Franjo Greguric i Hrvoje Sarinic organizirali sverc urana i plutonija Sadamu Huseinu
394 views
Skip to first unread message
margetic...@gmail.com
May 23, 2008, 5:13:34 AM5/23/08
to CRO NEWS
http://www.necenzurirano.com/index.php?option=com_content&task=view&id=854&Itemid=1
Franjo Gregurić i Hrvoje Šarinić organizirali šverc urana i plutonija
Sadamu Huseinu
Najmoćniji čovjek iz sjene trenutne financijske oligarhije u
Hrvatskoj, siva eminencija kriminalne tranzicije, i ratni premijer
Franjo Gregurić, čini se pobuđuje veliki interes zapadnih
obavještajnih služba. Sudeći prema dokumentaciji kojom neovisni web
magazin Necenzurirano.com raspolaže, Gregurić bi se uskoro mogao naći
na međunarodnoj tjeralici, baš poput Josipa Perkovića, bivšeg šefa
hrvatske UDB-e i Saše Perkovića, savjetnika predsjednika za nacionalnu
sigurnost. Prema dokumentaciji Kongresa SAD-a iz 1992. godine,
razvidno je kako je Gregurić kao premijer morao znati i odobriti
sudjelovanje Republike Hrvatske u međunarodnom lancu šverca nuklearnih
materijala za iračkog diktatora Sadama Huseina. Za šverc nuklearnih
materijala Kongres SAD-a izravno tereti tadašnju Vladu, ali i
tadašnjeg savjetnika u Uredu Predsjednika Republike, Hrvoja Šarinića.
Izvješće Kongresa SAD-a od 30.11.1992. godine
Izvješće Kongresa SAD, od 30. studenog 1992., naslovljeno "Nezakonita
trgovina nuklearnim materijalima u Europi", kao jednu od glavnih ruta
šverca nuklearnih materijala, prije svega urana i plutonija, za
islamističke režime, među kojima i za iračkog diktatora Sadama
Huseina, navodi upravo Republiku Hrvatsku.
"Dogodio se značajan porast u razvoju vojnih nuklearnih programa u
nekoliko radikalnih država na Bliskom Istoku, kao izravna posljedica
širenja ekonomije europskog crnog tržišta. Kolaps SSSR-a, akutna kriza
u Istočnoj Europi, i nezaustavljivi građanski rat u zemljama bivše
Jugoslavije, sve je to stvorilo uvjete za iznenadno širenje protoka
vojno korisnih nuklearnih materijala i tehnologija zemljama poput
Irana, Iraka, Libije i Alžira", navodi se u Izvješću Kongresa SAD-a,
iz studenog 1992. godine.
"Uistinu, tijekom kasne 1992. godine, protok vojno korisnih nuklearnih
materijala, vojnih tehnologija i različitih oružanih sustava, postali
su značajan razlog za sigurnosnu zabrinutost. Obzirom da se vojna
tahnologija iz bivšeg Sovjetskog Saveza i Varšavskog Pakta prevoze na
Bliski Istok, preko Zapadne i Središnje Europe, gdje se obavljaju i
financijske transakcije, porasla je i potencijalna strateška prijetnja
Zapadu", stoji u Izvješću.
Kongres SAD-a tada je smatrao da ovakva ilegalna trgovina vojno
upotrebljivih nuklearnih materijala, zajedno sa švercom droge, stvara
ozbiljne uvjete za opasnu prijetnju "zastrašujućih razmjera", koja se
počinje nazirati u Istočnoj Europi.
Bivši komunistički obavještajci preuzeli kriminalno podzemlje
U nastavku Izvješća opisuje se geneza nastanka ove kriminalne
organizacije povezane od bivšeg Sovjetskog saveza, preko bivše
Jugoslavije.
Prema procjenama američke obavještajne zajednice radilo se o dobro
organiziranoj mreži bivših obavještajaca tajnih služba na području tih
zemalja, koji su nakon pada komunističkih režima preuzeli kontrolu nad
kriminalnim podzemljem, ilegalnom trgovinom oružjem, vojnim
tehnologijama, nuklearnim materijalima, drogama i slično.
Bez obzira na ratne sukobe na tim prostorima, bilo je sasvim izvjesno
kako ta mreža funkcionira bez obzira na sukobe između pojedinih
zemalja.
Tako je trag šverca oružja iz Hrvatske vodio upravo preko kontakata
bivših tajnih služba u Srbiji, a iz Srbije su oružje i nuklearni
materijali završavali u trećim zemljama.
"Od sredine 1992. godine, većinu šverca oružja obavljaju mreže
sastavljene od bivših KGB-ovih, Stassi-jevih i agenata i operativaca
ostalih tajnih služba na tom prostoru. Te mreže, mogu osigurati
nevjerojatnu količinu stručnjaka, kontakata, stabilnu logistiku, što
se sve koristi kako bi se proširilo europsko crno tržište.
