Zagrebacka banka sudjelovala u Milosevicevim financijskim operacijama
277 views
Skip to first unread message
Domagoj
Mar 24, 2008, 7:48:11 PM3/24/08
to CRO NEWS
http://www.necenzurirano.com/index.php?option=com_content&task=view&id=767&Itemid=1
Zagrebačka banka sudjelovala u Miloševićevim financijskim operacijama
Iako se o poslovnim vezama Zagrebačke banke sa Slobodanom Miloševićem
do sada moglo samo nagađati, raspolažemo dokazima o sudjelovanju
Zagrebačke banke u financijskim operacijama Slobodana Miloševića.
Sudeći prema dostupnoj dokumentaciji, čini se kako je Zagrebačka banka
imala zajedničke investicijske projekte sa Miloševićem i njegovim
režimom, te kako je francuska banka u suvlasništvu Zagrebačke banke,
omogućavala Miloševiću financijske transfere preko tajnih računa iz
Srbije.
Bilo bi teško povjerovati tvrdnjama kako Uprava Zagrebačke banke, na
čelu s Franjom Lukovićem, i inače Miloševićevim bankarskim kolegom
prije 1990. godine, nije imala saznanja o tajnim transferima Slobodana
Miloševića preko banke čiji je ZABA bila suvlasnik sa Miloševićevim
ljudima.
ZABA suvlasnik Miloševićeve banke
Naime, još od 1980.-ih godina Zagrebačka banka bila je, a ostala je to
do danas, suvlasnik Banque Franco Yugoslave u Parisu, čiji je
predsjednik Uprave svojevremeno bio brat Slobodana Miloševića,
Borislav Milošević. To, dakako, dokazuje vrlo bliske poslovne odnose
Franje Lukovića i njegovih suradnika sa Slobodanom Miloševićem.
Ova činjenica posebno je važna zbog Miloševićevih kasnijih
financijskih operacija preko pariške banke. Naime, upravo je u Banque
Franco Yugoslave Milošević imao otvorene tajne račune preko kojih je
dio njegova novca prebacivan u treće banke, primjerice u Velikoj
Britaniji i drugdje u inozemstvu. U vrijeme ovih Miloševićevih
operacija, Zagrebačka banka bila je vlasnik preko 20 posto dionica
Banque Franco Yugoslave, što isključuje bilo kakvu mogućnost da Uprava
Zagrebačke banke na čelu s Lukovićem nije imala informacije o
financijskim operacijama Slobodana Miloševića preko pariške banke.
Upravo suprotno, dio kapitala koji se slijevao iz Srbije u Banque
Franco Yugoslave, završavao je i u financijskim operacijama Zagrebačke
banke.
Infrastruktura tranzicijske pljačke
Trag ovih zajedničkih operacija Miloševića i Lukovića, zapravo
srbijanske i hrvatske financijske elite, seže do sredine 1980.-ih
godina, kada je intenzivirana izgradnja zajedničke financijsko -
ekonomske infrastrukture u inozemstvu, koja je trebala poslužiti
zajedničkim poslovnim operacijama izvan tadašnje SFRJ.
Dokazi, zapravo, upućuju na potpuno drugačije, stvarne namjere,
srbijanske i hrvatske tehnomenadžerske elite. Naime, iz dokumenata
kojima raspolažemo, razvidno je kako je još 1984. godine započela
izgradnja jedinstvene poslovno - financijske infrastrukture u obliku
zajedničkih međunarodnih korporacija, banaka i poduzeća, u koja je
investiran kapital pokraden još iz tadašnjih socijalističkih
republika. Već 1987. godine hrvatska i srbijanska elita raspolagale su
sa nekoliko zajedničkih banaka i korporacija u Europi i SAD-u, a očito
je kako se radilo o projektiranju tranzicijske pljačke u Hrvatskoj i
Srbiji. Naime, nakon 1990. godine, upravo su ove tehnomenadžerske
elite kao stvarni sljednici moći bivše jugoslavenske komunističke
elite, preuzele ključne i stvarne pozicije financijske moći u
novonastalim državama.
