Gregurićeva kriminalna piramida
Franjo Gregurić kontrolira dio hrvatske prehrambene industrije, i to
prije svega tvrtku ,,Vindija" Varaždin. Taj proizvođač prehrambenih
proizvoda predstavlja glavni gospodarski subjekt u varaždinskoj
regiji, te je za Grad Varaždin i lokalnu poljoprivrednu industriju
,,Vindija" Varaždin od nezamjenjivog značaja. Tu tvrtku nitko nikada
nije privatizirao, već se dugogodišnji komunistički direktor, inače
bivši pukovnik bivše komunističke jugoslavenske vojske, Dragutin Drk,
samorpoglasio vlasnikom 100% dionica, i to na samom početku vladavine
HDZ-a, 1990.-ih godina. Ta ,,privatizacija" je čak i za pojmove
,,Zapadnog Balkana", jedna od najkarikaturalnijih i najprimitivnijih za
koje se ikada čulo. No u Varaždinu i Zagrebu je pitanje vlasništva nad
,,Vindijom" ostalo ,,tabu" tema sve do danas. Zanimljivo je napomenuti
da Gregurićev lokalni moćnik za Grad Varaždin, Dragutin Drk, sada živi
u baroknom dvorcu Josipovac, koji je inače povijesni spomenik, i koji
je uređen sredstvima državnog Fonda za zaštitu povijesnih spomenika i
kulturne baštine. Osim Dragutina Drka, i ranije spomenuti Ivan Čermak
sada živi u sličnom dvorcu.
Gregurićev građevinski lobi
Franjo Gregurić kontrolira znatni dio građevinskog poduzetništva u
sjeverozapadnoj Hrvatskoj, pri čemu je razvio mafijašku mrežu na
zemljišno - knjižnom odjelu Općinskog suda u Zagrebu, Državnom zavodu
za katastar, stečajnom odjelu Općinskog suda u Zagrebu, te raznim
administrativnim tijelima Grada Zagreba. U građevinskom poduzetništvu
Gregurićev klan nastupa preko poduzeća ,,Nivogradnja" čiji je nominalni
vlasnik Nikica Valentić, preko vođe jednog od hercegovačkih klanova,
Anđelka Leke, preko niza sudaca i odvjetnika. Posebno valja istaknuti
odvjetnika Plišo iz Zagreba, za kojeg se smatra da je operativni šef
Gregurićeve paralelne strukture u pravosudnim i upravnim tijelima na
području Zagreba, te sutkinju Trgovačkog suda u Zagrebu Biserku
Pavičić, koja je preko stečajnih postupaka Gregurićevom klanu
dodijelila nekoliko desetaka hektara zemljišta na području Grada
Zagreba, uglavnom građevinske parcele bivših tvornica, tako da
Gregurićev klan kontrolira znatan dio centra Zagreba.
Kontrola pravosuđa
Franjo Gregurić kontrolira pravosuđe u Republici Hrvatskoj, i to
prvenstveno preko bivšeg predsjednika Vrhovnog suda RH Ivice Crnića,
koji je nekada bio ministar pravosuđa u Vladi Republike Hrvatske,
kojoj je na čelu bio Nikica Valentić, zatim je Crnić bio odvjetnik
Zagrebačke banke. U trenutku kada je Crnić postao predsjednik Vrhovnog
suda, Zagrebačka banka je u svojem poslovanju prestala vršiti
rezervacije za plaćanje troškova sudskih sporova. Osim toga je i
glavni državni odvjetnik Mladen Bajić čovjek povezan sa Franjom
Gregurićem. Trgovac heroina i etnički Albanac, Faton Zeqiri javno je
iznosio tvrdnje o svojoj povezanosti sa Mladenom Bajićem. Zanimljivo
je napomenuti i činjenicu da je supruga Nikice Valentića, kojeg se
smatra glavnim suradnikom i desnom rukom Franje Gregurića, sutkinja
Županijskog suda u Zagrebu.
,,Nezavisni intelektualci"
Franjo Gregurić utječe i na rad Sveučilišta u Zagrebu, te sponzorira i
plaća mnoge ,,nezavisne intelektualce". Kao primjere se može istaknuti
,,nezavisnog ekonomskog analitičara" Mladena Vedriša, bivšeg ministra
koji se smatra jednim od tajnih partnera - quasi vlasnika Zagrebačke
banke. Jednako tako je zanimljiv i primjer Gregurićevog privatnog
savjetnika dr. Jakše Barbića, profesora Pravnog fakulteta u Zagrebu,
koji je predsjednik Glavne skupštine Zagrebačke banke, član Nadzornog
odbora Zagrebačke banke, u kojem čini se predstavlja osobno Franju
Gregurića, premda su ga formalno imenovali Allianz i
UnicreditoItaliano. Supruga Jakše Barbića je u vrijeme komunističke
diktature bila tajnica Uprave državnog naftnog monopola INE, u kojoj
upravi je nekada sjedio i sin bivšeg diktatora Tita.