Te mreže su toliko moćne da ne vjerujemo kako bi bilo kakve mjere
lokalnog pravosuđa, zakonske metode ili policija, mogli ugroziti
njihove operacije", navodi u svojem Izvješću Kongres SAD-a.
Švercano oružje i nuklearni materijali su se prepakiravali u Hrvatskoj
Prema navodima iz istog dokumenta, nuklearni materijali i ostalo
orižje koje se švercalo ovom rutom, dolazilo je iz Rusije u Hrvatsku,
u transportima označenima međunarodnom oznakom "TIR", deklarirano kao
"industrijska roba" namijenjena konačnom kupcu u Hrvatskoj.
U Hrvatskoj su oružje i nuklearni materijali, prepakiravani, i upravo
iz nađe zemlje odlazili su za zemlje Bliskog Istoka.
"Ove kriminalne mreže su "industrijsku robu" slale iz Rusije u
kamionskim i željezničkim kontejnerima, označene europskom oznakom TIR
(zapečaćeno i oslobođeno granične inspekcije) lažnim konačnim kupcima
u Hrvatsku.
Kada bi roba stigla u Hrvatsku, prepakiravala bi se i slala za konačno
odredište na Bliskom Istoku", opisuje se u Izvješću put švercanog
oružja i nuklearnih materijala.
Aktivnosti svih mreža koje su sudjelovale u ovoj trgovini bio je ruski
državljanin Aleksandar Viktorjonovič Kutsin.
On je tada kontrolirao više od 49 poduzeća u Beču, Munchenu i Moskvi.
Kutsin je, prema američpkom Izvješću, nadzirao i organizirao
transporte nuklearnih materijala preko Istočne Europe (i Hrvatske) za
konačne kupce u Iranu.
Glavna veza ove mreže u Poljskoj, zadužen za transporte Libiji, Iraku
i Alžiru bio je Wojziech Grabowski.
Hrvatsku je, uglavnom, na vezi držala koordinatorica iz Njemačke, Rita
Draxler, koja je svoje operacije koordinirala iz jednog bečkog hotela,
kako to stoji u Izvješću Kongresa SAD-a.
Njemačka veza
"Drugi glavni organizator mreže je njemačka državljanka Rita Draxler.,
koja vodi operacije iz sobe broj 415 Annas Holeta u Beču.
Uz šverc radioaktivnih materijala, Rita Draxler je također jedan od
glavnih opskrbljivača oružja za Hrvatsku i Sloveniju, te organizira
šverc oružja iz Njemačke i Istočne Europe.
Jedan od većih dogovora koje je odradila je 60 milijuna dolara
vrijedan dogovor potpisan u Beču, 27. rujna 1991. godine, za Stinger i
Milan bacače iz Njemačke za Hrvatsku.
Plaćanje je bilo organizirano preko banke u Lichtenštajnu", opisuju se
u Izvješću dogovori Rite Draxler sa Hrvatskom.
Glavni čovjek koji je sa Ritom Draxler pregovarao i dogovarao
aranžmane za nabavku i šverc oružja bio je izvjesni Marijan
Sokolović.
Upravo je sa Sokolovićem Draxler dogovorila kako će u zamjenu za šverc
oružja i nuklearnih materijala preko Hrvatske, osigurati izvjesnu
količinu oružja, obzirom da je Sokolović navodno Riti Draxler opisao
probleme sa mogućnosti plaćanja oružja od strane Hrvatske.
Gregurić kao premijer odobrio šverc nuklearnih materijala prkeo
Hrvatske
Tako, kako se može zaključiti iz dokumenta Kongresa SAD-a, od jeseni
1991. (kada u Zagrebu vlast preuzima Vlada Franje Gregurića) Hrvatska
više nije plaćala oružje novcem, nego je intenziviran šverc oružja i
nuklearnih materijala preko Hrvatske za islamističke režime na Bliskom
Istoku.
Logičnim se nameće pitanje; gdje je onda završavao novac koji je bio
namijenjen kupnji oružja? Odgovor i iz Izvješća i zaključak nameću se
sami.
Gregurićev klan sebi je ovakvim kriminalnim radnjama osigurao i novac
od nabavke oružja koji je prebacivan na tajne račune u inozemstvu, ali
si je osigurao i prihode od međunarodnog šverca nuklearnih materijala
islamističkim režimima poput iračkog diktatora Sadama Huseina.
Politički Zagreb osigurao pomoć u švercu urana i plutonija
Sasvim je izvjesno da je Franjo Gregurić kao premijer morao znati i
odobriti šverc nuklearnih materijala kroz Hrvatsku, kako to navodi i
američko izvješće.
