DalykaiKreditai1 rudens semestrasPrivalomieji dalykai30.0Akademinė ir mokslinė anglų kalba (Sociologija) C15.0Filosofija5.0Logika5.0Psichologijos įvadas5.0Socialinio tyrimo dizainas5.0Sociologija5.02 pavasario semestrasPrivalomieji dalykai20.0Kiekybiniai socialinių tyrimų metodai5.0Kiekybinių duomenų analizė I/II d.5.0Klasikinės sociologijos teorijos5.0Kokybiniai socialinių tyrimų metodai5.0Individualiųjų studijų dalykai (moduliai)10.03 rudens semestrasPrivalomieji dalykai15.0Kiekybinių duomenų analizė II/II d.5.0Kokybinių duomenų analizė5.0Šiuolaikinės sociologijos teorijos5.0Pasirenkamieji dalykai5.0Demografija5.0Gyvenimo kelio sociologija5.0Nacionalizmo teorijos5.0Individualiųjų studijų dalykai (moduliai)10.04 pavasario semestrasPrivalomieji dalykai15.0Religija šiuolaikinėje visuomenėje5.0Socialinė struktūra5.0Socialinių tyrimų praktikumas5.0Pasirenkamieji dalykai5.0Ekonomikos sociologija5.0Migracijos procesai5.0Švietimo studijos ir politika5.0Individualiųjų studijų dalykai (moduliai)10.05 rudens semestrasPrivalomieji dalykai15.0Politikos sociologija5.0Subkultūrų studijos5.0Tapatumų teorijos ir tyrimai5.0Pasirenkamieji dalykai5.0Naujosios medijos5.0Socialinė politika5.0Žiniasklaidos vidinės ideologijos tyrimai5.0Individualiųjų studijų dalykai (moduliai)10.06 pavasario semestrasPrivalomieji dalykai15.0Kursinis darbas5.0Socialinė ekonomika5.0Šeiminiai ryšiai ir intymūs gyvenimai5.0Pasirenkamieji dalykai5.0Kritinės miesto studijos5.0Lyčių reprezentacijų sociologinė analizė5.0Medijų turinio analizė5.0Sociolingvistika5.0Individualiųjų studijų dalykai (moduliai)10.07 rudens semestrasPrivalomieji dalykai5.0Baigiamojo darbo projektas5.0Pasirenkamieji dalykai15.0Kriminologija5.0Rinkos ir viešosios nuomonės tyrimai5.0Sveikatos sociologija5.0Individualiųjų studijų dalykai (moduliai)10.08 pavasario semestrasPrivalomieji dalykai30.0Bakalauro baigiamasis darbas (kryptis: sociologija)15.0Pažintinė praktika15.0
Asmenys, vidurinį išsilavinimą įgiję 2024 m. ir pretenduojantys į bakalauro ir vientisųjų studijų valstybės finansuojamas vietas (VF) ir valstybės nefinansuojamas vietas su stipendija (VNF/ST) Universitete, turi:
Riječ sociologija skovao je francuski sociolog i filozof Auguste Comte[2] početkom 19. stoljeća. Nakon toga ona se počinje oblikovati kao posebna znanstvena disciplina. Sama riječ sastoji se od grčkog i latinskoga dijela. Grčki dio dolazi od logos, što znači govor, riječ, pojam, misao, razum, i označava znanost. Latinski dio dolazi od socius, što znači drug, a iz toga imamo i societas - društvo. Prije početka 19. stoljeća ne postoji sociologija kao poseban skup znanja i metoda koji bi se razlikovao od proučavanja društva u okviru ekonomije, filozofije, povijesti ili prava.[1]
Auguste Comte, začetnik pozitivizma, razvio je novu disciplinu socijalnu fiziku koja bi se trebala baviti socijalnu statikom (postojeći društveni poredak i struktura) i socijalnom dinamikom (društvene promjene i razvoj). Smatrao je da se društvo može izučavati na isti način kao i pojave u prirodi, objektivnim metodama.[4]
Engleski sociolog Herbert Spencer kao središnju temu u proučavanju društva uzima evolucionarne promjene u društvenoj strukturi i društvenim institucijama. Evolucija - promjena iz stanja relativno neodređene, nepovezane homogenosti prema stanju relativno određene, povezane heterogenosti - za njega je univerzalan prirodni zakon, primjenjiv i na ljudsko društvo. Vjerovao je da društvo evolucijom postaje sve raznovrsnije i složenije. Društvo je za Spencera slično biološkom organizmu, tako da ga možemo shvatiti kao sistem, tj. cjelinu sastavljenu od međupovezanih dijelova. Kao što je ljudsko tijelo sastavljeno od organa, društvo je sastavljeno od institucija kao što su obitelj, religija, obrazovanje, država i ekonomija. Struktura društva evolucijom postaje sve složenija, sve je teže povezati različite međuzavisne dijelove, pa se pojavljuje potreba za unutarnjom regulacijom i socijalnom kontrolom.
