Kulturama öppet Hus

[Helen Drewski]

LinkedInand 3rd parties use essential and non-essential cookies to provide, secure, analyze and improve our Services, and to show you relevant ads (including professional and job ads) on and off LinkedIn. Learn more in our Cookie Policy.

Koleginica je lepo prepoznala šta je stopiralo razvoj organizacije - kultura perfekcionizma. Ipak, to da organizacija može da na nivou kulture poprimi neke ljudske karakteristike, šta je u korenu toga i čemu to vodi, malo je (pre)poznato. Većina HR-ova i menadžera se iznenadi kada im kažem da možemo razlikovati pet organizacijskih kultura oblikovanih drajverima i da takvim kulturama često trebaju ozbiljne intervencije da bi firma napredovala i da bi se ljudi osećali dobro u njima. Reč je o: kulturi perfekcionizma, kulturi snage, kulturi truda, kulturi ugađanja i kulturi brzine. Ove kulture sam lično ja imenovala po ugledu na drajvere njenih osnivača i iz potrebe da olakšam svoju konsultantsku praksu.

Ukoliko ste čitali nekada literaturu iz transakcione analize, koja je okvir za razumevanje ličnosti i pravac psihoterapije u kome se ja lično edukujem, onda ste se susreli sa pojmom drajver. Za one koji nisu, recimo da je reč o nečemu što stičemo u ranom detinjstvu, a što oblikuje ponašanje nas kao odraslih osoba. Razlikujemo pet drajvera koje svi mi imamo, ali zastupljene u manjem ili većem stepenu: Budi savršen, Budi jak, Trudi se, Ugađaj drugima i Požuri. Dok se ponašamo u skladu sa svojim drajverima, mi se osećamo donekle ok, jer nas oni brane od dubljih poruka koje kažu da nismo adekvatni. Tako npr. onaj ko ima drajver Budi savršen daje sve od sebe da bude takav, jer nije sebi prihvatljiv sa drugačijim ponašanjem. Ili onaj ko ima Ugađaj drugima, silno će se mučiti da bude svima po volji i na usluzi, često na svoju štetu, jer bi u suprotnom bio sebi neprihvatljiv. Drajveri su stigli kao poruke naših roditelja i staratelja, koje nam danas oduzimaju autonomiju u odlučivanju i izboru ponašanja. Njima se branimo od osećaja lične neadekvatnosti i ujedno se - saplićemo. Najkraće - ne možeš kako hoćeš, već kako kaže tvoj drajver (više o njima čitajte u Savremenoj transakcionoj analizi, autora In Stjuart i Ven Džoins).

Za potrebe svog konsultantskog rada i pisanja knjige ( čijem izdavanju se nadam ove godine) razvila sam upitnik kojim se registruje tip kulture organizacije prema drajverima i opisala svaku od kultura. U ličnom iskustvu i literaturi našla sam i neke tipične predstavnike pomenutih kultura. Sa vama ću podeliti ovom prilikom kako izgleda Kultura perfekcionizma i Kultura snage.

Kao primer organizacije koja se da opisati kao kombinacija kulture perfekcionizma, snage i ugađanja, nalazim Amazon. Obilje iskaza bivših zaposlenih u člancima i blogovima tačno tako portretišu organizaciju.

Želite da strateški razvijate vašu organizacionu kulturu i tražite konsultanta?Spremni ste da se specijalizujete za staranje o organizacionoj kulturi kroz naš program Culture Management Academy, na kome nova generacija startuje sa učenjem u martu 2021.? Kontaktirajte Culture Impact za više informacija na mejl off...@culturemanagement.rs ili pišite na d.m.ac...@culturemanagement.rs

Kulturna raznolikost (društvena raznolikost) paleta je raznolikih ili različitih kultura, suprotno od monokulture. Ima različita značenja, ovisno o kontekstu, ponekad se primjenjuje na kulturne proizvode poput umjetničkih djela u muzejima ili zabavnog sadržaja dostupnog na internetu, a ponekad se primjenjuje na različite ljudske kulture ili tradicije u određenoj regiji ili svijetu u cijelosti. Također se može odnositi na uključivanje različitih kulturnih perspektiva u organizaciji ili društvu.

Na kulturnu raznolikost mogu utjecati politički čimbenici poput cenzure ili zaštite prava umjetnika te ekonomski čimbenici poput slobodne trgovine ili protekcionizma na tržištu kulturnih dobara. Od sredine 20. stoljeća postoje zajednički međunarodni napori da se zaštiti kulturna raznolikost, što uključuje Organizaciju Ujedinjenih naroda za obrazovanje, znanost i kulturu (UNESCO) i njezine države članice. To uključuje djelovanje na međunarodnoj, nacionalnoj i lokalnoj razini. Kulturnu raznolikost isto tako mogu promicati pojedini građani izabirući način izražavanja ili doživljavanja kulture.

Od ovih pet, ekonomsko značenje počelo je dominirati u međunarodnim pregovorima. Države su uglavnom nastojale zaštititi kulturnu raznolikost tako da jačaju sposobnost vlastitih domaćih kulturnih industrija da prodaju robu ili usluge.[1] Od 1990-ih UNESCO je većinom koristio "kulturnu raznolikost" za međunarodne aspekte raznolikosti, preferirajući izraz "kulturni pluralizam" za raznolikosti unutar zemlje.[2]

Vlade i međunarodna tijela koriste "kulturnu raznolikost" u širem i užem smislu. Široko značenje inspirirano je antropologijom.[3] Uz kreativna djela još uključuje stilove života, sustave vrijednosti, tradicije i vjerovanja. Naglašava trenutni proces interakcije i dijaloga među kulturama.[4][5] Ovo je značenje bilo promicano međunarodnoj zajednici od strane UNESCO-a, od Opće deklaracije o kulturnoj raznolikosti iz 2001. U praksi, vlade se koriste užim, tradicionalnijim značenjima koja se fokusiraju na već iznad spomenutu ekonomsku domenu.[6]