"U međuvremenu, u ranu jesen 1991. godine, Draxler je surađivala sa
jugoslavenom koji je sebe zvao Marijan Sokolović, u nekoliko velikih
dilova za nabavku oružja sa Poljskom za 50 tona oružja za Hrvatsku.
Zagreb nije mogao osigurati novac, ali je Draxler rekla da to nije
problem, ukoliko Sokolović može umjesto novca dogovoriti da Zagreb
osigura pomoć u švercu urana i plutonija kao alternativni način
plaćanja.
Posljedično, Hrvatska se počela pojavljivati kao jedna od glavnih
komponenta u međunarodnoj mreži za šverc iz Europe radikalnim državama
Trećeg Svijeta.
Glavna uloga Hrvatske, u toj mreži, je da osigura sigurno skladištenje
i lažnu dokumentaciju kako bi osigurala otpremu robe", stoji u
Izvješću Kongresa SAD-a, iz studenog 1992. godine.
Iz Izvješća je sasvim razvidno da je politički Zagreb pristao
sudjelovati u ovom organiziranom kriminalu. Tada je takvu odluku mogao
dnijeti Franjo Gregurić, koji je u suradnji sa svojim obavještajnim
vezama u Srbiji i drugim bivšim komunističkim državama mogao i
operativno odraditi ove poslove.
Usred rata uran i plutonij iz Hrvatske švercani preko Srbije za Irak
Zanimljiva je i činjenica da je Gregurićeva mreža usred Domovinskog
rata, organizirala šverc nuklearnih materijala, urana i plutonija, iz
Hrvatske, preko Srbije za Irak.
"Prema uvjetima prvog dogovora, Sokolović je trebao osigurati
logističku potporu za transfer nuklearnih materijala iz Srbije u
Irak ...
... Marijan Sokolović je bio zadužen za nezakonitu trgovinu nuklearnih
materijala ispred tih mreža. On je dogovorio prijevoz i skrivanje,
sigurno skladištenje, i sve inspekcijske papire u Šibeniku, Hrvatska.
Od tamo, materijal za Irak, uključujući i glavne komponente za Irački
vojni nuklearni program, bio je utovaran na kamione, koji su
prebacivani u Srbiju, i transportirani za Bagdad preko Bugarske.
Dimitrij Nikolić, Srbin iz Chicaga, i veliki nabavljač oružja za
Srbiju, sudjelovao je u pregovorima za prekograničnu suradnju", navode
Amerikanci u svojem izvješću.
"Kamionska ruta vodila je iz Srbije u Bugarsku, pa u Tursku, i u Irak.
Na povratku su uglavnom vozili tankove goriva ali i voća. Kamionska
operacija između Srbije i Iraka organizirana je preko jednog bečkog
Bugara Božidara Božilova.
Kao rezultat velikog uspjeha transporta preko Bugarske, njezina uloga
u transportu se proširila, pa je Varna postala jedna od glavnih luka
za ilegalni transport nuklearnih materijala i oružja", stoji u
Izvješću.
Jedan od glavnih bankara ove kriminalne mreže, prema Izvješću, bio je
Karl Friederich Federer, koji je u jednom trenutku u sefu svoje banke
čuvao pohranjeno 30 kg urana i 10 kg plutonija.
Dio tog nuklearnog materijala pronađen je prilikom policijske akcije
11. studenog 1991. godine, u koferu kojeg je nosio Friedrich Refner,
počasni konzul Hondurasa, koji je bio poznat i kao bivši KGB-ov agent
u Švicarskoj.
Bez obzira na ovu organiziranu akciju policije, kasnije poznatu i kao
"Afera Como", mreža je uspjela u tom trenutku prebaciti plutonij u
Šibenik, kao i drugu veliku pošiljku urana.
Sokolović je tada bio uhapšen u Beču, na putu za Hrvatsku. kod sebe je
imao 2,8 kg plutonija. Pušten je na slobodu u veljači 1992. godine i
odmah se vratio uhodanom poslu.
Policijske akcije europskih zemalja neuspješne zbog hrvatske pomoći
organiziranom kriminalu
Usprkos organiziranim policijskim i obavještajnim naporima u Europi,
kako bi se spriječila ova međunarodna ilegalna trgovina nuklearnim
materijalima, nisu naneseni veći gubitci ovoj kriminalnoj mreži, i to
isključivo iz razloga što je Hrvatska tim kriminalnim operacijama
pružala sigurno utočište.
"Kako god bilo, količina zaplijena je drastično opadala, jer su mnoge
pošiljke slane u treće zemlje preko sigurne luke u Šibeniku.
Tamo je Zagreb osigurao dilerima sigurnu tranzitnu točku, gdje je
lokalna Vlada pomogla jamčiti sigurnost ovog dogovora i robe.
