matrix...po n-ti put
Gorstak
svijet u kojem mi kontroliramo našeg avatara, u nekom okružju. Naš avatar se može kretati, umrijeti, ubiti, jesti, apsolutno bilo
što što je tvorac igre zamislio da se može. U tom svijetu mi vidimo onaj dio koji je na ekranu. Onaj dio igre koji ne vidimo, se ne
procesira. Dakle, ako odemo našim avatarom na neku drugu mapu, prva više neće biti vidljiva. Recimo kao mrak u stvarnom svijetu.
Stvari su tu, no ako ih nitko ne vidi, zamračene su i nisu procesirane. Tako da pretpostavljam da ni ovaj naš, stvarni svijet nije
puno različit od toga, ako jest uopće. Da, pričam o filmu matrix. Ako je sve ono što mi vidimo, osjećamo, mislimo, osjetimo, samo
električni impuls, onda ne vidim razloga zašto grupa programera u budućnosti ne bi mogla napraviti Sims 20, samo ovaj put na neki
način ubaciti prave ljude u igru. I sad, ako shvaćamo da će to biti moguće u neko vrijeme, kad budemo imali dovoljno procesorske
snage, onda se postavlja pitanje nije li to već napravljeno, i je li ovaj naš svijet stvaran? Da, bilo bi potrebno zbilja puno
procesorske snage za izgraditi naš stvarni svijet, no nitko ne kaže da je nemoguće. Netko bi mogao pomisliti da će se svijet urušiti
kad razvijemo dovoljno procesorske snage, ali zaboravljamo da i oni razvijaju svoje procesore. Sve je ovo naravno samo teorija, jer
nitko se nije vratio iz onog svijeta da nam kaže kako je tamo. Dakle izlaz iz igre je smrt. Izlaz sa ovog svijeta je smrt. Ali,
čitam nedavno vijest o jednom dječaku koji se sjeća što je bio u prošlom životu. Navodno je dječak bio američki pilot u drugom
svjetskom ratu. Dječak se točno sjeća kako mu je avion bio oboren i kako je umro u moru. Otac dječaka ga je odveo da vidi preživjele
kolege iz tog doba, i dječak ih je sve prepoznao i nazvao po imenu, popričao s njima, a ovi su naravno ostali paf. Dječak je
popričao i sa svom sestrom iz prošlog života i ona tvrdi da je nemoguće da dječak zna za neke slike iz njihovog ranog djetinjstva, i
da on zbilja jeste njen brat. Uskoro će biti snimljen i film o tom dječaku. Dakle reklo bi se da su u onom svijetu pogriješili,
vratili su ga nazad u matrix, a nisu mu temeljito očistili sjećanja. I tko su uopće oni? Jesmo li mi i dalje ljudi u tom svijetu ili
neko drugo biće? I zašto izgleda da se ne vraćamo odmah po pogibiji u ovom svijetu, već prođe neko vrijeme prije nego nas vrate u
sistem? Jedini način za naći odgovore na to pitanje je umrijeti i otići tamo. Dakako, ne bih nikome preporučio da se ubije, pogotovo
ako mu je dobro u ovom svijetu, a kraj ćemo svi dočekati, prije ili kasnije. Ali čak i da to učinite, izgleda da nam od ovog svijeta
nema bijega. Pitanje ostaje je li i onaj svijet stvaran ili samo matrix unutar matrixa.
Nikola Pav�ec
Cijeli koncept i kvazi-paradoksi matrixa su zanimljiv samo ljudima koji ne
poimaju/razumiju objektivnu stvarnost mozgom, ve� automatizmom "nau�enih"
�ablona filtriranja vlastitih osje�aja. Ne radi sva�iji mozak jednako.
Odigrao sam na tisu�e igri, bio u tisu�ama "matrixa", �ak i u vrijeme kad je
kompjuter bio uga�en itd itd, ali nikad nisam mje�ao objektivnu stvarnost i
stvarnost matrixa. :)
Po meni, sve �to je u �ovjekovoj glavi je dovoljno stvarno da se tako i
naziva, ali treba imati dobro definirane rekurse objektivnosti te
"stvarnosti".
--
Nik
Gorstak
> Pitanje ostaje je li i onaj svijet stvaran ili samo matrix unutar matrixa.
Cijeli koncept i kvazi-paradoksi matrixa su zanimljiv samo ljudima koji ne
poimaju/razumiju objektivnu stvarnost mozgom, ve� automatizmom "nau�enih"
�ablona filtriranja vlastitih osje�aja. Ne radi sva�iji mozak jednako.
