Koštana cela lektira se obrađuje u trećem razredu srednje škole i ovo delo je izuzetno zanimljivo i dan danas mladim učenicima, pa čak i onima koji nemaju kulturu redovnog čitanja. Mnogi srednjoškolci iz sprskog jezika i književnosti iz dela Koštana sastav pišu na temu ženskih likova iz više dela Borisava Stankovića.
Prvi čin obeležava rasprava Hadži-Tome i Arse. Predsednik opštine je optuživan da ne zavodi red, jer cela varoš luduje za lepom Cigankom, dok se on sam pravda time da ništa ne može da uradi, jer se uz Koštaninu pesmu svi vesele, uključujući i Hadži-Tominog sina Stojana.
Lik Koštane je onaj oko kojeg i zbog kojeg se odvija cela drama. Ona je motiv koji pokreće ostale junake na ispoljavanje određenog životnog stava, na buđenje emocija i želja za životom i ljubavi.
Pored digitalizovanih izdanja, knjige možete i poslušati u audio formatu, u okviru zbirke Zvučna knjiga. Stankovićeve knjige objavljene u zvučnoj biblioteci Narodne biblioteke Srbije su: >> Koštana, >> Nečista krv, >> Moji znanci, >> Naš božić, >> Njegova Belka, >>Pod okupacijom.
Svaka knjiga ima dve priče... Ako volite da čitate, prijavite se za mesečni izbor književnih preporuka. Očekuju vas: recenzije, nove knjige, vesti, zanimljivosti, intervjui... Upišite svoj imejl na koji želite da vam šaljemo samo najbolje iz sveta književnosti:
Skerlić je ostavljao utisak svojim sugestivnim stilom koji se odlikovao jasnošću, logičnošću, slikovitošću i vatrenim zanosom. On je i o nedovoljno dobrim knjigama pisao sjajno. Deo velikog Skerlićevog uspeha leži upravo u tome.
Pevačicu Koštanu iz Vranja, Bora Stanković je opisao kao ženu nestvarne lepote sa "rusom kosom, belim licem, mednim usnama, zanosnim kukovima i očima krupnim kao kod košute." Koštana je pevala bogatim trgovcima, agama i begovima, čak i samim kraljevima, ali to joj nije donelo sreću. Ali malo ko zna da je Koštana stvarno postojala! Zvala se Malika i bila je čuvena romska pevačica zbog koje su age i begovi vranjanski "gubili glave i rasprodavali imovinu". Od malih nogu je svirala i pevala sa ocem i bratom po kafanama i privatnim slavljima, a zbog lepote i šarma pročula se nadaleko. Stariji u Vranju i danas pričaju kako su je tako upravo oni prozvali jer to ime u njihovom kraju ima posebno značenje. googletag.cmd.push(function() googletag.display('div-gpt-ad-1698650744767-0'); ); googletag.cmd.push(function() googletag.display('div-gpt-ad-1698650744767-0'); ); googletag.cmd.push(function() googletag.display('div-gpt-ad-1698650744767-0'); ); Naime, "Koštan" tamo znači "kesten" i to onaj čvrst, jedar, a cela Malikina pojava je ličija na vitko, vretenasto kestenovo stablo omiljeno u tom kraju. I o tome da li su se Bora i Malika ikada sreli postoje različite verzije, piše Dnevno.rs Po jednoj, to se dogodilo samo jednom - budući pisac tada je bio gimnazijalac i u mehanu u kojoj je Malika pevala došao je samo jednom i to baš kako bi se uverio u njenu lepotu i čari. Video ju je, ali nisu razmenili nijednu reč. Po drugoj priči, onoj koju je posle i Bora Stanković podržao, on je, odrastajući u Vranju, za lepu romsku pevačicu samo čuo, jer je njena trupa bila najbolja i najčešće pozivana da nastupa po kućama imućnih Vranjanaca, ali je pre pisanja "Koštane" zapravo nikada nije video. Printscreen/Youtube Zanosna Malika imala je sve, samo ne lak život, a lepota joj je, kao i mnogima pre i posle nje, donela samo nesreću. Udata je na silu (baš kao i u Borinoj drami) za izvesnog Maksuta Rašitovića i nakon toga je proterana iz Vranja. Jednom kada su lepota i slava prošli, od Koštaninih "daira punih zlatnika" nije ostalo ništa. Život je provela u bedi i siromaštvu u straćari na periferiji Vranjske banje, negujući dvojicu svojih sinova i dve ćerke iz muževljevog prvog braka. Koštanin