Tada je mreža njihovih ranije osnovanih poduzeća i banaka u inozemstvu
jednostavno prerasla u infrastrukturu tranzicijske pljačke. Upravo
preko banaka i poslovnih subjekata u inozemstvu, poput Banque Franco
Yugoslave, novonastale financijske elite Hrvatske i Srbije,
transferirale su svoj tranzicijski ratni plijen, da bi se potom taj
isti pokradeni kapital vraćao u Hrvatsku i Srbiju, kao tobože strani
kapital i strane investicije. Radi se o dobro osmišljenoj i najvećoj
tranzicijskoj prijevari kojom su nakon 1990. godine rukovodili
Gregurićev klan (u Hrvatskoj) i Miloševićevi ljudi (u Srbiji). Franjo
Luković je bio jedan od ključnih "igrača" tog tranzicijskog projekta.
Banque Franco Yugoslave
Zagrebačka banka je još 1987. godine sudjelovala u značajnoj
dokapitalizaciji Banque Franco Yugoslave, kako bi osigurala svoj udio
u ovoj financijskoj infrastrukturi, koja je samo tri godine kasnije
aktivirana kao glavna poluga tranzicijskog projekta stvaranja
tranzicijske ekonomske elite u zemljama bivše SFRJ, kao glavnog centra
moći u regiji.
Izvršni odbor Zagrebačke banke donio je na svojoj 10. sjednici od 28.
travnja 1987. godine, Odluku o usvajanju Elaborata o ekonomskoj
opravdanosti povećanja kapitala Banque Franco Yugoslave u Parizu.
"Prima se na znanje povećanje osnivačkog kapitala Banque Franco
Yugoslave Paris, sa sadašnjih 30 milijuna francuskih franaka, za 106
milijuna francuskih franaka, odnosno 15 milijuna američkih dolara, u
1987. godini, na 136 milijuna francuskih franaka", stoji u odluci
Zagrebačke banke iz 1987. godine.
Svoj udio u tom povećanju osnivačkog kapitala, uvećala je novim
ulaganjem i sama Zagrebačka banka, i to prema dogovoru sa Beogradom,
točnije Saveznim sekretarijatom za financije i Narodnom bankom
Jugoslavije.
"Odobrava se povećanje osnivačkog uloga Zagrebačke banke, Zagreb u
kapitalu Banque Franco Yugoslave, Paris u iznosu od 3 milijuna
francuskih franaka, odnosno 500 tisuća američkih dolara", stoji u
Odluci Izvršnog odbora ZABE iz travnja 1987. godine.
"Za uplatu osnivačkog uloga upotrijebiti će se sredstva dugoročnih
izvora kojima raspolaže banka, suglasno Zakonu o osnovama bankarskog i
kreditnog sistema (Fond solidarne odgovornosti) na temelju Mišljenja
Saveznog sekretarijata za financije br. 2-106/2 od 24.10.1986. godine
i Mišljenja Narodne banke Jugoslavije od 30.9.1986.", opisuje se
koordinacija sa Beogradom oko ove financijske operacije u Banque
Franco Yugoslave.
Svojevremeno je predsjednik Uprave ove pariške banke bio Borislav
Milošević, brat Slobodana Miloševića, što također dovoljno govori o
sprezi hrvatske i srbijanske financijske elite u tranzicijskom vremenu
od sredine 1980.-ih godina do danas.
