Ubojstvo Ivane Hodak posluzilo obavjestajnom podzemlju kao izlika za drzavni udar

[margetic...@gmail.com]

http://www.necenzurirano.com/index.php?option=com_content&task=view&id=1040&Itemid=1

Ubojstvo Ivane Hodak poslužilo obavještajnom podzemlju kao izlika za
državni udar

Najnoviji događaji u Hrvatskoj označavaju višestruki preokret;
preokret u odnosima Hrvatske i međunarodne zajednice, ali i preokret u
odnosima unutar same Hrvatske. Riječ je o najznačajnijim događajima od
1990. godine, tj. od vremena kada se izvorni komunistički sustav
transformirao u nacionalistički i podzemni, te kao takav nastavio
vladati.

Ubojstvo naručio vrh obavještajnih služba radi izazivanja kaosa i
preuzimanja sustava sigurnosti

Te događaje obilježilo je ubojstvo Ivane Hodak, nedužne djevojke iz
ugledne obitelji oca odvjetnika i majke profesorice, čije ubojstvo je
naručilo vodstvo hrvatske tajne službe, i to u dogovoru sa dijelom
državnog vrha, a radi izazivanja konsternacije i nezadovoljstva
građana, a sve u cilju smjenjivanja prozapadnog ravnatelja policije i
preuzimanja policijskog sustava od strane, u međunarodnoj zajednici
potpuno kompromitiranog, šefa tajne službe, te njegovih najbližih
suradnika.

Djevojka je izabrana kao žrtva gotovo nasumce, a presudno je bilo to
što je preko svoje ljubavne veze bila - doduše sasvim indirektno, bez
ikakve osobne veze - u određenom procijepu između dva zaraćena klana
domaće društvene elite.

Naime, njezin otac je odvjetnik navodno vanbračnog sina bivšeg
predsjednika Tuđmana, bivšeg hrvatskog generala koji se u ratu
izuzetno obogatio, i koji je "smrtni neprijatelj" jednog drugog
"glavara klana", jednog domaćeg poduzetnika koji je sada u zatvoru, i
kojeg kao odvjetnik zastupa njezin dečko.

Osim toga, nesretna djevojka je nedavno prekinula vezu sa bivšim
dečkom, koji je jedan od menadžera u poslovnoj grupaciji koja pripada
trećem domaćem klanu.

Obavještajna služba htjela izazvati rat klanova

Tako se htjelo istovremeno zastrašiti javnost i natjerati politički
vrh da prihvati "čvrstu ruku" u vidu notorno kriminalnog, ali vrlo
sposobnog i autoritativnog bivšeg šefa tajne službe, i to kao novog
"gazdu" policije, i to uz izazivanje međusobnih optužbi između tri
domaća gospodarsko-interesna klana, koji su tako trebali, zbog tog
ubojstva, međusobno zaratiti.

Time bi "stara elita" Hrvatske bila oslabljena međusobnim ratovima,
javnost dodatno zastrašena, a novi gazde, koji su zapravo naručitelji
ubojstva, bili bi, kao "čvrste ruke" koji vladaju policijom, tako
učvrstili svoj položaj vlasti.

Naručitelji ubojstva Ivane Hodak su u ovome u velikoj mjeri uspjeli,
ubojstvo nesretne djevojke je stvarno narušilo odnose među klanovima,
a ovome je nasjeo čak i njezin otac, za kojeg je poznato da je njezino
rođenje smatrao "najboljom stvari koja mu se dogodila u životu", koji
je očito potpuno izbezumljen smrću kćeri jedinice, i koji se nakon
njenog ubojstva fiksirao na glavara klana kojeg zastupa njezin dečko,
i u kojem - sasvim pogrešno - vidi ubojicu.

Ako su ovako ubili Ivanu Hodak - nitko u Hrvatskoj nije siguran

Ubojstvo je izazvalo konsternaciju javnosti, budući da je djevojka
ubijena u najstrožem centru Zagreba, usred bijelog dana, u zgradi gdje
stanuju njezini roditelji, i koja zgrada se nalazi pored policijske
postaje, odnosno pored jednog od vladinih ministarstava, te pored
drugostupanjskog suda u Zagrebu.

