Novi balkanski kriminalni poredak (2): Mafija izvrsila drzavni udar?

[margetic...@gmail.com]

http://www.necenzurirano.com/index.php?option=com_content&task=view&id=1082&Itemid=1

Novi balkanski kriminalni poredak (2): Mafija izvršila državni udar?

Albanska mafija je suočila Sanadera sa dokumentima o tome kako je prao
novac preko austrijske Hypo banke, te kako je sa Božom Prkom i Matom
Granićem ukrao deset milijuna državnih eura, te ih "sklonio" i
podijelio sa njima, a sve preko Hypo banke. Sanader je bio primoran na
suradnju, te je određeno da će albanska heroinska mafija, preko
Dragutina Derka, koji je za Karamarka i Gregurića vodio krijumčarenje
ilegalnih imigranata preko Hrvatske, preuzeti sustav policije, i to
redovnim natječajem za ravnatelja policije. No kad je o Derku
objavljeno da je on zapravo krijumčar ilegalnih imigranata, ovaj
natječaj je, pod pritiskom međunarodne zajednice, početkom rujna
propao. Uslijedio je Karamarkov udar.

Nakon raspada Jugoslavije, sirijska je služba polako preuzimala
komunističko podzemlje Balkana, pri čemu se oslanjala na Zagreb i
Franju Gregurića, te je uz Libiju integrirala Sudan.

Ulazak Sudana u balkanski kriminalni savez ojačao poziciju albanske
mafije

Ovdje je pomogla činjenica da je na vlasti u Sudanu sekta Mahdita,
vrlo srodnih Senusitima, koji se opet na Siriju vežu preko Bektašita,
tj. na isti način kao i libijski Senusiti.

Stoga je ulazak Sudana u ovaj savez dodatno ojačao prestiž albanske
mafije prema sirijskim tajnim službama.

Najzad, u ovaj savez se polako uključivao i Iran, koji zadnjih godina
predstavlja vojnu i ekonomsku silu tog saveza, ali silu koja se u
poslovima međunarodnog krijumčarenja, te u obavještajnom sektoru i
dalje oslanja na Siriju, koja predstavlja svojevrsnu obavještajnu i
podzemnu regionalnu silu Bliskog Istoka.
Tri centra moći i odlučivanja albanske mafije

Tijekom vremena je albanska mafija razvijala tri centra moći i
odlučivanja, koja je međusobno koordinirala sirijska tajna služba:

* "švicarski centar" oko Beghjeta Pacollia (Bedžeta Pačolija);

* "hamburški centar" oko Qazima (Qasima, Ćazima) Osmanija i njegove
braće;

* "prištinski centar" (gdje se, barem kad su u pitanju odnosi prema
ostalim balkanskim centrima podzemlja) kao vođa spominje Fllorim
Mallocu (Fljorim Maljoku) zvani "Fljoki".

Pacolli likvidacijom Selima Broshaja preuzeo vodstvo kosovarske mafije

Sva tri centra imaju korijene u nekadašnjoj Službi državne
bezbjednosti SAP Kosovo, (Fllorim Mallocu je, poput npr. Gregurića ili
Jakše Barbića, završio kontraobavještajnu akademiju JNA u Pančevu),
koju službu je za vrijeme Hladnog rata vodio Selim Broshaj (Seljim
Broša), koji je bio izuzetno blizak Pacolliu, i kojeg je Pacolli
likvidirao i potom naslijedio na čelu ukupnog albanskog podzemlja.

Međutim, Pacolli je tijekom vremena ušao u niz sukoba (sa Rusijom
nakon afere "obnove Kremlja", te sa švicarskim vlastima), pa je u
zadnjih sedam do osam godina prepustio ostalim klanovima potpunu
samostalnost, te je pristupio klanu Osmani vodeći za njih poslove na
Kosovu, povezane sa poslovima u Albaniji.

Tranzitna uloga Hrvatske

Sve do ovog ljeta albanska heroinska mafija je koristila teritorij
Republike Hrvatske, te svu raspoloživu logistiku njenih tajnih službi
za transport heroina u Europu.

Osim Europe, heroin koji ide preko Hrvatske, pakira se u Europi u
kontejnere robe koja iz Europe odlazi za Sjevernu Ameriku, Japan,
Australiju i ostatak svijeta, tako da je Hrvatska bila značajno
tranzitno područje.

