SDP u dogovoru s KOS-om JNA predao oruzje hrvatske teritorijalne obrane 1990. godine

[Domagoj]

http://www.necenzurirano.com/index.php?option=com_content&task=view&id=662&Itemid=1

SDP u dogovoru s KOS-om JNA predao oružje hrvatske teritorijalne
obrane 1990. godine

Jedan od nerazjašnjenih događaja s početka "demokratskih promjena" u
Hrvatskoj, a neposredno prije početka Domovinskog rata, ostala je i
predaja oružja Teritorijalne obrane tadašnje SR Hrvatske. Događaj i
okolnosti predaje oružja koje je pripadalo Hrvatskoj, a SKH-SDP ga je
predao "Jugoslavenskoj narodnoj armiji", prikrivene su nakon saborske
istrage, tajnim parlamentarnim dogovorom HDZ-a i SDP-a. Međutim,
podatci o količini toga oružja sasvim sigurno ukazuju na činjenicu da
bi situacija početkom Domovinskog rata izgledala potpuno drugačije da
SKH-SDP to oružje nije predao JNA. Što se zapravo dogodilo u svibnju
1990. godine? Tajni iskaz Radenka Radojčića iz 1994. godine pruža nam
uvid u pozadinu cijelog slučaja.

Ustroj Teritorijalne obrane

Položaj Teritorijalne obrane u bivšoj SFRJ bio je uređen saveznim
Ustavom i ustavima republika iz 1974. godine, te saveznim i
republičkim zakonima o općenarodnoj obrani. Savezni ustav u članku
240. određivao je da se oružane snage SFRJ sastoje od JNA i od
Teritorijalne obrane kao najšireg oblika organiziranog oružanog
"općenarodnog otpora". Na temelju članka 239 tadašnjeg ustava SFRJ
republike su imale pravo organizirati i rukovoditi Teritorijalnom
obranom, što je bilo određeno i člankom 237. tadašnjeg Ustava SR
Hrvatske.

Organiziranje Teritorijalne obrane je razrađeno tadašnjim saveznim
Zakonom o općenarodnoj obrani iz 1982. i tadašnjim republičkim Zakonom
o općenarodnoj obrani iz 1984. godine. U zakonima je tada bilo
određeno da je neotuđivo pravo republike organizirati i rukovoditi
Teritorijalnom obranom, te da svojim zakonima propisuje organizaciju,
ustroj i rukovođenje postrojbama, ustanovama i štabovima koji čine
jedinstvenu strukturu Teritorijalne obrane.

Sukladno rečenom, Teritorijalna obrana je prema tadašnjim propisima i
na saveznoj i na republičkoj razini predstavljala republičku pričuvnu
vojsku.

Na čelu Teritorijalne obrane bio je zapovjednik TO, kojega je
imenovalo i razrješavalo dužnosti tadašnje predsjedništvo SFRJ na
temelju prijedloga Predsjedništva tadašnje SR Hrvatske, sukladno
odredbama članka 106. tadašnjeg Zakona o općenarodnoj obrani bivše
SFRJ i članka 103. tadašnjeg Zakona ONO SR Hrvatske. Zapovjednik
tadašnje Teritorijalne obrane po Zakonu je odgovarao za svoj rad
Saboru SR Hrvatske i republičkom predsjedništvu, na temelju tadašnjeg
članka 104. Zakona o ONO.

SKH-SDP bio je na čelu Teritorijalne obrane Hrvatske

Tadašnji ustroj i zapovjedna crta Teritorijalne obrane Hrvatske
također, uz citirane zakonske odredbe, dokazuje odgovornost SKH-SDP za
vođenje i upravljanje, te organizaciju Teritorijalnom obranom Hrvatske
1990. godine, kada je došlo do sporne predaje hrvatskog oružja tzv.
"JNA".

U sustavu rukovođenja Teritorijalnom obranom značajnu ulogu je imao i
Komitet za općenarodnu obranu i društvenu samozaštitu, koji je bio
koordinacijsko tijelo republike čiji su sastav i ovlasti bili utvrđeni
saveznim Zakonom o ONO. U Hrvatskoj to je bilo političko tijelo SKH-
SDP, a činili su ga nositelji najodgovornijih dužnosti u tadašnjim
tijelima SKH-SDP i drugih društveno političkih organizacija na razini
republike, u predsjedništvu SR Hrvatske, Saboru i izvršnom vijeću
Sabora SRH. Predsjednik Komiteta za ONO i DSZ bio je po funkciji
predsjednik predsjedništva tadašnjeg CK SKH, koju je dužnost u
trenutku predaje oružja JNA 1990. godine obnašao bivši premijer Ivica
Račan.

