Rodjeni Da Nestanu Pdf Download
Martial Salleh
TUZLARIJE - VIJESTI 31.10.2018. u 18:03 Broj citanja: 1300
Servisne informacije
.... i malo tuzlarija
ta li e sve Tramp uraditi dok moe? Najnovije je da je najavio da e ukinuti pravo na ameriko dravljanstvo bebama koje su roene u Sjedinjenim Amerikim Dravama, a iji roditelji nemaju dravljanstvo ili borave "bez papira". Svaka zemlja ureuje ovu oblast kao joj odgovara, obino se dobija dravljanstvo po roenju, negdje mogu da imaju dvojno dravljanstvo, a negdje se uslovljava odricanjem od matinog da bi se dobilo od zemlje u kojoj se ivi.
Ovo odricanje mi zvui dosta okrutno. ovjek se rodi, ivi u nekoj zemlji, sticajem okolnosti naputa zemlju, esto jer mora (prognanici), onda se pokuava uklopiti u novu sredinu, radi, ui jezik, stekne uslove za dravljanstvo (koje se u mnogim zemljama ne dobija tek tako) i na kraju mu trae da se odrekne, konkretno bosanskog.
Ne moe se uvijek gledati samo ekonomska strana, ima i ona emotivna, i kad racionalni razlozi idu u prilog prihvatanju novog, mnogima je ao da se odreknu dravljanstva zemlje u kojoj su roeni i u kojoj im ivi rodbina. Posebne su komplikacije kada se neto kupuje, prodaje jer se postaje bukvalno stranac u svojoj zemlji.
Gotovo sve zemlje vie tite svoje nego tue. Koliko truda ine razvijene zemlje da to bolje uvaju svoju teritoriju, tite granice a u isto vrijeme su vrlo bahati prema tuoj teritoriji, pravima lokalnog stanovnitva, granicama i sl. Mjeaju se u unutranju politiku, nameu puno toga, direktno utiu na ivote stanovnike mnogih zemalja i bez pardona primjenjuju duple standarde.
to bi rekli moe im se. Tako je bilo i bie, a uput emo sluati o civilizaciji, humanosti, dobrim namjerama velikih sila.
Ba itam knjigu "Izmeu crnog i crvenog" Jan Guillou, u kojoj se na mnogim mjestima spominje ta se radilo po kolonijama, kako i u kolikoj mjeri je domicilno stanovnitvo ubijano, pljakano, koliko su izvukli bogatstva iz svojih kolonija, do relativno skorijeg vremena zemlje nisu imale neovisnost, kao recimo Kongo (do 1960.). Milioni ljudi su samo u Kongu pobijeni od strane Belgijanaca. ta su radili Englezi, Francuzi, ta se deavalo na amerikom kontinentu, kako su proli Indijanci i da ne nabrajam, i onda nam oni svi dre lekcije a mi mali sluamo, i to je najgore smatramo ih boljima od nas. Smatramo jer im uspjeva da nas posvaaju, da nam se nametnu, da nam nabijaju komplekse nie vrijednosti. Sve je vie onih koji ne da ne vole zemlju u kojoj su roeni nego bi na jedan mig ratovali za tue ciljeve.
Vrijeme je i dalje famozno. Prosto je nevjerovatno koliko su nam blizu poplave i jak vjetrovi. U Hrvatskoj su strani problemi, valovi ogromni. I svake godine javljaju o ljudima koji nestanu u moru, poginu, i evo i ove godine isti sluaj. Surferi posebno vole ovakve valove ali ima i onih koji se odlue okupati u hladnom i vrlo nemirnom moru. Jo kada je obala betonirana igra je daleko od bezazlene. Nije lako tim "adrenalinskim" tipovima koji ne mogu s mirom sjediti.
Pozdrav
S.M.
SLIKE TUZLE
Porodilite - u toku protekla 24 sata rodeno je 10 beba, 3 djevojice i 7 djeaka
Hitna sluba - u toku protekla 24 sata obavljene su 174 intervencije
Vatrogasci - imali su 3 intervencije
MUP TK - javni red i mir je naruen 6 puta, prijavljeno je 5 krivinih djela, zabiljeeno je 7 saobraajnih nezgoda
U Poliklinici za transfuziologiju Univerzitetskog klinikog centra Tuzla, 31.10.2018. godine krv je darovalo 20 osoba.(tuzlarije.net)
The Africa programme analyses the geopolitics of the Africa-Europe relationship. In particular, the programme delves into relations between the African Union and the European Union to find creative foreign policy tools and strategies. It also focuses on two regions that are particularly relevant for Europe: the Horn of Africa and the Sahel.
The Middle East and North Africa programme seeks to support a coherent European agenda in pursuit of regional interests. The programme works with European and regional governments, local voices, and civil society to advance channels of dialogue as well as providing direct policy prescriptions to secure conflict de-escalation, regional stabilisation, and democratic transition.
The US programme helps Europeans create policy responses to developments in US domestic politics and foreign policy. The programme seeks to strengthen transatlantic relations by exploring the obstacles to a more balanced partnership and developing ideas to overcome them.