Uloga Hrvatske u pranju novca međunarodnog organiziranog kriminala

Osim toga, Hrvatska pruža i značajne usluge pranja novca. Hrvatska je,
preko manipulacija sa trgovinom brašnom, korištena i kao jedno od
"skladišta" heroina (uz Kosovo i Afganistan).

Međutim, Hrvatskom je, sve do početka ovog ljeta, upravljala lokalna
komunistička mafija, koja je potekla iz nekadašnjih jugoslavenskih
tajnih službi, i koja je u prvoj polovini 1990-tih, a kako su
svjedočili bivši njemački obavještajci, bila sklopila savez sa
njemačkim obavještajnim službama, te je "za lojalnost" bila nagrađena
sa 800 milijuna njemačkih maraka.

Gregurićeva mafija kontrolirala bankarski sustav, prehrambenu,
duhansku i farmaceutsku industriju

Tu mafiju, koja je nastala transformacijom komunističkog obavještajnog
aparata u podzemnu organizaciju, vodio je Franjo Gregurić, koji je u
zadnjoj fazi komunizma, kao direktor državnog vanjskotrgovinskog
monopola (Astra Zagreb) kontrolirao trgovinu heroinom.

Upravo je Gregurićeva mafija u prvoj polovini 1990-tih godina preuzela
kontrolu nad bankarskim sustavom, prehrambenom, duhanskom i
farmaceutskom industrijom, sustavom kreditnih kartica i dijelom
osiguravajućeg sektora, te je u drugoj polovini 1990-tih, u kaotičnoj,
i kriminalom obilježenoj privatizaciji industrije, uništila veći dio
privrede u Hrvatskoj, i to naročito preko banaka, koje su gurale firme
u stečaj, da se domognu dionica koje su te firme imale kod samih
banaka, ali i da se domognu njihovih nekretnina.

Tomislav Karamarko - Gregurićeva instalacija

Gregurić je još od kraja 1980-tih kao jednog od svojih najbližih
suradnika imao Tomislava Karamarka, kojeg je još početkom 1990-tih
(nakon što je ovaj uspješno organizirao uništavanje državnih arhiva)
postavio za šefa kabineta vlade.

Kasnije je Karamarko preuzimao, dio po dio, sustav obavještajne
službe, pri čemu mu je u napredovanju, osim osobnog talenta, pomogla i
obiteljska veza sa albanskim dilerom droge Amirom Muharemijem; naime
Muharemi i Karamarko su "badže", odnosno šogori. Karamarko je,
prilikom svojeg uspona u obavještajnom aparatu, poduzeo još jedan
važan korak koji mu je omogućio ulazak u strukturu albanske heroinske
mafije - konvertirao je - preko svoje supruge Enise - na muslimansku
vjeru.

Da bi to prikrio, organizirao je sustavno dezinformiranje o svojem
navodnom članstvu u elitnoj katoličkoj organizaciji Opus Dei, koja je
na kraju javno demantirala da bi s njim ikada išta imala.

Pod pritiskom međunarodne zajednice Sanader bio obećao uhićenje Franje
Gregurića

Ovaj odnos snaga slomio se ove godine, kada je objavljen dokument
američkog Kongresa o tome da je Franjo Gregurić krijumčario uran za
izgradnju ilegalnog nuklearnog oružja.

To je pokrenulo određene sudske postupke u Njemačkoj i Švicarskoj, te
je pred ljeto međunarodna zajednica od hrvatskog premijera Ive
Sanadera zatražila hapšenje Gregurića.

Preokret u Hrvatskoj

Sanader je isprva obećao hapšenje, a onda se dogodio preokret u samoj
Hrvatskoj.

O prirodi tog preokreta postoje dvije teorije:

* teorija o slabom i ucijenjenom Sanaderu,
* teorija o Sanaderu kao nasljedniku Gregurića i novom šefu mafije.

Gregurić prepustio klan Tomislavu Karamarku

Prva teorija polazi od toga da je Gregurić pod ovim pritiskom
međunarodne zajednice, prepustio svu vlast u Hrvatskoj albanskoj
heroinskoj mafiji, te je u dogovoru sa albanskom mafijom (na sastanku
u srpnju u Zagrebu, kojem je predsjedao Qazim Osmani "Felix") za
lokalnog šefa albanske mafije za Hrvatsku određen Tomislav Karamarko
(njegovo muslimansko ime, koje je dobio po konverziji na muslimansku
vjeru, nije poznato).