Anglo Yugoslav Ltd. London
Dio ove infrastrukture tranzicijske pljačke bila je i Anglo Yugoslav
Ltd. London, u kojem su također zajednički osnivači bili pripadnici
hrvatske i srbijanske tranzicijske elite. Kasnije, nakon 1990. godine,
upravo je ova londonska kompanija bila jedan od ključnih punktova za
financijske transfere opljačkanog novca iz Srbije, kojeg je u London
transferirao Slobodan Milošević. Novac je polagan na tajne račune, a
upravo je Anglo Yugoslav Ltd. bila ključni punkt preko kojeg je novac
tranzicijske Miloševićeve elite, investiran preko Zagrebačke banke u
projekte u Hrvatskoj, kao što su to primjerice neki projekti Gorana
Štroka, koji su kreditirani upravo Miloševićevim kapitalom sa tajnih
računa u inozemstvu.
Zanimljivo je da je na istoj sjednici Izvršnog odbora Zagrebačke
banke, od 28. travnja 1987. godine, osim za dokapitalizaciju Banque
Franco Yugoslave, donesena i Odluka o usvajanju Elaborata o ekonomskoj
opravdanosti povećanja kapitala Anglo Yugoslav Ltd. London.
"Prima se na znanje povećanje osnivačkog kapitala Anglo Yugoslav Ltd
London sa sadašnjih 5 milijuna 500 tisuća funta za 5 milijuna funta na
10 milijuna funta.
Odobrava se povećanje osnivačkog uloga Zagrebačke banke Zagreb u
kapitalu Anglo Yugoslav Ltd., London, u iznosu od 312 tisuća 500
funta.
Obje ove odluke Zagrebačke banke potpisao je tadašnji predsajednik
Izvršnog odbora banke Antun Crneka.
Adria Bank A.G. Beč
Za Hrvatsku je pak značajan podatak o suvlasništvu Zagrebačke banke u
jednoj austrijskoj banci, preko čijih tajnih računa su početkom 1990.-
ih godina transferirana financijska sredstva sa tajnih računa u
Zagrebačkoj banci, uglavnom sredstva koja su kasnije kao fitkivne
kreditne investicije stranih banaka oprane preko kreditnih poslova
inozemnih banaka sa Hrvatskom, odnosno fizičkim i pravnim osobama u
Hrvatskoj.
Samo nekoliko dana prije donošenja odluka o dokapitalizaciji Banque
Franco Yugoslave i Anglo Yugoslav Ltd., Skupština Zagrebačke banke je
na svojoj 3. sjednici, dana 22. travnja 1987. godine, donijela Odluku
o prihvaćanju Elaborata o povećanju kapitala i plana razvoja Adra Bank
A.G. Wien za razdoblje od 1986. do 1996. godine
Ovom odlukom koju je potpisao predsjednik Skupštine Zagrebačke banke
Vid Ročić, planirano je da u tih deset tranzicijskih godina, ZABA
stekne 21 posto vlasništva nad dionicama Adria Bank A.G. u Beču.
Upravo je ova banka predstavljala stratešku točku tranzicijske pljačke
u tzv. predprivaizacijskim godinama, odnosno u vremenu od 1990. do
1994. godine, kada su moćni čelnici društvenih poduzeća u tajnosti
transferirali kapital društvenih poduzeća iz Hrvatske na tajne račune
u Austriji.
Bila je to prva faza tranzicijske pljačke, pljačka prije pretvorbe
društvenih poduzeća, u kojoj je na tajnim računima u Austriji
pohranjen kapital koji je tranzicijskoj eliti u Hrvatskoj osigurao
neograničenu moć, koje su pozicije zadržali do danas.
"Zagrebačka banka Zagreb suglasna je da Adria Bank A.G. Wien u
narednih deset godina od 1986. do 1996. godine povećava osnivački
kapital sa sadašnjih 80 milijuna austrijskih šilinga, za 80 milijuna
austrijskih šilinga, na 160 milijuna austrijskih šilinga. U ovom
povećanju Zagrebačka banka Zagreb zadržala bi sadašnje učešće od 21
%", navodi se u odluci Skupštine ZABE iz travnja 1987. godine.
