Huxley Vrli Novi Svijet Pdf
Ainoha Sistek
Tema i pitanja kojima se Vrli novi svijet bavi su potaknuta događajima ranog dvadesetog stoljeća. Masovna proizvodnja učinila je automobile, telefone i radio-uređaje relativno jeftinima i široko dostupnima te je time znatno promijenila svijet i živote ljudi. S druge strane, Oktobarska revolucija u Rusiji i uspon fašizma u Italiji su u fokus doveli totalitarne vlade. Huxley je putem Vrlog novog svijeta uspješno izrazio svoja mišljenja i brige o putu kojim se kretao svijet njegovog doba.
Aldous Huxley najpoznatiji je svoj roman, distopiju Vrli novi svijet, napisao 1931., a tridesetak godina kasnije vratio mu se tekstom Brave New World Revisited (1958). To nije književni tekst već rasprava koja se bavi pitanjem da li je stvarni svijet postao sličan onom opisanom u romanu. Zaključak je bio porazan: svijet postaje vrli novi znatno brže nego je to pretpostavljao.
U godinama prije Drugoga svjetskog rata Huxleyjeva su djela, sve mračnijih tonova, upozoravala na nered u društvu i globalni osjećaj da se takvo stanje opasno otima nadzoru. Nakon njegovih velikih romana-ideja, uključujući najslavnije djelo Vrli novi svijet (1932.), u kojima je upozorio na dehumanizirajuće aspekte znanstvenoga i materijalnoga progresa, napisao je pacifistički roman Slijepi u Gazi te niz sjajnih eseja.
Njegov znanstvenofantastični roman Vrli novi svijet, ponekad preveden kao Divni novi svijet (eng. Brave New World), smatra se proročkim. Ironični naslov ovog djela preuzet je iz Shakespeareove Oluje. Radnjom smještenom u London 26. stoljeća, ova antiutopija predviđa oblikovanje društva eugenikom i učenjem u nesvjesnom stanju. Daleko u budućnosti svjetski Nadzornici stvorili su idealno totalitarno društvo.
Konzumerizam je neobuzdan (bolje baciti nego popravljati), a duhovne vrijednosti više ne postoje. Zabranjene su čak i riječi majka i otac. Glavni lik djela je John the Savage, pojedinac rođen u primitivnom rezervatu Svjetske države, koji se spletom okolnosti sreće s modernom civilizacijom. Teme i pitanja kojima se bavi Vrli novi svijet su potaknuta događajima ranog dvadesetog stoljeća.
Uz Orwellovu 1984. i Zamjatinov Mi, Huxleyev Vrli novi svijet, najbolji je antiutopijski roman i već klasično djelo književnosti XX. stoljeća. Da nije već napisan, Vrli novi svijet trebalo bi danas napisati. Ovako, potrebno ga je samo - čitati. Prvi puta ili ponovno, svejedno.
Društvo Vrli novi svijet također je organizirano u sustav znanstvenih kasta. Prenatalni genetski inženjering proizveo je djecu namijenjenu pripadnosti jednoj od pet kasta. Najvišu kastu, Alfu, sačinjavali su građani genetski modificirani da budu inteligentni, snažni i lijepi. Najniža kasta, Epsiloni, bili su fizički ružni, glupavi i tretirani su kao robovi. Bilo je zabranjeno međusobno miješanje svake kaste.
Te je riječi napisao Goethe prije gotovo 200 godina, ali su možda relevantnije u našem vremenu nego što su bile u njegovom. Mnogi ljudi pretpostavljaju da živimo u slobodnom društvu, jer se zapad nije pretvorio u distopijski pakao poput onog prikazanog u knjizi 1984. Georgea Orwella.
