Ubiti Pticu Rugalicu Knjiga Pdf Free
Lorean Hoefert
Ubiti pticu rugalicu (eng. To Kill a Mockingbird) je američki dramski roman koji je 1960. napisala i objavila Harper Lee. Postigao je brzi uspjeh te je osvojio Pulitzerovu nagradu i postao klasik američke književnosti. Radnja se labavo temelji na Leeinim opservacijama o svojoj obitelji i susjedima, kao i na događaju koji se je odigrao u blizini njenog grada 1936., kada je imala 10 godina.
Roman krasi toplina i humor, usprkos tome što se bavi ozbiljnim temama o silovanju i rasnoj diskriminaciji. Lik oca u romanu, Atticusa Fincha, poslužio je kasnije kao moralni vodič i junak mnogim čitateljima i odvjetnicima. Jedan kritičar objašnjava utjecaj romana ovim riječima: U 20. stoljeću, Ubiti pticu rugalicu je vjerojatno najčitanija knjiga koja govori o rasama u Americi, a njen protagonist, Atticus Finch, je najtrajnija fiktivna slika rasnog junaštva.[1]
S obzirom na velik broj prodanih primjeraka i na njegovu prisutnost u obrazovanju, roman je relativno rijetko bio predmetom književne raščlambe. Autorica Mary McDonough Murphy, koja je prikupila dojmove nekoliko autora i javnih ličnosti o romanu, nazvala je Pticu rugalicu zadivljujućim fenomenom.[2] Godine 2006. britanski knjižničari rangirali su roman iznad Biblije kao jednu od onih knjiga koju svaki odrastao čovjek mora pročitati prije smrti.[3] Adaptirana je u istoimeni film 1962., koji je režirao Robert Mulligan, a scenarij napisao Horton Foote. Od 1990. predstava temeljena na romanu izvodi se svake godine u Leeinom rodnom gradu, Monroeville, Alabama. Do danas, to je jedini objavljen Leein roman, a iako je nastavila pratiti utjecaj svoje knjige, od 1964. odbila je bilo kakav publicitet za sebe ili za roman.
Lee je na kraju dvije i pol godine provela pišući Ubiti pticu rugalicu. Prema jednoj anegdoti, postala je toliko frustrirana da je bacila manuskript kroz prozor u snijeg, a njen agent ju je natjerao ponovno ga pokupiti.[7] Roman je objavljen 11. srpnja 1960., te se isprva zvao Atticus. Lee ga je potom preimenovala kako bi priča odražavala veći opseg od samo jednog lika.[8] Uredništvo Lippincotta je upozorilo Lee da će vjerojatno prodati tek par tisuća primjeraka.[9] 1964., Lee se prisjećala tog razdoblja te je izjavila: Nikad nisam očekivala neki uspjeh sa Rugalicom. ... Samo sam se nadala brzom i bezbolnom smrti u rukama recenzenata, ali, istodobno sam se nadala da će se nekome svidjeti dovoljno da me ohrabri. Javno ohrabri. Nadala sam se malome, kao što rekoh, ali sam umjesto toga dobila puno, a na neki način je jednako zastrašujuće kao i brza, bezbolna smrt koju sam očekivala.[10] Reader's Digest Condensed Books je izabrao da se knjiga ponovno tiska, što joj je odmah dalo rasprostranjeno čitateljstvo.[11] Od prvog objavljivanja, knjiga nikad nije bila izvan izdavanja.