Pri tome je u javnosti, a isto tako i u krugu prijatelja te djevojke,
nesumnjivi konsenzus da ona svojim ponašanjem nikako nije mogla
izazvati ovakvu sudbinu, jer je bila uzornog ponašanja, još uvijek
usmjerena na učenje (ubijena je kad je išla učiti u Nacionalnu i
sveučilišnu knjižnicu radi pripremanja pravosudnog ispita), a dijete
je javnosti poznatih i uglednih roditelja.

Ako se dakle nju može tako ubiti, onda u Hrvatskoj nitko nije
siguran.

Stoga je javnost pozdravila dolazak "čvrste ruke", i to u vidu bivšeg
šefa tajne službe, koji je tim ubojstvom preuzeo sustav policije u
Hrvatskoj.

Promjena odnosa snaga u Hrvatskoj

Ovo ubojstvo promijenilo je odnose snaga u Hrvatskoj, i stoga ga
međunarodna zajednica smatra preokretom, i to kako preokretom u
unutrašnjem odnosu snaga u Hrvatskoj, tako i preokretom u odnosu snaga
u samoj Hrvatskoj, tako i preokretom u odnosu međunarodne zajednice i
Hrvatske.

Odnos snaga u Hrvatskoj je promijenjen time što je ovo ubojstvo
označilo:

* prijelaz društvene moći sa domaćih klanova na albanske, muslimanske
klanove, odnosno

* prijelaz društvene moći sa klanova koji su nastali pljačkom za
vrijeme rata, kojom je nekadašnje društveno vlasništvo preknjiženo na
te klanove, na nove klanove koji se bave međunarodnom trgovinom
heroinom, odnosno

* prijelaz društvene moći sa "poduzetničkih" klanova - grupacija, na
klanove koji se skrivaju iza državnog policijskog sustava.

"Promjena političkog kursa"

Pri tome je jedna "čvrsta jezgra" ostala neizmijenjena još od 1980-tih
godina, pa je i ovaj društveni preokret samo "promjena političkog
kursa" kojeg iz sjene kontrolira ista grupa ljudi koja je kontrolirala
i lažne društvene promjene iz 1990. godine.

Ovim ubojstvom smijenjen je dosadašnji ravnatelj policije, i to samo
jedanaest dana nakon što su istoga podržali predstavnici policijskih,
carinskih i sličnih organizacija iz tridesetak država, uključivo SAD,
a na trećoj konferenciji "Krijumčarenje drogom balkanskom rutom", koja
je održana u Zadru, a kojom prigodom je predstavnik austrijske krim
policije izjavio da preko devedeset i pet posto heroina za Europu
dolazi preko Hrvatske.

Naime, postepeno razvijanje veza između hrvatske policije i
međunarodnih policijskih, carinskih i sličnih službi, izazivalo je
bojazan u krugovima trgovine drogama da bi njihovi unosni poslovi
preko Hrvatske mogli biti ugroženi. Zato je taj kurs sve veće suradnje
hrvatske policije i svijeta trebalo pod svaku cijenu spriječiti.

Jezgra organiziranog kriminala vezana na djelovanje obavještajnih
službi koje je vodio Tomislav Karamarko

Očito je da su očekivanja međunarodne zajednice da će razvijanjem
suradnje sa policijom u Hrvatskoj suzbiti trgovinu drogama bila vrlo
naivna, odnosno rezultat vrlo površnog razumijevanja situacije.

Prije svega, jezgra organiziranog kriminala i "balkanske rute
krijumčarenja drogama" vezano je za djelovanje tajnih službi, i to još
od komunizma, pa do danas.

U komunizmu se trgovinom drogama bavio "šef monopola vanjske
trgovine", Franjo Gregurić, koji je 1980-tih godina bio direktor
državnog monopola vanjske trgovine "Astra Zagreb", što je bila državna
firma - paravan, iza koje je stajala tadašnja komunistička tajna
policija.

