Štovani Marine!
Donekle si u pravu. Ali ne podpuno.
Muslimani su, mnogi to znamo i s ove i s one strane vjerske
razdjelnice između nas, ista Krv kao i mi.
Osobno dr. Tuđmana štujem, malo više nego Pavelića, koji kod mene
prolazi ali na iglene uši...
Od Ustaša neuzporedivo su mi pošteniji i veći od njega Ante Vokić,
Mladen Lorković (ta dvojica su po svoj prilici žrtve Pavelića Hitleru
da svoj položaj spasi...), Mile Budak, Džafer Kulenović, te naravno,
Jure Francetić i Rafael Boban, ili Franjo Šimić. Sve sposobni, a
čestiti ratnici....
Ona prva dvojica su čak i sa partizanom kojeg nikako nisam kao čovjeka
u stanju odbiti kao izdajnika, premda i 1940-tih, kad se protiv NDH
borilo, bilo se je izdajnikom...
Ona prva dvojica su čak i sa partizanom Andrijom Hebrangom pokušala,
prema iztraživanjima iz TV serije o njemu koju je drugi, a ne
istoimeni sin njegov napravio, pokušala sklopiti pakt za spas
Hrvatske, ali se eto Pavelić uzdao valjda u Hitlerovu atomsku bombu,
koja hvala Bogu ipak nije došla... i rješio se Vokića i Lorkovića...
(I došao je kraj rata po američkoj atomskoj, koji su mir Japanci
ogromnom žrtvom Hiroshime platili, a i Niemci su Dresdenom i američkim
terorom nad njihovim družtvom mir platili, a i Hrvati su Bleiburgom
platili, sve krv riekama što je tekla...)...
I rat je završio, a Hrvati ostali bez države...
Među partizanima bilo je čestitih ljudi.
Bilo je i obraćenika...
Bili su Franjo Tuđman, koji je ipak 1990-te riskirao i život u samom
stvaranju države i u ponekim pregovorima... Ta' nakon jednog od tih
pregovora, atentat su pokušali Srbi na njega 12. listopada (izpravite
me ako nije točan nadnevak) 1991. raketiranjem Banskih Dvora...
General Zvonimir Červenko, partizan koji je plakao nad Bleiburgom, ali
nije mogao sprječiti ubijanja... (na HRT-u prikazana je jućer ili
prekjučer "Generalova priča"... Červenka je 1970-neke spremio i osudio
"divni" Mese Smrde prijatelj, a i Josipuse, Ivan Fumić, koji je
Hrvatima valjda 1000 (tisuću) godina robije u Hrvatskom proljeću i oko
njega nadarivao... Partizančina Fumić ne pripada pod predhodne častne
partizane, složit ćeš se.
Bio je, među čestitim partizanima (ili obraćenicima, jer ne poznajem
njegov ratni put u partizaniji), Janko Bobetko koji je vrlo doprinio
obrani i stvaranju nove Hrvatske i ponosan sam na njega.
Bilo ih je, koji su u partizane išli potaknuti zločinima Ustaša koji
nisu bili kao Francetić, kao Vokić, kao Budak, kao Kulenović...
Kukolja u svakom žitu...
A žita pak u kukolju kad ga hoćeš iščupati bude...
Pa ipak su Hrvatski Ustaše žito... a jugoslavenski komunistički
partizani kukolj u temeljnim svojim postavkama, razlozima i osnovama i
značaju (Hrvatska zaboravljena rieč za karakter).
I ovdje bi trebalo zaroniti dublje u poviest. Recimo zato samo
pojednostavljeno: Ustaše su Domoljubi, a partizani su jugoslaveni, u
svojim razlozima i značaju.
Jer, a Kardinal Stepinac je najljepše to znao prikazati, komunizam
koji je prožimao partizaniju, i internacionalizam kao potka komunizma,
kao duša te bolestne bezvjerne ideologije, bez kojeg se svoju državu
ne može mrziti, i bez kojeg internacionalizma se nije moglo biti
komunist... činio je da ljudi, skratjeno izrečeno, a nađite, dragi
štioci, u knjizi Benigarovoj o Stepincu, koju sam prije više godina
postavio na svoju lokaciju
http://www.exDeo.com ovdje:
http://www.exdeo.com/Benigar-0.90/BenigarStepinac-0.90.htm
...Činio je da ljudi svoju majku ne vole, nego vole tuđu.