U međunarodnom pravnom kontekstu, kulturna raznolikost je bila opisana kao analogna bioraznolikost.[7] Generalna konferencija UNESCO-a zauzela je ovo stajalište 2001. godine, ustvrdivši u Članku 1. Opće deklaracije o kulturnoj raznolikosti da je "kulturna raznolikost neophodna za čovječanstvo, jednako kao što je biološka raznolikost potrebna prirodi".[8] Autori John Cavanagh i Jerry Mander ovu su analogiju odveli korak dalje, opisujući kulturnu raznolikost kao "određenu vrstu kulturnog genetskog bazena za promicanje inovacija prema još višim razinama društvenih, intelektualnih i duhovnih postignuća."[9]

Kulturnu raznolikost teško je mjeriti u brojevima. Jedna od mjera raznolikosti je broj prepoznatljivih kultura. Odjel za ekonomska i socijalna pitanja Ujedinjenih naroda izvijestio je da, unatoč relativno malom broju, domorodački narodi čine 5000 jedinstvenih kultura, a time i većinu svjetske kulturne raznolikosti.[11][9]

Sljedeći čimbenik kulturne raznolikosti mjerljiv je brojanjem jezika koji se govore u regiji ili svijetu u cijelosti. Prema ovom mjerilu, kulturna raznolikost diljem svijeta ubrzano opada. Istraživanje obavljeno 1990-ih, koje je proveo David Crystal pokazalo je da se u to vrijeme, u prosjeku, jedan jezik prestajao koristiti svaka dva tjedna. Izračunao je da će, ako se ta stopa odumiranja jezika nastavi, do 2100. godine više od 90 % jezika koji su u trenutnoj uporabi u svijetu izumrijeti.[12]

Mnogi međunarodni pravni sporazumi koji se bave kulturnom raznolikošću bili su fokusirani na prava intelektualnog vlasništva, a time i na opipljive kulturne izričaje koji se mogu kupiti ili prodati.[14] Popis svjetske baštine, uspostavljen 1972. godine od strane UNESCO-a, uglavnom je nabrojao arhitektonske značajke i spomenike.[15] Krajem druge polovice 20. stoljeća, diplomatska zajednica prepoznala je potrebu da se zaštitinematerijalna kulturna baština: tradicije, društvene strukture i vještine koje podržavaju kreativno izražavanje.[14] Međunarodni napori da se definiraju i zaštite ovi aspekti kulture počeli su 1989. UNESCO-vom Preporukom o Zaštiti tradicijske kulture i folklora. UNESCO-vo Proglašenje Remek-djela Usmene i Nematerijalne Baštine Čovječanstva počelo je 2001., ističući određena remek-djela za promicanje odgovornosti nacija da zaštite nematerijalna kulturna dobra.[14] Daljnja proglašenja dodana su 2003. i 2005., povisujući ukupan broj remek-djela na devedeset.[16] U 2001. UNESCO je također bio domaćin stručnih sastanaka kojima je za cilj bilo stvoriti definiciju nematerijalne kulturne baštine i pravno jamčiti ugovor o njenoj zaštiti, što je rezultiralo Konvencijom o zaštiti nematerijalne kulturne baštine. Taj je zakon donesen 2003., a stupio je na snagu 2006. Jedan od rezultata ove konvencije bilo je stvaranje UNESCO-ve Reprezentativne liste nematerijalne baštine 2008. godine, koja je uključivala remek-djela iz proglašenja 2001., 2003. i 2005. godine.[14]

Prvi međunarodni instrument koji osigurava vrijednost kulturne raznolikosti i međukulturalnog dijaloga bila je UNESCO-ova Opća deklaracija o kulturnoj raznolikosti, usvojena jednoglasno, 2001. godine.[8] Poziva nacije i institucije da zajedno rade na očuvanju kulture u svim njenim oblicima i za politike koje pomažu u razmjeni ideja među kulturama i inspiriraju nove oblike kreativnosti. UNESCO više nije tumačio "kulturu" u smislu umjetničkih remek-djela. Uzevši u obzir Opću deklaraciju, usvojio je širi pojam utemeljen na antropologiji. Time je kulturna raznolikost definirana kao "skup osebujnih duhovnih, materijalnih, intelektualnih i emocionalnih svojstava društva ili društvene skupine", uključujući stilove života, sustave vrijednosti, tradicije i vjerovanja.[17] Objavljeno je dvanaest članaka Opće deklaracije s akcijskim planom za načine na koje se može promicati kulturna raznolikost. Ova inicijativa povezala je kulturnu raznolikost isključivo s ljudskim pravima, uključujući slobodu izražavanja, slobodu kretanja i zaštitu domorodačkog znanja.[17] Deklaracija definira kulturnu raznolikost kao izvor inovacija i kreativnosti, a također i kao pokretač gospodarskog i osobnog razvoja.[18][19] UNESCO je donio podnesak UN-ovom izvješću o ljudskim pravima i kulturnoj raznolikosti iz 2002., citirajući dio deklaracije kako bi naglasio da se kulturna raznolikost ne smije koristiti za kršenje prava manjina i da kulturna raznolikost zahtijeva zaštitu sloboda pojedinaca.[20]

Citirajući Opću deklaraciju, Opća skupština Ujedinjenih naroda utvrdila je Svjetski dan za kulturnu raznolikost za dijalog i razvoj u prosincu 2002. Taj se dan i dalje nastavlja slaviti 21. svibnja svake godine.[21][22]

3a8082e126