Preko te državne firme - monopola, kontrolirana je cijela vanjska
trgovina, a u okviru nje i krijumčarenje heroina, koji je tadašnja
Jugoslavija preko ovog zagrebačkog centra vanjske trgovine,
krijumčarila za Europu.

Glavni komunistički obavještajni "bos" ove trgovine, Gregurić, postao
je preko noći veliki nacionalist, te je ubrzo postao jedan od vodećih
ljudi HDZ-a, potpredsjednik, i zatim predsjednik hrvatske vlade.

U vrijeme dok je Gregurić bio u vladi, za šefa kabineta vlade doveden
je mladi i sasvim anoniman operativac tajne policije Tomislav
Karamarko.

Karamarkovi obavještajci pružali logistiku u međunarodnom švercu
heroina

Karamarko se pokazao sposobnim prilikom masovne akcije uništavanja
državnih dokumenata, u kojem je sudjelovao kao agent tajne službe
"zamaskiran" u arhivara u državnom arhivu, krajem 1980-tih godina.

Zato ga je centar komunističke tajne službe za trgovinu drogama, kojeg
je iz "Astre" vodio Gregurić, postavio za šefa kabineta vlade.

Tu se razvilo osobno povjerenje Gregurića i Karamarka, tako da je
Karamarko nastavio aktivnost kao visoki operativac, i kasnije šef
tajnih službi, pri čemu su hrvatske tajne službe imale sve značajniju
ulogu u krijumčarenju droge za Europu.

Poznat je slučaj od prije nekoliko godina kada su austrijske vlasti,
zajedno sa američkim agentima, uhvatile na jednom seoskom groblju,
blizu Graza u Austriji, agenta hrvatske tajne službe sa dva kilograma
kokaina.

Tada je potvrđena teza da Hrvati (misli se na tajne službe) "trguju
kokainom", te "daju logistiku Albancima u trgovini heroinom". Agent
koji je tada uhvaćen u Austriji bio je na vezi sa Karamarkom.

Karamarkov šogor pripadnik klana Osmani

Međutim, Karamarkovo imenovanje za šefa kabineta vlade, dok je u njoj
sjedio Gregurić, te njegovo munjevito napredovanje u tajnoj službi
nije bilo samo posljedica njegove talentiranosti, ili pak "zasluge" u
uništavanju državnih dokumenata iz Državnog arhiva.

Za Karamarkovo napredovanje uvelike su zaslužne i njegove veze po
tazbini. Naime, Karamarko je po tazbini šogori ("badža") Amiru
Muharemi, za kojeg se smatra da je "najjači" Albanac u Hrvatskoj.

Muharemi je također profesionalni obavještajac, kojeg je nova hrvatska
država, poput Karamarka, ili njihovog šefa Gregurića, naslijedila od
nekadašnje komunističke tajne službe.

Tko je Muharemi, i čime se bavi dale su američke obavještajne službe,
nakon što je isti poslan od strane Republike Hrvatske u SAD, i to kao
zamjenik hrvatskog veleposlanika pri Vijeću sigurnosti UN-a.
Amerikanci su tada zaključili da je to jedan od vodećih operativaca
albanske heroinske mafije, da je došao u SAD otvoriti novu rutu
trgovine heroinom, i da kao takav predstavlja izravnu opasnost za
SAD.

Stoga je Muharemi proglašen nepoželjnom osobom, i protjeran.

To je jedan od vrlo rijetkih slučajeva da se stranog diplomatu otjera
kao trgovca drogama, i zemlja ih koje dolaze takvi "diplomati", sa
punim pravom će, u široj međunarodnoj zajednici, i kroz jako dugo
razdoblje, uživati reputaciju da je "dno dna".

Poklonici radikalnog islamizma

Muharemi je sa Karamarkom povezan rodbinski po tazbini, profesionalno
kao obavještajac, te "poslovno" u smislu krijumčarenja ilegalnih
droga.

