Tzv. Jasenovac Research Institute - www.jasenovac.org
114 views
Skip to first unread message
CroRadio.net
Jan 18, 2009, 4:14:58 PM1/18/09
to Croatian News
----- Original Message -----
From: Nikola Jelovac
Sent: Sunday, January 18, 2009 11:25 AM
Subject: TAKOZVANI Jasenovac Research Institute - www.jasenovac.org
Poštovani prijatelji!
Prije tri godine, u svibnju 2006., doznao sam iz “Slobodne Dalmacije”
za slučaj Podgore, čiji je jedan mještanin stradao u Jasenovcu, dok se
na izmišljenom internetskom popisu takozvanog Jasenovac Research
Institute nalazi njih stotinu dvoje!
Stranica famoznog JRI-a (www.jasenovac.org) bila je tada neposredno
nakon objavljivanja navedenog članka blokirana. "Slobodna" je tada
navela da na listi žrtava, koja broji 600.000 ljudi, ima i Hrvata i
drugih poginulih i ubijenih na raznim mjestima, pa čak i onih koji su
bili žrtve četničkih masakara.
Na tim stranicama sam na moje užasavanje (postoji mogućnost
pretraživanja liste "žrtava” - Victims list) našao, kako sam se i
pribojavao na temelju pisanja "Slobodne", ime mog ujaka Nenada Jelovca
iz Splita (ispravno navedenog kao: Jelovac Nenad Krunoslava iz Splita,
rođen 1920.), koji je otišao u partizane, jer je kao rodoljub bio
progonjen od Talijana. Poginuo je u Bosni, najvjerojatnije od četnika.
Ime mu se nalazi na ploči na Tehničkoj školi u Splitu, na uglu Zrinsko-
frankopanske i Tesline ulice, zajedno s imenima pedestak drugih
učenika te škole koji su poginuli u II svjetskom ratu.
Našao sam na Internet stranicama www.jasenovac.org i ime bližeg
srodnika moje žene (Gjeldum Nikola, rodjen 1913.) koji je s otoka
Drvenika Velikog, također bježeći od Talijana, otišao u partizane i
tamo poginuo.
Jako sam razočaran što naša država nije ništa poduzela u obranu
minimuma ljudskog dostojanstva i temeljnih nacionalnih interesa protiv
očito vrlo sustavne i organizirane kampanje protiv našeg naroda.
Ovakvo postupanje navodnih tražitelja pravde, u ovom slučaju skupine
Srba i Židova, je nezabilježeno u povijesti. Sve žrtve traže pijetet,
neovisno kojoj su strani pripadale i od čije su ruke stradale.
Iskoristiti tuđe žrtve na ovaj grubi i nedostojan način da bi se
navodno “ostvarila pravda” i “postigao trajan mir na Balkanu” ukazuje
na nedostatak pijeteta prema žrtvama, na patološku mržnju,
nepoštivanje elementarnih pravila ljudskog ponašanja te odsutnost
svake ljudskosti općenito. S psihološke strane može se bez daljnjeg
govoriti o duševnoj monstruoznosti ljudi koji su ovakvo nešto
koncipirali i provode već godinama. Možemo si samo zamisliti kako bi
izgledala njihova pravda i mir kojem navodno teže, kako navode u
Izjavi o počelima (statement of principles) JRI-a. Prva rečenica je
vrlo, vrlo konkretna i odnosi se na nedavnu povijest: “JRI je osnovan
s uvjerenjem da je nenaučena lekcija genocida protiv Srba, Židova i
Roma tijekom Drugog svjetskog rata u samoj osnovi nedavnih događaja na
Balkanu” (“JRI was founded on the belief that the failure to learn the
lessons of the genocide committed against Serbs, Jews and Gypsies
during the Second World War rests at the very core of recent events in
the Balkans”). Navodi se da je jedan od ciljeva “promicanje suradnje
između svih naroda na Balkanu kako bi se težilo trajnom i pravednom
miru i uspješnoj budućnosti u regionu” (Nova Jugoslavija iliti Zapadni
Balkan). (“To promote cooperation between all peoples in the Balkans
in order to seek a lasting, just and equitable peace and a prosperous
future in the region”). Samo ću ukratko podsjetiti radi povijesne
istine da je upravo srpska težnja hegemoniji i spremnost da ju ostvare
čak i uz pomoć zločina započela raspad bivše Jugoslavije. Za veće
rasprave na ovu temu ovdje i sada nije mjesto.
Ono što je zabrinjavajuće je to da ova skupina Srba i Židova uživa
ugled i potporu američke vlasti. Neobjašnjivo mi je da naša država
nije službenim kanalima izvršila pritiske da se ove monstruoznosti
uklone sa Interneta i iz važnijih medija.
Je li moguće da naša Vlada ne percipira ovakve rabote, a ovo je samo
vrh ledenog brijega, kao mlinski kamen oko vrata naše države?
Vjerojatno vam nije poznato da je u New Yorku gore rečeni takozvani
Jasenovac Research Institut podigao spomenik žrtvama Jasenovca, na
kojem su imali namjeru napisati da je broj žrtava bio 600-700 tisuća.
Dobili su i nagradu grada New Yorka za svoje djelovanje (!). Prije
četiri godine, 9. svibnja 2005., Gordani Mihajlović, kćerki ratnog
zločinca, službeno je uručeno visoko američko odlikovanje Legion of
Merit za spašene savezničke pilote.
Čudi me, nadalje, i to da nijedna naša javna institucija, primjerice
ni Javna ustanova Spomen područje Jasenovac, koja bi trebao čuvati
uspomenu na žrtve, ne samo one jasenovačke, pa čak ni skupina
pojedinaca nije na ove laži dosad organizirano reagirala.
Poznat mi je primjer novinarke gospođe Smiljane Šunde s Hrvatske
televizije, koja je prije tri godine, otkrivši da su joj ujak i još
desetak rođaka ni krivi ni dužni na popisu jasenovačkih ustaških
žrtava (jer bilo je i partizanskih jasenovačkih žrtava), napisala
pismo, koje je objavljeno u nekim medijima (šaljem u prilogu). Isto je
upućeno i Javnoj ustanovi Spomen područje Jasenovac, koja je izjavila
da za to nije nadležna (sic!). Nekih većih reakcija na sve to nije
bilo!
Vrijeme je da to konačno promijenimo.
Polazeći od pravedne borbe za slobodu koju je hrvatski narod
stoljećima vodio, polazeći od ljubavi prema istini koja je svojstvena
civiliziranim narodima, polazeći od poštovanja i pijeteta prema svim
poginulima u svim ratovima na našem području, s čvrstom namjerom da na
prostoru naše zemlje kao i nama susjednih država osiguramo pravedan
mir i dostojanstvo svih ljudi, koji nisu mogući dok duševno izobličeni
monstrumi šire nevjerojatne laži i pothranjuju mržnju, bezobzirno i
drsko gazeći elementarne ljudske i civilizacijske principe, moramo
reagirati i obavijestiti sve relevantne čimbenike počevši od državnih
institucija do međunarodnih političkih, znanstvenih i kulturnih
istinoljubivih i miroljubivih tijela.
Lijepi pozdrav
Dr.sc. Nikola Jelovac
psihijatar
Rendićeva 20
21000 Split
Prilozi:
1. Iz Solinske kronike o mještanima Solina
2. Popis mještana Podgore i članak u doc formatu
3. Pismo mještana Siverića
--------------------------------------------------------------------------------
TKO JE ČIJA
ŽRTVA?
Sredinom svibnja o.g. u Slobodnoj Dalmaciji u članku novinara Ive
Šćepanovića objavljeno je ono što su otkrili Josip Kljaković-Šantić i
Dragan Delić: da se na internetskoj adresi Instituta za proučavanje
žrtava logora u Jasenovcu nalaze i imena umrlih u izbjegličkom logoru
u El Shattu, kao i imena brojnih stradalnika na brojnim drugim
mjestima. Taj “istraživački” institut, kojega su 1998. osnovali
američki Srbi i Židovi, u New Yorku je sredinom travnja postavio i
spomen-ploču za "stotine tisuća žrtava jasenovačkog logora."
Josip Kljaković-Šantić tvrdi da, uz pomoć američkih vlasti,
“znanstvena” građa spomenutog Instituta ulazi i u školski sustav SAD-a
i Kanade. Navodi također da je o svemu pisao predsjedniku hrvatske
Vlade Ivi Sanaderu i predsjedniku Sabora Vladimiru Šeksu, ali nije
dobio nikakav odgovor.
Budući da je u članku objavljena i web adresa vrle “znanstvene”
ustanove iz New Yorka (JRI - Jasenovac Research Institute), a ona
glasi: www.jasenovac.org, mnogi su pojedinci pokušali na toj adresi
pronaći imena svojih rođaka, znanaca i mještana, koji su tijekom
Drugog svjetskog rata stradali na bilo koji način i bilo gdje.
I sama sam se potrudila otkriti je li možda na tom “znanstvenom”
popisu moj ujak, koji je poginuo u borbi s Njemcima u Crnoj Gori; kad
- evo i njegova imena. Provjerila sam za još neke rođake, a potom
sustavno i za druge poginule ili umrle mještane svoje rodne Podgore,
gdje se (kao i u ostalim malim mjestima) svi međusobno poznaju.
Potrudila sam se pregledati i matične knjige umrlih, te se raspitati
kod rodbine poginulih i stradalih. I tako sam, posredstvom
“znanstvenog” instituta iz New Yorka, došla do zanimljivih spoznaja i
otkrića.
Pogledajmo malo taj primjer male Podgore, mjesta koje je u vremenu
Drugog svjetskog rata imalo 1500-1600 stanovnika. Prema “znanstvenom”
popisu iz New Yorka u Jasenovcu je stradalo ukupno 102 (stotinuidvoje)
Podgorana. Tu su osobe koje su stradale na raznim mjestima i na razne
načine: partizani koji su poginuli širom ondašnje Jugoslavije (od
Biokova, Brača i Hvara, preko Bosne i Crne Gore do Trsta), oni koji su
umrli u zbjegu (neki na Visu, neki u Italiji, a najviše njih u El
Shattu), tu su i žrtve četničkih pokolja, te žrtve talijanskih
fašista. Na tom “znanstvenom” popisu je i jedna žrtva savezničkog
bombardiranja Splita, te jedna žrtva bombardiranja Podgore. No,
“znanstveno” su svi oni stradali u Jasenovcu.
U stvarnosti: u Jasenovcu je stradao jedan, jedini Podgoranin - to je
bio Mate Mrsić Jurin, rođ. 1917. godine. Svaka pojedinačna žrtva
nepravedna je i vapije Bogu. No, tako vapije i onih 18 žrtava -
Podgorana koji su stradali od partizanske ruke i čija imena do 1990.
nisu nigdje bila niti su smjela biti zapisana (zanimljivo je da se ni
jedna od tih 18 žrtava nije našla na ”znanstvenom” popisu njujorškog
Instituta).
Ima još “znanstvenih bisera”: od 102 imena s popisa - četiri osobe
upisane su dva puta kao žrtve i to s izmijenjenim godinama rođenja, a
jedan je Podgoranin s dva imena (Ivan-Vojko Kunac sin Marijanov)
upisan kao dvije osobe: Ivan Kunac i Vojko Kunac. Netočno su navedene
godine rođenja za još četrdesetak osoba. Ima pogrešaka i u imenima:
Jože i Jozo umjesto Joze, Krasan umjesto Krasin, Neđeljko umjesto
Nediljko, Anto umjesto Ante, Tomo umjesto Toma, Čedomir umjesto
Čedomil, Lovro umjesto Lovre, Vico umjesto Vice, Stope umjesto Stipe,
Pavo umjesto Pave. U jednom slučaju zamijenjeno je ime oca i sina -
Pivac Ante Gabrin umjesto Pivac Gabro Antin. Ženskim žrtvama je kao
ime oca upisano ime muža. Itd.
Posve sigurno - o propustu ne može biti riječi. U svemu ima i previše
sustavnosti. Napominjem da se za svaku “jasenovačku žrtvu” s popisa
JRI-a navodi 5 podataka: ime, prezime, ime oca, mjesto rođenja, godina
rođenja. A gotovo svakoj od 102 “žrtve” iz Podgore upisan je po jedan
netočan podatak. Ne računajući, naravno, osnovni netočan podatak -
mjesto pogibije (netočan, tj. lažan za sve, osim za jednu podgorsku
žrtvu).
Kaže se: Tko radi, taj i griješi. Očito njujorški “znanstvenici”,
okupljeni u Jasenovac Research Institutu, premnogo rade. Pa i griješe.
Samo na primjeru Podgore broj su jasenovačkih žrtava povećali za točno
stotinu puta. Ako su slično radili i s drugim mjestima - lako je
izbrojiti, odnosno procijeniti koliki je stvarni broj stvarnih žrtava.
Ne znam samo kojom su se metodologijom služili pri istraživanja broja
žrtava i u izradi popisa žrtava.
A kako je sa žrtvama iz drugih mjesta iz Hrvatske? Ja sam, primjerice,
na JRI-ovu popisu potražila i imena žrtava četničkog pokolja 1942. u
selu Rašćane kod Vrgorca. Naime, među tim žrtvama su bila dva nećaka
moga djeda: 28-godišnji Marijan i 20-godišnji Ante, te njihov otac 63-
godišnji Jure Lendić. Potražila sam i imena još nekih stradalih osoba
(iz Rašćana, Korčule, Splita itd.) koje su obiteljski - podrijetlom
ili ženidbeno - bile vezane uz Podgoru: svi su na popisu tobožnjih
jasenovačkih žrtava.
