Odlazak nezgodnog svjedoka: Je li Ismet Bajramovic Celo ubijen?

[margetic...@gmail.com]

http://www.necenzurirano.com/index.php?option=com_content&task=view&id=1155&Itemid=1

Odlazak nezgodnog svjedoka: Je li Ismet Bajramović Ćelo ubijen?

U srijedu, 17. prosinca 2008. godine, u svojem sarajevskom stanu
pronađen je mrtav ratni zapovjednik Vojne policije Armije BiH i
visokopozicionirani pripadnik BiH kriminalnog podzemlja Ismet
Bajramović Ćelo. Iako sarajevska policija još uvijek provodi istragu,
a prema njihovim prvim informacijama radi se o samoubojstvu, nemoguće
je ne primjetiti kako se radi o smrti nezgodnog svjedoka za ratnu i
današnju bošnjačku političku elitu na čelu sa Harisom Silajdžićem i
Bakirom Izetbegovićem. Ćelo je, naime, bio živa veza Bakira
Izetbegovića i Harisa Silajdžića sa kriminalnim podzemljem u BiH, i
kao takav za njih je predstavljao stalnu prijetnju.

Bakir Izetbegović i Haris Silajdžić najviše profitiraju od
Bajramovićeve smrti

Upravo ova dvojica i danas utjecajnih pripadnika bošnjačke političke
elite, a ratnih suradnika Alije Izetbegovića, imaju najviše koristi od
Ćeline smrti.

Naime, kao pripadnik paralelnih ratnih struktura moći koje je
konstituirao Alija Izetbegović, uz pomoć svojih suradnika Harisa
Silajdžića, Bakira Izetbegovića, Hasana Čengića, Ejupa Ganića i Senada
Šahinpašića, Ismet Bajramović bio je jedan od najupućenijih svjedoka o
neraskidivim vezama bošnjačke političke elite i ratnog političkog vrha
SDA sa organiziranim kriminalom i međunarodnim terorizmom.

Ćelo je bio dio paralelne hijerarhije moći u BiH tijekom rata i nakon
njega

Upravo je Ćelo bio jedan od onih u paralelnoj hijerarhiji vlasti u
BiH, tijekom rata, koji je hijerarhijski bio podređen Senadu
Šahinpašiću Šaji, ali je po naredbama istog za bošnjački politički vrh
provodio ubojstva, otmice, mučenja, te prikrivanja zločina 1990.-ih
godina, po izravnom nalogu političkog vrha SDA.

Na vrhu ove hijerarhije zločina bio je svakako Alija Izetbegović, koji
je, međutim, svoje naredbe izdavao ili svojem sinu Bakiru, ili Hasanu
Čengiću, a ova dvojica bi ih prenosili Senadu Šahinpašiću Šaji, koji
je dalje hijerarhijski izdavao naredbe Ismetu Bajramoviću Ćeli i
drugima u paralelnij hijerarhiji moći tijekom rata u BiH.

Ćelo bio zadužen za prikrivanje šverca oružja preko "Patriotske lige"

Posebno nakon 1992. godine, Alija Izetbegović je sve više radio na
izgradnji paralelnog sustava moći, ali i paralelnog vojnog i
obavještajnog sustava u BiH.

Sa tim Izetbegovićevim i aktivnostima SDA, naravno, nisu bili upoznati
mnogi dužnosnici legalnih tijela vlasti, pa tako posebno za paralelne
institucije nisu znali formalno Ministarstvo obrane niti Služba vojne
sigurnosti.

Istovremeno, ustrojavaju se paralelni lanci šverca oružja i
naoružavanja neformalnih skupina, pod kontrolom Senada Šahinpašića
Šaje i drugih u hijerarhiji paralelne vlasti, a jedan od takvih kanala
bio je i preko tzv. "Patriotske lige", koja je zbog svojih kriminalnih
aktivnosti i povezanosti sa švercom oružja došla pod nadzor Službe
vojne sigurnosti Armije BiH u listopadu 1992. godine, kada je istragu
protiv njih naložio Kerim Lučarević, načelnik Uprave sigurnosti u
Štabu vrhovne komande Armije BiH.