Međutim, smatra se da oni imaju i duhovnu vezu, tj. da ih spaja i
njihova predanost radikalnom islamizmu. Za razliku od Muharemija, koji
je rođen u tradicionalno muslimanskom dijelu Kosova, Karamarko je
rođen kao Hrvat, te je na Islam prešao kao bivši komunist i ateist, i
to preko svoje supruge Enise, sa kojom ima dugogodišnji brak, koji je
započeo kao pravi brak iz ljubavi, u kojem je Enisa Karamarko imala
jak utjecaj, te je supruga, kao odlučno opredijeljena muslimanka, na
"tipičnog dezorijentiranog ateistu", kakav je izvorno bio Karamarko,
ostavila duboki pečat, što je postepeno rodilo njegovom tajnom
konverzijom na Islam.

Tako je Gregurić izabrao Karamarka, prvo za šefa kabineta vlade, a
onda za jednog od šefova tajne službe, i zbog njegovih tazbinskih veza
sa Albanskom mafijom preko Muharemija.

Kako je Karamarko tijekom 1990-tih "otišao čak dalje", pa prešao na
istu vjeru kao i njegovi "poslovni partneri Albanci", postao je u ovom
desetljeću glavni šef tajne službe.

Veza narko mafije sa bankarskim sektorom

Tako je u tajnoj službi postojala operativna jezgra trgovine drogama.

Pri tome je ta jezgra, preko Gregurića, bila povezana sa domaćim
bankarskim sektorom.

Gregurić je za vrijeme rata, preko dijela nekadašnjih tajnih službi iz
komunizma, na tu grupu preknjižio domaći bankarski sektor.

Tako Hrvatska država nikada nije provela pretvorbu i privatizaciju
banaka, te je samo konstatirala da su banke "privatne", a da se pri
tome nije zapitala kako su to postale privatne, i kako to da država za
njih nije dobila ni centa.

Hrvatske obavještajne službe osigurale tranzit preko 95% heroina za
Europu preko Hrvatske

No ovaj savez banaka i tajne službe bio je odlučan u tome da se
Hrvatska premreži interesima i grupama vezanim za trgovinu drogom, da
se od cijelog financijskog sustava stvori masovna praonica novca, da
se stvori cijela jedna virtualna ekonomija, vezana za pranje novca na
nekretninama, i da se u to, postepeno, interesno integrira sve veći
broj ljudi.

Tako je bilo moguće da preko Hrvatske, sasvim nesmetano, i to
godinama, prijelazi preko devedeset i pet posto heroina za Europu.

Zapad se, dijelom zbog opstrukcije onih koji su imali interesa da se
stvari ne mijenjaju, dijelom zbog nesposobnosti sadašnjih elita na
Zapadu, a dijelom zbog totalne nekoordiniranosti institucija koje se
na Zapadu bore protiv droge sa nizom drugih institucija, u borbi
protiv droge u Hrvatskoj fokusirao na suradnju s policijom.

Umjesto da razračuna sa "čvrstom jezgrom" u bankama, koju vodi
Gregurić, i isto takvom jezgrom u tajnim službama, oko Greguriću
podređenog i bliskog Karamarka, Zapad se fokusirao na policiju, koja
je u toj cijeloj hijerarhiji ipak bila periferna.

Pri tome je Zapad imao određenog uspjeha, te se policija stvarno
počela sređivati i približavati Europi.

SAD i EU od Hrvatske tražile uhićenje i kazneno procesuiranje Franje
Gregurića

Kada je taj proces uzeo maha, politika jednog dijela zapadnih zemalja,
što je uključivalo SAD i neke Europske zemlje, "zaletjela" se i vrlo
neoprezno, i to preko policije i premijera Sanadera, dogovarala
hapšenje Gregurića i smjenu Karamarka.

Ovo je međutim, odrađeno vrlo mlitavo.

Tako je za vrijeme lipnja i srpnja, kada je, čini se, bilo "prijelomno
vrijeme", tajna služba jednostavno prezentirala Sanaderu cjelokupnu
dokumentaciju o njegovom osobnom učestvovanju u pranju novca u
austrijskoj Hypo banci, i zaprijetila mu da će, ako ih dira, moći
birati između "metka i zatvora".

Sanader pristao na ucjene Karamarkove obavještajne službe

Sanader, koji je osobno učestvovao u kriminalu, ali nije dio ove
"čvrste jezgre", opredijelio se za usku suradnju sa tom jezgrom, te je
obećao "odraditi" smjenu ravnatelja policije.