Većina ljudi vjeruje da bi tiranija bila uočljiva. Bilo bi očito i svi bi to prepoznali. Ali je li to stvarno slučaj? Ili bismo mogli živjeti u društvu analognom onome koji je prikazao Aldous Huxley u svom distopijskom romanu Vrli novi svijet? Je li moguće da su tehnologija, droga, pornografija, i druge ugodne diverzije stvorile građanstvo koje je previše ometeno da primijeti lance koji ih vežu?
Kada je Hrabri novi svijet prvi put objavljen 1931. godine, Huxley nije smatrao distopijski svijet koji je prikazan kao neposrednu prijetnju. Trideset godina kasnije, međutim, nakon Drugog svjetskog rata, širenjem totalitarizma i velikih koraka napravljenih u znanosti i tehnologiji, Huxley je promijenio mišljenje. I u govoru održanom 1961. iznio je slijedeće upozorenje:
Ali svjetski kontrolori Vrlog novog svijeta nisu se oslanjali samo na Somu. Država je promovirala seksualni promiskuitet kao još jednu taktiku kako bi se osiguralo da svi uživaju u svom ropstvu. Slogan - "Svatko pripada svakome", bio je usađivan u umove građana od malih nogu, a kako su institucije monogamije i obitelji ukinute, svi su se mogli bez smetnji prepustiti svojim seksualnim impulsima. Stalni pristup seksualnom zadovoljstvu poslužio je da se osigura da pažnja građani budu ometena, kako ne bi shvaćali stvarnost svoje situacije.
Zabava koju je odobrila država također je odigrala važnu ulogu u stvaranju "bezbolnog koncentracijskog logora" Vrlog novog svijeta. Ono što je Huxley nazvao "neprekidnim odvraćanjem pažnje", država je koristila kao instrument politike kako bi utopila umove svojih građana u "moru nebitnosti".
Paralele koje postoje između Vrlog novog svijeta i društava današnjice su neporecive. U knjizi Vrli novi svijet Revisited, objavljenoj 1958. godine, Huxley se zapitao kako budući socijalni inženjeri mogu uvjeriti svoje subjekte da uzimaju lijekove koji će ih natjerati da razmišljaju, osjećaju se i ponašaju na načine koje smatraju poželjnima. Zaključio je, po svemu sudeći, da će biti dovoljno samo staviti tablete na raspolaganje.
Danas se procjenjuje da je svaki šesti Amerikanac na nekom obliku psihotropnog lijeka. Opioidna kriza se proširila zapadom. Sposobnost online zadovoljavanja seksualnih impulsa mnoge je uvukla u kandže ovisnosti o pornografiji, a pametni telefoni i druge tehnologije oduzimaju pažnju većini ljudi veći dio dana. Nejasno je u kojoj mjeri su nam ova zadovoljstva namjerno gurnuta i u kojoj mjeri su ona odgovor na potražnju potrošača. Ali bez obzira na odgovor, stvarnost je da rastresena i zaglupljena populacija jednostavno nema mentalnih resursa da se odupre njihovom porobljavanju.
Dok moderni vapaj "daj mi televiziju i hamburgere i ne zamarajte me odgovornostima za slobodu", ne zamijenite vapajem "dajte mi slobodu ili mi dajte smrt", sloboda neće prevladati. Umjesto toga, sve dok ljudi trguju svojom slobodom za užitke i udobnost, društveno uvjetovanje na koje je Huxley upozoravao, postaje samo rafiniranije i učinkovitije kako tehnologija napreduje i kako se stječe više uvida u to kako predvidjeti i kontrolirati ljudsko ponašanje.