Ptice pjevice se pojavljuju kao lajtmotiv u radnji. Naslovna ptica rugalica je glavni motiv teme, koja se prvi put javlja kada Atticus daje djeci zračnice za Božić te dozvoljava ujaku Jacku da ih uči pucati. Atticus ih upozori da je ubiti pticu rugalicu grijeh.[68] Susjeda Maudie objasni Scout da rugalice nikada ne bi naudile drugim bićima te jednostavno daju zadovoljstvo svojim pjevanjem.[68] Pisac Edwin Bruell je sažeo taj simbolizam: 'Ubiti pticu rugalicu' ustvari znači ubiti ono što je nedužno i bezopasno, kao Tom Robinson.[52] Akademičari su uočili kako se Lee često vraća na temu rugalice u romanu.[28][69][70]
Christopher Metress povezuje pticu rugalicu s Boom Radleyom: Umjesto da iskoristi Booa za izrugivanje, Scout s vremenom počne gledati na njega kao pticu rugalicu, kao netko s unutarnjom dobrotom kojeg treba čuvati.[71] U zadnjim stranicama, Scout poveže priču Atticusa s Boom Radleyem i Tomom Robinsonom[25] jer su likovi koji su bili krivo shvaćeni, ali kada ih napokon vidite, shvatite da nisu učinili nijednu od tih stvari, pri čemu Atticus izjavi: Većina ljudi je, Scout, kada ih napokon vidiš.[72]
Prvotne reakcije kritičara na roman bile su podvojene. The New Yorker je rekao da je vješt, nepretenciozan i potpuno genijalan,[76] a recenzent je za The Atlantic Monthly zaključio da je roman ugodno, nezahtjevno štivo ali je prigovarao da je glas pripovjedača 6-godišnje djevojčice sa vokabularom dobro obrazovane odrasle žene nemoguć.[31] Time je u recenziji 1960. napisao da roman uči čitatelja zapanjujući broj korisnih istina o malim djevojčicama i životu na Jugu te dodao da je Scout Finch najfascinantnije dijete od kada je Frankie Carson McCullers ostavljen na vjenčanju.[27] Chicago Sunday Tribune je uočio uravnotežen pristup naraciji u događajima romana: Ovo nije sociološki roman. Ne naglašava razlog... Ubiti pticu rugalicu je roman snažnog nacionalnog značaja sadašnjice.[77]
Godinu dana nakon objavljivanja, roman je već preveden na deset jezika. Kasnije je rasprodan u 30 milijuna primjeraka i preveden u preko 40 jezika.[79] Ubiti pticu rugalicu nijednom nije bio izvan optjecaja te je postao standard u školskim nastavama. Prema jednoj analizi iz 2008., bila je najčitanija knjiga među učenicima između 9-12 godina.[80] Prema jednoj analizi iz 1991., Ubiti pticu rugalicu bio je rangiran odmah iza Biblije među knjigama koje čine razliku.[81] U 1999., izabrana je za najbolji roman 20. stoljeća među čitateljima Književnog žurnala; nalazi se na petom mjestu čitatelja Moderne knjižnice,[82] te je bila rangirana na prvom mjestu na listi knjižničara koji su 2006. odgovorili na pitanje koju bi knjigu svaka odrasla osoba morala pročitati?.[83] Na drugom i trećem mjestu su bile Biblija i trilogija Gospodar prstenova. Našla se i na šestom mjestu na popisu najboljih romana svih vremena 2003. prema anketi BBC-jevog Velikog čitanja.[84]
Terminologija ovog romana podliježe studente ponižavajućem iskustvu koja im krade samopoštovanje i poštovanje prema vršnjacima. Riječ 'crnčuga' se koristi 48 puta u romanu... Mi smatramo da nastavni plan Nove Scotije mora omogućiti svim studentima da se osjećaju udobno prema novim idejama, osjećajima i iskustvima koja su predstavljena bez straha i ponižavanja... Ubiti pticu rugalicu je jasno knjiga koja više ne postiže te ciljeve te stoga više ne bi trebala biti korištena na nastavi.[97]