I.I.C.Y.S.A. Panama
Na istoj sjednici Skupštine Zagrebačke banke, od 22. travnja 1987., na
kojoj je donesena odluka o dokapitalizaciji Adria Bank u Beču,
odlučeno je i o sudjelovanju u osnivanju međunarodne korporacije sa
sjedištem u Panami, a koja je nakon 1987. godine preuzela sve poslove
i funkciju koju je ranije obavljala Međunarodna korporacija za
investicije u Jugoslaviji, sa sjedištem u Luxembourgu.
Upravo je ova kompanija kasnije postala jedno od glavnih odredišta
opljačkanog kapitala iz Srbije i Hrvatske, koji je kasnije
reinvestiran u te zemlje, kroz kredite poslovnih banakam, ili lažne
investicije poduzeća sa sjedištem u inozemstvu, ali u stvarnom
vlasništvu fizičkih i pravnih osoba iz bivše SFRJ.
O takvim planovima tranzicijske elite u Hrvatskoj i Srbiji, za
zajedničko poslovanje preko ove korporacije, svjedoči i Odluka
Skupštine Zagrebačke banke o sudjelovanju u osnivanju I.I.C.Y.S.A.
Panama, kao supsidijarne korporacije Međunarodne korporacije za
investicije u Jugoslaviji Luxembourg, donesena na 3. sjednici
Skupštine ZABE, 22. travnja 1987. godine.
"Radi sudjelovanja u ulaganju kapitala u bilo kojem vidu u poduzeća
koja se uglavnom, ali ne isključivo, nalaze u Jugoslaviji, ili u ona
poduzeća koja posluju sa jugoslavenskim poduzećima, zatim, radi
povezivanja zainteresiranih jugoslavenskih i odgovarajućih inozemnih
partnera radi obavljanja poslova investicija u vidu zajedničkih
ulaganja, kreditiranja, pružanja usluga, pokreće se samoupravni
postupak kod članova Zagrebačke banke - dioničara, za sudjelovanje u
osnivanju I.I.C.Y.S.A. Panama, kao supsidijarne korporacije koja je u
isključivoj svojini i pod kontrolom Međunarodne korporacije za
investicije u Jugoslaviji, Luxembourg, kao holding kompanije. Prihvaća
se Elaborat - Informacija o ekonomskoj opravdanosti osnivanja
I.I.C.Y.S.A. Panama", navodi se u odluci Skupštine Zagrebačke banke
koju je potpisao Vid Ročić.
Na čelu tranzicijske hijerarhije - Gregurić i Milošević
Nad financijskim operacijama obavljanim preko ove tranzicijske mreže,
hrvatska država nikada nije imala kontrolu, niti je ikada imala bilo
kakvu informaciju o poslovanju Zagrebačke banke sa ostalim partnerima
iz bivše Jugoslavije, preko mreže opisane u ovom tekstu. Ovo je do
danas ostala jedna od najbolje čuvanih tajna tranzicije u državama
nastalim nakon raspada bivše SFRJ.
Postojanje ove mreže dokazuje jedinstvenu strategiju tranzicijske
elite, jednako u Hrvatskoj i Srbiji, te njihovo zajedničko poslovanje
i jedinstveno planiranje financijskih i ekonomskih interesa u
novonastalim uvjetima nakon 1990. godine. Upravo ta poduzeća, banke i
korporacije, skrivaju tajnu velike tranzicijske pljačke, tajne račune
i financijske poslove koji su omogućili nekadašnjoj komunističkoj
eliti zadržavanje stvarnih pozicija moći u Srbiji i Hrvatskoj, nakon
1990. godine.
Na čelu ove tranzicijske infrastrukture nalazila se hijerarhija
izrasla iz centara moći nekadašnjeg Saveza komunista Jugoslavije, na
čelu sa Franjom Gregurićem u Hrvatskoj i Slobodanom Miloševićem u
Srbiji. Njihov jedini cilj bio je izgradnja moćne kriminalne
oligarhije, koja će iskoristiti tranziciju kako bi reinstalirala
nekadašnju komunističku elitu na njezine nove pozicije moći, te
legalizirala prljavi kapital opljačkan u tranziciji u novonastalim
državama.
