Gramatika Srpskog Jezika Za 3 Razred Osnovne škole

[Ara Kistner]

Savladavanjegradiva srpskog jezika školarcima od 5. do 8. razreda biće mnogo lakše uz jednostavna objašnjenja i zadatke sa rešenjima koje sadrži ovaj priručnik za osnovnu školu. Gramatika je odobrena kao priručnik u nastavi od strane Ministarstva prosvete, nauke i tehnološkog razvoja.

Savladavanje gradiva srpskog jezika školarcima od 1. do 4. razreda biće mnogo lakše uz jednostavna objašnjenja i zadatke sa rešenjima koje sadrži ovaj priručnik za osnovnu školu. Gramatika je odobrena kao priručnik u nastavi od strane Ministarstva prosvete, nauke i tehnološkog razvoja.

Iako je posebno napomenuto da je ovagramatika srpskog jezika namenjena gimnazijalcima i svimsrednjoškolcima uopšte, važno je dodati da je ona zapravonamenjena i univerzitetskoj nastavi. Razlog je u činjenici, poredone da je delo dvojice uglednih profesora matične katedre za srpskijezik Filološkog fakulteta u Beogradu, da se u srednjim školamaobavljaju one najvažnije pripreme za stupanje na univerzitet. Zatoje budućim studentima u Srbiji, ali i svim našim mladimsunarodnicima širom sveta neophodno adekvatno znanje svog, srpskogjezika. Novo izdanje Gramatike srpskog jezika za gimnazije i srednješkole, prevashodno je zasnovano na dosada poznatoj materiji inaučnonastavnim stavovima dosadašnjih gramatičkih saznanja, onihkojih u nastavi svakog jezika, pa i srpskog, preovlađuju u drugojpolovini 20. veka kao najracionalnija osnova svakog proučavanja iučenja gramatičkih sistema konkretnih jezika. U ovu gramatiku, semtoga, uneti su i oni najnoviji, aktuelni pristupi koje donose novipravci razvoja lingvistike. Zato se može slobodno reći da je ovaknjiga potrebna i svakom domu gde postoji potreba i želja da sepravilno upotrebljava i govori srpski jezik, bilo kao svoj, ili kaodragi i naučeni jezik.

Zaštitnik građana je preporučio da se gramatika za osmi razred S reči na dela povuče iz nastave do početka sledeće školske godine. Time je dao za pravo Bošnjačko nacionalnom veću (BNV) koje mu je ukazalo da pomenuti udžbenik negira postojanje bosanskog jezika.

Time je prozvao i Odbor za standardizaciju srpskog jezika, naučnu instituciju SANU koja se izjašnjava o procesu odobravanja udžbenika, a čiji je stav da su južnoslovenski jezici bugarski, makedonski, slovenački i srpski jezik, a da uz srpski jezik u napomeni treba dodati da Hrvati, Bošnjaci i pojedini Crnogorci ovaj jezik nazivaju hrvatski, bosanski/bošnjački i crnogorski.

I prošle godine su manjinski jezici bosanski i hrvatski bili povod za sporove u javnosti. Prvo je BNV optužio Prosvetni nacionalni savet da osporava sadržaje koji se odnose na bošnjačku istoriju, književnost i ime bosanskog jezika, tražeći službenu upotrebu jezika i pisma i uvođenje kompletnog obrazovanja na bosanskom jeziku u opštinama gde su Bošnjaci većinsko stanovništvo.

Zatim je Hrvatsko nacionalno vijeće tražilo zaštitu i reagovanje Ministarstva za ljudska prava i društveni dijalog, Zaštitnika građana i Poverenice za zaštitu ravnopravnosti, smatrajući da je hrvatska nacionalna manjina u Srbiji izložena diskriminaciji zato što se u nekim udžbenicima za srpski jezik negira da hrvatski spada u grupu južnoslovenskih jezika.

Tim povodom je Zavod za unapređivanje obrazovanja i vaspitanja zatražio ocenu Odbora za standardizaciju jezika, a ovi su ponovili svoj raniji stav, u kome piše da Hrvati u Srbiji srpski jezik nazivaju hrvatskim.

Formalno i pravno, hrvatska nacionalna manjina uživa pravo na sopstveni jezik, što u praksi znači da je u lokalnim zajednicama hrvatski standardni jezik u službenoj upotrebi pored srpskog, kao i da se u udžbenicima maternjeg jezika hrvatske manjine jezik zove hrvatski.

Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.

Rukovoditeljica Zavodovog Centra za razvoj programa i udžbenika Tatjana Mišović kaže za Hrvatsku riječ da Zavod za unapređivanje obrazovanja i vaspitanja, u skladu s člankom 40. Zakona o osnovama sistema obrazovanja i vaspitanja i člankom 23. Zakona o udžbenicima, na osnovu obrazložene stručne ocjene, predlaže ministru da se prihvati ili odbije zahtjev za odobravanje rukopisa udžbenika.

Pošto se 2021. godine počeo primjenjivati novi program za osmi razred osnovne škole, krajem 2020. izdavači su počeli podnositi zahtjeve za odobravanje rukopisa udžbenika za osmi razred. U rukopisima udžbenika srpskog jezika i književnosti za osmi razred osnovne škole, koji su prvi pristigli na davanje stručne ocjene u Zavod za unapređivanje obrazovanja i vaspitanja, uočeno je da su u lekciji o podjeli južnoslavenskih jezika navedeni različiti jezici. S obzirom da je bilo neophodno da o podjeli južnoslavenskih jezika u udžbenicima različitih izdavača bude izražen jedinstven i normiran stav, Zavod za unapređenje obrazovanja i vaspitanja obratio se Odboru za standardizaciju srpskog jezika s molbom za precizne upute kako ova podjela treba glasiti, odnosno koji jezici se nazivaju južnoslavenskim jezicima, odgovorila je Tatjana Mišović koja nam je dostavila odgovor spomenutog Odbora.