Upravo je Ismet Bajramović Ćelo tada imao zadaću prikrivanja
kriminalnih aktivnosti "Patriotske lige", te je po Šajinom nalogu
izvršio pritisak na Službu vojne sigurnosti kako bi odustali od te
istrage, koja nikada nije dovršena.

Osim ovih aktivnosti, Bajramovića se teretilo za sudjelovanje u
brojnim ratnim zločinima i kaznenim djelima tijekom rata u BiH, s
kojima je ili bio izravno povezan kao izvršitelj, ili je zapovijedao
izvršenje zločina, ili ih je prikrivao, po izravnim zapovjedima
paralelne strukture koju je kontrolirao Alija Izetbegović.

Bakir Izetbegović Bajramoviću platio ubojstvo Joze Leutara

Prema iskazu, kojeg je međunarodnim policijskim snagama (IPTF) u Tuzli
dao Arman Jašarević, dana 28. listopada 1999. godine, upravo je Ismet
Bajramović Ćelo bio organizator ubojstva doministra Joze Leutara, a po
izravnoj narudžbi Bakira Izetbegovića.

Jašarević je održano 28. listopada 1999. godine, odmah po javljanju
Jašarevića uredu IPTF-a u Tuzli, a nastavljeno je dana 4. studenog
1999. godine, a ovo su ispitivanje Jašarevića vodili djelatnici IPTF-a
Charlene Barton i Patrick Tully.

Tijekom ispitivanja Arman Jašarević tvrdio je kako je bio prisutan na
tajnom sastanku u sarajevskom caffe baru "Estrada", dana 2. ili 3.
ožujka 1999. godine, na kojem je sastanku glavna tema bila naručeno
ubojstvo Joze Leutara.

Sastanak je, prema tadašnjem Jašarevićevom iskazu vodio upravo
Bajramović, dok su sastanku još nazočili Mahir Radžo, Fikret Kajević,
Nijaz Nisko Karkelja, Selver Lekić, te izvjesni Atko i Aco, te Mina,
Bajramovićeva djevojka i tajnica.

Kako je Jašarević tada tvrdio Bajramović je informirao prisutne kako
je za organiziranje i izvršenje Leutarovog ubojstva obećano 500 tisuća
DEM.

Kako bi dokazao okupljenima da će taj novac stvarno i biti isplaćen
izvršiteljima ubojstva, Ćelo je, prema tvrdnjama Jašarevića IPTF-u
1999. godine telefonom nazvao Bakira Izetbegovića, a nakon što se
Bakir javio, Ćelo je uključio interfon, te su svi prisutni mogli čuti
Ćelin i Izetbegovićev razgovor, kao i obećanje Bakira Izetbegovića da
če ima platiti 500 tisuća maraka ukoliko su "skinu onog tipa s kurca",
misleći na Jozu Leutara.

Naknadno je Jašarević na iste okolnosti dao iskaz i istražiteljima
SFOR-a u Bazi Butmir pokraj Sarajeva, gdje su ga ispitali istražitelji
Mike Flanagan i Gary Yamashiroya. U tom je razgovoru Jašarević
potvrdio istražiteljima SFOR-a svoje ranije navode, kao i to da je
Ismet Bajramović Ćelo bio "osobni plaćeni ubojica" Bakira
Izetbegovića, koji je djelovao po izravnim Izetbegovićevim naredbama.

Jašarević je tada tvrdio kako je eksplozivnu napravu pod automobil
Joze Leutara postavio Nijaz Karkelja Nisko, koji se, prema njegovom
iskazu, zajedno sa Mahirom Radžom ili Selverom Lekićem, džipom dovezao
do mjesta nasuprot Leutarovog automobila i postavio eksplozivnu
napravu.