Sastavljač “znanstvenoga” njujorškog popisa očito se koristio popisima
nekadašnjeg SUBNOR-a, gdje su bila imena: palih boraca, žrtava
fašističkog terora i umrlih u zbjegu u El Shattu ili na putu do njega
(Hvar, Vis i Italija). Popisi tih žrtava iz svih mjesta i iz svih
republika nekadašnje zajedničke države nalaze se u Beogradu, pa su
“znanstvenicima” iz New Yorka bili lako dostupni. Tako su žrtve, pa i
one pale od četničke ruke, sada po drugi put postale žrtve. Sve u
režiji JRI-a.
No, evo dijela tog popisa (od ukupno 3248 stranica!), koji se odnosi
na poginule i stradale Podgorane:
Popis Podgorana koji su “stradali u Jasenovcu”
(u prvom stupcu je slovo i broj
stranice)
A-68 ANUŠIĆ IVAN (Luka), rođ. 1915. (stvarno: poginuo
na Tjentištu)
ANUŠIĆ MATE (Luka), rođ. 1903. (stvarno: poginuo na
Zelengori)
ANUŠIĆ NATAŠA (Mate), rođ. 1943. (stvarno: umrla u El
Shattu)
B-44 BAN LJUBO (Stipe), rođ. 1914. (stvarno: ubili ga
četnici u Rašćanima)
BAN MATE (Stipan), rođ. 1867. (stvarno: umro u zbjegu u
Komiži)
B-112 BEROŠ ANTICA (Kleme), rođ. 1871. (stvarno: umrla u zbjegu
u Italiji)
B-186 BORIĆ LUKA (Vice), rođ. 1921. (stvarno: poginuo u
desantu na Drvar)
BORIĆ MILOVAN (Mijo), rođ. 1926. (stvarno: ubili ga četnici kod
Gračaca)
B-187 BORIĆ VICE (Marijan), rođ. 1914. (stvarno: poginuo u
Petoj ofanzivi)
BORIĆ ANĐELKO (Ante), rođ. 1912. (stvarno: umro od tifusa u Petoj
ofanzivi)
BORIĆ MATE (Nikola), rođ. 1913. (stvarno: poginuo u Petoj
ofanzivi)
BORIĆ RAFAEL (Vicko), rođ. 1908. (stvarno: umro od tifusa na
Zelengori)
BORIĆ MARIJAN (IVAN), rođ. 1901. (stvarno: ubijen u bolnici
Zlopolje)
BORIĆ JURE (Nikola), rođ. 1909. (stvarno: poginuo kod
Imotskog)
D-21 DEAN IVO (ANTE), rođ. 1922. (stvarno: ?...)
DEAN IVAN (Luka), rođ. 1912. (stvarno: poginuo kod
Imotskog)
D-44 DEVČIĆ JOZE (Marijan), rođ. 1925. (stvarno: poginuo na
Čvrsnici)
D-123 DULČIĆ PETAR (Jakov), rođ. 1878. (stvarno: umro u El
Shattu)
E-21 ERCEG KRSTE (Mate), rođ. 1920. (stvarno: poginuo u
Petoj ofanzivi)
H-47 HRABAR VJEKOSLAV(Joze),rođ.1913. (stvarno: poginuo u bolnici
u Petoj ofanzivi)
HRABAR NEDILJKO (Joze), rođ.1926. (stvarno: poginuo u bolnici u
Petoj ofanzivi)
HRABAR MARE (ž. Joze), rođ. 1888. (stvarno: umrla u El Shattu)
J-6 JAKIĆ IVAN (Mate), rođ. 1909. (stvarno: ubili
ga četnici u Srbiji)
JAKIĆ KRASIN (Milan), rođ. 1941. (stvarno: umro u El Shattu)
J-131 JUGOVIĆ MATE (Marijan), rođ. 1908. (stvarno: poginuo u
Petoj ofanzivi)
JUGOVIĆ IVAN (Tomica), rođ. 1924. (stvarno: prezime Sumić;
poginuo u ratu)
K-134 KOKIĆ ANTE (Mijo), rođ. 1867. (stvarno: umro u
zbjegu u Italiji)
KOKIĆ BORIS (Jakov), rođ. 1923. (stvarno: poginuo na otoku
Hvaru)
KOKIĆ IVAN-JOZIP (Jakov), rođ. 1921. (stvarno: umro u logoru Sisak)
KOKIĆ MIHO-ŽIVKO (Jakov), rođ. 1920. (stvarno: ubili ga četnici kod
Neretve)
K-264 KRŽANIĆ ANTE (JURE), rođ. 1915. (stvarno: ubijen u
bolnici Zlopolje)
K-280 KUNAC IVAN (MARIJAN), rođ. n.a. (stvarno: dva puta
upisan kao žrtva!)
KUNAC IVAN-VOJKO(Marijan),rođ.1923.(stvarno: umro od tifusa u Petoj
ofanzivi)
K-286 KURTIĆ MILAN (Ivan), rođ. 1914. (stvarno: poginuo u
Kruševu, Andrijevica)
L-13 LAMPIĆ JURE (Ivan), rođ. 1910. (stvarno: mučili ga Talijani,
umro u Podgori)
LAMPIĆ STANKO (Ivan), rođ. 1920. (stvarno: poginuo kod Vrgorca)
L-48 LETICA VICKO (Mate), rođ. 1925. (stvarno: poginuo u
Moslavini)
LETICA PETAR (Mate), rođ. 1918. (stvarno: poginuo u Petoj
ofanzivi)
LETICA MATE (Jure), rođ. 1882. (stvarno: ubili ga Njemci u
Biokovu)
LETICA JAKOV (Joze), rođ. 1864. (stvarno: umro u El Shattu)
LETICA ŠIMUN (Nikola), rođ. 1874. (stvarno: umro u El Shattu)
LETICA ĆIRIL (Mate), rođ. 1920. (stvarno: poginuo u Petoj
ofanzivi)
LETICA LJUBO (Ivan Stipin), rođ. 1923. (stvarno: poginuo na Korčuli)
LETICA PETAR (Ivan Nikolin),rođ.1921. (stvarno: poginuo kod Trsta)
LETICA PETAR (Ante), rođ. 1923. (stvarno: poginuo u Posušju)
LETICA SLAVEN (Mate), rođ. 1944. (stvarno: umro u El Shattu)
LETICA IVAN (Joze), rođ. 1864. (stvarno: ubili ga
Talijani)
L-95 LUCIĆ LJUBO (Šimun), rođ. 1919. (stvarno: poginuo u
Petoj ofanzivi)
LUCIJETIĆ ANTE (Stipan), rođ. 1902. (stvarno: poginuo u Petoj
ofanzivi)
M-82 MARINOVIĆ IVAN (Marijan), rođ. 1903. (stvarno: poginuo u
Petoj ofanzivi)
M-175 MIHOTIĆ DUŠAN (Stipan), rođ. 1917. (stvarno: poginuo u
Petoj ofanzivi)
M-219 MILIČIĆ SLAVKO (Ćiril), rođ. 1922. (stvarno: poginuo u
savezničkoj vojsci)
MILIČIĆ NEVENKA (Nediljko),rođ.1944. (stvarno: umrla u
zbjegu u Italiji)
MILIČIĆ ĆIRIL (Petar), rođ. 1882. (stvarno: umro u El
Shattu)
MILIČIĆ ŠPIRO (Jure Markov),rođ.1916.(stvarno: poginuo u bolnici na
Zelengori)
MILIČIĆ BRANKO (Vice), rođ. 1920. (stvarno: ubili ga ustaše u
Makarskoj)
M-220 MILIČIĆ BRANKO (VICE), rođ. 1920. (stvarno: dva puta
upisan kao žrtva!)
MILIČIĆ PAŠKO (Jure Antin), rođ. 1910. (stvarno: poginuo kod Šibenika)
MILIČIĆ ŠPIRO (JURE), rođ. 1922.? (stvarno: dva puta upisan kao
žrtva!)
MILIČIĆ SLAVKO (ĆIRO), rođ. 1923.? (stvarno: dva puta upisan kao
žrtva!)
M-282 MIŠIĆ ŠIMUN (Miho), rođ. 1902. (stvarno: poginuo u Petoj
ofanzivi)
M-308 MLIKOTA MILOŠ (Jakov), rođ. 1923. (stvarno: poginuo u
Maljkovu, Svilaja)
M-333 MRSIĆ SREĆKO (Stipan), rođ. 1923. (stvarno: ubili ga
Talijani i ustaše u Podgori)
MRSIĆ MATE (Jure), rođ. 1917. (stvarno: ubijen u logoru
Jasenovac)
N-66 NOLA DETO (Ivan Šimunov), rođ. 1912. (stvarno: poginuo kod
Bola, Brač)
NOLA DINKO (Ivan Stipanov),rođ.1915. (stvarno: poginuo u
bolnici u Petoj ofanzivi)
NOLA FABIJAN (Petar), rođ. 1912. (stvarno:poginuo u Splitu-
savezničko bomb.)
NOLA GRGO (Ivan), rođ. 1921. (stvarno: poginuo u Dugim
Njivama,Biokovo)
NOLA JOZE (Cvitan), rođ. 1866. (stvarno: umro u El Shattu)
NOLA LILI-ŠIMICA (Lovre), rođ. 1926. (stvarno: umrla
od tifusa u Petoj ofanzivi)
P-54 PAVLINOVIĆ NEDA (Lovre), rođ. 1864. (stvarno: umrla 1942. u
Podgori)
PAVLINOVIĆ MILOVAN(Duje),rođ.1924.(stvarno: poginuo kod
Mrkonjić Grada)
PAVLINOVIĆ LJUBO (Ivan), rođ.1907. (stvarno: umro 1941. u
Šibeniku)
PAVLINOVIĆ ZVONKO (Mijo),rođ.1922. (stvarno: poginuo kod
Duvna)
PAVLINOVIĆ IVAN (Lovre), rođ. 1860. (stvarno: umro
1941. u Podgori)
PAVLINOVIĆ IVAN (Duje), rođ. 1912. (stvarno: poginuo u
Kotišini)
P-158 PIVAC JOZE-ĆIRIL (Jure), rođ. 1921. (stvarno: poginuo u
Petoj ofanzivi)
PIVAC GABRO (Ante), rođ. 1915. (stvarno: poginuo
u Hercegovini)
PIVAC MARE (ž. Šimuna), rođ. 1881. (stvarno: umrla u El Shattu)
R-37 RADOJKOVIĆ JURE(Marijan),rođ.1902. (stvarno: poginuo u Petoj
ofanzivi)
R-38 RADOJKOVIĆ IVAN (Petar), rođ. 1920. (stvarno: poginuo u
Petoj ofanzivi)
RADOJKOVIĆ MILUTIN (Ivan),rođ.1926.(stvarno:poginuo u
bolnici u Petoj ofanzivi)
RADOJKOVIĆ MILOŠ (Stipe), rođ.1923. (stvarno: poginuo u
Bosanskom Grahovu)
R-160 ROSANDIĆ PAVAO (Šimun), rođ.1918. (stvarno: poginuo na
Zelengori)
ROSANDIĆ MLADEN (Mate), rođ.1924. (stvarno: poginuo kod
Daruvara)
S-81 SISARIĆ MILJENKO (Ante), rođ. 1919. (stvarno: poginuo u
Petoj ofanzivi)
SISARIĆ DRAGUTIN (Ante), rođ.1888. (stvarno: ubili ga
Talijani u logoru Ploče)
SISARIĆ RUSKO (Dragutin), rođ.1921. (stvarno: poginuo na
Vlašiću)
S-217 STOJKOVIĆ BRANKO (Joze), rođ.1919.(stvarno: poginuo u Petoj
ofanzivi)
S-245 SUMIĆ VICE (Ivan Tomin), rođ. 1903. (stvarno: poginuo u
ratu)
SUMIĆ IVAN (Andrija), rođ. 1887. (stvarno: ubili ga četnici
na Crnom brdu)
SUMIĆ MILJENKO (Ivan), rođ. 1919. (stvarno: poginuo u ratu)
SUMIĆ KARLO (Luka), rođ. 1917. (stvarno: poginuo na
Treskavici, Kalinovik)
V-30 VELA ANTE (Mate), rođ. 1921. (stvarno: poginuo
na Snagovu, Zvornik)
VELA NIKOLA (Pavao), rođ. 1920. (stvarno: poginuo
u Petoj ofanzivi)
VELA MARE (Joze), rođ. 1897. (stvarno: poginula u
bombardiranju Podgore)
V-77 VODANOVIĆ LJUBO (Jure), rođ.1918. (stvarno: ubili ga
Talijani /?/ u Podgori)
VODANOVIĆ ČEDOMIL (Ivan),rođ.1919.(stvarno: poginuo u
Dragljanima, Vrgorac)
V-97 VRANJEŠ GRGO (Stipan), rođ. 1922. (stvarno: poginuo na
planini Velež)
V-98 VRANJEŠ VITOMIR (Ivan), rođ. 1929. (stvarno: poginuo u
ratu)
V-104 VRSALJKO VICE (Marijan), rođ.1919. (stvarno: poginuo u
Imotskom)
VRSALJKO JAKOV (Marijan),rođ.1922. (stvarno: poginuo u
Petoj ofanzivi)
Na članak u Slobodnoj Dalmaciji, spomenut na početku ovoga teksta,
reagirala je direktorica Spomen-područja Jasenovac Nataša Jovičić,
navodeći kako stoji podatak da na popisu dotičnog Instituta ima puno
imena ljudi koji nisu stradali u Jasenovcu, ali da ustanova kojoj je
ona na čelu, kao ni hrvatska država, nemaju veze s time. Objasnila je
također da se znanstvenim metodama utvrđivanja došlo do broja od 59
tisuća jasenovačkih žrtava, ali da taj popis nije definitivan. Također
i da su oni iz Spomen-područja Jasenovac negodovali zbog popisa od oko
650.000 žrtava. Direktorica Jovičić očito drži da je to sve što ona i
njezina ustanova mogu učiniti.