Stav Obora je da među južnoslavenske jezike treba navesti bugarski, makedonski, slovenski i srpski jezik. Uz srpski jezik u napomeni treba dati da Hrvati, Bošnjaci i neki Crnogorci ovaj jezik nazivaju hrvatski, bosanski-bošnjački i crnogorski jezik. Odbor je u više navrata upozoravao da u srpskom jeziku umjesto naziva bosanski jezik treba upotrebljavati naziv bošnjački jezik. U svezi s objašnjenjem pojmova lingvistički jezik i politički jezik smatramo da je na piscima udžbenika da to objasne. O tome ima dovoljno u udžbenicima, a tu su i stručnjaci za srpski jezik u Zavodu da provjere udžbenike, navodi se u odgovoru koji je potpisao predsjednik Odbora prof. dr. Sreto Tanasić.

Lingvistica iz Novog Sada Svenka Savić naglasila je na početku razgovora da u Srbiji nije objavljena Historija srpskog jezika koja bi bila sveučilišni udžbenik na osnovu kojeg bi se prelijevali znanstveni podaci u neposrednu praksu u udžbenicima i drugim učilima za osnovne i srednje škole.

Do prije tridesetak godina južnoslavenski jezici zvali su se: srpskohrvatski, slovenački, makedonski, bugarski i staroslavenski. Danas su to: srpski, hrvatski, bošnjački i crnogorski koji još nije doživio punu lingvističku afirmaciju, slovenski, makedonski i bugarski. Hrvatski književni jezik izdvojio se iz srpskohrvatske jezične norme, i standardizirao se na istočnohercegovačkom dijalektu. Ima, doduše, srpskih lingvista koji smatraju da jezici s nekadašnjeg srpskohrvatskog jezičnog područja lingvistički spadaju u srpski jezik, i nazivaju ih 'političkim' jezicima, jezici samo po imenu.

Što se ovog udžbenika tiče, izdanje BIGZ-a, radi se o grubom uređivačkom i redaktorskom previdu. Naime, od početka devedesetih godina prošlog vijeka, dok još nisu bili definirani jezični standardi, nakon raspada SFRJ, tako se to označavalo. Vjerojatno je izdavač samo pretiskao publikaciju. U sličnim udžbenicima drugih izdavača, nisam imao uvida u sve, piše kako treba: srpski, hrvatski, bošnjački..., kaže Đorđe Kuburić.

O novom udžbeniku S reči na dela, Gramatika srpskog jezika za osmi razred osnovne škole i o jezičnim standardima razgovarali smo i s Klarom Dulić Ševčić, master profesoricom jezika i književnosti, koja je završila master studije Komparativne književnosti s teorijom književnosti na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Novom Sadu. Profesorica je srpskog jezika i književnosti u subotičkoj Osnovnoj školi Ivan Goran Kovačić.

Važno je napomenuti da se od školske 2021./2022. u Republici Srbiji primjenjuje novi program nastave i učenja za četvrti i osmi razred. Mislim da je ovakav navod u ovom udžbeniku samo korak dalje od onoga što se pojavljivalo u ranijim izdanjima udžbenika za osmi razred osnovne škole.

Klara Dulić Ševčić kaže kako s druge strane, hrvatski jezikoslovci nisu skloni ovakvim tumačenjima i ukazuju na zajedničku jezičnu osnovicu, ali i na jasne razlike među standardnim hrvatskim i srpskim jezikom.

U prilog ovome ide i to da je govornik jednoga od ovih dvaju jezika uvijek siguran govori li njegov sugovornik istim standardnim jezikom kao on ili pak drugim. Svaka strana ima svoje argumente, a osobno smatram, na osnovu svega navedenog i dostupne mi literature, kako je nedvojbeno riječ o dva posebna jezika sa svojim leksikom, gramatičkom i pravopisnom normom, kaže Dulić Ševčić i naglašava kako smatra važnim spomenuti i to da različit pogled hrvatske i srpske strane na Književni dogovor u Beču postoji od samoga Dogovora, a tijekom više od stoljeća i pol nastojalo se uzimati njegove rezultate za argument teze o jednom jeziku, a nastojali su se i pobiti rezultati Dogovora, u skladu s mijenama u društvu, promjenama državnih granica itd.

Bilo bi suviše pojednostavljeno kazati kako je srpska strana uzimala ovaj Dogovor kao polaznu točku za svoje tvrdnje, a hrvatska je nastojala dokazati manjkavosti samoga Dogovora, propuste koji ukazuju na njegovu neutemeljenost. Još od Dogovora i srpska ili hrvatska znanost unutar sebe nije bila sasvim jedinstvena glede ovoga pitanja. S ovim vremenskim odmakom može se činiti kako je tamo nastao problem, ali vjerujem kako je ovaj prijepor i stariji. Tijekom povijesti poznati su trenutci kada je za južne Slavene ujedinjenje bilo pitanje opstanka. Jezik je živ i rabe ga ljudi. Svako od njih ima osjećaj za to koji je jezik njegov materinski, a koji nije, iako ne mora uopće vladati jezičnim standardom. Za znanost o jeziku ovo pitanje je daleko složenije i njime se mogu baviti samo oni kojima jezik jest uže stručno područje.

O podjeli jezika kakvi su navedeni u ovom udžbeniku razgovarali smo s magistrom edukacije hrvatskoga jezika i književnosti i filozofije Mirjanom Crnković, koja radi kao nastavnica hrvatskoga jezika i književnosti u OŠ Matko Vuković i kao profesorica filozofije u Gimnaziji Svetozar Marković u Subotici.

3a8082e126