2001., Lee je primljena u Akademiju časti Alabame. Iste godine, gradonačelnik, Chicaga Richard M. Daley je pokrenuo program čitanja širom knjižnica grada, te izabrao svoju najdražu knjigu, Ubiti pticu rugalicu, kao prvi naslov programa Jedan grad, jedna knjiga. Lee je izjavila da nema veće časti od te za njen roman.[116] Do 2004., roman je izabran u 25 zajednica za varijacije programa čitanja širom grada, više nego ijedan drugi roman.[117] David Kipen je izjavio za Veliko čitanje:... ljudi se poistovjećuju s romanom. Iskapa stvari iz njihovog života, njihovu interakciju s rasama, pravnim susretima i djetinjstvom. To je samo taj ključ kostura za toliko puno stvari u ljudskim životima, i oni ga blaguju.[118]
2006., Lee je nagrađena počasnim doktoratom sveučilišta Notre Dame. Tijekom ceremonije, studenti i publika su joj pljeskali te su svi podigli kopije romana u zrak u njenu počast.[119] Lee je dobila i počasne titule sveučilišta Mount Holyoke 1962. i Alabame 1990.[120] Dobila je i medalju slobode 5. studenog 2007. od predsjednika Georgea W. Busha, koji je izjavio: Jedan od razloga zašto Ptica rugalica uspijeva je mudro i dobro srce autorice, koje dolazi do izražaja na svakoj stranici... 'Ubiti pticu rugalicu' utjecao je na karakter naše zemlje prema boljem. Bio je dar cijelome svijetu. Kao uzor dobrom pisanju i humanoj osjetljivosti, ova knjiga će biti čitana i proučavana zauvijek.[121]
Ubiti pticu rugalicu (engl. To Kill a Mockingbird) je roman američke književnice Harper Li, koji je objavljen 1960. Na području Srbije poznat je i pod prevodom Kao da ubiješ drozda. Knjiga je nakon izlaska naišla na izvrstan prijem kod čitalaca, ali i kod književnih kritičara, o čemu svedoči Pulicerova nagrada 1961. Roman pripoveda o devojčici Džin-Luiz Finč, poznatoj kao Skaut, njenom bratu Džemu, i njihovom drugu Dilu, koji živeći u gradiću na jugu SAD-a, sa velikim interesovanjem prate sudski proces u kojem njihov otac kao advokat brani crnca optuženog za navodno silovanje belkinje. Radnja se delimično temelji na autobiografskom predstavljanju autorkinog detinjstva, kao i na događaju koji se odigrao u blizini njenog grada 1936, kada je imala 10 godina.[1]
S obzirom na velik broj prodanih primeraka i na njegovu prisutnost u obrazovnom sistemu, roman je relativno retko bio predmet književnih analiza. Autorka Meri Makdona Marfi, koja je prikupila utiske nekoliko autora i javnih ličnosti o romanu, nazvala ga je "zadivljujućim fenomenom".[5] Godine 2006. britanski bibliotekari rangirali su Ubiti pticu rugalicu iznad Biblije kao jednu od "onih knjiga koju svaki odrastao čovek mora pročitati pre smrti".[6] Knjiga je adaptirana u istoimeni film 1962, koji je režirao Robert Maligan, scenario napisao Horton Fut, dok je ulogu Atikusa tumačio Gregori Pek. Od 1990. predstava temeljena na romanu izvodi se svake godine u Liinom rodnom gradu, Monrovilu. Duže od pedeset godina to je bio jedini objavljeni roman ove autorke, da bi 2015. izašla knjiga Idi i postavi Stražara, u kojoj se radnja odigrava deset godina nakon događaja opisanih u Rugalici.[7]
Nakon što joj je urednik izdavačke kuće Dž. B. Lipinkot 1957. savetovao da da otkaz u avionskoj kompaniji i usredsredi se na književnost, Haper Li se vredno posvetila pisanju svog prvenca.[8] Prvo je napisala roman Idi i postavi stražara koji govori o dvadesetogodišnjoj devojci Skaut, koja se vraća u svoj rodni grad da poseti oca Atikusa. Uredniku se roman nije dopao, te joj je savetovao da ga preradi na taj način što će izdvojiti iz fabule sećanja glavne junakinje na detinjstvo, a zatim da te odlomke proširi u samostalni roman. Iz ove prerade nastala je knjiga Ubiti pticu rugalicu. Prva verzija, Idi i postavi stražara, ipak je na kraju objavljena 2015, pedeset pet godina nakon objavljivanja Rugalice, kao njen svojevrsni nastavak.[9][10]
aa06259810