Reagirao je i predsjednik Uprave Spomen-područja Jasenovac Slavko
Goldstein: ogradio se od popisa žrtava kojim barata Jasenovac Research
Institute iz New Yorka, jer da on (popis) nije mjerodavan. Predsjednik
Goldstein također navodi da tromilijunska židovska zajednica u New
Yorku nema nikakve veze s istraživanjima JRI-a niti s postavljanjem
spomen-ploče u New Yorku, te da je riječ o angažmanu grupice od
desetak Židova i grupe američkih Srba.
Pitam se: 1. - Kako to da njujorške gradske vlasti, pored postojanja
tromilijunske zajednice njujorških Židova, dopuštenje za podizanje
takva spomenika s lažnim podacima daju nekakvoj minornoj grupici od
desetak Židova? 2. - Ako već na taj monstruozni njujorški popis nije
moglo pojedinačno reagirati svih tri milijuna njujorških Židova, kako
to da ih nije reagiralo tristo tisuća ili tri tisuće ili tri stotine
ili samo trideset njih? Kako da se ta tromilijunska židovska zajednica
nije službeno oglasila i ispričala se hrvatskom narodu i hrvatskoj
državi? 3. - Kako to da se o ovome nije oglasio istinoljubivi
direktor centra “Simon Wiesenthal”, gospodin Efraim Zuroff?
A što radi srpska zajednica u Hrvatskoj, što rade Srbi intelektualci,
koji neprestano ističu kako im je stalo do istine? Je li za njih
“njujorška istina” (istina grupe američkih Srba) jedina prihvatljiva
istina?
Svaki je život svetost, svaki je zločin - zločin i svaka jasenovačka
žrtva zaslužuje pijetet. No, zaslužuju li pijetet i žrtve koje su
lažno prikazane kao jasenovačke žrtve, a živote su izgubile na
stotinama drugih mjesta, stotinama, pa i tisućama kilometara dalje od
Jasenovca? Kako se smije dogoditi da ih se sada ubija po drugi put?
Zar ni državi Hrvatskoj ni političarima koji su dobro plaćeni da
čuvaju dostojanstvo države i njenih državljana ništa ne znači što su
Hrvatima tako bezočno pripisane stotine tisuća tuđih zločina?
Predsjednik Hrvatske već poslovično vrlo spremno reagira na sve, sve
komentira i zabavlja narod svojim vicevima - kako to da nije reagirao
na sramotni i kriminalni popis od 650 tisuća tobožnjih žrtava koje su
tobože ubili Hrvati? Slaže se s tim popisom i misli da je to posve
normalno? Ne misli da je posao predsjednika države braniti hrvatski
narod od izmišljotina i blaćenja? Nije imao vremena? A što rade
Predsjednikovi brojni, dobro plaćeni savjetnici? Zar ni oni nemaju
vremena?
Je li i predsjednik hrvatske Vlade također suglasan s ovim popisom i
misli li da nije Vlada ta koja bi na svjetskom planu imala braniti
interese naroda i države od kriminalnih laži? Misle li obojica
predsjednika - i predsjednik Vlade i predsjednik države - da se to
njih ne tiče? Misle li da istina nije važna i da je sramotni i
monstruozni njujorški popis doprinos bržem hrvatskom ulasku u
zajednicu europskih naroda?
Što čine i kako su reagirale razne državne institucije? Što nevladine
udruge i institucije? Koja je svrha postojanja HHO-a i GULJP-a? A što
rade razne udruge za zaštitu prava i digniteta ovoga i onoga? Kako to
da nijedna od tih organizacija nije raskrinkala njujorško-beogradsku
rabotu? Kako to da nitko ne spominje zaštitu žrtava i nanošenje boli
rodbini žrtava s popisa?
I konačno SUBNOR ili kako se sada zovu SAB, koji se diči svojim
antifašizmom: zašto ne brani svoje drugove? Zašto dopušta da oni po
drugi put budu žrtve?
Kako je moguće da o ovom svjetskom skandalu šute i mediji u Hrvatskoj?
To im, očigledno, nije atraktivna tema. Ili ...?
Na Hrvate i Hrvatsku može se nabacivati svakakvo blato, pa i tuđi
zločini - i to ne prvi put.
Teorija zavjere? Naravno da nije riječ ni o kakvoj teoriji. To je
praksa. I to je stvarnost, koje nažalost ni mnogi Hrvati još uvijek
nisu svjesni.
(Smiljana Šunde, Zagreb)
________________________________________________________
tekst poslan e-mailom 7. srpnja 05.:
● u VJESNIK - nije objavljeno (da je predugo, pa sam skratila na
onoliko znakova koliko mi je rekao urednik M. Ležaja!)
(11. srpnja VJESNIKU poslane 2 skraćene verzije - opet nije
objavljeno)
● u FOKUS - objavljeno u dva nastavka - u srpnju 05. (s popisom
žrtava)
● u SLOBODNU DALMACIJU - objavljeno 18. srpnja 05. (bez popisa žrtava)
● u MAKARSKU KRONIKU - objavljeno 12. srpnja 05. (s popisom žrtava)
skraćena verzija (bez popisa žrtava) poslana
● u GLAS KONCILA - objavljeno 24. srpnja 05.
IZ SOLINSKE KRONIKE – SOLINJANI „STRADALI“ U JASENOVCU
Solinska kronika, br. 131 (15. kolovoza 2005.)
Solinski prilog razotkrivanju laži svjetskih razmjera
Piše: Marko MATIJEVIĆ
ŽRTVE DRUGOGA RATA POSTALE ŽRTVAMA ISTINE
Na popisu jasenovačkih žrtava, koji je izradio newyorški Institut za
proučavanje Jasenovca, prepoznali smo 167 osoba iz Solina koje su
poginule u borbi ili su strijeljane ili umrle od posljedica
ranjavanja. Na popisu su i neke osobe stradale u njemačkom
bombardiranju Solina te dvoje koje su ubili partizani. Uz ime svakoga
poginulog donosimo ime njegova oca ili majke, godinu rođenja te mjesto
i godinu pogibije
Nedavno je Josip Kljaković Šantić u razgovoru za Slobodnu
Dalmaciju objavio šokantno otkriće o manipulaciji žrtvama Drugoga
svjetskog rata. Naime, na internetskoj stranici www.jasenovac.org
Instituta za proučavanje Jasenovca (Jasenovac Research Institute),
koji je godine 1998. u New Yorku osnovala manja skupina američkih Srba
i Židova, među imenima stradalih u ovome ustaškom logoru Kljaković
Šantić je prepoznao imena umrlih u izbjegličkom logoru u El Shattu.
Potaknuti njegovim otkrićem usporedili smo popis palih boraca
negdašnjega solinskog UBNOR-a (Udruženje boraca narodnooslobodilačkoga
rata) s popisom newyorškog Instituta.
Od 218 osoba iz Solina koji su poginuli u borbama na području bivše
Jugoslavije ili su strijeljani ili umrli od posljedica ranjavanja
tijekom Drugoga rata, prepoznali smo 167 za koje JRI tvrdi da su
ubijeni u Jasenovcu. Štoviše, na popisu Instituta za proučavanje
Jasenovca su i osobe stradale tijekom njemačkoga bombardiranja Solina
u rujnu 1943. godine: Marko Bačić, Milan Bubić, Albina Novaković i
Matija Žižić. Na popisu su i Marin Matijević i njegova sestra Ljubica
koje su ubili partizani u studenom 1942. u Solinu. Vjerojatno je ovaj
niz duži, ali zbog nesređenih podataka o civilnim žrtvama Drugoga rata
navodimo samo one za koje pouzdano znamo kako i gdje su poginuli.
Valja napomenuti da su sastavljači popisa newyorškoga "istraživačkog"
instituta griješili u prepisivanju. Tako je na više mjesta napisano
Mato (Stipo, Lovro...) umjesto Mate (Stipe, Lovre...), Koja umjesto
Kajo, tri puta je zamijenjeno ime poginuloga s imenom njegova oca, na
više mjesta su zamijenjena slova č i ć, u više je slučajeva pogrešno
navedena godina rođenja (npr. 1924. umjesto 1925. ili 1902. umjesto
1907.) te je jednom pogrešno napisano prezime (Škarić umjesto
Škaričić).
Dakle, imena ove 173 osobe iz Solina iskorištena su, među
inima, kako bi se "dokazalo" da je u Jasenovcu ubijeno 700.000 ljudi i
da bi se, u konačnici, podgrijavala teza o genocidnosti čitavoga
jednog naroda. O tome nećemo govoriti na ovome mjestu, niti ćemo
licitirati brojem ubijenih (odgojeni smo da zločincem nazivamo i onoga
koji drugome želi smrt!). Tek želimo obiteljima poginulih, našim
sugrađanima, udrugama boraca iz Drugoga rata i, konačno, čitavoj
javnosti kazati da "netko" još jednom pravi žrtve od već ubijenih
ljudi.
Popis palih boraca negdašnjega solinskog UBNOR-a koji su ubrojani u
jasenovačke žrtve
Banovac, Nikola (Mate), 1903., Studenci 1944.
Barišić, Ante (Jozo), 1923., Pevulje Gornje 1944.
Barišić, Kajo (Jozo), 1903., Solin 1942.
Barišić, Ljubo (Frane), 1909., Bisko 1943.
Barišić, Marin (Bariša), 1923., Hvar 1944.
Barišić, Marin (Luka), 1920., na rijeci Pivi 1943.
Barišić, Marko (Lovre), 1928., poginuo u borbi 1944.
Barišić, Mate (Telesfor), 1912., na Sutjesci 1943.
Barišić, Milan (Jozo), 1925., Posušje 1944.
Barišić, Miloš (Lovre), 1923., Knin 1944.
Blajić, Šimun (Ante), 1910., Račišće na Korčuli 1943.
Boban, Ante (Petar), 1910., Blato na Korčuli 1944.
Boban, Dujo (Marin), 1923., na rijeci Pivi 1943.
Boban, Ivan (Ante), 1902., Kučine 1943.
Boban, Ivan (Jerko), 1922., Prijedor 1942.
Boban, Jozo (Petar), 1911., Kamen 1943.
Boban, Kajo (Petar), 1905., Vrlika 1943.
Boban, Mijo (Jerko), 1914., Vis 1944.
Boban, Milan (Jerko), 1919., Split 1944.
Boban, Vica (Marin), 1925., Bare 1943
Boban, Srećko (Stipe), 1917., Split 1942.
Bojčić, Jure (Nikola), 1907., Donje Bare 1943.
Bojčić, Milivoj (Ivan), 1925., Sutjeska 1943.
Boljat, Marko (Andrija), 1908., Sutjeska 1943.
Boljat, Petar (Andrija), 1917., Bosansko Grahovo 1944.
Boljat, Vinko (Andrija), 1915., Split 1942.
Borjan, Žarko (Ilija), 1927., Miljevina 1943.
Bubić, Dragomir (Mate), 1924., Ivanjica 1944.
Bubić, Ivan (JOzo), 1915., Solin 1942.
Bubić, Ivan (Martin), 1904., Nevesinje 1943.
Bubić, Jela (Mate), 1919., Nevesinje 1943.
Bubić, Jozo (Nikola), 1884., Solin - Majdan 1942.
Bubić, Mate (Marin), 1919., Kifino Selo 1943.
Bulj, Jakov (Dujo), 1906., na rijeci Pivi 1943.
Crmarić, Ivan (Nikola), 1919., Zelengora 1943.
Čerina, Ivan (Nikola), 1925., Sutjeska 1943.
Čerina, Jakov (Grgo), 1912., Drniš 1942.
Čerina, Jerko (Jozo), 1913., Dragoš sedlo 1943.
Čerina, Jozo (Marin), 1912., Zelengora 1943.
Čerina, Jozo (Martin), 1912., Sutjeska 1943.
Čerina, Marko (Jozo), 1920., Zlopolje 1943.
Čukušić, Ante (Ivan), 1902., Vrlika 1943.
Delale, Drago (Ante), 1925., Dugi Rat 1943.
Delale, Nikola (Ante), 1923., Gornje Bare 1943.
Drašković, Ljubomir (Ante), 1924., Livanjsko polje 1944.
Drašković, Marija (Ante), 1919., Miljenina 1943.
Drašković, Mirko (Lovre), 1920., Šibenik 1942.
Drašković, Zdravko (Ante), 1915., Crna Gora 1943.
Dude, Ante (Blaž), 1896., Sušak 1945.
Dude, Miloš (Silvestar), 1920., Sutjeska 1943.