Franjo Gregurić je preko Zagrebačke banke, naročito u zadnje vrijeme,
poduzeo energičnu kampanju ,,stvaranja dobrih odnosa sa medijima" i
novinarima, koje se kupuje i plaća preko odjela marketinga u
Zagrebačkoj banci.
Ruska veza
Franjo Gregurić je tijekom druge polovine 1990.-ih godina surađivao sa
organizacijom Semjona Mogiljeviča iz Rusije. Nakon pada Slobodana
Miloševića Gregurić pokušava proširiti svoj utjecaj i na Srbiju, i to
rpije svega preko Bogoljuba Karića, ali i preko preuzimanja trgovačkih
društava iz Srbije od strane trgovačkih društava iz Hrvatske. Smatra
se da Gregurićev klansve više posluje i u Ukrajini. S obzirom da je
njegovo poslovanje bilo povezano s predsjednikom Kučmom, može se
smatrati da posluje u savezu sa tzv. Donjecki klanom.
,,Sjeverno crvena" heroinska trasa
Poznato je da dio heroina iz Afganistana, naročito iz sjevernog dijela
te zemlje, gdje je na vlasti warlord Dotsum, koji je bio član
komunističke partije i ratovao za Sovjetski savez, putem Turkmenistana
i njegove tajne službe pronalazi put do europskih i sjevernoameričkih
tržišta. Trebalo bi detaljnije istražiti veze kriminalnih klanova kao
što je Gregurićev klan, klan Bogoljuba Karića, Donjecki klan iz
Ukrajine, te slične klanove iz Moldavije i moldavske pobunjene
republike Transsinistrije, da bi se ustanovilo može li se govoriti o
,,sjeverno crvenoj (komunističkoj) liniji šverca heroina na zapad.
Gregurićevi računi u bankama islamskih zemalja
Gregurić je uz pomoć svojeg glavnog suradnika Nikice Valentića
transferirao znatna sredstva u banke islamskih, naročito arapskih
zemalja, što ukazuje da tamo računaju na logistiku. Priroda te
logistike nije jasna, ali je najvjerojatnije riječ o djelovanju tajnih
služba nekih islamskih zemalja. U svakom slučaju ovo treba povezati sa
prijateljstvom Gregurića i Valentića sa raznim mudžahedinskim grupama,
te njihovim vjerskim ,,dobrotvornim" organizacijama, koje su se
uključile u rat u Bosni i Hercegovini.
,,Što se ovo događa? Opet ću se morati aktivirati!"
Prema provjerenim informacijama, Franjo Gregurić je krajem kolovoza
2004., na jednom privatnom susretu izjavio: ,,Što se ovo događa? Ja sam
mislio da se mogu mirno odmarati, a sada vidim da ću se od rujna
morati ponovno aktivirati!".
Neki od ključnih članova Gregurićevog klana (naročito Valentić) se već
dva desetljeća okupljaju u kafiću Henessey u Kačićevoj ulici u
Zagrebu. Stoga ih dio zagrebačkog poslovnog miljea naziva ,,Grupa iz
Henessya", ,,Hennesy mafija" i slično.
Veza Gregurić - Ganić
Franjo Gregurić je preko poduzeća Astra Zagreb bio povezan sa jednom
od najvećih menadžera komunističke vojne industrije Jugoslavije Ejupom
Ganićem. Nakon raspada Jugoslavije Gregurić je postao premijer
Hrvatske, a Ejup Ganić je smatran čovjekom broj 2 u silamistički
orijentiranom režimu Alije Izetbegovića. Čini se da su pojedine klike
u Hrvatskoj i bošnjačkom dijelu BiH dosta povezane, što se najbolje
vidi u kriminalu vezanom uz krijumčarenje ljudi, poglavito etničkih
Kurda i drugih Muslimana na zapad. Najviše tog krijumčarenja odvija se
iz pravca Bihaća preko sjeverozapadne Hrvatske (Karlovac), dakle preko
područja gdje Gregurićev klan ima najviše utjecaja.
Albanska veza
Gregurić nije, međutim, jedini koji ima izravne veze sa muslimanskim
elitama ,,Zapadnog Balkana". Značajno je dugogodišnje prijateljstvo
Nikice Valentića i bivšeg zagrebačkog obrtnika, ugostitelja, inače
etničkog Albanca, muslimana, Vebi Velija. Taj je ugostitelj pomogao
Nikici Valentiću da se izvuče iz Afere Zelenjak krajem 1980.-ih
godina, i to podmićivanjem tadašnje komunističke elite. Nikica
Valentić se odužio tako da je u dogovoru sa Vebi Velijom kao direktor
državnog naftnog monopola INE početkom 1990.-ih godina krenuo u
istraživanja nafte u Albaniji, gdje je nakon neuspješnih istraživanja
sva oprema ostaja po ugovoru privatnoj tvrtki Vebi Velija. No i u svim
drugim poslovnim operacijama u Albaniji INA je plaćala posredničku
proviziju Vebi Veliju 10%. Tako je Vebi Velija stvorio korijene
financijskog utjecaja u Albaniji, te ostao stalna veza Zagreba i
dijela albanskog podzemlja u Albaniji.
Nastavlja se ...
Istraživački tim Necenzurirano.com