Mafija prisilila Sanadera na suradnju dokumentima iz Dosjea Hypo

Albanska mafija je tada - po ovoj teoriji - suočila Sanadera sa
dokumentima o tome kako je prao novac preko austrijske Hypo banke, te
kako je sa Božom Prkom i Matom Granićem ukrao deset milijuna državnih
eura, te ih "sklonio" i podijelio sa njima, a sve preko Hypo banke.

Sanader je bio primoran na suradnju, te je određeno da će albanska
heroinska mafija, preko Dragutina Derk, koji je za Karamarka i
Gregurića vodio krijumčarenje ilegalnih imigranata preko Hrvatske,
preuzeti sustav policije, i to preko redovnog natječaja za ravnatelja
policije.

No kad je o Derku objavljeno da je on zapravo krijumčar ilegalnih
imigranata, ovaj natječaj je, početkom rujna propao.

Ubojstvo Ivane Hodak Karamarko iskoristio za podređivanja hrvatskog
sigurnosnog sustava albanskoj heroinskoj mafiji

Nakon toga je tadašnji ravnatelj policije, Marijan Benko dao garancije
Zapadu da će se boriti protiv trgovine drogama, te je jedanaest dana
nakon toga, dok su se Benko, i njegov saveznik, državni odvjetnik
Mladen Bajić, nalazili u inozemstvu, Benko smijenjen, a kao povod je
organizirano ubojstvo Ivane Hodak.

Nakon tog ubojstva Karamarko je u sustav policije doveo ili
unaprijedio više od 250 ljudi, čime je cjelokupan sustav potpuno
podređen - preko tih ljudi i hrvatske tajne službe, albanskoj
heroinskoj mafiji.

Po ovoj teoriji Karamarko je preuzeo i sve "popratne aktivnosti" koje
prate albanski heroinski biznis, kao što je trgovina bijelim robljem,
a isto tako i krijumčarenje duhana preko Tvornice duhana Rovinj,
odnosno Adris grupe, što su domaći komunistički mafijaši do sada
uglavnom organizirali bez Albanaca.

Na ovaj način je Karamarko - po ovoj teoriji - preuzeo i domaći
bankarski sustav, odnosno njegove funkcije pranja novca od mafije.

No, za razliku od Gregurića, koji je u suštini bio samostalan,
Karamarko je samo "šef podružnice" albanske mafije, i kao takav
podređen klanu Osmani.

Sanader na čelu "bijele mafije"?

Po drugoj teoriji, Gregurić nije mogao samostalno predati vlast, te je
još uvijek bio obvezan na lojalnost njemačkim obavještajnim službama,
koje su mu, prije četrnaest godina isplatile 800 milijuna maraka za
lojalnost (kojim novcem je on dovršio preuzimanje banaka, prehrambene,
farmaceutske i duhanske industrije u Hrvatskoj).

Po ovoj teoriji Gregurić je napravio kompromis između Nijemaca i
Albanaca, te je sustav policije dao Albancima, dok je kao svojeg
naslijednika - šefa domaće mafije - imenovao samog premijera Ivu
Sanadera.

Sanader je tako preuzeo bankarski sustav, prehrambenu, duhansku i
farmaceutsku industriju, pranje novca (u kojem je osobno iskusan),
krijumčarenje duhana i ostale "domaće" aktivnosti.

Karamarkova "dupla igra"

Po ovoj teoriji, nakon što je izbila međunarodna afera oko
krijumčarenja raketnog sustava S 300 iz Hrvatske u Iran, Nijemci,
odnosno Sanader i Albanci, odnosno Karamarko su se razišli, te su
Nijemci obećali međunarodnoj zajednici da će Sanader "počistiti
stvar".

Po ovoj teoriji, određena je eliminacija Karamarka, Muharemija,
Pacollia i braće Qazima, Burima, Bashkima i Bekima Eroglu Osmani, i to
od uhićenja do drugih metoda.

Karamarko je, prema određenim izvorima, isprva dao obećanje lojalnosti
Sanaderu, ali obje grupe, njemačke obavještajne službe i Sanader, te
albanska heroinska mafija i Karamarko, pripremaju međusobni obračun,
na koji su ih natjerali određeni faktori u međunarodnoj zajednici.

Što Sanader sprema, teško je reći, jer se na vojsku, koja je u
totalnom kaosu, ne može osloniti, a policijski u obavještajni sustav
kontrolira, i to vrlo efikasno i profesionalno, Tomislav Karamarko.