Sve okolnosti ovog događaja ostale su nerasvjetljene, a istraga protiv
Izetbegovića i Ćele zbog ubojstva Joze Leutara nikada nije dovršena,
prije svega zbog jakog političkog utjecaja SDA na federalne
institucije, posebno na MUP i obavještajne službe.

Bajramovića je mogao likvidirati Šahinpašić

Prema prvim dostupnim informacijama, službena verzija o smrti Ismeta
Bajramovića Ćele, puna je "rupa" i nedorečenosti, pa je očito kako se
sarajevska policija ne trudi istražiti Bajramovićevu smrt, nego ima
osnovni zadatak svojom, prema našim izvorima vrlo površnom i
amaterskom istragom dokazati kako je Ćelo izvršio samoubojstvo.

Činjenica da je istragu preuzela sarajevska policija, pod izrazitim
utjecajem Bakira Izetbegovića i njegovih ljudi, te da očevid nisu
izvršili kriminalisti Federalnog MUP-a, niti obavještajna agencija
SIPA, dovoljno govori sama za sebe.

Drugim riječima, sarajevska policija mora prikazati Bajramovićevu smrt
kao samoubojstvo.

Međutim, kako doznajemo od sarajevskog obavještajnog izvora, stvarna
sumnja za Ćelinu smrt zapravo je na Senadu Šahinpašiću Šaji, nekada
nadređenom Ćelinom šefu tijekom rata u BiH, ratnom ministru za oružje,
u paralelnim strukturama vlasti koje je uspostavio Alija Izetbegović.

Ubojstvo Ismeta Bajramovića Ćele za Šahinpašića ne bi bilo prvo
ubojstvo naručeno od bošnjačke političke elite, koje je planirao i
izvršio.

Sredinom 1990.-ih godina Interpol je vodio istragu protiv Šahinpašića
zbog povezanosti sa terorizmom, ali i zbog sumnje na sudjelovanje u
ubojstvima koja je naručilo tadašnje političko Sarajevo (dio koje
elite su bili i današnji sarajevski politički moćnici Bakir
Izetbegović i Haris Silajdžić).

Ubojstvo Juke Prazine

Prema podatcima iz tajnog dosjea njemačkog i austrijskog Interpola, o
istrazi protiv Senada Šahinpašića Šaje, razvidno je kako je Interpol
1995. i 1996. godine tijekom provođenja istrage protiv Izetbegovića,
Šahinpašića i ostalih zbog povezanosti sa terorizmom, sumnjao na
povezanost Senada Šahinpašića sa ubojstvom Juke Prazine.

U Njemačkoj je tako, za Šahinpašićem bila raspisana međunarodna
tjeralica, na temelju naloga za uhićenje Pokrajinskog suda u Minhenu
od 25. studenog 1993. godine.

Tjeralica se odnosila prije svega na njegovu povezanost sa terorizmom,
ali nakon što je u Belgiji 31. prosinca 1993. godine mrtav pronađen
Juka Prazina, Interpol je u svojoj istrazi obuhvatio i moguću
umiješanost Šaje i njegovih ljudi u ovo ubojstvo.

Nakon ubojstva Prazine za Šahinpašićem je tjeralicu raspisalo i
belgijsko pravosuđe, a sudeći iz Interpolovog dosjea, tjeralica za
Šahinpašićem bila je na snazi i dana 10. prosinca 1998. godine, kada
je o tomu Belgija izvijestila Interpol, prema Izvješću Bavarske krim
policije, od 15. prosinca 1998. godine, u istražnom postupku protiv
Šahinpašića, pred Pokrajinskim sudom Minhen I, spis broj 114 Js
4074/93.

Istovremeno Interpol je ispitao svjedoka koji je dobio status
zaštićenog svjedoka, a koji je tvrdio kako iza ubojstva bivšeg
fočanskog gradonačelnika Loje, stoji upravo Senad Šahinpašić i to iz
razloga što je ovaj navodno znao previše o Šaji i njegovom bliskom
prijatelju i suradniku Rifčetu, pa su ga dali likvidirati, kako je to
zabilježio tajni Interpolov dosje.