To je trebalo, početkom jeseni, biti provedeno legalnim putem, kroz
natječaj, te je namjesto dosadašnjeg kooperativnog Benka, trebao doći
Dubrakvo Derk.

Kada je na Internetu objavljeno da je Derk zapravo organizator
suradnje sa Kurdskom radničkom strankom PKK u krijumčarenju ilegalnih
imigranata, i da kod Karamarka u tajnoj službi vodi "sektor" suradnje
sa krijumčarima ilegalnih imigranata, ova opcija je otpala.

Zapad međutim nije iskoristio ovu privremenu pobjedu, i nije išao na
"čvrstu jezgru" u bankama i tajnim službama, već je i dalje nastavio
sa dosadašnjom mlitavom politikom.

Ta politika je tijekom rujna donekle intenzivirana, pa je Benko krajem
rujna čak dobio svojevrsnu podršku međunarodnih policijskih krugova,
ali je njegova sudbina već bila zapečaćena.

Jedanaest dana nakon dobivanja te podrške, likvidacijom Ivane Hodak, i
to za vrijeme dok su Benko i Bajić bili u inozemstvu, smijenjen je
Benko, te je cijeli sustav policije stavljen pod kontrolu tajnih
službi.

Hrvatski sigurnosni sustav sada potpuno integriran u sustav
međunarodne albanske mafije

Pri tome je važno pojasniti da je na taj način sustav policije sada
potpuno integriran u sustav međunarodne albanske mafije.

Operativnu jezgru te mafije čini klan Osmani u Hamburgu, a šefa klana,
Qazima Osmani, zvanog "Felix", njemački mediji u zadnje vrijeme
nazivaju "Don Hamburgo" i smatraju "njemačkim kraljem heroina".

Qazim Osmani rođen je u Šijitskoj obitelji u Đakovici na Kosovu godine
1960., te operativno vodi trgovinu heroinom sa svojom braćom Burimom
Osmani (rođenim 1963. ili 1964.), a koji je sada u zatvoru, zatim
Bashkimom Osmani, rođenim 1967., koji je inače bliski prijatelj
Stjepana Mesić, te najmlađim bratom, koji dobro govori turski jezik i
koji je promijenio prezime da izgleda kao tursko.

To je Bekim Eroglu, rođen Osmani, (rođen 1969. ili 1970. godine).

U vrhu biznisa je i sestra Merita Lipaj, rođena Osmani (klan Osmani
pripada šijitskoj sekti Bektašita, u kojoj žene igraju aktivnu ulogu).
U klanu je zadužen za kontakt sa Zagrebom Bashkim Osmani, koji u
Hrvatskoj razgovara izravno sa predsjednikom Mesićem.

Osim ovog, operativnog centra, koji iz Hamburga kontrolira operacije
trgovine heroinom između Londona i Kijeva, odnosno između Stocholma i
Madrida, postoji i strateški centar albanske mafije, koji dugoročno
vodi biznis, i koji je zadužen za strateško lobiranje.

Taj centar, iz svoje vile na jezeru Lugano, u Švicarskoj, vodi Beghjet
Pacolli. Pacolli održava dobre veze sa nizom financijskih i
obavještajnih centara Europe, kojim vezama štiti operativno djelovanje
klana Osmani u Hamburgu.

Pacolli je inače susjed i dobar prijatelj Vanje Špiljka, sina
nekadašnjeg šefa komunističke stranke u Hrvatskoj, Mike Špiljka, i
partner Franje Gregurića u suvlasništvu hrvatskog bankarskog sektora.

Struktura čvrste jezgre krim podzemlja u Hrvatskoj

Na ovaj način se "čvrsta jezgra" trgovine drogama u Hrvatskoj dijeli
na "operativnu vezu" sa albanskom mafijom, "stratešku vezu" sa
albanskom mafijom, te na njen bankarski dio.