Domagoj Margetić
Zagrebačka banka sudjelovala u Miloševićevim financijskim operacijama
Iako se o poslovnim vezama Zagrebačke banke sa Slobodanom Miloševićem
do sada moglo samo nagađati, raspolažemo dokazima o sudjelovanju
Zagrebačke banke u financijskim operacijama Slobodana Miloševića.
Sudeći prema dostupnoj dokumentaciji, čini se kako je Zagrebačka banka
imala zajedničke investicijske projekte sa Miloševićem i njegovim
režimom, te kako je francuska banka u suvlasništvu Zagrebačke banke,
omogućavala Miloševiću financijske transfere preko tajnih računa iz
Srbije.
Bilo bi teško povjerovati tvrdnjama kako Uprava Zagrebačke banke, na
čelu s Franjom Lukovićem, i inače Miloševićevim bankarskim kolegom
prije 1990. godine, nije imala saznanja o tajnim transferima Slobodana
Miloševića preko banke čiji je ZABA bila suvlasnik sa Miloševićevim
ljudima.
ZABA suvlasnik Miloševićeve banke
Naime, još od 1980.-ih godina Zagrebačka banka bila je, a ostala je to
do danas, suvlasnik Banque Franco Yugoslave u Parisu, čiji je
predsjednik Uprave svojevremeno bio brat Slobodana Miloševića,
Borislav Milošević. To, dakako, dokazuje vrlo bliske poslovne odnose
Franje Lukovića i njegovih suradnika sa Slobodanom Miloševićem.
Ova činjenica posebno je važna zbog Miloševićevih kasnijih
financijskih operacija preko pariške banke. Naime, upravo je u Banque
Franco Yugoslave Milošević imao otvorene tajne račune preko kojih je
dio njegova novca prebacivan u treće banke, primjerice u Velikoj
Britaniji i drugdje u inozemstvu. U vrijeme ovih Miloševićevih
operacija, Zagrebačka banka bila je vlasnik preko 20 posto dionica
Banque Franco Yugoslave, što isključuje bilo kakvu mogućnost da Uprava
Zagrebačke banke na čelu s Lukovićem nije imala informacije o
financijskim operacijama Slobodana Miloševića preko pariške banke.
Upravo suprotno, dio kapitala koji se slijevao iz Srbije u Banque
Franco Yugoslave, završavao je i u financijskim operacijama Zagrebačke
banke.
Infrastruktura tranzicijske pljačke
Trag ovih zajedničkih operacija Miloševića i Lukovića, zapravo
srbijanske i hrvatske financijske elite, seže do sredine 1980.-ih
godina, kada je intenzivirana izgradnja zajedničke financijsko -
ekonomske infrastrukture u inozemstvu, koja je trebala poslužiti
zajedničkim poslovnim operacijama izvan tadašnje SFRJ.
Dokazi, zapravo, upućuju na potpuno drugačije, stvarne namjere,
srbijanske i hrvatske tehnomenadžerske elite. Naime, iz dokumenata
kojima raspolažemo, razvidno je kako je još 1984. godine započela
izgradnja jedinstvene poslovno - financijske infrastrukture u obliku
zajedničkih međunarodnih korporacija, banaka i poduzeća, u koja je
investiran kapital pokraden još iz tadašnjih socijalističkih
republika. Već 1987. godine hrvatska i srbijanska elita raspolagale su
sa nekoliko zajedničkih banaka i korporacija u Europi i SAD-u, a očito
je kako se radilo o projektiranju tranzicijske pljačke u Hrvatskoj i
Srbiji. Naime, nakon 1990. godine, upravo su ove tehnomenadžerske
elite kao stvarni sljednici moći bivše jugoslavenske komunističke
elite, preuzele ključne i stvarne pozicije financijske moći u
novonastalim državama.