Kriminalnu hijerarhiju Bakira Izetbegovića i Senada Šahinpašića
registrirao Interpol

Za Šahinpašića i Bakira Izetbegovića svakako je nezgodna i činjenica
da je Interpol nekoliko godina snimao njihove međusobne razgovore, na
temelju čega su Interpolovi istražitelji tijekom 1995. i 1996. godine
mogli do određene mjere rekonstruirati odnose i hijerarhiju unutar
paralelne strukture moći koju su uspostavili Izetbegović, Silajdžić,
Čengić, Šahinpašić i ostali početkom 1990.-ih godina u BiH.

Snimljeni razgovori, od kojih je jedan dio izravno između Bakira
Izetbegovića i Senada Šahinpašića, izravno razotkrivaju vezu
kriminalnu vezu Šaje i Bakira, te njihovu povezanost sa organiziranim
kriminalom.

Ta kriminalna tajna hijerarhija uspostavljena 1990.-ih kao paralelna
vlast, izravno podređena isključivo Aliji Izetbegoviću i njegovim
najbližim suradnicima, nastavila je funkcionirati i nakon njegove
smrti, kada su vodstvo te hijerarhije preuzeli Bakir Izetbegović i
Haris Silajdžić, bez obzira što su formalno politički suprotstavljeni,
jedan kao čelnik Izetbegovićeve SDA, a drugi kao čelnik SBIH.

Mustafa Yilmaz i Senad Šahinpašić o likvidaciji Juke Prazine: "To se
treba odmah uraditi!"

Prema Interpolovim analizama iz 1998. godine, jedan od transkripata
telefonskih razgovora skriva i tajni dogovor o ubojstvu Juke Prazine.

"Datum: 4.10.93.

Sudionici u razgovoru: Mustafa Yilmaz - Šaja

Š: Svaka čast zbog Malezije! Bio si u pravu, samo islamske zemlje ...

M: Da, bilo je svuda pomoći za Bosnu. Sljedeće godine putujem u
Maroko. Čekam te. Onaj jaran je bio ovdje i pitao za tebe. Kad ćeš
doći kod nas?

Š: Idem na dva dana u Saarbrucken, onda ću doći.

...

M: Kad dođeš moram nešto s tobom dogovoriti.

Š: Dobro. Doći ću da dadem novac onome za auto, onda ga mogu nazvati
da dođe po to ...

M: Kad dođeš moramo nešto dogovoriti.

Š: Šta li?

M: Moramo ići u Frankfurt!

Š: Kečo je ovdje (moguće atentator na Prazinu, komentar Interpola). Ja
sam tamo nazvao i razgovarao sa Žutim (Nihad) i onim, sa komandantom.

M: Da, znam.

Š: On je rekao da bi bilo dobro ako nešto preduzmete ...

M: Normalno, to se treba odmah uraditi! (Ubojstvo Prazine, komentar
Interpola)

Š: Dobro kad se ja vratim.

M: Kad dođeš ovdje sve ćemo se dogovoriti."

Dva mjeseca nakon ovog telefonskog razgovora kojeg je snimio Interpol,
Juka Prazina je nestao, a pronađen je mrtav zadnjeg dana prosinca te
1993. godine.

U istražnom dosjeu, sudeći prema komentarima koje su unijeli
istražitelji Interpola, očito je kako je Interpol smatrao da je ovaj
telefonski razgovor bio dio dogovora oko planiranja ubojstva Juke
Prazine.

Bakir Izetbegović i Senad Šahinpašić telefonom dogovarali ubojstvo
Juke Prazine?