Dodatno, dodatna korist ovakvog dogovora bila je i u činjenici da je
Hrvatska vrlo blizu i Beča i Zuricha, gdje su se obavljali financijski
dijelovi ovih dogovora", stoji u Izvješću Kongresa.
Hrvoje Šarinić koordinirao trgovinu nuklearnim materijalima za Afriku
"U međuvremenu je Kutsinova mreža proširila krijumčarske operacije
krijumčarenja konvencionalnog oružja i nuklearnih materijala koristeći
kontakte Antona Kikaša u Africi ...
... U rujnu i listopadu 1991. suradnja Hrvatske i Južne Afrike, u
vojnim i nuklearnim poslovima, proširila se u tolikoj mjeri da ju je u
cijelosti preuzeo Zagreb.
Hrvoje Šarinić je bio postavljen za nadziranje ovih osjetljivih
odnosai suradnje sa Južnom Afrikom. Južna Afrika je bila posebno
zainteresirana za nuklearnu tehnologiju, kao i za naprednu zrakoplovnu
tehnologiju, uglavnom elektroniku i nove materijale.
Hrvatska je pristala pružiti pomoć Južno Afričkim planovima za
proizvodnju nuklearnih raketa.
Institut Ruđer Bošković u Zagrebu je bio zadužen za nadzor nuklearnog
dijela ovog ugovora ... Zagreb je bio središte ove operacije", opisuje
se sudjelovanje Hrvoja Šarinića i Hrvatske u trgovini nuklearnim
materijalima sa afričkim zemljama.
Novac od ilegalne trgovine uranom i plutonijem na tajnim računima u
Njemačkoj i Austriji
Prema istom Izvješću Kongresa SAD-a, novac od međunarodnog
krijumčarenja urana i plutonija islamističkim režimima, a koji je
isplaćivan predstavnicima hrvatskih vlasti, završavao je na tajnim
računima kod banaka u Njemačkoj i Austriji.
"Iako je blagajna u Zagrebu doslovno prazna, novac od ilegalne
trgovine oružjem slijeva se na tajne hrvatske račune u Deutsche bank i
Dresdner Bank AG u Njemačkoj, i u Erste Osterreichische Sparkasse Bank
u Austriji, na samo nekoliko imena.
Jedan od švicarskih bankara uključen u ove hrvatske poslove potvrdio
je izvor novca na nekoliko različitih računa", navodi se u Izvješću.
Franjo Gregurić - pripadnik međunarodne nuklearne mafije
U nastavku Izvješća, Amerikanci su naveli cijeli niz poduzeća koja su
sudjelovala u ovoj mrežu međunarodnog krijumčarenja, među kojima je
kao dio "nuklearne mafije" identificiran i Franjo Gregurić, kao
vlasnik poduzeća Astra uvoz-izvoz, i hrvatski premijer.
Tako su imenovane i kompanije: Industry Enterprises; Meiz;
Waggengrosshandel; Gebrueder Scholeger g.m.b.h.; DKS; Atlantic;
Huertenbert; Scorpion International Services SA; Xahdil International
Ltd Consulting; Elecrtic Dalland; Weba; Faba; Foga; Francionia - Jagd.
Podatci koje otkriva ovo američko Izvješće, svakako bacaju novo
svjetlo na hrvatsku političku i financijsku elitu, kao i njezine
domaće i međunarodne poslove.
Svakako, podatci iz ovog Izvješća, dodatno dokazuju kako porijeklo
kapitala hrvatske ekonomske elite, veuče svoj trag iz organiziranog
kriminala i međunarodnih kriminalnih operacija sa tzv. "nuklearnom
mafijom".
Tim je zanimljivija i činjenica da je Franjo Gregurić nazočio kao
jedan od glavnih uzvanika na nedavnom sastanku Stjepana Mesića sa
hrvatskim gospodarstvenicima na Pantovčaku.
Dodamo li tomu činjenicu kako je šef Mesićeva Ureda povezan s
organiziranim kriminalom, dobivamo cjelovitu sliku vladajuće elite.
