i da mu možeš sve reći pa čak i negativne stvari
> o njemu umjesto da o tome pišeš na forumu.
>
> Zašto ne vjeruješ vlastitim osjećajima i sam ne prosudiš
LL - Duracell Zeko
> LL - Duracell Zeko wrote:
>>
>> Ovdje prebacujes krivnju na druge - dok ne shvatis da si ti i iskljucivo
>> sam odgovoran za sebe i svoje postupke neces napredovati.
>
> Nisam prebacivao krivnju, samo sam spomenuo cinjenice. Do nedavno sam svu
> krivnju prebacivao samo na sebe, a to me i dovelo u depru. Psihijatrica me
> "naucila" da nisam svemu ja sam kriv, ali da se moram sam sada izvuc iz
> toga.
>
Ne kazem da si ti svemu - kriv, vec da moras nauciti kako PREuzimati polako
SAM sve te uloge jer kad tad te to ceka.
Sve ostalo je bjezanje iz realnosti.
>>
>> Nista ne traje vjecno - specijalno sto ti na osobnom planu nisi puno
>> ucinio osim sto se redovito kemijas.
>
> Moram priznati da mi se nije svidio ovaj cijeli tvoj odgovor, mozda zbog
> toga sto si DJELOMICNO u pravu.
> Htio bih jos napomenuti i da sam u razdoblju od 18-20 godine zivota dosta
> cesto konzumirao kokain, amfetamine i exctasy. To je naravno, vjerojatno
> ostavilo traga.
Ha, nisam ti u glavi pa da mogu sve sa 100% sigurnoscu pogoditi. Postoji
puno osobnih razloga i vlastitih putica no u konacnici uvijek je tek jedan,
dva glavna razloga zasto se nalazimo gdje se nalazimo.
Sto se tice droga - sto je tu je. Nemoj vise.
> Na osobnom planu sam ucinio otprilike sljedece:
> 1. Poceo sam se baviti sportom, vec pola godine trcim svaki dan po 30 min
> dnevno, osim toga 3-4 puta tjedno u teretanu, 2 puta tjedno igram tenis,
> promjenio sam prehranu, hranim se 100% zdravo sada. Smrsavio sam vec 7kg,
> super izgledam i fizicki se jako dobro osjecam (u zdravom tijelu zdrav
> duh)
To je odlicno.
> 2. Bioritam: Za razliku od prije kada sam isao spavati u prosjeku oko 3-4
> ujutro, sada sam u krevetu vec u 11-12, dizem se u 8 svaki dan.
> 3. Duhovno gledajuci, cesto razmisljam mnogo o tome kako da postanem bolja
> osoba, sazrio sam u odnosu na prije puno.
Jako dobro - sve mora negdje poceti.
> 4. Spomenuo sam vec da mi na faksu dobro ide, mozak mi bolje radi, jos
> samo moram taj prokleti problem lijenosti rjesit, ne znam zasto mi se
> nekad (skoro uvijek) tako tesko natjerat da ucim, onda me to dovede u
> probleme, nervozu i stres...
>
> Naravno da mogu jos puno toga uciniti na osobnom planu, pogotovo duhovno
> gledajuci, i ustrajan sam u tome da se u potpunosti izlijecim od
> depresije.
A gle, neke stvari ce uvijek ostati - mi nismo roboti a specijalno ako dosad
nisi nesto navikao raditi.
Treba tesati.
Sto se tice depresij moze biti i da ostane duze vrijeme - moguce da su na
tebe ostavile trag one droge ali - nikako ne posustaj. Ako vec ne dobijes
odmah sto zelis, svakako su sve ove promjene daleko bolje dobro dosle.
Argon
> Upravo na to sam i mislio, ona mi je pokusala objasniti moje konflikte ali
> svaki put je fulala i to debelo,
"konflikt" bi trebao biti neąto čega ti nisi svjestan, ąto sam ne moľeą
zaključiti - prema tome kako moľeą biti siguran da je fulala? Ako ti neki
drugi psihoterapeut nije doąao do drugačijeg zaključka:-)
od samog pocetka premalo mi je
> postavljala pitanja o meni, a previse sama pricala o tome sta je meni i
> kako je meni. Pa koda sam kod vidovnjakinje dosao!