Struktura ove "čvrste jezgre" izgleda ovako:

* operativna veza: Franjo Gregurić-Tomislav Karamarko-Amir Muharemi-
Bashkim Osmani-Qazim Osmani "Felix",

* strateška veza: Franjo Gregurić-Vanja Špiljak-Beghjet Pacolli,

* bankarski dio: Franjo Gregurić - Vanja Špiljak (međunarodne
financijske institucije), - Jakša Barbić, Tomislav Badurina, Franjo
Luković (Zagrebačka banka), - Božo Prka (Privredna banka Zagreb) -
Branko Mikša (Hypo banka Klagenfurt i druge banke registrirane u
zemljama njemačkog govornog područja), - Mladen Vedriš - Hrvatska
narodna banka.

Slijedi Karamarkovo čišćenje sustava

Dakako, ubojstvom Ivane Hodak osigurana je samo prva faza preuzimanja
policijskog sustava, tj. dovođenje Karamarka i njemu najbližih ljudi
na vrh tog sustava.

Taj sustav morat će se "očistiti" od kadrova koji su surađivali sa
Zapadom, te će se morati impregnirati notornim kriminalcima, ljudima
pod ucjenom, osobama osobno uključenim u kriminal, prikrivenim
konvertitima poput Karamarka.

To će se raditi razvijanjem "paralelnih horizontalnih veza" albanske
trgovine heroinom i policije, tako da će na svaku organizacijsku
jedinicu policije dolaziti jedan pripadnik albanske mafije koji je u
izravnom operativnom kontaktu sa voditeljem te organizacione jedinice,
te sa nekoliko ključnih pojedinaca.

Tako će se policija i na sasvim operativnom nivou integrirati u sustav
trgovine drogama.

Pad starih klanova i izgradnja novih kriminalnih klanova u Hrvatskoj

Pri tome će se sustav odnosa u cjelokupnom hrvatskom društvu
redefinirati.

Umjesto starih klanova, koje je iz pripadnika komunističke tajne
policije regrutirao HDZ-ova vlast, i koji su razgrabili (i uglavnom
uništili) društvenu imovinu iz komunizma, doći će novi klanovi, vezani
za albansku zajednicu u Hrvatskoj, odnosno vezani za trgovinu heroinom
te vezani za sustav policije. Stari klanovi više nisu potrebni, pa se
dio njih, putem ubojstva Ivane Hodak, već trebao međusobno zakrviti,
ne bi li se tako počeli međusobno uništavati.

U vrijeme komunizma "čvrsta jezgra" oko Gregurića radila je tako da je
imala svoje ljude u komitetima komunističke partije, odnosno po
velikim privrednim sistemima.

Glavna jezgra im je bila u dijelu tajne službe koji je preko firme
"Astra Zagreb" monopolizirao vanjsku trgovinu.

Za vrijeme Tuđmana i osam godina iza njega, Gregurićeva grupa se
skrivala u izvršnoj vlasti, prvo izravno, a zatim preko o njima
ovisnih i korumpiranih ljudi, prvo Linića i Čačića, a zatim preko
Sanadera, kojeg se ucjenjuje zbog njegovih kriminalnih radnji vezanih
za pranje novca u Hypo banci.

Treća faza kriminalne tranzicije

Sada dolazi treća faza, gdje će se vladati preko policije, i to tako
da se policija reorganizira kao sastavni dio albanske mafije.

Stoga su neki strani promatrači zaključili da se od Hrvatske stvorila
"bunker-država", tj. država u kojoj je "sve podređeno tome da jedna
čvrsta jezgra mafije ne može završiti u zatvoru".

Dakako, uz ovako organiziranu policiju, sustav će se temeljiti, kao
što se zapravo temelji već osamnaest godina, na kvazi-privatnim
bankama, koje je Gregurićeva ekipa preknjižila na sebe još prije
službenog osamostaljenja Hrvatske, tj. dok je Hrvatska još bila pod
Jugoslavijom.

Mika Špiljak stajao iza organiziranog kriminala u komunističkoj
Hrvatskoj

Za vrijeme komunizma Gregurićeva trgovina heroinom imala je potporu
Predsjedništva Centralnog komiteta Saveza Komunista Hrvatske, tj.
pokojnog Mike Špilja (oca Vanje Špiljka, koji je danas značajan u
strateškoj vezi sa "šefom svih šefova albanske mafije", Beghjetom
Pacollijem).