Gizdić, Vjekoslav (Frane), 1902., Sutjeska 1943.
Gregorac, Dragutin (Josip), 1924., Sutjeska 1943.
Gregorac, Edo (Josip), 1921., Dicmo 1943.
Grubić, Anđelko (Stipe), 1921., Pelješac 1943.
Grubić, Klemento (Mijo), 1914., Zelengora 1942.
Grubić, Martin (Marin), 1909., Vidimlije - Glamoč 1942.
Grubić, Nedjeljko (Mijo), 1905., Lepoglava 1941.
Grubić, Veseljko (Mate), 1922., Vrlika 1943.
Grubišić, Davor (Dujo), 1940., Jahorina 1943.
Grubišić, Dujo (Dujo), 1915., Jahorina 1943.
Grubišić, Grgo (Dujo), 1922., Sutjeska 1943.
Grubišić, Ivan (Ante), 1911., Glamoč 1943.
Grubišić, Stipe (Jakov), 1915., na Ozrenu 1943.
Grubišić, Vicko (Martin), 1924., Vidimlije - Glamoč 1942.
Grubišić, Vinka (žena Duje), 1919., Jahorina 1943.
Jankov, Marin (Jure), 1907., Bosansko Grahovo 1944.
Jelaš, Drago (Manda), 1920., Prolog - Livno 1944.
Kaćunko, Silvestar (Ante), 1914., Sutjeska 1943.
Karaman, Ivan (Jure), 1926., Milna na Braču 1944.
Katić, Ante (Jozo), 1920., Zelengora 1943.
Katić, Ante (Marin), 1915., Ruduša 1941.
Katić, Ante, (Mate), 1926., Studenci 1943.
Katić, Frane (Ante), 1912., Zagreb 1944.
Katić, Ivan (Jozo), 1923., Sutjeska 1943.
Katić, Ivan (Marin), 1922., Livno 1943.
Katić, Ivka (Petar), 1924., na Cincaru 1944.
Katić, Jerko (Mate), 1924., Solin - Blaca 1944.
Katić, Kajo (Špiro), 1909., Golubić 1944.
Katić, Nedjeljka (udova Blaža), 1895., Sutjeska 1943.
Katić, Nikola (Jozo), 1911., Posušje 1943.
Katić, Srećko (Martin), 1919., Livno 1944.
Katić, Vojmir (Blaž), 1924., kod otoka Šolte 1944.
Kljaković Gašpić, Jozo (Mate), 1923., na Kozjaku 1942.
Kljaković Gašpić, Milivoj (Marin), 1927., Mathausen 1943.
Kljaković Gašpić, Nikola (Jozo), 1921., Tjentište 1943.
Kljaković Gašpić, Stipe (Ivan), 1920., Gornje Bare 1943.
Kljaković Šantić, Fabjan (Jerko), 1923., Bare 1943.
Kulić, Dujo (Josip), 1922., Bare 1943.
Maretić, Ivan (Stipe), 1927., Neum 1944.
Marušić, Jerko (Mate), 1916., Zelengora 1943.
Marušić, Martin (Mate), 1900., Donje Bare 1943.
Marušić, Milan (Stipe), 1924., Dragoš sedlo 1943.
Marušić, Milka (žena Jerka), 1922., Cista Provo 1943.
Marušić, Nevenka (Martina), 1925., Bare 1943.
Matijević, Mate (Marko), 1924., Podgradina - Vrlika 1944.
Meštrović, Ante (Mate), 1925., Zelengora 1943.
Mikelić, Fabjan (Kajo), 1922., Studenci 1943.
Milanović, Mirko (Ante), 1917., Grabovac 1944.
Milišić, Ante (Luka), 1876., Solin - Majdan 1942.
Milišić, Ante (Petar), 1923., na rijeci Pivi 1943.
Milišić, Dujo (Jerko), 1923., kod Čelebića 1943.
Milišić, Fabjan (Ante), 1915., Livno 1943.
Milišić, Ivan (Jure), 1926., Klis 1943.
Milišić, Kruno (Ante), 1921., Nevesinje 1943.
Milišić, Marin (Ivan),1922., umro od posljedica ranjavanja 1945.
Milišić, Marko (Petar), 1922., na Pivskoj planini 1943.
Milišić, Martin (Kajo), 1922., Vrlika 1942.
Milišić, Milan (Duje), 1924., na području Budnje 1943.
Milišić, Mileva (žena Ante), 1896., na rijeci Pivi 1943.
Milišić, Petar (Marko), 1900., Mratinje 1943.
Milišić, Rade (Ivan), 1919., Han kod Sinja 1944.
Ninčević, Branko (Marin), 1924., Nevesinje 1943.
Ninčević, Kajo (Stipe), 1915., na rijeci Pivi 1943.
Ninčević, Lovre (Ivan), 1913., Cigelj 1944.
Ninčević, Lovre (Marin), 1920., Miljevina 1943.
Ninčević, Marin (Luka), 1920., na rijeci Ugri 1944.
Ninčević, Mate (Stipe), 1923., kod Jablanice 1944.
Ninčević, Roko (Marin), 1910., Sutjeska 1943.
Ninčević, Stipe (Mate), 1890., Solin - Majdan 1942.
Ninčević, Vlado (Ante), 1915., Sutjeska 1943.
Novaković, Ante (Jerko), 1925., Crna Gora 1943.
Parać, Boris (Petar), 1919., Golubić 1944.
Parać, Vojko (Marko), 1922., između Knina i Drniša 1944.
Pletikosić, Ante (Mate), 1905., Studenci 1943.
Pletikosić, Ivan (Duje), 1904., Sutjeska 1943.
Podrug, Blaž (Andrija), 1921., Jelsa 1943.
Podrug, Ivan (Ante), 1923., na rijeci Neretvi 1943.
Poljak, Ante (Martin), 1922., Ilirska Bistrica 1945.
Poljak, Milan (Mate), 1926., Grahovo 1944.
Poljak, Vjera (Mate), 1924., Konavli 1944.
Radić, Marko (Ivan), 1903., Bitelić 1944.
Reić, Ivan (Stipe), 1907., Knin 1943.
Roguljić, Albina (Božo), 1923., Pelješac 1944.
Sesartić, Ante (Andrija), 1918., Beograd 1944.
Sesartić, Jozo (Jakov), 1925., Široki Brijeg 1945.
Sesartić, Marin (Ivan), 1908., Zelengora 1943.
Sesartić, Mijo (Ante), 1915., na Vlasenici 1943.
Sesartić, Vicko (Ante), 1910., Sutjeska 1943.
Spajić, Jozo (Jozo), 1923., Zelengora 1943.
Spajić, Luka (Mate), 1905., Sutjeska 1943.
Spajić, Marko (Šimun), 1925., Gornji Vakuf 1943.
Spajić, Milan (Šimun), 1921., Bare 1943.
Stojić, Frane (Marin), 1921., Jajce 1942.
Stožer, Zoran (Grgo), 1919., Jajce 1942.
Škaričić, Danijel (Mate), 1920., Dicmo 1941.
Vidošević, Milan (Mijo)), 1922., Sutjeska 1943
Vrgoč, Jozo (Bariša), 1913., Orlovača 1943.
Vrgoč, Kruno (Špiro), 1911., Miljevina 1943.
Vrgoč, Vicko (Bariša), 1911., na Tari 1943.
Vučica, Ante (Ivan), 1910., Dicmo 1943.
Vučičić, Antiša (Ivan), 1912., Aržano 1942.
Vučičić, Ante (Špiro), 1906., Sutjeska 1943.
Vučičić, Jozo (Mijo), 1904., Crni Lug 1944.
Vučičić, Marija (Jozo), 1925., Foča 1943.
Vučičić, Milan (Ivan), 1919., Muć 1943.
Vučičić, Mirko (Ante), 1918., Sutjeska 1943.
Vuleta, Nikola (Mate), 1921., Vis 1944.
Vukšić, Jakov (Kajo), 1916., Bosansko Grahovo 1944.
Žižić, Ante (Špiro), 1907., Zelengora 1943.
Žižić, Ivan (Luka), 1912., Sutjeska 1943.
Žižić, Ivan (Vjekoslav), 1924., Klan 1943.
Žižić, Marin (Dujo), 1919., na rijeci Pivi 1943.
Žižić, Marin (Martin), 1924., Knin 1944.
Žižić, Mihovil (Ante), 1921., Sutjeska 1943.
Žižić, Stipe (Bariša), 1913., Gračac 1944.
Žižić, Špiro (Ivan), 1925., Otišić 1942.
Žižić, Zvone (Ivan), 1925., Knin 1944.
PISMO MJEŠTANA SIVERIĆA
MJEŠTANI MJESTA SIVERIĆ
(Po Mili Prpa, Ul. Božidara Rašice br. 2 , 10000 ZAGREB)
Zagreb, 03. siječnja 2009.g.
Uprava Spomen parka Jasenovac
44324 JASENOVAC
Poštovani!
Priloženo Vam dostavljamo kopiju članka kojeg je objavio naš list
SIVERIĆ u Božićnom broju 2 (15) 2008.g. pod nazivom KRAĐA ŽRTAVA
(Jasenovačka „istina“ Jasenovac reseach instituta u New Yorku), a
kojeg je prenijelo i nekoliko Internet portala, list Hrvatsko slovo i
dr.
Iz tog članka se vidi da je taj Institut kojeg moralno i financijski
podržava Kongres SAD-a na listu jasenovačkih žrtava uvrstio i (prema
našem površnom istraživanju) 42 žrtve iz II: svjetskog rata iz našeg
Siverića, koje nikakve veze nemaju sa Jasenovcem jer su nastradali u
Dalmaciji, pretežno od angloameričkih bombardera, neki na kućnom pragu
od četnika, a neki i u partizanskim jedinicama. Na spomenutu listu je
uvršteno i nekoliko naših Siverćana, koji su, hvala Bogu, i sada živi
i zdravi.
Prema čvrstim saznanjima nas Siverćana - iz mjesta Siverić niti jedna
jedina osoba, bez obzira da li hrvatske ili srpske nacionalnosti, nije
nastradala u Jasenovcu, jer beziznimno za svaku žrtvu sa sto postotnom
sigurnošću znamo gdje je poginula, od čije je ruke poginula i kada je
poginula. To u našem Mjestu Siverić nikada nije niti najmanje bilo
sporno.
Uvrštenje naših siverićkih žrtava na Jasenovačku listu nas mještane
Siverića naprosto je šokiralo! Da bismo nastalu situaciju umirili, kao
istinoljubivim ljudima, molimo Vas da nam date sljedeće informacije.
1. Da li je Vaša lista, tj. Lista žrtava Spomen parka Jasenovac
identična sa listom koju je objavio Jasenovac reseach institute New
York na svojim internetskim stranicama.
2. Ako nije identična – da li se i na Vašoj listi nalazi neka od
žrtava iz Siverića kao žrtva koja je nastradala u Jasenovcu.
3. Da li Spomen park Jasenovac surađuje s spomenutim Institutom u
New Yorku na utvrđivanju Liste jasenovačkih žrtava, jer je malo za
vjerovati da oni tamo samostalno istražuju to područje.
4. Da li ste spremni u Vaše ime spomenuti Institut upozoriti da
niti jedan Siverćanin za vrijeme II. Svjetskog rata nije nastradao u
Jasenovcu, i da li ste spremni od istih zatražiti da sve naše
Siverćane po hitnom postupku skinu sa te liste, bez obzira da li su
živi ili mrtvi
5. Kada će, i da li će službena Lista žrtava koju utvrđuje vaša
Uprava Spomen parka Jasenovac biti objavljena na Internetu, kako bi
mještani mnogih mjesta u RH i BiH, kao i drugih područja provjerili da
li je ta lista istinita ili je možda i ona sačinjena po principu
spomenutog Instituta?
Mi, kao mještani mjesta Siverić, koji smo naprosto šokirani ovom
spoznajom, nikada nećemo dopustiti da se manipulira sa našim časnim
žrtvama, a još manje sa, i sada živućim, našim sumještanima. Mi smo
istinoljubivi ljudi i ne želimo da se u Jasenovcu utvrdi niti jedna
žrtva manje, ali niti više od onoga kako se stvarno dogodilo. A
najmanje da se preko naših časnih ljudi nesmiljeno u nečije političke
svrhe povećava broj jasenovačkih žrtava, i to preko naših siverićkih
žrtava, koje nisu imale ama baš nikakve veze s Jasenovcem.
Nikada nećemo pristati da se imena naših časnih siverićkih žrtava
nalaze na toj lažnoj listi. I da bismo to ostvarili spremni smo se
boriti, simbolično kazano, i do zadnjeg daha.Molimo Vas da nam na naše
upite čim prije odgovorite, a u slučaju nikakvog odgovora ili odgovora
koji nas svojim sadržajem neće zadovoljiti, uputit ćemo vam Otvoreno
pismo i objaviti ga u što većem broju medija.
Kao istinoljubivi ljudi želimo vam da u vašem radu i vi budete
istinoljubivi, i da za svaku žrtvu prikažete samo istinite činjenice.
Sve drugo bilo bi nečasno, a istina bi svejedno jednoga dana izbila na
vidjelo, pa ma kako da je netko pokušava zaustaviti. Uvijek zadnju
riječ o svemu ima ISTINA pa makar kasnila i stotinama godina.
Primite naše izraze
štovanja.