Odigrao sam na tisu�e igri, bio u tisu�ama "matrixa", �ak i u vrijeme kad je
kompjuter bio uga�en itd itd, ali nikad nisam mje�ao objektivnu stvarnost i
stvarnost matrixa. :)
Po meni, sve �to je u �ovjekovoj glavi je dovoljno stvarno da se tako i
naziva, ali treba imati dobro definirane rekurse objektivnosti te
"stvarnosti".
ono sto je tebi stvarno, nije i drugima...pretpostavljam da avataru u igri njegov svijet izgleda realno, kao i nama nas
jvrban
> ono sto je tebi stvarno, nije i drugima...pretpostavljam da avataru u igri njegov svijet izgleda realno, kao i nama nas
Tvrdiš da avatari u igricama imaju svijest ?
Gorstak
> Tvrdiš da avatari u igricama imaju svijest ?
naravno da ne, ali kad bi imali, ne bi kuzili gresku, jer su dio tog svijeta, kao sto smo i mi ovog
Josip Almasi
> Video igre. Većina nas koji imamo kompjuter ili nekakvu konzolu, smo
> odigrali neku igru. A što je igra? Virtualni svijet. Virtualni svijet u
> kojem mi kontroliramo našeg avatara, u nekom okružju. Naš avatar se može
> kretati, umrijeti, ubiti, jesti, apsolutno bilo što što je tvorac igre
> zamislio da se može. U tom svijetu mi vidimo onaj dio koji je na ekranu.
> Onaj dio igre koji ne vidimo, se ne procesira. Dakle, ako odemo našim
> avatarom na neku drugu mapu, prva više neće biti vidljiva. Recimo kao
> mrak u stvarnom svijetu. Stvari su tu, no ako ih nitko ne vidi,
> zamračene su i nisu procesirane. Tako da pretpostavljam da ni ovaj naš,
> stvarni svijet nije puno različit od toga, ako jest uopće.
Virtualna stvarnost je istovremeno oksimoron i pleonazam.
Jer, ako je prividno (virtualno), nije stvarno, dakle oksimoron.
No, covjek stvara model stvarnosti i operira unutar modela, pa je svaka
stvarnost virtualna, dakle pleonazam:)
Model stvarnosti stvara se na osnovu senzornog inputa. Televizija moze
pokrenuti nacije na rat... igre su puno efikasnije zbog interakcije.
http://www.youtube.com/watch?v=svgM5QXyaPI
> Da, pričam o
> filmu matrix. Ako je sve ono što mi vidimo, osjećamo, mislimo, osjetimo,
> samo električni impuls, onda ne vidim razloga zašto grupa programera u
> budućnosti ne bi mogla napraviti Sims 20, samo ovaj put na neki način
> ubaciti prave ljude u igru. I sad, ako shvaćamo da će to biti moguće u
> neko vrijeme, kad budemo imali dovoljno procesorske snage, onda se
> postavlja pitanje nije li to već napravljeno, i je li ovaj naš svijet
> stvaran? Da, bilo bi potrebno zbilja puno procesorske snage za izgraditi
> naš stvarni svijet, no nitko ne kaže da je nemoguće.
O kaze kaze, kaze puno njih da je to nemoguce, taj neki to cak zove
Completely Ridiculous Anthropic Principle - CRAP:)
Tipler rece da je moguce, ali na kraju svemira. To se zove Omega-point
theory:
http://en.wikipedia.org/wiki/Omega_Point#Tipler
Teorija je digla dovoljno buke da se o njoj ocituju vodeci svjetski
mislioci, od oca kvantnog kompjutinga do glavnog teologa:)
> Ali, čitam nedavno vijest o jednom dječaku koji se sjeća što je
> bio u prošlom životu. Navodno je dječak bio američki pilot u drugom
> svjetskom ratu. Dječak se točno sjeća kako mu je avion bio oboren i kako
> je umro u moru. Otac dječaka ga je odveo da vidi preživjele kolege iz
> tog doba, i dječak ih je sve prepoznao i nazvao po imenu, popričao s
> njima, a ovi su naravno ostali paf. Dječak je popričao i sa svom sestrom
> iz prošlog života i ona tvrdi da je nemoguće da dječak zna za neke slike
> iz njihovog ranog djetinjstva, i da on zbilja jeste njen brat. Uskoro će
> biti snimljen i film o tom dječaku.
Nije to nista, cito sam ja o nekom djecaku koji je u proslom zivotu bio
marsovac visok sedam metara...
Pozdrav...