Eh, Ustaše su barem voljele svoju majku, a ne tuđu... Svaka čast
Srbiji i nek je Bog čuva, ali nisu moj rod. Moja je Majka Hrvatska...
Ali nemam više vrjemena ni snage...
Nije istina da svi starčevićanci uzdižu u nebesa Pavelića... Ja ga ne
dam ni kuditi, jer je bio u vrlo težkom položaju politički, i puno
toga nije mu naprosto mogaće bilo učiniti (nije on prodao Dalmaciju,
nego je Mussolini bio silnik uz kojeg je bila sila stotinama puta
moćnija od Pavelićeve, pred kojim silnikom je Pavelić po snazi bio kao
kepec, u samo vrieme organiziranja Države... Idi ti Marine, pa se tuci
s Mirkom Filipovićem, i zapovjedaj mu što da čini), a dosta tog ipak
jest dobro napravio...
Ipak je nezaboravno koliko smo složni kao narod bili u obje vjere,
Katoličkoj i u Islamu, u Nezavistnoj Državi Hrvatskoj...
I ipak je to zadnji put bilo što smo s Muslimanima dielili dobro i
zlo, pa i umirali u bojevima i u tamnicama, zajedno...
U oko pet godina što sam bar jednom tjedno bio po sajmovima u
Republici Hrvatskoj, najviše na najvećem, na Hreliću u Zagrebu,
sretati sam znao i bijestnih Muslimana, kojima je možda neki Katolik
nekog ubio kad se s njima ratovalo po Bosni i po Hercegovini, ali i
Muslimana koji su se oduševljavali Thompsonovim pjesmama jednako kao i
ja... I koji se i danas, i to i mladih sam sretao, pred svietom i
viekom deklariraju Hrvatima Muslimanima...
I to dugujemo Paveliću, tu slogu...
Nek mu Bog oprosti za Lorkovića i Vokića, moje veće uzore od njega!
Nek Bog nagradi velikog u strašnoj i dubokoj, u zvjerski okrutnoj boli
koju su mu partizani nanieli, nečastnim zlostavljanjem njegove kćeri
Grozde, Milu Budaka, velikog Hrvatskog pisca i Državnika...
Ustaše vriede, i ne smije ih prezreti tko god tvrdi da je Domoljub,
jer su Ustaše izrasle iz dvo-desetljetnog terora Srba nad Hrvatima
odkad su naše Hrvatske guske u magli k Srbima pošli da si državu
stvore 1918... Ustaše su zato dali ponajbolje bojovnike neizpjevanih
junačtava, jer je neizreciv teror 1945. domaćih Hrvata ne-Hrvata
(poput Hršaka Stjepana radi kojeg, pisao sam više put na ovoj Croatian-
News grupi, ću ja možda i uzkoro u zatvor na koji mjesec) u odurnoj
sprezi sa Srbima, u sprezi po gore navedenom komunističkom
internacionalizmu partizanije po kojem se prjezire vlastita Domovina i
vlastiti rod, vlastita Krv...
Ustaše su zato dali ponajbolje bojovnike neizpjevanih junačkih djela,
jer Hrvat je kroz ta desetljeća silno čeznuo za svojom državom.
A neizpjevana su junačtva Ustaška ostala, jer je neizreciv teror
nastupio 1945., domaćih Hrvata ne-Hrvata, te je ugušio sjećanja kroz
svo vrieme druge jugoslavije...
A i sad nam djecu ne uče Hrvatstvu, nego bratstvu sa Srbima...
Ne dajte, braćo! Ne dajte, rode!
Učite djecu Domovinskom ratu, učite ih i o Ustašama, učite ih i o
dobrim i obraćenim partizanima, ali ne dajte da se stvori država koja
i opet ne će biti Hrvatska, nego: "internacionalna"... Jer otud malo
ima do novog nekog velikosrbstva i neke nove inačice jugoslavenstva...
Bog i Hrvati!