Iz ovih ovlasti koje je SKH-SDP imao nad Teritorijalnom obranom
tadašnje SR Hrvatske, nedvojbeno proizlazi i odgovornost SKH-SDP, te
tadašnjih visokih dužnosnika te stranke za predaju oružja hrvatske
teritorijalne obrane tzv. "Jugoslavenskoj narodnoj armiji", i to
neposredno prije primopredaje vlasti HDZ-u, te očitog početka agresije
JNA na Hrvatsku.

Oružje je bilo vlasništvo Hrvatske, a ne JNA

Podatci o načinu financiranja Teritorijalne obrane jasno ukazuju i na
činjenicu da je oružje Teritorijalne obrane koje je Račan
protuzakonito i samovoljno predao tzv. "Jugoslavenskoj narodnoj
armiji", bilo financirano isključivo iz izvora tadašnje SR Hrvatske,
te je slijedom toga bilo vlasništvo Hrvatske, a ne saveznih tijela ili
JNA.

Republike su samostalno financirale svoje postrojbe Teritorijalne
obrane, što je bilo regulirano tadašnjim Zakonom o općenarodnoj obrani
(čl. 302. - 318.), koji govore o posebnom planiranju općenarodne
obrane, a u okviru planiranja, opremanja i financiranja jedinica
Teritorijalne obrane. Te je planove na razini Republike donosilo
republičko predsjedništvo. Na osnovi planova su se osiguravala
financijska sredstva za Teritorijalnu obranu.

Prema tada važećim propisima za općenarodnu obranu se izdvajalo 0,4%
nacionalnog dohotka u privredi, a to su bila iznimno velika sredstva.
Od tog se iznosa 50% koristilo za financiranje Teritorijalne obrane.
Iz toga je razvidno da su materijalkno tehnička sredstva Teritorijalne
obrane bila isključivo hrvatsko vlasništvo jer su i financirana
sredstvima iz proračuna tadašnje SR Hrvatske.

Oružjem koje je SKH-SDP predao JNA moglo se naoružati 204 tisuće
vojnika

Prema ovako raspoloživim podatcima, proizlazi da je zahvaljujući Ivici
Račanu i SKH-SDP, Hrvatska napadnuta dijelom i njezinim vlastitim
naoružanjem, koje je nakon što ga je Račan predao JNA, podijeljeno
pobunjenim teroristima na područjima velikosrbijanske pobune.

Preko 50% naoružanja Teritorijalne obrane nalazilo se u skladištima TO
koja su bila u sastavu kompleksa vojarna JNA, a ostatak u objektima i
skladištima društveno političkih zajednica i radnih organizacija. Na
području V. vojne oblasti naoružanje, streljivo i oprema Teritorijalne
obrane čuvala se u 364 objekta, od čega je 178 objekata bilo u
kompleksima JNA, a 186 objekata izvan vojnih kompleksa. Ukupno se
čuvala oprema za oko 204 tisuće pripadnika Teritorijalne obrane.

Račan oružje neovlašteno predao nakon što je već izgubio vlast

Raspoloživi podatci o predaji oružja Teritorijalne obrane Hrvatske
tzv. JNA, a koju je odradio SKH-SDP na čelu s Ivicom Račanom, dokazuju
kako je Račan nakon što je u prvom krugu prvih demokratskih izbora
izgubio izbore, predao oružje Teritorijalne obrane Beogradu. Drugim
riječima, učinio je to nezakonito i neovlašteno u trenutku kada je
morao predati vlast u tadašnjoj SR Hrvatskoj.

Poslije prvog kruga slobodnih izbora, a prije primopredaje vlasti,
vojni vrh je procijenio da mora razoružati zapadne republike, odnosno
oduzeti oružje od Teritorijalne obrane Hrvatske i Slovenije.

Da bi takvu akciju ozakonili Generalštab oružanih snaga SFRJ donio je
Zapovijed o oduzimanju oružja od Teritorijalne obrane str. pov. br.
19-1 od 14. svibnja 1990. godine. Zapovijed je potpisao general
Blagoje Aždić.

Ivica Račan i SKH-SDP oružje su predali bez protivljenja, te je akcija
Blagoja Džića provedena brzo i učinkovito, zahvaljujući hrvatskim
kadrovima u vrhu zapovjednog lanca Teritorijalne obrane Hrvatske.

Radojčićevo svjedočenje, međutim, dokazuje kako je ova operacija
razoružavanja Hrvatske bila dio šire operacije koju je vodila
Kontraobavještajna služba (KOS) JNA.

Tko su bili ključni "igrači" KOS-a u SKH-SDP?