život sveo se na prosjački štap, bedu, siromaštvo i muku. Za cigaru i čašicu rakije po varoši je svima koji su želeli da je slučaju pričala o staroj slavi, prohujalim vremenima, kako je kralju Milanu u uvo pevala "Slavuj pile, ne poj rano" i kako je baš ona "TA" Koštana Bore Stankovića. Verovatno su upravo težak život i jad i naterali Maliku da 1927. godine tuži Boru Stankovića tražeći da od slave njegovog dela dobije deo novca. Ona je bila nepismena, ali priča kaže da ju je jedan advokat ubedio da mogu izvući deo autorskih prava. Tadašnja štampa je o slučaju naširoko pričala, ali je većina bila otvoreno na strani Bore Stankovića. Koštana je iz spora izašla kao gubitnik, ponižena i javno ismejana. Odgovor Bore Stankovića Koštani na tužbu: E, hajd' baš da odgovorim mome "ortaku" Koštani. Koštanu, posle mog sećanja iz detinjstva o njenoj igri i pevanju po svadbama, prvi put sam u životu video u Vranjskoj Banji, kada se "Koštana" već igrala u Narodnom pozorištu. Sva njena pričanja o njenim doživljajima sastojala su se u tome, da je častim rakije, a od moje žene, zatim g-đe Spasić i ženske publike, da izvuče koji par čarapa ili koju reklu. Da ona zna, po pričanju njenih savremenika, zašto su je prozvali Koštanom (kesten), odrekla bi se tog nadimka, a još manje bi tražila lažno uverenje da je ona bila taj kesten. Analogno tome značilo bi, da svaki čovek u Vranju, koji se zove Mitke, imao bi pravo da traži tantijemu. G. Vlajko Kocić, narodni poslanik koji hoće ovaj spor da zagladi, bolje bi učinio, da u svojoj novoj palati ustupi Koštani jednu sobu i da je izloži na prozoru, pa bi više zaradili i on i ona, nego što njena korisnica i njegova kirija iznose. S poštovanjem Beograd, 11. marta 1927. Bora Stanković POVEZANE VESTI Srpska kraljica sa dva imena: Rađala decu jedno za drugim u opsesivnoj želji da obezbedi što više naslednika! Kultura 15:00
Otkrijte: 10 knjiga za koje ljudi najčešće lažu da su ih pročitali
U Vranju je završio osnovnu školu i sedam razreda Gimnazije (koja danas nosi njegovo ime). Osmi razred je završio u Nišu gde je i maturirao Baba Zlata umire 8. februara 1896. iste godine kada on upisuje Ekonomski odsek Pravnog fakulteta u Beogradu. On zbog nedostatka novca prodaje kuću lokalnom svešteniku.
Godine 1900. izdaje, u časopisu Zvezda treći čin dela Koštana, koje je po njegovim rečima pozorišna igra u četiri čina. Cela drama štampana je u Srpskom književnom glasniku 1902. godine iako je Stanković više puta prepravljao sve do konačne verzije 1904. Iste godine završava Pravni fakultet u Beogradu i ženi se beograđankom Angelinom Milutinović. Iz tog braka dobio je 3 kćeri. U periodu 1903-1904 provodi nekoliko meseci u Parizu, a posle povratka radi kao carinik i poreznik.
Stanković je ovo delo prvi put napisao kada je imao oko 24 godine, ali ga je više puta prepravljao. Drama je prvi put štampana u celosti 1902. godine u Srpskom književnom glasniku. Konačna verzija objavljena je kao zasebna knjiga 1924. godine. Verzija iz ove godine je poslužila za sva druga štampanja. Ipak, ono što većina ljudi ne zna je činjenica da je Stankovićeva Koštana stvarno postojala, piše Istorijski zabavnik.
Pjesma nad pjesmama je u sastavu Poučnih (mudronosnih) knjiga Staroga zaveta. Zbog svoje svetovne sadržine (ljubav mladića i devojke) i znatne doze čulnosti, ova je pesma izazvala interesovanje velikog broja istraživača Biblije i podstakla vrlo oprečne ocene ...
Ok jedno jednostavno pitanje u moru ozbiljnih pitanja i mimova, šta vak je najteže palo da čitate i koju knjigu ste najviše hteli da zapalite nakon što ste je pročitali i koliko ste ipsovali pisca i sve živo? Po planu i programu se već mnogo godina čita puno knjiga koje su svima nerazumne, ali od čega vam se smučio život i čitanje knjiga?
dd2b598166