Psihoterapeut analizira transfer (tvoj nesvjesni emocionalni odnos prema
njoj) i kontratransfer (njezin nesvjesni emocionalni odnos prema tebi -
kojeg bi ona kao psihoterapetu trebala pravilno prepoznati) i na temelju
toga donosi neke zaključke. Opet ponavljam, ne trebaą ti njoj puno pričati
neąto ąto ona već zna. Neke reakcije su stereotipne, nije to vidovnjaątvo.
> I onda ju ja pustim da prica, prica, i prica da bi joj na kraju rekao da
> je totalno u krivu, i onda ona nesto zacudjeno gleda i nesto klima glavom
> dok joj ja objasnjavam u cemu je stvar i onda na kraju se slozi s tim i
> usput promjeni svoju pricu da bi ispalo kao ipak je ona strucnjak i kuzi
> to, zato sam rekao da je nedorasla i sad cu otic kod nekog drugog. Onda mi
> je jos na nekakvom velikom papiru (ono kao za slikare) crtala neke
> smijesne crteze (dok ona crta ja suzdrzavam smijeh) tipa, ovo si ti, ovo
> su tvoji roditelji, pa nisam debil.. a onda kad vise nema o cem pricat, a
> ima recimo jos 20 min do isteka vremena, mi ide pricat kao neku anegdotu o
> nekom njenom bivsem pacijentu, kak ga je ona super izljecila i to.
Moľda je ľena stvarno malo ishlapila ili si preinteligentan za nju!:-)
kopiram tvoj citat:
> zato sam rekao da je nedorasla i sad cu otic kod nekog drugog.
> Al svejedno bez obzira na sve, ja se dobro osjecam nakon seanse, ima neki
> ugodan ton glasa koji mi na neki nacin godi dok ju slusam..
Malo si ambivalentan, ili se to meni samo čini? To se zove konflikt!:-)
Da nisi, već bi odavno sam donio odluku.
Naslućujeą li uzrok konflikta?:-) (samo razmisli, malo je preosobno da bi to
tu pisao!)
Na temelju ove komunikacije ne bi ti bilo korektno dati savjet: promijeni ju
ili ne. Tu odluku moraą sam donijeti (mislim da sam ti tako neąto napisao i
u prvom odgovoru samo drugim riječima).
Postoji i druga komponenta - da bi bilo tko odgovorno i racionalno mogao
dati taj savjet o kompetentnosti psihijatrice, trebao bi imat kompletan uvid
u vođenje vrstu psihoterapije i znati neąto viąe o psihijatriji, ne mislią
li tako?
Ali jedan, mislim ok savjet - s obzirom da osjećaą da neąto ne valja, kreni
paralelno kod nekog drugog, pa sam procijeni tko ti viąe odgovara. Naravno
da tome drugom moraą reći sve, zaąto si nezadovoljan i zaąto si potraľio
njegovo miąljenje i ąto od njega očekujeą.
Btw, postoji ti viąe različitih psihoterapijskih ąkola i tehnika - sve je to
individualno, za neke stvari je bolje jedno, za neke drugo, nekom osobno
viąe paąe neąto.
Matineja
"maja" <maja...@email.t-com.hr> wrote in message
news:e4va0j$n7j$1...@ss408.t-com.hr...
> Mislim da bi se kvalitetno izljecila depresija da treba vidjeti sto je
> uopce dovelo do nje..da li nacin zivota, da li mozda nezadovoljstvo samim
> sobom, ili nesto pedestpeto...Kazem opet nisam medicinar da ti mogu dati
> neki kavalitetan i strucan savijet, nego ti govorim kao osoba koja se
> suocila s takvim problemom u zivotu ..
Mislim da depresija, ova klinička, rijetko ima konkretan uzrok. neki su
ljudi jednostavno skloni tome. Netko smrt bliske osobe prođe na 'normalan'
način - tuga, bol..pa to malo prođe itd. Depresija nije klasična tuga, neąto
ąto ima uzrok i posljedicu. Mislim. Nisam ni ja doktor.