U svojem iskazu operativcima Službe za zaštitu ustavnog poretka, u
ožujku i travnju 1994. godine, Radenko Radojčić, razotkrio je mrežu
suradnika KOS-a JNA u vrhu tadašnjeg SKH-SDP, te političkim
institucijama kojima je tada vladala Račanova stranka.

Tako, makar sa ovim vremenskim odmakom, možemo doznati tko su bili
"igrači" KOS-a JNA u SKH-SDP.

"Tintor Ljubica - pseudonim "Bezimeni". O odnosu i suradnji s JNA
poznato mi je: na vezi ju je držao p.puk. Ivan Sabolović. Ljubica je
bila tajnica u Izvršnom vijeću Sabora i ostala je još neko vrijeme u
stručnim službama Sabora, nakon 1990.g. Iz Sabora odlazi u Sveučilišnu
nakladu "Liber", kod Slavka Goledsteina. Imala je široki krug veza.
Davala je vrlo kvalitetne podatke. Bila je u emotivnoj vezi sa
Sabolovićem. Koliko mi je poznato, Zagreb je napustila koncem rujna
1991. Tijekom 1992. i 1993. dolazila u Beograd na kontakt sa
Sabolovićem ...", naveo je u svojem iskazu Radojčić.

"Grković Milan - pseudonim "Brada". Na vezi ga je držao p.puk. Ivan
Sabolović. Bio je šef interne sigurnosti u Saboru. Davao kvalitetne
podatke ..."

"Željko Pavlović - njega poznajem još kad je bio šef kabineta Milke
Planinc, kada je bila predsjednica CK, a bio je šef kabineta i Ante
Markovića, kada je on bio predsjednik Izvršnog vijeća ..."

"Veljko Mihovilović - znam da je u Zagrebu bio tajnik Savjeta za
zaštitu ustavnog poretka Predsjedništva RH. Slavko Malobabić i za
Mihovilovića u razgovorima, još u Zagrebu, iznosio je konstatacije, da
je Mihovilović na vezi vojnoj službi sigurnosti i to nekome od
rukovodećih nivoa organa bezbednosti, najvjerojatnije u Beogradu.
Također, "Brada" - Grković Milan, spominje u svojoj izjavi, pred
organima KOG-a Odelenja bezbednosti RV-a, da je Mihovilović u vezi sa
službom sigurnosti u JNA, i to također, nekome iz visokog rukovodstva
tih službi. I "Bezimeni" - Tintor Ljubica, Mihovilovića u razgovorima,
stavljala je kao vezu vojne službe sigurnosti, ali i kao izvora svojih
saznanja, koja je prezentirala Ivanu Saboloviću".

"Pavić Andrija - ja sam osobno jednom ili dva puta susreo Pavića, no,
više o njemu znam po kazivanju Malobabića, još dok smo bili u Zagrebu
u CK. Naime, Pavić je bio šef zdravstvene ustanove RSPU-a u
Šarengradskoj ulici, često je dolazio k Stanku Stojčeviću u CK ..."

Jedan od ključnih igrača KOS-a, prema tvrdnjama Radenka Radojčića bio
je i Marin Jurjević, danas vrlo glasni zastupnik SDP-a u Hrvatskom
saboru. Prije osamnaestak godina, kako tvrdi radojčić, taj je današnji
saborski zastupnik bio suradnik neprijateljskih obavještajnih služba.

"Jurjević - imena se ne mogu sjetiti. Inače, predsjednik je Općinskog
komiteta SDP-a Split. U Splitu bio je vezan za kapetana bojnog broda
Ljubišu Bearu načelnika OB VPO. Vrlo informiran najvjerojatnije od
Beare. Osobni i vrlo bliski prijatelj Slavka Malobabića. U listopadu
1991. Malobabić je sugerirao puk. Rakočeviću da se u Splitu uspostavi
kontakt sa Jurjevićem. Ponudio se da on, Malobabić, bude posrednik u
uspostavljanju kontakta s Jurjevićem. Rakočević je to otklonio,
tvrdnjom, da to već drugi rade, što sam shvatio da je Jurjević
kontinuirano na vezi sustavu sigurnosti JNA.

O vezi Jurjevića s Bearom, odnosno, odelenjem bezbednosti VPO, meni je
ukazivao i Gordan Martinac, koji je u to vrijeme u Splitu obnašao
dužnost organa sigurnosti u ŠTO Split".