27. decembra 2017. godine, skopski Institut za strateška istraživanja i obrazovanje objavio je studiju koja pokazuje da bi 69 procenata predavača, asistenata i istraživača koji rade u makedonskom sistemu visokog obrazovanja razmotrilo mogućnost da napuste zemlju da bi tražili nove mogućnosti za zaposlenje, te da njih 20 procenata već traži posao u inostranstvu.[1]U studiji rađenoj u Makedoniji 2010. godine iznesena je procjena da se, u periodu 1995-2000. godine broj naučnika i istraživača na zapadnom Balkanu smanjio za 70 procenata[2]
I u okviru nekadašnje Jugoslavije, emigracija na zapadnom Balkanu bila je sveprisutna. Odlazak stanovnika ovog regiona posebno se intenzivirao početkom šezdesetih godina 20. vijeka, što je bio period kada je nezaposlenost u Jugoslaviji bila na nivou sličnom onom kakav je u regionu danas. U nadi da će se smanjiti pritisci na tržište rada i privredu u cjelini, a uviđajući mogućnosti koje se otvaraju van njenih granica, jugoslavenska vlada je izabrala da omogući nezaposlenim radnicima da emigriraju da bi mogli steći nove vještine, slati doznake u domovinu i da bi doprinijeli povećanju ulaganja u zemlju. Na vrhuncu ovog procesa, sredinom sedamdesetih godina, oko 1,1 milion radnika, u najvećem broju starosti od 20 do 45 godina, otišlo je iz Jugoslavije.[6]Ovo je bio značajan broj u zemlji od oko 20 miliona stanovnika.[7]Među ovim emigrantima, od kojih su većina bili muškarci, bilo je mnogo stanovnika ruralnih područja s niskim nivoom obrazovanja, ali i ljudi iz gradova. Ali migracija nije riješila probleme vlade. Iako su radnici na radu u inostranstvu slali doznake kući, taj novac je imao malo efekta na ulaganja ili na druge faktore koji bi imali uticaja na strukturu privrede. Najveći dio tog novca usmjeren je u kupovinu roba za široku potrošnju. Međutim, masovni odlazak obrazovanih ljudi promijenio je odnos javnosti prema emigraciji, što je i mnogim drugima otvorilo vrata.
I na susjednom Kosovu, čije je stanovništvo najmlađe u Evropi i koje ima relativno visok natalitet, stanje je loše.[13]Prema projekcijama iz aprila 2011. godine za ovu zemlju, broj njenih građana koji žive u inostranstvu bi se povećao, sa procijenjenih 703.000 na 828.000 do kraja 2016. godine.[14]Kako se pokazalo, broj stanovnika Kosova se u periodu 2012-2016. smanjio za 122.657.[15]
Politički ćorsokak nakon izbora 2014. godine, koji je zemlju mjesecima ostavio bez funkcionalne vlade, takođe je doprinio ovom najnovijem talasu iseljavanja.[16]U stvari, prema procjenama više institucija, za oko šest mjeseci u 2014. i 2015. godini, oko 100.000 stanovnika Kosova iselilo se u druge evropske zemlje i na druge kontinente. U 2011. godini, 28.148 od 88.126 stanovnika kosovske opštine Suhareka je napustilo zemlju. Sličan intenzitet iseljavanja uočava se i u drugim zemljama regiona. U susjednoj Srbiji, godišnje emigrira oko 30.000 ljudi.[17]
Nepostojanje regionalne političke rasprave o migracijama samo po sebi mnogo govori. Bilo zbog osjećaja moralne posramljenosti, nekompetentnosti ili iz puke nezainteresovanosti, politički lideri zapadnog Balkana još nisu ni počeli da razmatraju pitanje zašto ljudi odlaze, a još manje da taj problem rješavaju. A iako sredstva informisanja i nevladine organizacije posvećuju mnogo pažnje pitanju migracija, ni oni nisu u potpunosti razumjeli svu složenost ovog problema. Postalo je gotovo otrcano govoriti o zapadnom Balkanu kao o području koje se napušta, uz beskrajne medijske priloge o čitavim porodicama koje su morale da odu. Nasuprot ovoj žalosnoj perspektivi, međutim, postoji iznenađujući mali broj analiza pozitivnih efekata iseljavanja, što vodi skoro potpunoj nemogućnosti da se pažnja posveti politikama koje su potrebne da se ublaže njegove posljedice po društvo. U ovom trenutku, donosioci politika u regionu ne donose nikakve strateške odluke o iseljavanju i izgleda da im nedostaje i zanimanja i zrelosti za taj zadatak. A sve dok se to ne promijeni, iseljavanje će ostati problem koji izaziva žive emocije.
Nesumnjivo je da su trendovi iseljavanja u regionu zabrinjavajući. Potencijalni gubitak potrebnog broja stručnjaka u zdravstvenom i obrazovnom sistemu predstavljao bi problem za svaku vladu, ali to ni izbliza nije sve. Previše uproštena rasprava o ovim pitanjima ne samo da bi potkopala efikasnost bilo kakve politike namijenjene njihovom rješavanju, već bi i bacila u sjenu svako razmatranje potencijalne koristi koju iseljavanje može donijeti zapadnom Balkanu.
U doba otvorenih tržišta i relativno slobodnog kretanja radne snage preko granica, ne treba da iznenađuje da dolazi do masovnog iseljavanja sa zapadnog Balkana u bogate evropske zemlje, a posebno u Njemačku. Vlade zapadnog Balkana imaju ograničene mehanizme da spriječe iseljaavanje visokoobrazovanih ljudi čak i u povoljnim geografskim, društvenim i ekonomskim okolnostima. Ali oni bi mogli olakšati povratak onih koji su otišli uvođenjem dobro osmišljenih ekonomskih programa i drugih podsticaja. Da bi iskoristili potencijalno ogromne prednosti koje proističu iz migracija (u ekonomskom, društvenom i ljudskom kapitalu), lideri na zapadnom Balkanu prvo treba da promijene način na koji prikazuju ovo pitanje.
7fc3f7cf58