Tada je mreža njihovih ranije osnovanih poduzeća i banaka u inozemstvu
jednostavno prerasla u infrastrukturu tranzicijske pljačke. Upravo
preko banaka i poslovnih subjekata u inozemstvu, poput Banque Franco
Yugoslave, novonastale financijske elite Hrvatske i Srbije,
transferirale su svoj tranzicijski ratni plijen, da bi se potom taj
isti pokradeni kapital vraćao u Hrvatsku i Srbiju, kao tobože strani
kapital i strane investicije. Radi se o dobro osmišljenoj i najvećoj
tranzicijskoj prijevari kojom su nakon 1990. godine rukovodili
Gregurićev klan (u Hrvatskoj) i Miloševićevi ljudi (u Srbiji). Franjo
Luković je bio jedan od ključnih "igrača" tog tranzicijskog projekta.
Banque Franco Yugoslave
Zagrebačka banka je još 1987. godine sudjelovala u značajnoj
dokapitalizaciji Banque Franco Yugoslave, kako bi osigurala svoj udio
u ovoj financijskoj infrastrukturi, koja je samo tri godine kasnije
aktivirana kao glavna poluga tranzicijskog projekta stvaranja
tranzicijske ekonomske elite u zemljama bivše SFRJ, kao glavnog centra
moći u regiji.
Izvršni odbor Zagrebačke banke donio je na svojoj 10. sjednici od 28.
travnja 1987. godine, Odluku o usvajanju Elaborata o ekonomskoj
opravdanosti povećanja kapitala Banque Franco Yugoslave u Parizu.
"Prima se na znanje povećanje osnivačkog kapitala Banque Franco
Yugoslave Paris, sa sadašnjih 30 milijuna francuskih franaka, za 106
milijuna francuskih franaka, odnosno 15 milijuna američkih dolara, u
1987. godini, na 136 milijuna francuskih franaka", stoji u odluci
Zagrebačke banke iz 1987. godine.
Svoj udio u tom povećanju osnivačkog kapitala, uvećala je novim
ulaganjem i sama Zagrebačka banka, i to prema dogovoru sa Beogradom,
točnije Saveznim sekretarijatom za financije i Narodnom bankom
Jugoslavije.
"Odobrava se povećanje osnivačkog uloga Zagrebačke banke, Zagreb u
kapitalu Banque Franco Yugoslave, Paris u iznosu od 3 milijuna
francuskih franaka, odnosno 500 tisuća američkih dolara", stoji u
Odluci Izvršnog odbora ZABE iz travnja 1987. godine.
"Za uplatu osnivačkog uloga upotrijebiti će se sredstva dugoročnih
izvora kojima raspolaže banka, suglasno Zakonu o osnovama bankarskog i
kreditnog sistema (Fond solidarne odgovornosti) na temelju Mišljenja
Saveznog sekretarijata za financije br. 2-106/2 od 24.10.1986. godine
i Mišljenja Narodne banke Jugoslavije od 30.9.1986.", opisuje se
koordinacija sa Beogradom oko ove financijske operacije u Banque
Franco Yugoslave.
Svojevremeno je predsjednik Uprave ove pariške banke bio Borislav
Milošević, brat Slobodana Miloševića, što također dovoljno govori o
sprezi hrvatske i srbijanske financijske elite u tranzicijskom vremenu
od sredine 1980.-ih godina do danas.
Anglo Yugoslav Ltd. London
Dio ove infrastrukture tranzicijske pljačke bila je i Anglo Yugoslav
Ltd. London, u kojem su također zajednički osnivači bili pripadnici
hrvatske i srbijanske tranzicijske elite. Kasnije, nakon 1990. godine,
upravo je ova londonska kompanija bila jedan od ključnih punktova za
financijske transfere opljačkanog novca iz Srbije, kojeg je u London
transferirao Slobodan Milošević. Novac je polagan na tajne račune, a
upravo je Anglo Yugoslav Ltd. bila ključni punkt preko kojeg je novac
tranzicijske Miloševićeve elite, investiran preko Zagrebačke banke u
projekte u Hrvatskoj, kao što su to primjerice neki projekti Gorana
Štroka, koji su kreditirani upravo Miloševićevim kapitalom sa tajnih
računa u inozemstvu.