"Ivo Družić - bio je unutar CK SKH visoki partijski funkcioner u
Zagrebu i CK. Jedno vrijeme blikaz Stojčevićevo - Špiljakovoj grupi,
protiv Šuvara. Na osnovu nekoliko segmenata i činjenica, nedvojbeno
proizlazi, da je Ivo Družić bio na vezi višim oficirima u sustavu
sigurnosti bivše JNA. Naime, negdje 1988.g., SDB MUP-a Srbije, u
Beogradu je ukrala torbu s dokumentima, nivoa državne tajne, Ivici
Račanu, koji je u to vrijeme bio savezni partijski funkcioner. Za tu
činjenicu, unutar CK SKH, prvi je znao Ivo Družić. Ova krađa torbe
Račanu, s dokumentima nivoa državne tajne, trebala je poslužiti za
obračune iza scene, u sivoj zoni, s Račanom. U CK, tada je
ustanovljeno, da je Družić taj podatak dobio od vojne službe
sigurnosti, pretpostavljam, generala Negovanovića iz Uprave
bezbednosti SSNO-a. Isto tako, negdje u to vrijeme 1988.g., u Zagrebu
su se tajno sastali Stipe Šuvar, Azem Vlasi i general Abduli, načelnik
TŠC "Ivan Gošnjak" u Zagrebu. Sastanak je bio tajni u restoranu
"Tomislav". Prvi je s takvim podatkom, opet radi kalkulacija i
obračuna iza scene sa Šuvarom, došao Ivo Družić. Podatak je dobio od
vojne službe sigurnosti JNA, Odelenja bezbednosti V. vojne oblasti,
koja je operativnim mjerama pokrivala generala Abdulila.
Pretpostavljam da je taj podatak Družić dobio od pukovnika
Divljakovića".

"Drago Dimitrović - bio je sekretar predsjedništva CK SKH. Kada je
došao na tu funkciju, pored čuđenja, kako je on izabran na tako visoku
partijsku dužnost, bile su prisutne kalkulacije, ali i dovoljno
argumentirane tvrdnje, da je kao direktor PTT-a Split, bio na vezi
Odelenja bezbednosti VPO-a. U vezu da je stupio posredstvom oca, koji
je vojno lice, te otud počinje suradnja sa sustavom sigurnosti JNA.
Kalkuliralo se da je na vezi kap.bojnog broda Ljubiši Beari".

"Duško Ečimović - ja ga dobro poznajem još kad je bio stručno-
politički radnik u CK SKH. Znam da je u to vrijeme bio prisan sa
Slavkom Malobabićem. Negdje krajem 1991.g., Malobabić ga je jednom
doveo u prostorije "Opere" u Beogradu. Znam da sam taj puta iskazao
osobno nezadovoljstvo, što je došao u prostorije, jer me tako mogao
kompromitirati. Tom prigodom smo dulje razgovarali. Tijekom razgovora,
shvatio sam, da je vezan na SDB Srbije ...".

U zaključku ovog dijela svojeg iskaza, Radenko Radojčić i sam
zaključuje kako je postojala nedvojbena, trajna sprega vrha CK SKH i
Kontraobavještajne službe JNA.

"Sada, kad sa ove retrospektive i na ovaj način, vršim rekonstrukciju,
meni poznatih činjenica, a koje su se dešavale od 1988., intenzivnije,
vidljive su u stvari dvije bitne činjenice:

Prva je, da je rukovodni dio CK SKH bio vezan uz službe sigurnosti
JNA, i to kroz osobe koje sam ja pobrojao, Družić, Dimitrović, Radman
i ostali, a što je onda vjerojatno bilo i na nižim nivoima, općinama,
komitetima i konferencijama SK.

Druga činjenica jeste da su bitni nositelji procesa u tzv. Krajini od
"balvan revolucije", pa oružane pobune, pa formiranje državnih organa
tzv. Krajine, najprvo bili suradnici organa vojnih službi sigurnosti,
pa tek onda funkcioneri tih organa vlasti, npr. Babić, Martić,
Paspalj, Božanić i dr.".

KOS JNA je bio veza između SKH-SDP i krajinskih pobunjenika

Iskaz Radenka Radojčića, prvi put nakon desetljeće i pol, povezuje
činjenicama vrlo bitne čimbenike u prvoj polovici 1990.-ih godina.
Radojčić povezuje sam vrh tadašnjeg SKH-SDP sa terorističkim
pobunjenicima u tzv. "RSK", a kao glavnu vezu između terorista i vrha
SKH Radojčić navodi upravo Kontraobavještajnu službu JNA.

U svjetlu tih podataka i Radojčićeva svjedočenja akcija s početka
1990. godine, u kojoj je SKH-SDP na čelu s Ivicom Račanom nezakonito
predao oružje Teritorijalne obrane Hrvatske tzv. JNA dobiva potpuno
novu dimenziju.

A otvara se neizbježno pitanje, čiji je instrument početkom 1990.-ih
godina bio tadašnji SKH-SDP?

Domagoj Margetić