Analitičari koji smatraju da je ova teorija točna, vjeruju da je
Gregurić od početka savjetovao Karamarku da "igra duplu igru", te je
njega i Karamarka iznenadila samo brzina kojom su se morali sukobiti
sa Sanaderom.

Po ovoj teoriji, njemačke su službe, da oslabe klan Osmani, gurnule
Karamarka u sukob sa srpskom mafijom, odnosno njenim dijelom, kojeg
vodi Joca Amsterdamac, a u tom sukobu Sanader traži svoju priliku da
se obračuna sa Osmanijevim.

No analitičari smatraju da je Sanader preslab za ovo.

Ovi analitičari kalkuliraju i da bi Sanader mogao dati ostavku, te se
povući, i poput Gregurića, tražiti amnestiju za sva kaznena djela koja
je počinio, ili da bi mogao nastaviti služiti kao pijun Karamarku.

Hoće li Sanader priznati vlast klana Osmani?

U svakom slučaju, rasplet ove priče neće se morati dugo čekati, a ako
Sanader, kojim slučajem, ostane premijer, a bez sukoba sa klanom
Osmani, to će značiti da im se podčinio, i priznao njihovo
vrhovništvo.

U tom slučaju bi klan Osmani, odnosno Karamarko, mogli, kao privremeno
rješenje, dopustiti Sanaderu da za njih koordinira banke, duhansku
mafiju i slično.

Scenarij njemačkih obavještajnih služba

Postoje naznake da su Nijemci očekivali da će Sanader podleći u ovom
sukobu, i da su sukob, inzistiranjem na tome da Gregurić abdicira u
korist Sanadera, izazvali kako bi dobili na vremenu.

Po ovoj pretpostavci Nijemci očekuju totalni kaos u Hrvatskoj, te
stranu intervenciju u tu tragičnu zemlju, a pri tome u tišini rade na
odcjepljenju Istre, koja bi im, nakon stavljanja Hrvatske pod
protektorat Zapada, služila kao izlaz na "toplo more".

Funkcije pranja novca i krijumčarenja ilegalnih imigranata potpuno
vezane za krijumčarenje heroina

U svakom slučaju, obje ove teorije se slažu u ocjeni da su funkcije
pranja novca i krijumčarenja ilegalnih imigranata u potpunosti vezane
na funkciju krijumčarenja heroina, te da odnosi snaga u krijumčarenju
heroina definiraju i odnose snaga u krijumčarenju ilegalnih imigranata
i pranju novca.

Tako se svi slažu u ocjeni da funkciju pranja novca preko hrvatskog
bankarskog sustava organizira, i to već skoro dva desetljeća, tandem
Jakše Barbića i Mladena Vedriš, uz pomoć uprava banaka.

Sada je ovaj tandem, po jednoj teoriji izravno podčinjen Karamarku, a
po drugoj Sanaderu.

Dubravko Derk - Karamarkov čovjek za kontakte sa kurdskom mafijom

U pogledu funkcije krijumčarenja ilegalnih imigranata, svi se u
ocjenama slažu da tu aktivnost, i to od njenih početaka, sredinom
prošlog desetljeća, vodi i organizira Dubravko Derk, koji je, kao
obavještajac, izravno podčinjen Karamarku, i to kao svojevrsni
"direktor sektora".

Pri tome se smatra da Derk izravno komunicira i sa kurdskom mafijom,
pa predstavlja istovremeno i operativnu vezu između kurdske i albanske
mafije.

Budući da Derk nije konvertirao na muslimansku vjeru, (za razliku od
Karamarka, koji je k tome i šogor visoko pozicioniranom albanskom
dileru droge Amiru Muharemiju), smatra se da je relativno jaka i
stabilna pozicija Derka jamčena isključivo podrškom koju mu daje
Kurdska radnička stranka (PKK), odnosno kurdska mafija.

U protivnom bi, bez ove kurdske potpore, Derk bio zamijenjen
Muharemijevim operativcima, Albancima.

Uloga Branka Mikše

Analitičari također smatraju da je i kontrola vodnih izvora, o kojima
je na početku ovog teksta bilo više riječi, a koje izravno kontrolira
Branko Mikša, u poziciji da prati odnos snaga u heroinskom biznisu.

Stoga je po jednoj teoriji, Mikša nakon abdikacije Gregurića, priznao
vodstvo Karamarka, a po drugoj teoriji je priznao vodstvo Sanadera.
Paralelni Gregurićevi kokainski biznisi

Međutim, odnosi snaga u krijumčarenju kokaina su bitno drugačiji.