Povezano:
Gregurićev klan
http://www.necenzurirano.com/index.php?option=com_content&task=view&id=381&Itemid=65
Povezanost financijske elite u Hrvatskoj sa islamističkim terorizmom
http://www.necenzurirano.com/index.php?option=com_content&task=view&id=335&Itemid=1
Pad zapadnoblakanskih kriminalnih elita
http://www.necenzurirano.com/index.php?option=com_content&task=view&id=671&Itemid=67
Ratni zločini u Sisku
http://www.necenzurirano.com/index.php?option=com_content&task=view&id=270&Itemid=1
Uloga zapadnobalkanskih kriminalnih elita u iranskoj nuklearnoj
strategiji
http://www.necenzurirano.com/index.php?option=com_content&task=view&id=422&Itemid=1
Domagoj Margetić
Franjo Gregurić i Hrvoje Šarinić organizirali šverc urana i plutonija
Sadamu Huseinu
Najmoćniji čovjek iz sjene trenutne financijske oligarhije u
Hrvatskoj, siva eminencija kriminalne tranzicije, i ratni premijer
Franjo Gregurić, čini se pobuđuje veliki interes zapadnih
obavještajnih služba. Sudeći prema dokumentaciji kojom neovisni web
magazin Necenzurirano.com raspolaže, Gregurić bi se uskoro mogao naći
na međunarodnoj tjeralici, baš poput Josipa Perkovića, bivšeg šefa
hrvatske UDB-e i Saše Perkovića, savjetnika predsjednika za nacionalnu
sigurnost. Prema dokumentaciji Kongresa SAD-a iz 1992. godine,
razvidno je kako je Gregurić kao premijer morao znati i odobriti
sudjelovanje Republike Hrvatske u međunarodnom lancu šverca nuklearnih
materijala za iračkog diktatora Sadama Huseina. Za šverc nuklearnih
materijala Kongres SAD-a izravno tereti tadašnju Vladu, ali i
tadašnjeg savjetnika u Uredu Predsjednika Republike, Hrvoja Šarinića.
Izvješće Kongresa SAD-a od 30.11.1992. godine
Izvješće Kongresa SAD, od 30. studenog 1992., naslovljeno "Nezakonita
trgovina nuklearnim materijalima u Europi", kao jednu od glavnih ruta
šverca nuklearnih materijala, prije svega urana i plutonija, za
islamističke režime, među kojima i za iračkog diktatora Sadama
Huseina, navodi upravo Republiku Hrvatsku.
"Dogodio se značajan porast u razvoju vojnih nuklearnih programa u
nekoliko radikalnih država na Bliskom Istoku, kao izravna posljedica
širenja ekonomije europskog crnog tržišta. Kolaps SSSR-a, akutna kriza
u Istočnoj Europi, i nezaustavljivi građanski rat u zemljama bivše
Jugoslavije, sve je to stvorilo uvjete za iznenadno širenje protoka
vojno korisnih nuklearnih materijala i tehnologija zemljama poput
Irana, Iraka, Libije i Alžira", navodi se u Izvješću Kongresa SAD-a,
iz studenog 1992. godine.
"Uistinu, tijekom kasne 1992. godine, protok vojno korisnih nuklearnih
materijala, vojnih tehnologija i različitih oružanih sustava, postali
su značajan razlog za sigurnosnu zabrinutost. Obzirom da se vojna
tahnologija iz bivšeg Sovjetskog Saveza i Varšavskog Pakta prevoze na
Bliski Istok, preko Zapadne i Središnje Europe, gdje se obavljaju i
financijske transakcije, porasla je i potencijalna strateška prijetnja
Zapadu", stoji u Izvješću.
Kongres SAD-a tada je smatrao da ovakva ilegalna trgovina vojno
upotrebljivih nuklearnih materijala, zajedno sa švercom droge, stvara
ozbiljne uvjete za opasnu prijetnju "zastrašujućih razmjera", koja se
počinje nazirati u Istočnoj Europi.
Bivši komunistički obavještajci preuzeli kriminalno podzemlje
U nastavku Izvješća opisuje se geneza nastanka ove kriminalne
organizacije povezane od bivšeg Sovjetskog saveza, preko bivše
Jugoslavije.
Prema procjenama američke obavještajne zajednice radilo se o dobro
organiziranoj mreži bivših obavještajaca tajnih služba na području tih
zemalja, koji su nakon pada komunističkih režima preuzeli kontrolu nad
kriminalnim podzemljem, ilegalnom trgovinom oružjem, vojnim
tehnologijama, nuklearnim materijalima, drogama i slično.
Bez obzira na ratne sukobe na tim prostorima, bilo je sasvim izvjesno
kako ta mreža funkcionira bez obzira na sukobe između pojedinih
zemalja.
Tako je trag šverca oružja iz Hrvatske vodio upravo preko kontakata
bivših tajnih služba u Srbiji, a iz Srbije su oružje i nuklearni
materijali završavali u trećim zemljama.
"Od sredine 1992. godine, većinu šverca oružja obavljaju mreže
sastavljene od bivših KGB-ovih, Stassi-jevih i agenata i operativaca
ostalih tajnih služba na tom prostoru. Te mreže, mogu osigurati
nevjerojatnu količinu stručnjaka, kontakata, stabilnu logistiku, što
se sve koristi kako bi se proširilo europsko crno tržište.