Kako je već u to vrijeme za Šahinpašićem bila raspisana međunarodna
tjeralica, te je izdan nalog za uhićenje, ali je tjeralica bila
raspisana za Senadom Šahinpašićem hrvatskim državljaninom, Bakir
Izetbegović je sa diplomatskom predstavnicom BiH u Zagrebu dogovorio
da se Šaji izdaju lažni dokumenti, ali vjerodostojni tako da je
nemoguće otkriti krivotvorenje isprava.

U razgovoru kojeg je Šahinpašić vodio telefonom sa Bakirom
Izetbegovićem 23. rujna 1993. godine, njih dvojica dogovaraju način na
koji da se Šaja vrati u Sarajevo na konzultacije i dogovore koji su,
očito, na kraju, između ostalog, rezultirali i likvidacijom Juke
Prazine.

Analitičari Interpola pretpostavljali su u istrazi 1990.-ih godina,
kako se i ovaj dogovor Bakira Izetbegovića i Senada Šahinpašića
odnosio, zapravo, na dogovore oko planiranog ubojstva Juke Prazine,
koje je uslijedilo samo par mjeseci nakon ovih razgovora.

Bakir Izetbegović Senadu Šahinpašiću: "Za tobom je raspisana
tjeralica ... Bisera Turković će sve srediti za tebe"

"Datum: 23.9.93.

Sudionici u razgovoru su: Šaja - Bakir Izetbegović

B: Safet i Zuka su kod mene. Onaj posao, kojeg smo radili za Safeta,
ide ali čovjek kojem trebaš platiti nije kontakt lice. Safet mi je
rekao da će drugi to dobiti i ... Njemu ne trebaš ništa davati.

Š: Ja sam mu dao već 170.000, samo za ono mjesto.

B: O Bože ...

Š: Daj mi Safeta da mu sve objasnim!

B: Da, ali pazi, to ide preko satelita, sve se sluša.

Š: Bio sam dole sad sam u Stuttgartu.

B: Da li ti dolaziš na ovaj sastanak? U utorak. Ima već puteva ...

Š: Da, ali smijem li ja preko Zagreba doći?

B: Samo u tranzitu. Raspisana je potjernica za tobom.

...

B: Ako odlučiš da dođeš Bisera Turković će sve srediti za tebe".

Prema Interpolovoj rekonstrukciji, Senad Šahinpašić je upravo u
zračnoj luci Zagreb od diplomatskog osoblja Ambasade BiH, točnije od
Bisere Turković dobio lažne dokumente s kojima je u tranzitu nastavio
svoj put na dogovor u Sarajevu na kojem je isplanirano ubojstvo Juke
Prazine.

Bajramović se ponudio kao pokajnik protiv Šaje i Bakira?

Upućeni pojedinci u Sarajevu tvrde da je sličan scenarij ovome
primjenjen i kod likvidacije Ismeta Bajramovića Ćele.

Naime, kako tvrdi naš sugovornik iz obavještajnih krugova u BiH, Ćelo
se prije nekog vremena obratio svojim provjerenim ljudima u Federalnom
MUP-u, te im je ponudio suradnju u istrazi protiv Senada Šahinpašića
Šaje i Bakira Izetbegovića, u zamjenu za oslobađanje od nekih optužba,
po kojima su se vodili sudski postupci protiv Bajramovića.

Prema tom izvoru, Bajramovićev iskaz trebao je biti dio istrage koja
se u sigurnosnom sustavu BiH već vodila protiv Bakira Izetbegovića,
Harisa Silajdžića i Hasana Čengića, a koja je 2002. godine zataškana,
dokumentacija proglašena strogo povjerljivom i arhivirana.

Bajramovićev iskaz je, pak, trebao navodno poslužiti za ponovno
pokretanje ove istrage, a njegov je iskaz trebao, navodno, biti jedan
od krunskih dokaza o povezanosti pripadnika bošnjačke političke elite
sa organiziranim kriminalnim podzemljem u BiH.