Zanimljivo je da je na istoj sjednici Izvršnog odbora Zagrebačke
banke, od 28. travnja 1987. godine, osim za dokapitalizaciju Banque
Franco Yugoslave, donesena i Odluka o usvajanju Elaborata o ekonomskoj
opravdanosti povećanja kapitala Anglo Yugoslav Ltd. London.
"Prima se na znanje povećanje osnivačkog kapitala Anglo Yugoslav Ltd
London sa sadašnjih 5 milijuna 500 tisuća funta za 5 milijuna funta na
10 milijuna funta.
Odobrava se povećanje osnivačkog uloga Zagrebačke banke Zagreb u
kapitalu Anglo Yugoslav Ltd., London, u iznosu od 312 tisuća 500
funta.
Obje ove odluke Zagrebačke banke potpisao je tadašnji predsajednik
Izvršnog odbora banke Antun Crneka.
Adria Bank A.G. Beč
Za Hrvatsku je pak značajan podatak o suvlasništvu Zagrebačke banke u
jednoj austrijskoj banci, preko čijih tajnih računa su početkom 1990.-
ih godina transferirana financijska sredstva sa tajnih računa u
Zagrebačkoj banci, uglavnom sredstva koja su kasnije kao fitkivne
kreditne investicije stranih banaka oprane preko kreditnih poslova
inozemnih banaka sa Hrvatskom, odnosno fizičkim i pravnim osobama u
Hrvatskoj.
Samo nekoliko dana prije donošenja odluka o dokapitalizaciji Banque
Franco Yugoslave i Anglo Yugoslav Ltd., Skupština Zagrebačke banke je
na svojoj 3. sjednici, dana 22. travnja 1987. godine, donijela Odluku
o prihvaćanju Elaborata o povećanju kapitala i plana razvoja Adra Bank
A.G. Wien za razdoblje od 1986. do 1996. godine
Ovom odlukom koju je potpisao predsjednik Skupštine Zagrebačke banke
Vid Ročić, planirano je da u tih deset tranzicijskih godina, ZABA
stekne 21 posto vlasništva nad dionicama Adria Bank A.G. u Beču.
Upravo je ova banka predstavljala stratešku točku tranzicijske pljačke
u tzv. predprivaizacijskim godinama, odnosno u vremenu od 1990. do
1994. godine, kada su moćni čelnici društvenih poduzeća u tajnosti
transferirali kapital društvenih poduzeća iz Hrvatske na tajne račune
u Austriji.
Bila je to prva faza tranzicijske pljačke, pljačka prije pretvorbe
društvenih poduzeća, u kojoj je na tajnim računima u Austriji
pohranjen kapital koji je tranzicijskoj eliti u Hrvatskoj osigurao
neograničenu moć, koje su pozicije zadržali do danas.
"Zagrebačka banka Zagreb suglasna je da Adria Bank A.G. Wien u
narednih deset godina od 1986. do 1996. godine povećava osnivački
kapital sa sadašnjih 80 milijuna austrijskih šilinga, za 80 milijuna
austrijskih šilinga, na 160 milijuna austrijskih šilinga. U ovom
povećanju Zagrebačka banka Zagreb zadržala bi sadašnje učešće od 21
%", navodi se u odluci Skupštine ZABE iz travnja 1987. godine.
I.I.C.Y.S.A. Panama
Na istoj sjednici Skupštine Zagrebačke banke, od 22. travnja 1987., na
kojoj je donesena odluka o dokapitalizaciji Adria Bank u Beču,
odlučeno je i o sudjelovanju u osnivanju međunarodne korporacije sa
sjedištem u Panami, a koja je nakon 1987. godine preuzela sve poslove
i funkciju koju je ranije obavljala Međunarodna korporacija za
investicije u Jugoslaviji, sa sjedištem u Luxembourgu.