Te mreže su toliko moćne da ne vjerujemo kako bi bilo kakve mjere
lokalnog pravosuđa, zakonske metode ili policija, mogli ugroziti
njihove operacije", navodi u svojem Izvješću Kongres SAD-a.
Švercano oružje i nuklearni materijali su se prepakiravali u Hrvatskoj
Prema navodima iz istog dokumenta, nuklearni materijali i ostalo
orižje koje se švercalo ovom rutom, dolazilo je iz Rusije u Hrvatsku,
u transportima označenima međunarodnom oznakom "TIR", deklarirano kao
"industrijska roba" namijenjena konačnom kupcu u Hrvatskoj.
U Hrvatskoj su oružje i nuklearni materijali, prepakiravani, i upravo
iz nađe zemlje odlazili su za zemlje Bliskog Istoka.
"Ove kriminalne mreže su "industrijsku robu" slale iz Rusije u
kamionskim i željezničkim kontejnerima, označene europskom oznakom TIR
(zapečaćeno i oslobođeno granične inspekcije) lažnim konačnim kupcima
u Hrvatsku.
Kada bi roba stigla u Hrvatsku, prepakiravala bi se i slala za konačno
odredište na Bliskom Istoku", opisuje se u Izvješću put švercanog
oružja i nuklearnih materijala.
Aktivnosti svih mreža koje su sudjelovale u ovoj trgovini bio je ruski
državljanin Aleksandar Viktorjonovič Kutsin.
On je tada kontrolirao više od 49 poduzeća u Beču, Munchenu i Moskvi.
Kutsin je, prema američpkom Izvješću, nadzirao i organizirao
transporte nuklearnih materijala preko Istočne Europe (i Hrvatske) za
konačne kupce u Iranu.
Glavna veza ove mreže u Poljskoj, zadužen za transporte Libiji, Iraku
i Alžiru bio je Wojziech Grabowski.
Hrvatsku je, uglavnom, na vezi držala koordinatorica iz Njemačke, Rita
Draxler, koja je svoje operacije koordinirala iz jednog bečkog hotela,
kako to stoji u Izvješću Kongresa SAD-a.
Njemačka veza
"Drugi glavni organizator mreže je njemačka državljanka Rita Draxler.,
koja vodi operacije iz sobe broj 415 Annas Holeta u Beču.
Uz šverc radioaktivnih materijala, Rita Draxler je također jedan od
glavnih opskrbljivača oružja za Hrvatsku i Sloveniju, te organizira
šverc oružja iz Njemačke i Istočne Europe.
Jedan od većih dogovora koje je odradila je 60 milijuna dolara
vrijedan dogovor potpisan u Beču, 27. rujna 1991. godine, za Stinger i
Milan bacače iz Njemačke za Hrvatsku.
Plaćanje je bilo organizirano preko banke u Lichtenštajnu", opisuju se
u Izvješću dogovori Rite Draxler sa Hrvatskom.
Glavni čovjek koji je sa Ritom Draxler pregovarao i dogovarao
aranžmane za nabavku i šverc oružja bio je izvjesni Marijan
Sokolović.
Upravo je sa Sokolovićem Draxler dogovorila kako će u zamjenu za šverc
oružja i nuklearnih materijala preko Hrvatske, osigurati izvjesnu
količinu oružja, obzirom da je Sokolović navodno Riti Draxler opisao
probleme sa mogućnosti plaćanja oružja od strane Hrvatske.
Gregurić kao premijer odobrio šverc nuklearnih materijala prkeo
Hrvatske
Tako, kako se može zaključiti iz dokumenta Kongresa SAD-a, od jeseni
1991. (kada u Zagrebu vlast preuzima Vlada Franje Gregurića) Hrvatska
više nije plaćala oružje novcem, nego je intenziviran šverc oružja i
nuklearnih materijala preko Hrvatske za islamističke režime na Bliskom
Istoku.
Logičnim se nameće pitanje; gdje je onda završavao novac koji je bio
namijenjen kupnji oružja? Odgovor i iz Izvješća i zaključak nameću se
sami.
Gregurićev klan sebi je ovakvim kriminalnim radnjama osigurao i novac
od nabavke oružja koji je prebacivan na tajne račune u inozemstvu, ali
si je osigurao i prihode od međunarodnog šverca nuklearnih materijala
islamističkim režimima poput iračkog diktatora Sadama Huseina.
Politički Zagreb osigurao pomoć u švercu urana i plutonija
Sasvim je izvjesno da je Franjo Gregurić kao premijer morao znati i
odobriti šverc nuklearnih materijala kroz Hrvatsku, kako to navodi i
američko izvješće.
"U međuvremenu, u ranu jesen 1991. godine, Draxler je surađivala sa
jugoslavenom koji je sebe zvao Marijan Sokolović, u nekoliko velikih
dilova za nabavku oružja sa Poljskom za 50 tona oružja za Hrvatsku.