Za mještane
Siverića
Mile Prpa v.r.
--------------------------------------------------------------------------------
From: Nikola Jelovac
Sent: Sunday, January 18, 2009 11:25 AM
Subject: TAKOZVANI Jasenovac Research Institute - www.jasenovac.org
Poštovani prijatelji!
Prije tri godine, u svibnju 2006., doznao sam iz “Slobodne Dalmacije”
za slučaj Podgore, čiji je jedan mještanin stradao u Jasenovcu, dok se
na izmišljenom internetskom popisu takozvanog Jasenovac Research
Institute nalazi njih stotinu dvoje!
Stranica famoznog JRI-a (www.jasenovac.org) bila je tada neposredno
nakon objavljivanja navedenog članka blokirana. "Slobodna" je tada
navela da na listi žrtava, koja broji 600.000 ljudi, ima i Hrvata i
drugih poginulih i ubijenih na raznim mjestima, pa čak i onih koji su
bili žrtve četničkih masakara.
Na tim stranicama sam na moje užasavanje (postoji mogućnost
pretraživanja liste "žrtava” - Victims list) našao, kako sam se i
pribojavao na temelju pisanja "Slobodne", ime mog ujaka Nenada Jelovca
iz Splita (ispravno navedenog kao: Jelovac Nenad Krunoslava iz Splita,
rođen 1920.), koji je otišao u partizane, jer je kao rodoljub bio
progonjen od Talijana. Poginuo je u Bosni, najvjerojatnije od četnika.
Ime mu se nalazi na ploči na Tehničkoj školi u Splitu, na uglu Zrinsko-
frankopanske i Tesline ulice, zajedno s imenima pedestak drugih
učenika te škole koji su poginuli u II svjetskom ratu.
Našao sam na Internet stranicama www.jasenovac.org i ime bližeg
srodnika moje žene (Gjeldum Nikola, rodjen 1913.) koji je s otoka
Drvenika Velikog, također bježeći od Talijana, otišao u partizane i
tamo poginuo.
Jako sam razočaran što naša država nije ništa poduzela u obranu
minimuma ljudskog dostojanstva i temeljnih nacionalnih interesa protiv
očito vrlo sustavne i organizirane kampanje protiv našeg naroda.
Ovakvo postupanje navodnih tražitelja pravde, u ovom slučaju skupine
Srba i Židova, je nezabilježeno u povijesti. Sve žrtve traže pijetet,
neovisno kojoj su strani pripadale i od čije su ruke stradale.
Iskoristiti tuđe žrtve na ovaj grubi i nedostojan način da bi se
navodno “ostvarila pravda” i “postigao trajan mir na Balkanu” ukazuje
na nedostatak pijeteta prema žrtvama, na patološku mržnju,
nepoštivanje elementarnih pravila ljudskog ponašanja te odsutnost
svake ljudskosti općenito. S psihološke strane može se bez daljnjeg
govoriti o duševnoj monstruoznosti ljudi koji su ovakvo nešto
koncipirali i provode već godinama. Možemo si samo zamisliti kako bi
izgledala njihova pravda i mir kojem navodno teže, kako navode u
Izjavi o počelima (statement of principles) JRI-a. Prva rečenica je
vrlo, vrlo konkretna i odnosi se na nedavnu povijest: “JRI je osnovan
s uvjerenjem da je nenaučena lekcija genocida protiv Srba, Židova i
Roma tijekom Drugog svjetskog rata u samoj osnovi nedavnih događaja na
Balkanu” (“JRI was founded on the belief that the failure to learn the
lessons of the genocide committed against Serbs, Jews and Gypsies
during the Second World War rests at the very core of recent events in
the Balkans”). Navodi se da je jedan od ciljeva “promicanje suradnje
između svih naroda na Balkanu kako bi se težilo trajnom i pravednom
miru i uspješnoj budućnosti u regionu” (Nova Jugoslavija iliti Zapadni
Balkan). (“To promote cooperation between all peoples in the Balkans
in order to seek a lasting, just and equitable peace and a prosperous
future in the region”). Samo ću ukratko podsjetiti radi povijesne
istine da je upravo srpska težnja hegemoniji i spremnost da ju ostvare
čak i uz pomoć zločina započela raspad bivše Jugoslavije. Za veće
rasprave na ovu temu ovdje i sada nije mjesto.
Ono što je zabrinjavajuće je to da ova skupina Srba i Židova uživa
ugled i potporu američke vlasti. Neobjašnjivo mi je da naša država
nije službenim kanalima izvršila pritiske da se ove monstruoznosti
uklone sa Interneta i iz važnijih medija.
Je li moguće da naša Vlada ne percipira ovakve rabote, a ovo je samo
vrh ledenog brijega, kao mlinski kamen oko vrata naše države?
Vjerojatno vam nije poznato da je u New Yorku gore rečeni takozvani
Jasenovac Research Institut podigao spomenik žrtvama Jasenovca, na
kojem su imali namjeru napisati da je broj žrtava bio 600-700 tisuća.
Dobili su i nagradu grada New Yorka za svoje djelovanje (!). Prije
četiri godine, 9. svibnja 2005., Gordani Mihajlović, kćerki ratnog
zločinca, službeno je uručeno visoko američko odlikovanje Legion of
Merit za spašene savezničke pilote.
Čudi me, nadalje, i to da nijedna naša javna institucija, primjerice
ni Javna ustanova Spomen područje Jasenovac, koja bi trebao čuvati
uspomenu na žrtve, ne samo one jasenovačke, pa čak ni skupina
pojedinaca nije na ove laži dosad organizirano reagirala.
Poznat mi je primjer novinarke gospođe Smiljane Šunde s Hrvatske
televizije, koja je prije tri godine, otkrivši da su joj ujak i još
desetak rođaka ni krivi ni dužni na popisu jasenovačkih ustaških
žrtava (jer bilo je i partizanskih jasenovačkih žrtava), napisala
pismo, koje je objavljeno u nekim medijima (šaljem u prilogu). Isto je
upućeno i Javnoj ustanovi Spomen područje Jasenovac, koja je izjavila
da za to nije nadležna (sic!). Nekih većih reakcija na sve to nije
bilo!
Vrijeme je da to konačno promijenimo.
Polazeći od pravedne borbe za slobodu koju je hrvatski narod
stoljećima vodio, polazeći od ljubavi prema istini koja je svojstvena
civiliziranim narodima, polazeći od poštovanja i pijeteta prema svim
poginulima u svim ratovima na našem području, s čvrstom namjerom da na
prostoru naše zemlje kao i nama susjednih država osiguramo pravedan
mir i dostojanstvo svih ljudi, koji nisu mogući dok duševno izobličeni
monstrumi šire nevjerojatne laži i pothranjuju mržnju, bezobzirno i
drsko gazeći elementarne ljudske i civilizacijske principe, moramo
reagirati i obavijestiti sve relevantne čimbenike počevši od državnih
institucija do međunarodnih političkih, znanstvenih i kulturnih
istinoljubivih i miroljubivih tijela.
Lijepi pozdrav
Dr.sc. Nikola Jelovac
psihijatar
Rendićeva 20
21000 Split
Prilozi:
1. Iz Solinske kronike o mještanima Solina
2. Popis mještana Podgore i članak u doc formatu
3. Pismo mještana Siverića
--------------------------------------------------------------------------------
TKO JE ČIJA
ŽRTVA?
Sredinom svibnja o.g. u Slobodnoj Dalmaciji u članku novinara Ive
Šćepanovića objavljeno je ono što su otkrili Josip Kljaković-Šantić i
Dragan Delić: da se na internetskoj adresi Instituta za proučavanje
žrtava logora u Jasenovcu nalaze i imena umrlih u izbjegličkom logoru
u El Shattu, kao i imena brojnih stradalnika na brojnim drugim
mjestima. Taj “istraživački” institut, kojega su 1998. osnovali
američki Srbi i Židovi, u New Yorku je sredinom travnja postavio i
spomen-ploču za "stotine tisuća žrtava jasenovačkog logora."
Josip Kljaković-Šantić tvrdi da, uz pomoć američkih vlasti,
“znanstvena” građa spomenutog Instituta ulazi i u školski sustav SAD-a
i Kanade. Navodi također da je o svemu pisao predsjedniku hrvatske
Vlade Ivi Sanaderu i predsjedniku Sabora Vladimiru Šeksu, ali nije
dobio nikakav odgovor.
Budući da je u članku objavljena i web adresa vrle “znanstvene”
ustanove iz New Yorka (JRI - Jasenovac Research Institute), a ona
glasi: www.jasenovac.org, mnogi su pojedinci pokušali na toj adresi
pronaći imena svojih rođaka, znanaca i mještana, koji su tijekom
Drugog svjetskog rata stradali na bilo koji način i bilo gdje.
I sama sam se potrudila otkriti je li možda na tom “znanstvenom”
popisu moj ujak, koji je poginuo u borbi s Njemcima u Crnoj Gori; kad
- evo i njegova imena. Provjerila sam za još neke rođake, a potom
sustavno i za druge poginule ili umrle mještane svoje rodne Podgore,
gdje se (kao i u ostalim malim mjestima) svi međusobno poznaju.
Potrudila sam se pregledati i matične knjige umrlih, te se raspitati
kod rodbine poginulih i stradalih. I tako sam, posredstvom
“znanstvenog” instituta iz New Yorka, došla do zanimljivih spoznaja i
otkrića.
Pogledajmo malo taj primjer male Podgore, mjesta koje je u vremenu
Drugog svjetskog rata imalo 1500-1600 stanovnika. Prema “znanstvenom”
popisu iz New Yorka u Jasenovcu je stradalo ukupno 102 (stotinuidvoje)
Podgorana. Tu su osobe koje su stradale na raznim mjestima i na razne
načine: partizani koji su poginuli širom ondašnje Jugoslavije (od
Biokova, Brača i Hvara, preko Bosne i Crne Gore do Trsta), oni koji su
umrli u zbjegu (neki na Visu, neki u Italiji, a najviše njih u El
Shattu), tu su i žrtve četničkih pokolja, te žrtve talijanskih
fašista. Na tom “znanstvenom” popisu je i jedna žrtva savezničkog
bombardiranja Splita, te jedna žrtva bombardiranja Podgore. No,
“znanstveno” su svi oni stradali u Jasenovcu.
U stvarnosti: u Jasenovcu je stradao jedan, jedini Podgoranin - to je
bio Mate Mrsić Jurin, rođ. 1917. godine. Svaka pojedinačna žrtva
nepravedna je i vapije Bogu. No, tako vapije i onih 18 žrtava -
Podgorana koji su stradali od partizanske ruke i čija imena do 1990.
nisu nigdje bila niti su smjela biti zapisana (zanimljivo je da se ni
jedna od tih 18 žrtava nije našla na ”znanstvenom” popisu njujorškog
Instituta).
Ima još “znanstvenih bisera”: od 102 imena s popisa - četiri osobe
upisane su dva puta kao žrtve i to s izmijenjenim godinama rođenja, a
jedan je Podgoranin s dva imena (Ivan-Vojko Kunac sin Marijanov)
upisan kao dvije osobe: Ivan Kunac i Vojko Kunac. Netočno su navedene
godine rođenja za još četrdesetak osoba. Ima pogrešaka i u imenima:
Jože i Jozo umjesto Joze, Krasan umjesto Krasin, Neđeljko umjesto
Nediljko, Anto umjesto Ante, Tomo umjesto Toma, Čedomir umjesto
Čedomil, Lovro umjesto Lovre, Vico umjesto Vice, Stope umjesto Stipe,
Pavo umjesto Pave. U jednom slučaju zamijenjeno je ime oca i sina -
Pivac Ante Gabrin umjesto Pivac Gabro Antin. Ženskim žrtvama je kao
ime oca upisano ime muža. Itd.
Posve sigurno - o propustu ne može biti riječi. U svemu ima i previše
sustavnosti. Napominjem da se za svaku “jasenovačku žrtvu” s popisa
JRI-a navodi 5 podataka: ime, prezime, ime oca, mjesto rođenja, godina
rođenja. A gotovo svakoj od 102 “žrtve” iz Podgore upisan je po jedan
netočan podatak. Ne računajući, naravno, osnovni netočan podatak -
mjesto pogibije (netočan, tj. lažan za sve, osim za jednu podgorsku
žrtvu).
Kaže se: Tko radi, taj i griješi. Očito njujorški “znanstvenici”,
okupljeni u Jasenovac Research Institutu, premnogo rade. Pa i griješe.
Samo na primjeru Podgore broj su jasenovačkih žrtava povećali za točno
stotinu puta. Ako su slično radili i s drugim mjestima - lako je
izbrojiti, odnosno procijeniti koliki je stvarni broj stvarnih žrtava.
Ne znam samo kojom su se metodologijom služili pri istraživanja broja
žrtava i u izradi popisa žrtava.
A kako je sa žrtvama iz drugih mjesta iz Hrvatske? Ja sam, primjerice,
na JRI-ovu popisu potražila i imena žrtava četničkog pokolja 1942. u
selu Rašćane kod Vrgorca. Naime, među tim žrtvama su bila dva nećaka
moga djeda: 28-godišnji Marijan i 20-godišnji Ante, te njihov otac 63-
godišnji Jure Lendić. Potražila sam i imena još nekih stradalih osoba
(iz Rašćana, Korčule, Splita itd.) koje su obiteljski - podrijetlom
ili ženidbeno - bile vezane uz Podgoru: svi su na popisu tobožnjih
jasenovačkih žrtava.