Polazeći od analogija s biološkim svijetom, Spencer je na društvo primijenio koncept "preživljavanje najsposobnijih", smatrajući da država ne smije zadirati u prirodne procese u društvu. Samo će tako najsposobniji preživjeti i umnožiti se, prilagođavajući se okolini, dok će nesposobni izumrijeti. Takvim stavom utjecao je na pojavu "socijalnoga darvinizma" - pravca u sociologiji koji je zastupao ideju da su rat i borba među narodima i rasama osnovni pokretač društvenoga razvoja.[1]
Smatra da je izvor promjena u povijesti odnos prema sredstvima za proizvodnju - ekonomski determinizam. Kako bi zadovoljili svoje potrebe, ljudi se udružuju i organiziraju, međutim, interesi grupa se razlikuju što nakon nekog vremena dovodi do sukoba koji rezultira promjenom. Tako se u kapitalizmu stvara radnička klasa koja razvija klasnu svijest. To bi trebalo rezultirati revolucijom, sukobom s buržoazijom nakon čega bi se umjesto kapitalizma razvio komunizam.[1]
Marx je uveo pojam otuđenja. To je stanje u kojem se pojedinac osjeća odvojeno od rada i proizvoda svoga rada. Rad je ranije u povijesti bio temelj izgradnje čovjekova identiteta, međutim, u kapitalizmu pojedinac ne nalazi smisao ili zadovoljstvo u svom radu.
To je pozitivističko, funkcionalističko, strukturalističko i marksističko shvaćanje sociološke metode.Metoda sociologije zapravo predstavlja prilagodbu znanstvene metode, to jest metode društvenih znanosti, u svrhe sociologije.
Sociologija (iz latinske besede: socius) je znanost ali veda, ki se sistematično ukvarja s preučevanjem (z empiričnim in teoretičnim raziskovanjem) družbe, družabnega življenja in življenjem posameznika v družbi. Raziskuje pogoje, procese in posledice človekovega bivanja.
Kot sistematična in kritična družbena veda, izvira sociologija iz dobe razsvetljenstva in je zavzela prostor med naravoslovnimi in humanističnimi vedami. Ime je skoval Auguste Comte, kot samostojna akademska disciplina pa se je uveljavila v drugi polovici 19. stoletja.
V sodobnem strokovnem/teoretskem diskurzu, kot utemeljitelja sociologije še posebej poudarjajo Maxa Webra in mila Durkheima. Sociologijo so v začetku uveljavili tudi Anglež Herbert Spencer, Poljak Ludwig Gumplovicz, Italijan Vilfredo Pareto, ter Nemca Ferdinand Tnnies in Georg Simmel.