Zagreb nije mogao osigurati novac, ali je Draxler rekla da to nije
problem, ukoliko Sokolović može umjesto novca dogovoriti da Zagreb
osigura pomoć u švercu urana i plutonija kao alternativni način
plaćanja.
Posljedično, Hrvatska se počela pojavljivati kao jedna od glavnih
komponenta u međunarodnoj mreži za šverc iz Europe radikalnim državama
Trećeg Svijeta.
Glavna uloga Hrvatske, u toj mreži, je da osigura sigurno skladištenje
i lažnu dokumentaciju kako bi osigurala otpremu robe", stoji u
Izvješću Kongresa SAD-a, iz studenog 1992. godine.
Iz Izvješća je sasvim razvidno da je politički Zagreb pristao
sudjelovati u ovom organiziranom kriminalu. Tada je takvu odluku mogao
dnijeti Franjo Gregurić, koji je u suradnji sa svojim obavještajnim
vezama u Srbiji i drugim bivšim komunističkim državama mogao i
operativno odraditi ove poslove.
Usred rata uran i plutonij iz Hrvatske švercani preko Srbije za Irak
Zanimljiva je i činjenica da je Gregurićeva mreža usred Domovinskog
rata, organizirala šverc nuklearnih materijala, urana i plutonija, iz
Hrvatske, preko Srbije za Irak.
"Prema uvjetima prvog dogovora, Sokolović je trebao osigurati
logističku potporu za transfer nuklearnih materijala iz Srbije u
Irak ...
... Marijan Sokolović je bio zadužen za nezakonitu trgovinu nuklearnih
materijala ispred tih mreža. On je dogovorio prijevoz i skrivanje,
sigurno skladištenje, i sve inspekcijske papire u Šibeniku, Hrvatska.
Od tamo, materijal za Irak, uključujući i glavne komponente za Irački
vojni nuklearni program, bio je utovaran na kamione, koji su
prebacivani u Srbiju, i transportirani za Bagdad preko Bugarske.
Dimitrij Nikolić, Srbin iz Chicaga, i veliki nabavljač oružja za
Srbiju, sudjelovao je u pregovorima za prekograničnu suradnju", navode
Amerikanci u svojem izvješću.
"Kamionska ruta vodila je iz Srbije u Bugarsku, pa u Tursku, i u Irak.
Na povratku su uglavnom vozili tankove goriva ali i voća. Kamionska
operacija između Srbije i Iraka organizirana je preko jednog bečkog
Bugara Božidara Božilova.
Kao rezultat velikog uspjeha transporta preko Bugarske, njezina uloga
u transportu se proširila, pa je Varna postala jedna od glavnih luka
za ilegalni transport nuklearnih materijala i oružja", stoji u
Izvješću.
Jedan od glavnih bankara ove kriminalne mreže, prema Izvješću, bio je
Karl Friederich Federer, koji je u jednom trenutku u sefu svoje banke
čuvao pohranjeno 30 kg urana i 10 kg plutonija.
Dio tog nuklearnog materijala pronađen je prilikom policijske akcije
11. studenog 1991. godine, u koferu kojeg je nosio Friedrich Refner,
počasni konzul Hondurasa, koji je bio poznat i kao bivši KGB-ov agent
u Švicarskoj.
Bez obzira na ovu organiziranu akciju policije, kasnije poznatu i kao
"Afera Como", mreža je uspjela u tom trenutku prebaciti plutonij u
Šibenik, kao i drugu veliku pošiljku urana.
Sokolović je tada bio uhapšen u Beču, na putu za Hrvatsku. kod sebe je
imao 2,8 kg plutonija. Pušten je na slobodu u veljači 1992. godine i
odmah se vratio uhodanom poslu.
Policijske akcije europskih zemalja neuspješne zbog hrvatske pomoći
organiziranom kriminalu
Usprkos organiziranim policijskim i obavještajnim naporima u Europi,
kako bi se spriječila ova međunarodna ilegalna trgovina nuklearnim
materijalima, nisu naneseni veći gubitci ovoj kriminalnoj mreži, i to
isključivo iz razloga što je Hrvatska tim kriminalnim operacijama
pružala sigurno utočište.
"Kako god bilo, količina zaplijena je drastično opadala, jer su mnoge
pošiljke slane u treće zemlje preko sigurne luke u Šibeniku.
Tamo je Zagreb osigurao dilerima sigurnu tranzitnu točku, gdje je
lokalna Vlada pomogla jamčiti sigurnost ovog dogovora i robe.
Dodatno, dodatna korist ovakvog dogovora bila je i u činjenici da je
Hrvatska vrlo blizu i Beča i Zuricha, gdje su se obavljali financijski
dijelovi ovih dogovora", stoji u Izvješću Kongresa.
