OČEVI I SINOVI
Zdeslav Hrepic
From: Ivo Derado [mailto:i...@mppmu.mpg.de]
Subject: Paralipomena Derado
Poslije onog sramotnog govora u Knessetu bavio sam se mislju napisati clanak i skupljao materijal. Odustao sam iz vise razloga. Izmedju ostalog smatrao sam neposredno prije ulaska Hrvatske u EU da nije oportuno pisati protiv predsjednika Hrvatske. Saljem vam neke izvatke za koje smatram da bi mogle biti interesantne za neke koji, kao ja, nisu poznavali neke detalje! Sigurno su mnogi znali, ali repetita iuvant!
Nisam poslao onima za koje smatram da su komunisticki vjernici, jer kako je poznato za vjernike ne vrijede fakti!
Pozdrav Ivo Splicanin!
[Zdeslav Hrepic]
xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx
OČEVI I SINOVI
Sin Titova partizana u Govoru u Knessetu izjavio je slijedeće u vezi NDH: „Jedan od najuzasnijih zlocinackih nacistickih kolaboracionistickih rezima u Europi....
Srbi, Zidovi i Romi kao i politicki protivnici Ustasa morali su biti izbrisani s lica zemlje .... Slavnim antifasistickim otporom ta fasisticka zmija je oslabljena, ali jos uvijek tu ... Ispricavam se i molim za oprost prezivjele zrtve tog holakausta Vas i sve druge zrtve.“
Ta zmija ne bi bila tu da se je ispunila recenica „dobrog“ oca Ante Josipovica 1970. Godine: „Hrvatski nacionalisti opet dizu glavu; to sve treba preorati i zatrti im sjeme!“ Sin ih nece preorati, ali diplomatski zatrti zahvaljujuci Hrvatima koji su ga birali! Die dümste Kӓlber wӓhlen ihren Metzger selber!
Ovako to javno po inozemstvu govori Hrvatski predsjednik o periodi hrvatske povijesti od 1941. do 1945.
Mozda ce vas interesirati sto o tom periodu pise Zidovka Hannah Arendt:
Profesorica dr. Hannah Arendt je doktorirala kod poznatog filozofa Martina Heideggera u Heidelbergu filozofiju. Rođena je 1906. godine u Njemačkoj i kao židovka morala je dolaskom Hitlera 1933. na vlast emigrirati iz Njemačke. Dolaskom u SAD postala je glavni urednik časopisa „The New Yorker“ i profesorica na University of Chicago.
Godine 1961. bila je službeni dopisnik na procesu Adolfa Eichmanna u Jeruzalemu. U Jeruzalemu je, između ostaloga, sakupila sve dokumente o zločinima Nacionalsocijalističke Njemačke i njenih satelita na Balkanu. S tim materijalom je napisala interesantnu knjigu koja je prevedena na mnoge europske jezike. Ja sam je pročitao na njemačkom, prevedeno s engleskoga, i našao vrlo interesantnom:
Hannah Arendt, Eichmann in Jerusalem, Ein Bericht von der Banalität des Bösen, Serie Piper 1964, Band 308, München.
Na stranici 222. paragraf XI počinje s Deportacijom Židova iz Balkanskih država: Jugoslavije, Bugarske, Grčke i Rumunjske.
Donosim vam par citata koji bi vas mogli interesirati:
Njemački Reichminister unutarnjih poslova zahtijevao je da Hrvatska mora biti do veljače 1942. „judenrein“, čist od Židova. Eichmann je poslao svog najbližeg suradnika Franz Abromeita u Zagreb, gdje bi on morao surađivati s njemačkim Polizeiattachéejem. Kad se je dogodilo što se moralo dogoditi Nijemci su vidjeli da Hrvatska nije bila judenrein. Kad je Italija 1943. kapitulirala trebalo je ispitati zašto naređenja nisu izvršena. U hrvatskom antižidovskom zakonu su našli čudni paragraf: Svi Židovi koji su pridonijeli („Sache Kroatiens“), hrvatskoj stvari su postali „Ehrenarien“, počasni Arijevci (stranica 225)! Nadalje SS Nachrichtendienst je otkrila da su gotovo svi članovi vladajuće klike sve do poglavnika imali Židovke za žene, pa su javili Kaltenbrunneru da su ustaše „jüdisch versippt“, židovski u srostvu (ibidem). Sasvim je drukčija situacija bila u susjednoj Srbiji. Sa ponosom je sekretar vojne uprave za civilna pitanja u Srbiji Harald Turner javio u Berlin: „Srbija je jedina zemlja u kojoj je problem Židova i Cigana potpuno riješen“ (stranica 226). Posljedni vagon s plinskom komorom u kojem je ugušeno 6280 žena i djece vraćen je u Berlin (ibidem). Taj kontrast između Srbije i Hrvatske advokati Eichmanna su pokušali iskoristiti u njegovu obranu!
Zaključak: NDH je bila nacionalistička diktatura, ali ne nacionalsocijalistička!