Sastavljač “znanstvenoga” njujorškog popisa očito se koristio popisima
nekadašnjeg SUBNOR-a, gdje su bila imena: palih boraca, žrtava
fašističkog terora i umrlih u zbjegu u El Shattu ili na putu do njega
(Hvar, Vis i Italija). Popisi tih žrtava iz svih mjesta i iz svih
republika nekadašnje zajedničke države nalaze se u Beogradu, pa su
“znanstvenicima” iz New Yorka bili lako dostupni. Tako su žrtve, pa i
one pale od četničke ruke, sada po drugi put postale žrtve. Sve u
režiji JRI-a.
No, evo dijela tog popisa (od ukupno 3248 stranica!), koji se odnosi
na poginule i stradale Podgorane:
Popis Podgorana koji su “stradali u Jasenovcu”
(u prvom stupcu je slovo i broj
stranice)
A-68 ANUŠIĆ IVAN (Luka), rođ. 1915. (stvarno: poginuo
na Tjentištu)
ANUŠIĆ MATE (Luka), rođ. 1903. (stvarno: poginuo na
Zelengori)
ANUŠIĆ NATAŠA (Mate), rođ. 1943. (stvarno: umrla u El
Shattu)
B-44 BAN LJUBO (Stipe), rođ. 1914. (stvarno: ubili ga
četnici u Rašćanima)
BAN MATE (Stipan), rođ. 1867. (stvarno: umro u zbjegu u
Komiži)
B-112 BEROŠ ANTICA (Kleme), rođ. 1871. (stvarno: umrla u zbjegu
u Italiji)
B-186 BORIĆ LUKA (Vice), rođ. 1921. (stvarno: poginuo u
desantu na Drvar)
BORIĆ MILOVAN (Mijo), rođ. 1926. (stvarno: ubili ga četnici kod
Gračaca)
B-187 BORIĆ VICE (Marijan), rođ. 1914. (stvarno: poginuo u
Petoj ofanzivi)
BORIĆ ANĐELKO (Ante), rođ. 1912. (stvarno: umro od tifusa u Petoj
ofanzivi)
BORIĆ MATE (Nikola), rođ. 1913. (stvarno: poginuo u Petoj
ofanzivi)
BORIĆ RAFAEL (Vicko), rođ. 1908. (stvarno: umro od tifusa na
Zelengori)
BORIĆ MARIJAN (IVAN), rođ. 1901. (stvarno: ubijen u bolnici
Zlopolje)
BORIĆ JURE (Nikola), rođ. 1909. (stvarno: poginuo kod
Imotskog)
D-21 DEAN IVO (ANTE), rođ. 1922. (stvarno: ?...)
DEAN IVAN (Luka), rođ. 1912. (stvarno: poginuo kod
Imotskog)
D-44 DEVČIĆ JOZE (Marijan), rođ. 1925. (stvarno: poginuo na
Čvrsnici)
D-123 DULČIĆ PETAR (Jakov), rođ. 1878. (stvarno: umro u El
Shattu)
E-21 ERCEG KRSTE (Mate), rođ. 1920. (stvarno: poginuo u
Petoj ofanzivi)
H-47 HRABAR VJEKOSLAV(Joze),rođ.1913. (stvarno: poginuo u bolnici
u Petoj ofanzivi)
HRABAR NEDILJKO (Joze), rođ.1926. (stvarno: poginuo u bolnici u
Petoj ofanzivi)
HRABAR MARE (ž. Joze), rođ. 1888. (stvarno: umrla u El Shattu)
J-6 JAKIĆ IVAN (Mate), rođ. 1909. (stvarno: ubili
ga četnici u Srbiji)
JAKIĆ KRASIN (Milan), rođ. 1941. (stvarno: umro u El Shattu)
J-131 JUGOVIĆ MATE (Marijan), rođ. 1908. (stvarno: poginuo u
Petoj ofanzivi)
JUGOVIĆ IVAN (Tomica), rođ. 1924. (stvarno: prezime Sumić;
poginuo u ratu)
K-134 KOKIĆ ANTE (Mijo), rođ. 1867. (stvarno: umro u
zbjegu u Italiji)
KOKIĆ BORIS (Jakov), rođ. 1923. (stvarno: poginuo na otoku
Hvaru)
KOKIĆ IVAN-JOZIP (Jakov), rođ. 1921. (stvarno: umro u logoru Sisak)
KOKIĆ MIHO-ŽIVKO (Jakov), rođ. 1920. (stvarno: ubili ga četnici kod
Neretve)
K-264 KRŽANIĆ ANTE (JURE), rođ. 1915. (stvarno: ubijen u
bolnici Zlopolje)
K-280 KUNAC IVAN (MARIJAN), rođ. n.a. (stvarno: dva puta
upisan kao žrtva!)
KUNAC IVAN-VOJKO(Marijan),rođ.1923.(stvarno: umro od tifusa u Petoj
ofanzivi)
K-286 KURTIĆ MILAN (Ivan), rođ. 1914. (stvarno: poginuo u
Kruševu, Andrijevica)
L-13 LAMPIĆ JURE (Ivan), rođ. 1910. (stvarno: mučili ga Talijani,
umro u Podgori)
LAMPIĆ STANKO (Ivan), rođ. 1920. (stvarno: poginuo kod Vrgorca)
L-48 LETICA VICKO (Mate), rođ. 1925. (stvarno: poginuo u
Moslavini)
LETICA PETAR (Mate), rođ. 1918. (stvarno: poginuo u Petoj
ofanzivi)
LETICA MATE (Jure), rođ. 1882. (stvarno: ubili ga Njemci u
Biokovu)
LETICA JAKOV (Joze), rođ. 1864. (stvarno: umro u El Shattu)
LETICA ŠIMUN (Nikola), rođ. 1874. (stvarno: umro u El Shattu)
LETICA ĆIRIL (Mate), rođ. 1920. (stvarno: poginuo u Petoj
ofanzivi)
LETICA LJUBO (Ivan Stipin), rođ. 1923. (stvarno: poginuo na Korčuli)
LETICA PETAR (Ivan Nikolin),rođ.1921. (stvarno: poginuo kod Trsta)
LETICA PETAR (Ante), rođ. 1923. (stvarno: poginuo u Posušju)
LETICA SLAVEN (Mate), rođ. 1944. (stvarno: umro u El Shattu)
LETICA IVAN (Joze), rođ. 1864. (stvarno: ubili ga
Talijani)
L-95 LUCIĆ LJUBO (Šimun), rođ. 1919. (stvarno: poginuo u
Petoj ofanzivi)
LUCIJETIĆ ANTE (Stipan), rođ. 1902. (stvarno: poginuo u Petoj
ofanzivi)
M-82 MARINOVIĆ IVAN (Marijan), rođ. 1903. (stvarno: poginuo u
Petoj ofanzivi)
M-175 MIHOTIĆ DUŠAN (Stipan), rođ. 1917. (stvarno: poginuo u
Petoj ofanzivi)
M-219 MILIČIĆ SLAVKO (Ćiril), rođ. 1922. (stvarno: poginuo u
savezničkoj vojsci)
MILIČIĆ NEVENKA (Nediljko),rođ.1944. (stvarno: umrla u
zbjegu u Italiji)
MILIČIĆ ĆIRIL (Petar), rođ. 1882. (stvarno: umro u El
Shattu)
MILIČIĆ ŠPIRO (Jure Markov),rođ.1916.(stvarno: poginuo u bolnici na
Zelengori)
MILIČIĆ BRANKO (Vice), rođ. 1920. (stvarno: ubili ga ustaše u
Makarskoj)
M-220 MILIČIĆ BRANKO (VICE), rođ. 1920. (stvarno: dva puta
upisan kao žrtva!)
MILIČIĆ PAŠKO (Jure Antin), rođ. 1910. (stvarno: poginuo kod Šibenika)
MILIČIĆ ŠPIRO (JURE), rođ. 1922.? (stvarno: dva puta upisan kao
žrtva!)
MILIČIĆ SLAVKO (ĆIRO), rođ. 1923.? (stvarno: dva puta upisan kao
žrtva!)
M-282 MIŠIĆ ŠIMUN (Miho), rođ. 1902. (stvarno: poginuo u Petoj
ofanzivi)
M-308 MLIKOTA MILOŠ (Jakov), rođ. 1923. (stvarno: poginuo u
Maljkovu, Svilaja)
M-333 MRSIĆ SREĆKO (Stipan), rođ. 1923. (stvarno: ubili ga
Talijani i ustaše u Podgori)
MRSIĆ MATE (Jure), rođ. 1917. (stvarno: ubijen u logoru
Jasenovac)
N-66 NOLA DETO (Ivan Šimunov), rođ. 1912. (stvarno: poginuo kod
Bola, Brač)
NOLA DINKO (Ivan Stipanov),rođ.1915. (stvarno: poginuo u
bolnici u Petoj ofanzivi)
NOLA FABIJAN (Petar), rođ. 1912. (stvarno:poginuo u Splitu-
savezničko bomb.)
NOLA GRGO (Ivan), rođ. 1921. (stvarno: poginuo u Dugim
Njivama,Biokovo)
NOLA JOZE (Cvitan), rođ. 1866. (stvarno: umro u El Shattu)
NOLA LILI-ŠIMICA (Lovre), rođ. 1926. (stvarno: umrla
od tifusa u Petoj ofanzivi)
P-54 PAVLINOVIĆ NEDA (Lovre), rođ. 1864. (stvarno: umrla 1942. u
Podgori)
PAVLINOVIĆ MILOVAN(Duje),rođ.1924.(stvarno: poginuo kod
Mrkonjić Grada)
PAVLINOVIĆ LJUBO (Ivan), rođ.1907. (stvarno: umro 1941. u
Šibeniku)
PAVLINOVIĆ ZVONKO (Mijo),rođ.1922. (stvarno: poginuo kod
Duvna)
PAVLINOVIĆ IVAN (Lovre), rođ. 1860. (stvarno: umro
1941. u Podgori)
PAVLINOVIĆ IVAN (Duje), rođ. 1912. (stvarno: poginuo u
Kotišini)
P-158 PIVAC JOZE-ĆIRIL (Jure), rođ. 1921. (stvarno: poginuo u
Petoj ofanzivi)
PIVAC GABRO (Ante), rođ. 1915. (stvarno: poginuo
u Hercegovini)
PIVAC MARE (ž. Šimuna), rođ. 1881. (stvarno: umrla u El Shattu)
R-37 RADOJKOVIĆ JURE(Marijan),rođ.1902. (stvarno: poginuo u Petoj
ofanzivi)
R-38 RADOJKOVIĆ IVAN (Petar), rođ. 1920. (stvarno: poginuo u
Petoj ofanzivi)
RADOJKOVIĆ MILUTIN (Ivan),rođ.1926.(stvarno:poginuo u
bolnici u Petoj ofanzivi)
RADOJKOVIĆ MILOŠ (Stipe), rođ.1923. (stvarno: poginuo u
Bosanskom Grahovu)
R-160 ROSANDIĆ PAVAO (Šimun), rođ.1918. (stvarno: poginuo na
Zelengori)
ROSANDIĆ MLADEN (Mate), rođ.1924. (stvarno: poginuo kod
Daruvara)
S-81 SISARIĆ MILJENKO (Ante), rođ. 1919. (stvarno: poginuo u
Petoj ofanzivi)
SISARIĆ DRAGUTIN (Ante), rođ.1888. (stvarno: ubili ga
Talijani u logoru Ploče)
SISARIĆ RUSKO (Dragutin), rođ.1921. (stvarno: poginuo na
Vlašiću)
S-217 STOJKOVIĆ BRANKO (Joze), rođ.1919.(stvarno: poginuo u Petoj
ofanzivi)
S-245 SUMIĆ VICE (Ivan Tomin), rođ. 1903. (stvarno: poginuo u
ratu)
SUMIĆ IVAN (Andrija), rođ. 1887. (stvarno: ubili ga četnici
na Crnom brdu)
SUMIĆ MILJENKO (Ivan), rođ. 1919. (stvarno: poginuo u ratu)
SUMIĆ KARLO (Luka), rođ. 1917. (stvarno: poginuo na
Treskavici, Kalinovik)
V-30 VELA ANTE (Mate), rođ. 1921. (stvarno: poginuo
na Snagovu, Zvornik)
VELA NIKOLA (Pavao), rođ. 1920. (stvarno: poginuo
u Petoj ofanzivi)
VELA MARE (Joze), rođ. 1897. (stvarno: poginula u
bombardiranju Podgore)
V-77 VODANOVIĆ LJUBO (Jure), rođ.1918. (stvarno: ubili ga
Talijani /?/ u Podgori)
VODANOVIĆ ČEDOMIL (Ivan),rođ.1919.(stvarno: poginuo u
Dragljanima, Vrgorac)
V-97 VRANJEŠ GRGO (Stipan), rođ. 1922. (stvarno: poginuo na
planini Velež)
V-98 VRANJEŠ VITOMIR (Ivan), rođ. 1929. (stvarno: poginuo u
ratu)
V-104 VRSALJKO VICE (Marijan), rođ.1919. (stvarno: poginuo u
Imotskom)
VRSALJKO JAKOV (Marijan),rođ.1922. (stvarno: poginuo u
Petoj ofanzivi)
Na članak u Slobodnoj Dalmaciji, spomenut na početku ovoga teksta,
reagirala je direktorica Spomen-područja Jasenovac Nataša Jovičić,
navodeći kako stoji podatak da na popisu dotičnog Instituta ima puno
imena ljudi koji nisu stradali u Jasenovcu, ali da ustanova kojoj je
ona na čelu, kao ni hrvatska država, nemaju veze s time. Objasnila je
također da se znanstvenim metodama utvrđivanja došlo do broja od 59
tisuća jasenovačkih žrtava, ali da taj popis nije definitivan. Također
i da su oni iz Spomen-područja Jasenovac negodovali zbog popisa od oko
650.000 žrtava. Direktorica Jovičić očito drži da je to sve što ona i
njezina ustanova mogu učiniti.