Sociologija je nastala iz humanističnih ved in predstavlja družboslovne vede. Medtem ko druge družboslovne discipline, kot sta politologija in ekonomija raziskujeta določena področja družbe s posebnega vidika (politika: legitimno uveljavljanje moči, ekonomija: pomanjkanje), raziskuje sociologija vsa področja družbenega življenja ljudi v skupnosti in družbi. Sprašuje se po smislu in sestavi družbenega delovanja (teorija delovanja) kakor tudi po delovanju upravljanja z vrednotami in normami. Predmet njenega raziskovanje je družba kot celota, prav tako pa tudi delna področja družbe kot so: družbeni sistemi, institucije, organizacije in skupine. Poleg tega se sociologija ukvarja z družbenimi interakcijami in dezintegracijo (posameznikov v družbo), s socialnimi neenakostmi, družbenimi konflikti in družbenim spremembami. Sociologija se poleg tega ukvarja s socialnimi strukturami, delom, spolom, socialnimi omrežji, skupinami, komunikacijskimi sredstvi (množični mediji), migracijami, z vsakdanjim življenjem, tehniko in z življenjskim prostorom. Za mnoge izmed teh tem so se uveljavile specialne sociologije (glej spodaj), druge teme, kot je na primer splošno vprašanje interakcije med delovanjem in strukturo, so predmet obče sociologije. Vprašanja v sociologiji pogosto sovpadajo s tistimi iz socialne psihologije in iz drugih družboslovnih in humanističnih ved, deloma tudi s tistimi iz naravoslovja, na primer iz nevrobiologije.Enotna strokovna opredelitev sociologije ne obstaja. Razširjeno definicijo sociologije, ki poudarja družbeno delovanje, je podal Max Weber.
Sociologija (kot tukaj razumemo to v različnih pomenih uporabljano besedo) nam pomeni znanost, ki želi interpretativno razumeti in na ta način vzročno pojasniti družbeno delovanje v njegovem poteku in učinkih. Pod delovanjem razumemo človeško obnašanje (vseeno, ali zunanje ali notranje delovanje, opustitev ali dopuščanje), kadar in kolikor akter ali akterji z njim povezujejo nek subjektivni smisel. Z izrazom družbeno pa označujemo tisto delovanje, ki se po smislu, ki mu ga pripisuje akter (der Handelnde) ali več akterjev, nanaša na druge in se usmerja po tem v svojem poteku.[1]
Sociologija je bila kot samostojna znanost priznana šele konec 19. stoletja. Kot samostojna veda se je v tem obdobju odcepila od filozofije, ekonomije, političnih ved in etnologije. Zgodovina njenega nastanka je tesno povezana z razvojem civilne družbe v Evropi v 19. stoletju, ter s progresivno industrializacijo. Predhodnike sociologije lahko zasledimo že v vedi o zgodovini, v nacionalni ekonomiji, pa tudi v novinarstvu in v policijskih vedah. Mislece, kot so Henri de Saint-Simon, Karl Marx in Herbert Spencer, ki so delovali na začetku in v sredini 19. stoletja, danes obravnavamo kot sociološke klasike (Pri sociologiji so nam zmeraj tako predavali in tudi predmet se je tako imenoval).
Za Comteja je ta predmet socialna fizika (physique sociale), ki jo razlikuje v skladu z zakoni socialne statike in socialne dinamike. Za Emila Durkheima je družbeno dejstvo (fait social) oz. sociološko dejstvo, ki obstaja zunaj individualne zavesti in ima prepričljiv značaj. Za Ferdinanda Tnniesa tvorijo predmet sociologije socialna bistva, to pomeni želja po socialni afirmaciji, ki temelji na socialnih stikih. Za Maxa Webra pa je to socialno delovanje.
Sodobna sociologija je več-paradigmatska, v njej se odraža več zgodovinskih struj.[2] Vključuje Durkheimov funkcionalizem, v raziskavo konfliktov usmerjena zgodovinsko-materialistična temeljna dela Marxa, kakor tudi Simmelov mikro-strukturni pristop in pragmatični pristop k raziskavam socialnih interakcij Georgea Meada. Sodobna sociološka teorija ohranja sledi vseh teh pristopov.
c80f0f1006