Bajramović izvršitelj mnogih ubojstava za Bakira Izetbegovića i Senada
Šahinpašića

Osim navedenoga, naš obavještajni izvor iz BiH tvrdi kako je upravo
Ismet Bajramović bio svjedok nekih operacija šverca nukearnih
materijala preko BiH, koje su Hasan Čengić i Senad Šahinpašić
nabavljali preko Pakistana, dopremali u BiH, a potom preprodavali
kupcima u trećim zemljama, uglavnom osobama povezanim s međunarodnim
terorizmom.

Za Bakira Izetbegovića i Senada Šahinpašića jednako je opasna bila
činjenica da Bajramović može kao insajder svjedočiti o brojnim
ubojstvima, otmicama, pljačkama i zastrašivanjima, koja su naređivali
upravo Bakir i Šaja, a najčešće je te prljave poslove za njih
odrađivao upravo Ismet Bajramović Ćelo.

Prema istom izvoru, Bakir Izetbegović doznao je iz sigurnosnih služba
BiH za mogući dogovor federalnih istražitelja sa Bajramovićem, nakon
čega je naređena i Ćelina likvidacija, koju za sada sarajevska
policija nastoji prikazati kao samoubojstvo.

Scenarij neodoljivo podsjeća na ranije likvidacije koje su naredili
Bakir i Šaja

Scenarij ovog "samoubojstva", ipak, neodoljivo podsjeća na scenarij
ubojstva Juke Prazine, ali i drugih ubojstava koja su naredili i
planirali pripadnici podzemlja po naredbama Bakira Izetbegovića i
Senada Šahinpašića Šaje.

Njihova praksa, koju smo dokumentirali, u dosadašnjim likvidacijama
nezgodnih i neugodnih svjedoka njihovih prljavih poslova i odnosa sa
kriminalnim podzemljem, sasvim sigurno ukazuje kako su upravo njih
dvojica mogli organizirati, isplanirati i narediti likvidaciju Ismeta
Bajramovića Ćele.

Uostalom, oni su jedini dovoljno moćni da u takvu likvidaciju
umiješaju i osobe iz sigurnosnog i policijskog sustava BiH, kako bi uz
pomoć tog sustava prikrili dokaze i tragove o mogućoj mafijaškoj
likvidaciji.

Preslagivanje balkanskog krim podzemlja

Necenzurirano.com je već pisao o novoj podjeli moći i novoj
organizacijskij shemi organiziranog kriminalnog podzemlja na Balkanu,
prema kojima analizama dominaciju nad novom hijerarhijom kriminalne
arhitekture Balkana preuzima kriminalni klan Osmani.

Poznato je već da je upravo Senad Šahinpašić Šaja pristao na nove
odnose sa Osmanijevima, te na dogovornu eliminaciju sarajevskog
kriminalnog klana Gaši, kako bi poslove i "teren" preuzeli Osmanijevi,
čiji bi glavni čovjek u BiH prema tim novim planovima trebao biti
upravo Šaja.

Ubojstvo Bajramovića uklapa se u ovaj scenarij stvaranja nove
kriminalne karte Balkana, odnosno onog što radno nazivamo novim
balkanskim kriminalnim poretkom.

S druge strane vješta i očito pravovremena likvidacija Ismeta
Bajramovića Ćele prekida tragove povezanosti organiziranog kriminalnog
podzemlja i bošnjačkog političkog vrha, odnosno prekida se trag do
paralelne infrastrukture moći u BiH, koju je 1990.-ih godina
uspostavio Alija Izetbegović, a koja je i nakon njegova povlačenja s
dužnosti, te nakon njegove smrti ostala jednim od najutjecajnijih
centara moći na Balkanu.

Transkripte snimljenih telefonskih razgovora Senada Šahinpašića Šaje,
Bakira Izetbegovića i ostalih, iz tajnog Interpolovog dosjea, iz
istrage 1995. i 1996. godine, možete u cijelosti pročitati ovdje:
http://www.necenzurirano.com/index.php?option=com_content&task=view&id=1155&Itemid=1

Domagoj Margetić