Upravo je ova kompanija kasnije postala jedno od glavnih odredišta
opljačkanog kapitala iz Srbije i Hrvatske, koji je kasnije
reinvestiran u te zemlje, kroz kredite poslovnih banakam, ili lažne
investicije poduzeća sa sjedištem u inozemstvu, ali u stvarnom
vlasništvu fizičkih i pravnih osoba iz bivše SFRJ.
O takvim planovima tranzicijske elite u Hrvatskoj i Srbiji, za
zajedničko poslovanje preko ove korporacije, svjedoči i Odluka
Skupštine Zagrebačke banke o sudjelovanju u osnivanju I.I.C.Y.S.A.
Panama, kao supsidijarne korporacije Međunarodne korporacije za
investicije u Jugoslaviji Luxembourg, donesena na 3. sjednici
Skupštine ZABE, 22. travnja 1987. godine.
"Radi sudjelovanja u ulaganju kapitala u bilo kojem vidu u poduzeća
koja se uglavnom, ali ne isključivo, nalaze u Jugoslaviji, ili u ona
poduzeća koja posluju sa jugoslavenskim poduzećima, zatim, radi
povezivanja zainteresiranih jugoslavenskih i odgovarajućih inozemnih
partnera radi obavljanja poslova investicija u vidu zajedničkih
ulaganja, kreditiranja, pružanja usluga, pokreće se samoupravni
postupak kod članova Zagrebačke banke - dioničara, za sudjelovanje u
osnivanju I.I.C.Y.S.A. Panama, kao supsidijarne korporacije koja je u
isključivoj svojini i pod kontrolom Međunarodne korporacije za
investicije u Jugoslaviji, Luxembourg, kao holding kompanije. Prihvaća
se Elaborat - Informacija o ekonomskoj opravdanosti osnivanja
I.I.C.Y.S.A. Panama", navodi se u odluci Skupštine Zagrebačke banke
koju je potpisao Vid Ročić.
Na čelu tranzicijske hijerarhije - Gregurić i Milošević
Nad financijskim operacijama obavljanim preko ove tranzicijske mreže,
hrvatska država nikada nije imala kontrolu, niti je ikada imala bilo
kakvu informaciju o poslovanju Zagrebačke banke sa ostalim partnerima
iz bivše Jugoslavije, preko mreže opisane u ovom tekstu. Ovo je do
danas ostala jedna od najbolje čuvanih tajna tranzicije u državama
nastalim nakon raspada bivše SFRJ.
Postojanje ove mreže dokazuje jedinstvenu strategiju tranzicijske
elite, jednako u Hrvatskoj i Srbiji, te njihovo zajedničko poslovanje
i jedinstveno planiranje financijskih i ekonomskih interesa u
novonastalim uvjetima nakon 1990. godine. Upravo ta poduzeća, banke i
korporacije, skrivaju tajnu velike tranzicijske pljačke, tajne račune
i financijske poslove koji su omogućili nekadašnjoj komunističkoj
eliti zadržavanje stvarnih pozicija moći u Srbiji i Hrvatskoj, nakon
1990. godine.
Na čelu ove tranzicijske infrastrukture nalazila se hijerarhija
izrasla iz centara moći nekadašnjeg Saveza komunista Jugoslavije, na
čelu sa Franjom Gregurićem u Hrvatskoj i Slobodanom Miloševićem u
Srbiji. Njihov jedini cilj bio je izgradnja moćne kriminalne
oligarhije, koja će iskoristiti tranziciju kako bi reinstalirala
nekadašnju komunističku elitu na njezine nove pozicije moći, te
legalizirala prljavi kapital opljačkan u tranziciji u novonastalim
državama.
Domagoj Margetić
Reply all
Reply to author
Forward
0 new messages