Hoće li većina nas moći tolerirati ovu vrstu manipulacije, ostaje za vidjeti. Ako se trenutni trendovi nastave, čovječanstvo će biti podijeljeno u dvije skupine. Bit će onih koji prihvaćaju svoje ugodno ropstvo i onih koji se odluče oduprijeti radi postizanja ne samo svoje slobode, već i ljudskosti. Jer kao što je bivši rob Frederick Douglas primijetio sredinom 19. stoljeća, mnogo prije nego što je Huxley napisao Vrli novi svijet:
Šta svijetu može donijeti Putinov vrli novi svijet, trenutno zbog agresije na Ukrajinu pod sankcijama Zapada, i jest i nije lako dokučiti. Najlakše je reći: ništa dobro, što će svakog koji to izgovori namah svrstati na jednu stranu najomiljenije podjele u doboko po raznim osnovima podijeljenom svijetu, onu prastaru na Istok i Zapad. Ma koliko se trudio pokazati kako ga Evropa ne interesuje i ma koliko hitao dalje na Istok, u pomenuti BRICS na primjer, Putin baš poput svog historijskog uzora Karla Velikog želi prije svega biti evropski, a ne azijski lider, mada to javno ne pokazuje. Zbog toga i sanja o granicama svoje imperije duboko u evropskom kontinentu.
Nije zapravo preteško pogađati što je pošlo po zlu u novoj serijskoj ekranizaciji romana 'Vrli novi svijet' koju odnedavna možete pratiti na Netflixu. Zadnjih dvadesetak godina takozvanog zlatnog doba televizije na male je ekrane donijelo pregršt serija koje se usuđuju poći više koraka dalje od puke zabave za mase, ali koliko god se televizijska fikcija razvijala, napredovala, pronalazila niše za misaone sadržaje - to je ipak televizija. Masovni medij. Medij na kojem, svim zlatnim dobima unatoč, prijedlog da se snimi serija o 'distopijskom društvu koji propituje granice konzumerizma i masovnosti nasuprot individualnoj ljudskoj prirodi' neće proći ako ne sadrži i potvrdne odgovore na pitanja: 'Da, ali ima li guzica i sisa?' ili 'Da, ali koji je glavni ljubavni par?' ili 'Da, ali tko će koga ubit i koliko ima jurnjave?' Možda su ponegdje pitanja maaaaalo drugačija, ali to je otprilike ta linija.
Novosti koje serija 'Vrli novi svijet' uvodi u temeljnu Huxleyjevu priču nisu same po sebi loše, dapače, u nekim su slučajevima dobrodošle. Za početak, lik Johna Divljaka uvelike je osuvremenjen i prilagođen nepcu današnjih gledatelja televizijskih serija, koji teško da bi mogli zaobići neke od reakcionarnih, šovinističkih i jednostavno ignorantskih stavova koje taj lik ima u romanu. S književnošću je drugačije, čitatelji generalno lakše u obzir uzimaju vrijeme u kojem je neko djelo nastalo nego što bi to izgledalo u mediju tako prezentnom kao što je televizija i teško da bi suvremeni gledatelj mogao progutati Johnove stavove iz romana. S druge strane, John je - također vjerojatno zato da bi ga suvremeni gledatelj lakše prihvatio i poistovijetio se s njime - donekle i intelektualno osiromašen te mu je oduzeta pjesnička strast i sklonost Shakespeareu iz Huxleyjeva izvornika.
Tema i pitanja kojima se bavi "Vrli novi svijet", potaknuta su događajima iz 20. vijeka. Masovna proizvodnja učinila je automobile, telefone i radio relativno jeftinima i široko dostupnima pa je time znatno promijenila svijet i živote ljudi. S druge strane, Oktobarska revolucija u Rusiji i uspon fašizma u Italiji su u fokus doveli totalitarne vlade.
Julian Huxley bio je iz istaknute obitelji Huxley. Neki od članova poznate obitelji su: Thomas Henry Huxley, Julianov djed, čvrsti podupiratelj i prijatelj Charlesa Darwina i izumitelj termina agnostik; Aldous Huxley, Julianov brat, autor znanstvenofantastičnog romana, Vrli novi svijet (1932.); Andrew Huxley, Julianov polubrat, fiziolog, biofizičar i dobitnik Nobelove nagrade za fiziologiju ili medicinu, 1963. i drugi.
582128177f