Prije svega, Gregurić je imao dva paralelna biznisa krijumčarenja
kokaina, i to:

* "kubansku i paragvajsku vezu", koje je još za vrijeme Hladnog rata
razvijala jugoslavenska tajna služba. Kubanski dio te veze išao je
preko konditorske industrije i trgovine šećerom, pri čemu su, osim
Hrvatske, surađivale i druge bivše jugoslavenske republike, dok je
bolivijski kokain, preko Paragvaja, krijumčario tzv. Norvalski ogranak
jugoslavenske obavještajne mafije. Uz ovaj Norvalski ogranak veže se i
krijumčarenje oružja, što uključuje i nedavni transfer raketnog
sustava S 300;

* "ukrajinsku vezu", koju je Gregurić razvijao sa Semjonom
Mogiljevičem. Ova veza podrazumijeva transport kokaina preko
venezuelanske vojne tajne službe u Afriku, prekrcaj kokaina u druge
brodove, koji iz Afrike odlaze prema Ukrajini, te krijumčarenje iz
Ukrajine za Hrvatsku, i onda preko Europe i kontejnera robe koja se iz
Europe izvozi za SAD, Australiju, Pacifičku Aziju, itd., transport
kokaina u ostatak svijeta. Ova "ukrajinska" veza je daleko jača po
količini droge od "kubanske i paragvajske".

Karamarko preuzeo "kubansku" i "paragvajsku" vezu te norvalski ogranak
mafije

Analitičari smatraju da je Karamarko preuzeo samo "kubansku i
paragvajsku" vezu, zajedno sa Norvalskim ogrankom mafije i njegovim
aktivnostima vezanim za krijumčarenje kokaina, oružja, te ukradenih
automobila.

Međutim, smatra se da sa glavninom kokainskog biznisa klan Osmani,
odnosno albanska heroinska mafija i Karamarko nemaju ništa.

Gregurićeva kokainska mafija - paralelna kriminalna infrastruktura

Čini se da je Gregurić od početka u ovoj aktivnosti radio isključivo
kao "sirijski čovjek", te da je uveo sirijske službe preko Mogiljeviča
u Ukrajinu.

Stoga se smatra da su Sirijci uspostavili potpuno autonomnu
organizaciju za kokain, te da, uz pomoć nekih obavještajnih baruna
Evrope, samostalno kontroliraju taj biznis.

To znači da uz Karamarka i klan Osmani, postoji još jedna, potpuno
nevidljiva i paralelna kriminalna struktura, koja se bavi isključivo
kokainom.

To bi značilo, da bi čak i nekom hipotetskom likvidacijom klana Osmani
i Karamarka, ostala u Hrvatskoj još jedna, nevidljiva tajna
organizacija - kokainska mafija.

Beghjet Pacolli i Fahim Sejari

Među značajnijim ljudima vezanim za albanske i sirijske krijumčarske
operacije, a koji su na određeni način povezani sa ovom aktivnosti,
treba svrstati Beghjeta Pacollia, koji za ovu aktivnost osigurava neke
političke i obavještajne veze po Europi, te sirijskog obavještajca
Fahima Sejarija, koji je povezan sa klanom Osmani.

No, ni Sejari, ni Pacolli nisu glavni u toj aktivnosti, a ta
aktivnost, preko sirijskih službi, uključuje:

a) venezuelansku vojnu obavještajnu službu,

b) neke vlade u Africi,

c) niz subjekata u Ukrajini,

d) Mogiljevičevu mafiju, odnosno dio koji je nakon hapšenja Semjona
Mogiljeviča vezan na Ukrajinu i koji surađuje sa Sirijom,

e) dio organiziranog kriminala u Hrvatskoj i na Balkanu izvan dosega
utjecaja klana Osmani, te

f) neke obavještajne barune na Zapadu.

Stoga se smatra da su pojedinci i grupe koji su u Hrvatskoj u ovo
uključeni izravno na vezi sa određenim stranim obavještajnim centrima
koji se bave ovim poslom.

To je ujedno jedina aktivnost koju Franjo Gregurić, prilikom svoje
abdikacije, nije prenio ni na Karamarka ni na Sanadera.

Istraživački tim Necenzurirano.com

Povezano:

Novi balkanski kriminalni poredak: Albanska mafija ugrožava stabilnost
u regiji
http://www.necenzurirano.com/index.php?option=com_content&task=view&id=1080&Itemid=1