Reagirao je i predsjednik Uprave Spomen-područja Jasenovac Slavko
Goldstein: ogradio se od popisa žrtava kojim barata Jasenovac Research
Institute iz New Yorka, jer da on (popis) nije mjerodavan. Predsjednik
Goldstein također navodi da tromilijunska židovska zajednica u New
Yorku nema nikakve veze s istraživanjima JRI-a niti s postavljanjem
spomen-ploče u New Yorku, te da je riječ o angažmanu grupice od
desetak Židova i grupe američkih Srba.
Pitam se: 1. - Kako to da njujorške gradske vlasti, pored postojanja
tromilijunske zajednice njujorških Židova, dopuštenje za podizanje
takva spomenika s lažnim podacima daju nekakvoj minornoj grupici od
desetak Židova? 2. - Ako već na taj monstruozni njujorški popis nije
moglo pojedinačno reagirati svih tri milijuna njujorških Židova, kako
to da ih nije reagiralo tristo tisuća ili tri tisuće ili tri stotine
ili samo trideset njih? Kako da se ta tromilijunska židovska zajednica
nije službeno oglasila i ispričala se hrvatskom narodu i hrvatskoj
državi? 3. - Kako to da se o ovome nije oglasio istinoljubivi
direktor centra “Simon Wiesenthal”, gospodin Efraim Zuroff?
A što radi srpska zajednica u Hrvatskoj, što rade Srbi intelektualci,
koji neprestano ističu kako im je stalo do istine? Je li za njih
“njujorška istina” (istina grupe američkih Srba) jedina prihvatljiva
istina?
Svaki je život svetost, svaki je zločin - zločin i svaka jasenovačka
žrtva zaslužuje pijetet. No, zaslužuju li pijetet i žrtve koje su
lažno prikazane kao jasenovačke žrtve, a živote su izgubile na
stotinama drugih mjesta, stotinama, pa i tisućama kilometara dalje od
Jasenovca? Kako se smije dogoditi da ih se sada ubija po drugi put?
Zar ni državi Hrvatskoj ni političarima koji su dobro plaćeni da
čuvaju dostojanstvo države i njenih državljana ništa ne znači što su
Hrvatima tako bezočno pripisane stotine tisuća tuđih zločina?
Predsjednik Hrvatske već poslovično vrlo spremno reagira na sve, sve
komentira i zabavlja narod svojim vicevima - kako to da nije reagirao
na sramotni i kriminalni popis od 650 tisuća tobožnjih žrtava koje su
tobože ubili Hrvati? Slaže se s tim popisom i misli da je to posve
normalno? Ne misli da je posao predsjednika države braniti hrvatski
narod od izmišljotina i blaćenja? Nije imao vremena? A što rade
Predsjednikovi brojni, dobro plaćeni savjetnici? Zar ni oni nemaju
vremena?
Je li i predsjednik hrvatske Vlade također suglasan s ovim popisom i
misli li da nije Vlada ta koja bi na svjetskom planu imala braniti
interese naroda i države od kriminalnih laži? Misle li obojica
predsjednika - i predsjednik Vlade i predsjednik države - da se to
njih ne tiče? Misle li da istina nije važna i da je sramotni i
monstruozni njujorški popis doprinos bržem hrvatskom ulasku u
zajednicu europskih naroda?
Što čine i kako su reagirale razne državne institucije? Što nevladine
udruge i institucije? Koja je svrha postojanja HHO-a i GULJP-a? A što
rade razne udruge za zaštitu prava i digniteta ovoga i onoga? Kako to
da nijedna od tih organizacija nije raskrinkala njujorško-beogradsku
rabotu? Kako to da nitko ne spominje zaštitu žrtava i nanošenje boli
rodbini žrtava s popisa?
I konačno SUBNOR ili kako se sada zovu SAB, koji se diči svojim
antifašizmom: zašto ne brani svoje drugove? Zašto dopušta da oni po
drugi put budu žrtve?
Kako je moguće da o ovom svjetskom skandalu šute i mediji u Hrvatskoj?
To im, očigledno, nije atraktivna tema. Ili ...?
Na Hrvate i Hrvatsku može se nabacivati svakakvo blato, pa i tuđi
zločini - i to ne prvi put.
Teorija zavjere? Naravno da nije riječ ni o kakvoj teoriji. To je
praksa. I to je stvarnost, koje nažalost ni mnogi Hrvati još uvijek
nisu svjesni.
(Smiljana Šunde, Zagreb)
________________________________________________________
tekst poslan e-mailom 7. srpnja 05.:
● u VJESNIK - nije objavljeno (da je predugo, pa sam skratila na
onoliko znakova koliko mi je rekao urednik M. Ležaja!)
(11. srpnja VJESNIKU poslane 2 skraćene verzije - opet nije
objavljeno)
● u FOKUS - objavljeno u dva nastavka - u srpnju 05. (s popisom
žrtava)
● u SLOBODNU DALMACIJU - objavljeno 18. srpnja 05. (bez popisa žrtava)
● u MAKARSKU KRONIKU - objavljeno 12. srpnja 05. (s popisom žrtava)
skraćena verzija (bez popisa žrtava) poslana
● u GLAS KONCILA - objavljeno 24. srpnja 05.
IZ SOLINSKE KRONIKE – SOLINJANI „STRADALI“ U JASENOVCU
Solinska kronika, br. 131 (15. kolovoza 2005.)
Solinski prilog razotkrivanju laži svjetskih razmjera
Piše: Marko MATIJEVIĆ
ŽRTVE DRUGOGA RATA POSTALE ŽRTVAMA ISTINE
Na popisu jasenovačkih žrtava, koji je izradio newyorški Institut za
proučavanje Jasenovca, prepoznali smo 167 osoba iz Solina koje su
poginule u borbi ili su strijeljane ili umrle od posljedica
ranjavanja. Na popisu su i neke osobe stradale u njemačkom
bombardiranju Solina te dvoje koje su ubili partizani. Uz ime svakoga
poginulog donosimo ime njegova oca ili majke, godinu rođenja te mjesto
i godinu pogibije
Nedavno je Josip Kljaković Šantić u razgovoru za Slobodnu
Dalmaciju objavio šokantno otkriće o manipulaciji žrtvama Drugoga
svjetskog rata. Naime, na internetskoj stranici www.jasenovac.org
Instituta za proučavanje Jasenovca (Jasenovac Research Institute),
koji je godine 1998. u New Yorku osnovala manja skupina američkih Srba
i Židova, među imenima stradalih u ovome ustaškom logoru Kljaković
Šantić je prepoznao imena umrlih u izbjegličkom logoru u El Shattu.
Potaknuti njegovim otkrićem usporedili smo popis palih boraca
negdašnjega solinskog UBNOR-a (Udruženje boraca narodnooslobodilačkoga
rata) s popisom newyorškog Instituta.
Od 218 osoba iz Solina koji su poginuli u borbama na području bivše
Jugoslavije ili su strijeljani ili umrli od posljedica ranjavanja
tijekom Drugoga rata, prepoznali smo 167 za koje JRI tvrdi da su
ubijeni u Jasenovcu. Štoviše, na popisu Instituta za proučavanje
Jasenovca su i osobe stradale tijekom njemačkoga bombardiranja Solina
u rujnu 1943. godine: Marko Bačić, Milan Bubić, Albina Novaković i
Matija Žižić. Na popisu su i Marin Matijević i njegova sestra Ljubica
koje su ubili partizani u studenom 1942. u Solinu. Vjerojatno je ovaj
niz duži, ali zbog nesređenih podataka o civilnim žrtvama Drugoga rata
navodimo samo one za koje pouzdano znamo kako i gdje su poginuli.
Valja napomenuti da su sastavljači popisa newyorškoga "istraživačkog"
instituta griješili u prepisivanju. Tako je na više mjesta napisano
Mato (Stipo, Lovro...) umjesto Mate (Stipe, Lovre...), Koja umjesto
Kajo, tri puta je zamijenjeno ime poginuloga s imenom njegova oca, na
više mjesta su zamijenjena slova č i ć, u više je slučajeva pogrešno
navedena godina rođenja (npr. 1924. umjesto 1925. ili 1902. umjesto
1907.) te je jednom pogrešno napisano prezime (Škarić umjesto
Škaričić).
Dakle, imena ove 173 osobe iz Solina iskorištena su, među
inima, kako bi se "dokazalo" da je u Jasenovcu ubijeno 700.000 ljudi i
da bi se, u konačnici, podgrijavala teza o genocidnosti čitavoga
jednog naroda. O tome nećemo govoriti na ovome mjestu, niti ćemo
licitirati brojem ubijenih (odgojeni smo da zločincem nazivamo i onoga
koji drugome želi smrt!). Tek želimo obiteljima poginulih, našim
sugrađanima, udrugama boraca iz Drugoga rata i, konačno, čitavoj
javnosti kazati da "netko" još jednom pravi žrtve od već ubijenih
ljudi.
Popis palih boraca negdašnjega solinskog UBNOR-a koji su ubrojani u
jasenovačke žrtve
Banovac, Nikola (Mate), 1903., Studenci 1944.
Barišić, Ante (Jozo), 1923., Pevulje Gornje 1944.
Barišić, Kajo (Jozo), 1903., Solin 1942.
Barišić, Ljubo (Frane), 1909., Bisko 1943.
Barišić, Marin (Bariša), 1923., Hvar 1944.
Barišić, Marin (Luka), 1920., na rijeci Pivi 1943.
Barišić, Marko (Lovre), 1928., poginuo u borbi 1944.
Barišić, Mate (Telesfor), 1912., na Sutjesci 1943.
Barišić, Milan (Jozo), 1925., Posušje 1944.
Barišić, Miloš (Lovre), 1923., Knin 1944.
Blajić, Šimun (Ante), 1910., Račišće na Korčuli 1943.
Boban, Ante (Petar), 1910., Blato na Korčuli 1944.
Boban, Dujo (Marin), 1923., na rijeci Pivi 1943.
Boban, Ivan (Ante), 1902., Kučine 1943.
Boban, Ivan (Jerko), 1922., Prijedor 1942.
Boban, Jozo (Petar), 1911., Kamen 1943.
Boban, Kajo (Petar), 1905., Vrlika 1943.
Boban, Mijo (Jerko), 1914., Vis 1944.
Boban, Milan (Jerko), 1919., Split 1944.
Boban, Vica (Marin), 1925., Bare 1943
Boban, Srećko (Stipe), 1917., Split 1942.
Bojčić, Jure (Nikola), 1907., Donje Bare 1943.
Bojčić, Milivoj (Ivan), 1925., Sutjeska 1943.
Boljat, Marko (Andrija), 1908., Sutjeska 1943.
Boljat, Petar (Andrija), 1917., Bosansko Grahovo 1944.
Boljat, Vinko (Andrija), 1915., Split 1942.
Borjan, Žarko (Ilija), 1927., Miljevina 1943.
Bubić, Dragomir (Mate), 1924., Ivanjica 1944.
Bubić, Ivan (JOzo), 1915., Solin 1942.
Bubić, Ivan (Martin), 1904., Nevesinje 1943.
Bubić, Jela (Mate), 1919., Nevesinje 1943.
Bubić, Jozo (Nikola), 1884., Solin - Majdan 1942.
Bubić, Mate (Marin), 1919., Kifino Selo 1943.
Bulj, Jakov (Dujo), 1906., na rijeci Pivi 1943.
Crmarić, Ivan (Nikola), 1919., Zelengora 1943.
Čerina, Ivan (Nikola), 1925., Sutjeska 1943.
Čerina, Jakov (Grgo), 1912., Drniš 1942.
Čerina, Jerko (Jozo), 1913., Dragoš sedlo 1943.
Čerina, Jozo (Marin), 1912., Zelengora 1943.
Čerina, Jozo (Martin), 1912., Sutjeska 1943.
Čerina, Marko (Jozo), 1920., Zlopolje 1943.
Čukušić, Ante (Ivan), 1902., Vrlika 1943.
Delale, Drago (Ante), 1925., Dugi Rat 1943.
Delale, Nikola (Ante), 1923., Gornje Bare 1943.
Drašković, Ljubomir (Ante), 1924., Livanjsko polje 1944.
Drašković, Marija (Ante), 1919., Miljenina 1943.
Drašković, Mirko (Lovre), 1920., Šibenik 1942.
Drašković, Zdravko (Ante), 1915., Crna Gora 1943.
Dude, Ante (Blaž), 1896., Sušak 1945.
Dude, Miloš (Silvestar), 1920., Sutjeska 1943.
Gizdić, Vjekoslav (Frane), 1902., Sutjeska 1943.
Gregorac, Dragutin (Josip), 1924., Sutjeska 1943.
