Već više od tri veka basne čuvenog francuskog pesnika i basnopisca Žana de Lafontena osvajaju generacije čitalaca. Ovo remek-delo svetske književnosti, majstorski napisano u stihu, predstavlja pravu riznicu mudrosti u kojoj su na duhovit i poučan način otkrivena večita životna pravila i istine. Posluživši se životinjama da bi poučio ljude, pisac je životinjama podario osobine ljudi, sa svim vrlinama i slabostima koje odlikuju čoveka.
Zbog svevremene vrednosti pouka ispričanih na šaljiv način, Lafontenove basne i dan danas očaravaju sve uzraste ali naročitu draž imaju za one najmlađe.
Klasične, neponovljive priče, ličnosti i ambijent ponovo su tu: sve je toliko živo da nam se, dok čitamo, čini da se pred našim očima razmiče zavesa neke pozornice na koju izlaze ličnosti koje govore, misle i osećaju. Tu je lav, večiti kralj; magarac koji ne može bez gospodara; trapavi i priglupi medved, plašljivi zec i prepredena lisica... Iako je Lafontenovo vreme odavno prošlo, određene karaktere i ličnosti možemo sresti i danas, pa je to štivo i dalje aktuelno i može mnogo da pruži mladim čitaocima.
La Fonten je bio jedan od najvećih, ako ne i najveći ljubitelj prirode među francuskim piscima. Tvrdio je da su životinje obdarene dušom i plemenitim osećanjima, a ljudima je zamerao što su često nezahvalni i svirepi i ne štite bića slabija od sebe, već veruju da su nadmoćni gospodari sveta. Smatrao je da se iz grešaka mogu izvući važne pouke i nastojao je da ih kroz svoje basne, čija je prva zbirka bila namenjena razonodi mladog prestolonaslednika, sina kralja Luja XIV, prenese široj publici.
Posredstvom životinja, La Fonten nas uči da je izvor najveće sreće u ljubavi i prijateljstvu, kao i u umerenosti, skromnosti i sitnim životnim radostima. Za njega su društveni položaj, slava i novac bile lažne vrednosti, a najviše je voleo da provodi vreme čitajući ili šetajući se raskošnim šumama i sanjareći kraj reka, navodi Jovanović.
Ogledao se u svim književnim rodovima, a glavna su mu djela "Basne i bajke", "Pripovijesti u stihu". Od antičkih pisaca preuzeo je okosnicu, a basnu osvježuje elementima drame, satire i poezije. Životinje njegovih basni kriju pod svojom kožom sve ljudske slabosti. Njegove basne vrlo su poznate i smatraju se remek djelima svjetske književnosti. Inspirirane su Ezopom, Horacijem i staroindijskom književnosti kao Pančantantra.
Prvo djelo od 124 basne izašlo je 31. ožujka 1668. godine pod nazivom "Izabrane basne", a bile su posvećene Luju, Velikom Dauphinu, sinu Luja XIV. Basne su bile jako dobar izbor za čitanje: imale su ritam, pisane su u rimi, prirodne i lake za čitanje, tipično francuske. Njegove basne nisu samo štivo za djecu već i za odrasle. U njegovim basnama često stradaju dobri (jer nisu dovoljno lukavi), a pobjeđuju pametni i spretni (makar bili i zli). Obrazovaniji ljudi su uspjeli i citirati stotine La Fontaineovih rečenica. Poštanske marke s njegovom slikom i njegovim basnama izdane su 1995. godine u Francuskoj.
Pisao je mnogo, ali samo su ga basne učinile slavnim. Prvo delo izdao je 1668. godine pod nazivom "Ezopove basne", a bile su posvećene sinu Luja XIV. Basne su bile odličan izbor za čitanje jer su imale ritam, pisane su u rimi i bile su lake za čitanje. Njegove basne nisu bile samo štivo za decu već i za odrasle. U njegovim basnama se često događa da stradaju dobri jer nisu dovoljno lukavi, a pobeđuju pametni i spretni (makar bili i zli).
c80f0f1006