Hrvoje Šarinić koordinirao trgovinu nuklearnim materijalima za Afriku
"U međuvremenu je Kutsinova mreža proširila krijumčarske operacije
krijumčarenja konvencionalnog oružja i nuklearnih materijala koristeći
kontakte Antona Kikaša u Africi ...
... U rujnu i listopadu 1991. suradnja Hrvatske i Južne Afrike, u
vojnim i nuklearnim poslovima, proširila se u tolikoj mjeri da ju je u
cijelosti preuzeo Zagreb.
Hrvoje Šarinić je bio postavljen za nadziranje ovih osjetljivih
odnosai suradnje sa Južnom Afrikom. Južna Afrika je bila posebno
zainteresirana za nuklearnu tehnologiju, kao i za naprednu zrakoplovnu
tehnologiju, uglavnom elektroniku i nove materijale.
Hrvatska je pristala pružiti pomoć Južno Afričkim planovima za
proizvodnju nuklearnih raketa.
Institut Ruđer Bošković u Zagrebu je bio zadužen za nadzor nuklearnog
dijela ovog ugovora ... Zagreb je bio središte ove operacije", opisuje
se sudjelovanje Hrvoja Šarinića i Hrvatske u trgovini nuklearnim
materijalima sa afričkim zemljama.
Novac od ilegalne trgovine uranom i plutonijem na tajnim računima u
Njemačkoj i Austriji
Prema istom Izvješću Kongresa SAD-a, novac od međunarodnog
krijumčarenja urana i plutonija islamističkim režimima, a koji je
isplaćivan predstavnicima hrvatskih vlasti, završavao je na tajnim
računima kod banaka u Njemačkoj i Austriji.
"Iako je blagajna u Zagrebu doslovno prazna, novac od ilegalne
trgovine oružjem slijeva se na tajne hrvatske račune u Deutsche bank i
Dresdner Bank AG u Njemačkoj, i u Erste Osterreichische Sparkasse Bank
u Austriji, na samo nekoliko imena.
Jedan od švicarskih bankara uključen u ove hrvatske poslove potvrdio
je izvor novca na nekoliko različitih računa", navodi se u Izvješću.
Franjo Gregurić - pripadnik međunarodne nuklearne mafije
U nastavku Izvješća, Amerikanci su naveli cijeli niz poduzeća koja su
sudjelovala u ovoj mrežu međunarodnog krijumčarenja, među kojima je
kao dio "nuklearne mafije" identificiran i Franjo Gregurić, kao
vlasnik poduzeća Astra uvoz-izvoz, i hrvatski premijer.
Tako su imenovane i kompanije: Industry Enterprises; Meiz;
Waggengrosshandel; Gebrueder Scholeger g.m.b.h.; DKS; Atlantic;
Huertenbert; Scorpion International Services SA; Xahdil International
Ltd Consulting; Elecrtic Dalland; Weba; Faba; Foga; Francionia - Jagd.
Podatci koje otkriva ovo američko Izvješće, svakako bacaju novo
svjetlo na hrvatsku političku i financijsku elitu, kao i njezine
domaće i međunarodne poslove.
Svakako, podatci iz ovog Izvješća, dodatno dokazuju kako porijeklo
kapitala hrvatske ekonomske elite, veuče svoj trag iz organiziranog
kriminala i međunarodnih kriminalnih operacija sa tzv. "nuklearnom
mafijom".
Tim je zanimljivija i činjenica da je Franjo Gregurić nazočio kao
jedan od glavnih uzvanika na nedavnom sastanku Stjepana Mesića sa
hrvatskim gospodarstvenicima na Pantovčaku.
Dodamo li tomu činjenicu kako je šef Mesićeva Ureda povezan s
organiziranim kriminalom, dobivamo cjelovitu sliku vladajuće elite.
Povezano:
Gregurićev klan
http://www.necenzurirano.com/index.php?option=com_content&task=view&id=381&Itemid=65
Povezanost financijske elite u Hrvatskoj sa islamističkim terorizmom
http://www.necenzurirano.com/index.php?option=com_content&task=view&id=335&Itemid=1
Pad zapadnoblakanskih kriminalnih elita
http://www.necenzurirano.com/index.php?option=com_content&task=view&id=671&Itemid=67
Ratni zločini u Sisku
http://www.necenzurirano.com/index.php?option=com_content&task=view&id=270&Itemid=1
Uloga zapadnobalkanskih kriminalnih elita u iranskoj nuklearnoj
strategiji
http://www.necenzurirano.com/index.php?option=com_content&task=view&id=422&Itemid=1
Domagoj Margetić
Reply all
Reply to author
Forward
0 new messages