Gregorac, Edo (Josip), 1921., Dicmo 1943.
Grubić, Anđelko (Stipe), 1921., Pelješac 1943.
Grubić, Klemento (Mijo), 1914., Zelengora 1942.
Grubić, Martin (Marin), 1909., Vidimlije - Glamoč 1942.
Grubić, Nedjeljko (Mijo), 1905., Lepoglava 1941.
Grubić, Veseljko (Mate), 1922., Vrlika 1943.
Grubišić, Davor (Dujo), 1940., Jahorina 1943.
Grubišić, Dujo (Dujo), 1915., Jahorina 1943.
Grubišić, Grgo (Dujo), 1922., Sutjeska 1943.
Grubišić, Ivan (Ante), 1911., Glamoč 1943.
Grubišić, Stipe (Jakov), 1915., na Ozrenu 1943.
Grubišić, Vicko (Martin), 1924., Vidimlije - Glamoč 1942.
Grubišić, Vinka (žena Duje), 1919., Jahorina 1943.
Jankov, Marin (Jure), 1907., Bosansko Grahovo 1944.
Jelaš, Drago (Manda), 1920., Prolog - Livno 1944.
Kaćunko, Silvestar (Ante), 1914., Sutjeska 1943.
Karaman, Ivan (Jure), 1926., Milna na Braču 1944.
Katić, Ante (Jozo), 1920., Zelengora 1943.
Katić, Ante (Marin), 1915., Ruduša 1941.
Katić, Ante, (Mate), 1926., Studenci 1943.
Katić, Frane (Ante), 1912., Zagreb 1944.
Katić, Ivan (Jozo), 1923., Sutjeska 1943.
Katić, Ivan (Marin), 1922., Livno 1943.
Katić, Ivka (Petar), 1924., na Cincaru 1944.
Katić, Jerko (Mate), 1924., Solin - Blaca 1944.
Katić, Kajo (Špiro), 1909., Golubić 1944.
Katić, Nedjeljka (udova Blaža), 1895., Sutjeska 1943.
Katić, Nikola (Jozo), 1911., Posušje 1943.
Katić, Srećko (Martin), 1919., Livno 1944.
Katić, Vojmir (Blaž), 1924., kod otoka Šolte 1944.
Kljaković Gašpić, Jozo (Mate), 1923., na Kozjaku 1942.
Kljaković Gašpić, Milivoj (Marin), 1927., Mathausen 1943.
Kljaković Gašpić, Nikola (Jozo), 1921., Tjentište 1943.
Kljaković Gašpić, Stipe (Ivan), 1920., Gornje Bare 1943.
Kljaković Šantić, Fabjan (Jerko), 1923., Bare 1943.
Kulić, Dujo (Josip), 1922., Bare 1943.
Maretić, Ivan (Stipe), 1927., Neum 1944.
Marušić, Jerko (Mate), 1916., Zelengora 1943.
Marušić, Martin (Mate), 1900., Donje Bare 1943.
Marušić, Milan (Stipe), 1924., Dragoš sedlo 1943.
Marušić, Milka (žena Jerka), 1922., Cista Provo 1943.
Marušić, Nevenka (Martina), 1925., Bare 1943.
Matijević, Mate (Marko), 1924., Podgradina - Vrlika 1944.
Meštrović, Ante (Mate), 1925., Zelengora 1943.
Mikelić, Fabjan (Kajo), 1922., Studenci 1943.
Milanović, Mirko (Ante), 1917., Grabovac 1944.
Milišić, Ante (Luka), 1876., Solin - Majdan 1942.
Milišić, Ante (Petar), 1923., na rijeci Pivi 1943.
Milišić, Dujo (Jerko), 1923., kod Čelebića 1943.
Milišić, Fabjan (Ante), 1915., Livno 1943.
Milišić, Ivan (Jure), 1926., Klis 1943.
Milišić, Kruno (Ante), 1921., Nevesinje 1943.
Milišić, Marin (Ivan),1922., umro od posljedica ranjavanja 1945.
Milišić, Marko (Petar), 1922., na Pivskoj planini 1943.
Milišić, Martin (Kajo), 1922., Vrlika 1942.
Milišić, Milan (Duje), 1924., na području Budnje 1943.
Milišić, Mileva (žena Ante), 1896., na rijeci Pivi 1943.
Milišić, Petar (Marko), 1900., Mratinje 1943.
Milišić, Rade (Ivan), 1919., Han kod Sinja 1944.
Ninčević, Branko (Marin), 1924., Nevesinje 1943.
Ninčević, Kajo (Stipe), 1915., na rijeci Pivi 1943.
Ninčević, Lovre (Ivan), 1913., Cigelj 1944.
Ninčević, Lovre (Marin), 1920., Miljevina 1943.
Ninčević, Marin (Luka), 1920., na rijeci Ugri 1944.
Ninčević, Mate (Stipe), 1923., kod Jablanice 1944.
Ninčević, Roko (Marin), 1910., Sutjeska 1943.
Ninčević, Stipe (Mate), 1890., Solin - Majdan 1942.
Ninčević, Vlado (Ante), 1915., Sutjeska 1943.
Novaković, Ante (Jerko), 1925., Crna Gora 1943.
Parać, Boris (Petar), 1919., Golubić 1944.
Parać, Vojko (Marko), 1922., između Knina i Drniša 1944.
Pletikosić, Ante (Mate), 1905., Studenci 1943.
Pletikosić, Ivan (Duje), 1904., Sutjeska 1943.
Podrug, Blaž (Andrija), 1921., Jelsa 1943.
Podrug, Ivan (Ante), 1923., na rijeci Neretvi 1943.
Poljak, Ante (Martin), 1922., Ilirska Bistrica 1945.
Poljak, Milan (Mate), 1926., Grahovo 1944.
Poljak, Vjera (Mate), 1924., Konavli 1944.
Radić, Marko (Ivan), 1903., Bitelić 1944.
Reić, Ivan (Stipe), 1907., Knin 1943.
Roguljić, Albina (Božo), 1923., Pelješac 1944.
Sesartić, Ante (Andrija), 1918., Beograd 1944.
Sesartić, Jozo (Jakov), 1925., Široki Brijeg 1945.
Sesartić, Marin (Ivan), 1908., Zelengora 1943.
Sesartić, Mijo (Ante), 1915., na Vlasenici 1943.
Sesartić, Vicko (Ante), 1910., Sutjeska 1943.
Spajić, Jozo (Jozo), 1923., Zelengora 1943.
Spajić, Luka (Mate), 1905., Sutjeska 1943.
Spajić, Marko (Šimun), 1925., Gornji Vakuf 1943.
Spajić, Milan (Šimun), 1921., Bare 1943.
Stojić, Frane (Marin), 1921., Jajce 1942.
Stožer, Zoran (Grgo), 1919., Jajce 1942.
Škaričić, Danijel (Mate), 1920., Dicmo 1941.
Vidošević, Milan (Mijo)), 1922., Sutjeska 1943
Vrgoč, Jozo (Bariša), 1913., Orlovača 1943.
Vrgoč, Kruno (Špiro), 1911., Miljevina 1943.
Vrgoč, Vicko (Bariša), 1911., na Tari 1943.
Vučica, Ante (Ivan), 1910., Dicmo 1943.
Vučičić, Antiša (Ivan), 1912., Aržano 1942.
Vučičić, Ante (Špiro), 1906., Sutjeska 1943.
Vučičić, Jozo (Mijo), 1904., Crni Lug 1944.
Vučičić, Marija (Jozo), 1925., Foča 1943.
Vučičić, Milan (Ivan), 1919., Muć 1943.
Vučičić, Mirko (Ante), 1918., Sutjeska 1943.
Vuleta, Nikola (Mate), 1921., Vis 1944.
Vukšić, Jakov (Kajo), 1916., Bosansko Grahovo 1944.
Žižić, Ante (Špiro), 1907., Zelengora 1943.
Žižić, Ivan (Luka), 1912., Sutjeska 1943.
Žižić, Ivan (Vjekoslav), 1924., Klan 1943.
Žižić, Marin (Dujo), 1919., na rijeci Pivi 1943.
Žižić, Marin (Martin), 1924., Knin 1944.
Žižić, Mihovil (Ante), 1921., Sutjeska 1943.
Žižić, Stipe (Bariša), 1913., Gračac 1944.
Žižić, Špiro (Ivan), 1925., Otišić 1942.
Žižić, Zvone (Ivan), 1925., Knin 1944.
PISMO MJEŠTANA SIVERIĆA
MJEŠTANI MJESTA SIVERIĆ
(Po Mili Prpa, Ul. Božidara Rašice br. 2 , 10000 ZAGREB)
Zagreb, 03. siječnja 2009.g.
Uprava Spomen parka Jasenovac
44324 JASENOVAC
Poštovani!
Priloženo Vam dostavljamo kopiju članka kojeg je objavio naš list
SIVERIĆ u Božićnom broju 2 (15) 2008.g. pod nazivom KRAĐA ŽRTAVA
(Jasenovačka „istina“ Jasenovac reseach instituta u New Yorku), a
kojeg je prenijelo i nekoliko Internet portala, list Hrvatsko slovo i
dr.
Iz tog članka se vidi da je taj Institut kojeg moralno i financijski
podržava Kongres SAD-a na listu jasenovačkih žrtava uvrstio i (prema
našem površnom istraživanju) 42 žrtve iz II: svjetskog rata iz našeg
Siverića, koje nikakve veze nemaju sa Jasenovcem jer su nastradali u
Dalmaciji, pretežno od angloameričkih bombardera, neki na kućnom pragu
od četnika, a neki i u partizanskim jedinicama. Na spomenutu listu je
uvršteno i nekoliko naših Siverćana, koji su, hvala Bogu, i sada živi
i zdravi.
Prema čvrstim saznanjima nas Siverćana - iz mjesta Siverić niti jedna
jedina osoba, bez obzira da li hrvatske ili srpske nacionalnosti, nije
nastradala u Jasenovcu, jer beziznimno za svaku žrtvu sa sto postotnom
sigurnošću znamo gdje je poginula, od čije je ruke poginula i kada je
poginula. To u našem Mjestu Siverić nikada nije niti najmanje bilo
sporno.
Uvrštenje naših siverićkih žrtava na Jasenovačku listu nas mještane
Siverića naprosto je šokiralo! Da bismo nastalu situaciju umirili, kao
istinoljubivim ljudima, molimo Vas da nam date sljedeće informacije.
1. Da li je Vaša lista, tj. Lista žrtava Spomen parka Jasenovac
identična sa listom koju je objavio Jasenovac reseach institute New
York na svojim internetskim stranicama.
2. Ako nije identična – da li se i na Vašoj listi nalazi neka od
žrtava iz Siverića kao žrtva koja je nastradala u Jasenovcu.
3. Da li Spomen park Jasenovac surađuje s spomenutim Institutom u
New Yorku na utvrđivanju Liste jasenovačkih žrtava, jer je malo za
vjerovati da oni tamo samostalno istražuju to područje.
4. Da li ste spremni u Vaše ime spomenuti Institut upozoriti da
niti jedan Siverćanin za vrijeme II. Svjetskog rata nije nastradao u
Jasenovcu, i da li ste spremni od istih zatražiti da sve naše
Siverćane po hitnom postupku skinu sa te liste, bez obzira da li su
živi ili mrtvi
5. Kada će, i da li će službena Lista žrtava koju utvrđuje vaša
Uprava Spomen parka Jasenovac biti objavljena na Internetu, kako bi
mještani mnogih mjesta u RH i BiH, kao i drugih područja provjerili da
li je ta lista istinita ili je možda i ona sačinjena po principu
spomenutog Instituta?
Mi, kao mještani mjesta Siverić, koji smo naprosto šokirani ovom
spoznajom, nikada nećemo dopustiti da se manipulira sa našim časnim
žrtvama, a još manje sa, i sada živućim, našim sumještanima. Mi smo
istinoljubivi ljudi i ne želimo da se u Jasenovcu utvrdi niti jedna
žrtva manje, ali niti više od onoga kako se stvarno dogodilo. A
najmanje da se preko naših časnih ljudi nesmiljeno u nečije političke
svrhe povećava broj jasenovačkih žrtava, i to preko naših siverićkih
žrtava, koje nisu imale ama baš nikakve veze s Jasenovcem.
Nikada nećemo pristati da se imena naših časnih siverićkih žrtava
nalaze na toj lažnoj listi. I da bismo to ostvarili spremni smo se
boriti, simbolično kazano, i do zadnjeg daha.Molimo Vas da nam na naše
upite čim prije odgovorite, a u slučaju nikakvog odgovora ili odgovora
koji nas svojim sadržajem neće zadovoljiti, uputit ćemo vam Otvoreno
pismo i objaviti ga u što većem broju medija.
Kao istinoljubivi ljudi želimo vam da u vašem radu i vi budete
istinoljubivi, i da za svaku žrtvu prikažete samo istinite činjenice.
Sve drugo bilo bi nečasno, a istina bi svejedno jednoga dana izbila na
vidjelo, pa ma kako da je netko pokušava zaustaviti. Uvijek zadnju
riječ o svemu ima ISTINA pa makar kasnila i stotinama godina.
Primite naše izraze
štovanja.
Za mještane
Siverića
Mile Prpa v.r.
--------------------------------------------------------------------------------
Reply all
Reply to author
Forward
0 new messages