Ubrzo nakon Mike Špiljka došlo je do društvenih promjena, te je
Gregurić postao član vlade, a kasnije i premijer, te je međunarodna
zajednica priznala Hrvatsku kao suverenu državu baš dok je Gregurić
bio premijer. Nakon Gregurića, premjersko mjesto je preuzeo Nikica
Valentić, inače vrlo blizak Greguriću još iz 1980-tih

(Obojica su javnosti postali poznati za vrijeme "afere Zelenjak"
krajem 1980-tih godina.

Tada je Valentić, kao direktor državne građevinske kuće koja je za
Gregurićevu operativu iz vanjske trgovine zidala luksuzne privatne
vile, skoro završio u zatvoru.)

Valentić je nastavio iz sjene operativno koordinirati izvršnu vlast u
Hrvatskoj i kasnije preko svojeg vjenčanog kuma Zlatka Mateše, inače
Gregurićevog tadašnjeg zeta.

Kasnije je Valentić iz sjene kontrolirao stvari preko Linića i Čačića,
i najzad preko Sanadera, kojeg ucjenjuju preko njegovog kriminala u
Hypo banci.

Karamarko kao novi Valentić

Međutim, Tomislav Karamarko nikada nije bio pod Valentićem, te je
stavljanje sustava policije pod Karamarka označilo napuštanje uloge
Nikice Valentića kao koordinatora izvršne vlasti u Hrvatskoj, što je
Valetnić radio još od 1993. godine, tj. punih petnaest godina.

Tako je sada Karamarko "novi Valentić", tj. osoba koja izravno nadzire
državni aparat.

Premda je Karamarko nominalno sada ministar policije on:

* operativno kontrolira sustav policije preko ravnatelja policije
Vladimira Fabera,

* još uvijek kontrolira cjelokupnu obavještajnu zajednicu, i to preko
niza ljudi s kojima je u osobnom i dnevnom kontaktu,

* zajedno sa svojim "badžom", tj. šogorom Amirom Muharemi, kontrolira
funkcije albanske mafije u transportu droge na Zapad preko Hrvatske.

Na ovaj način su personalno spojene policija, tajna služba i heroinski
biznis, sve to skupa u jednu organizacionu cjelinu.

Hrvatska odabrala put integracije sa mafijom

Tako je Hrvatska ubojstvom Ivane Hodak i dovođenjem Tomislava
Karamarko potpuno reorganizirana, odnosno trasiran je daljnji put
kojim će Hrvatska ići.

To će dakako biti put integracije sa međunarodnim krijumčarenjem
droge, te sa međunarodnom albanskom mafijom.

Ovo će dakako značiti i unutrašnju i vanjsku orijentaciju na Islamski
svijet. Greguriću je inače smetalo kršćansko naslijeđe Hrvatske.

Poznato je da je on čovjek koji nije išao u crkvu, nije se, čak ni
formalno deklarirao Katolikom, a poslovno se usmjerio prvenstveno na
albansku, a manjim dijelom na kurdsku, latinoameričku i ukrajinsku
mafiju.

Čini se da je preko Karamarka konačno "neutralizirano" kršćansko
naslijeđe Hrvatske, a pri tome su pomogli pojedinci u Katoličkoj Crkvi
koji su za vrijeme komunizma surađivali sa tajnom policijom.

Koliki dio klera je u komunizmu surađivao sa komunističkom tajnom
policijom nije poznato, ali se npr. u Poljskoj smatra da je u Crkvi u
Poljskoj do jedne desetine klera bilo u određenim oblicima suradnje sa
tajnom policijom.

Vjerojatno je da ni u Hrvatskoj stvari nisu bile bitno drugačije, samo
što za razliku od Poljske, Hrvatska nema snage obračunati sa svojim
komunističkim naslijeđem. Tako je Karamarko, kao preobraćenik na
Islam, ali pri tome još uvijek nominalni katolik, postao - uz očitu
pomoć pojedinaca u kleru koji su povezani sa tajnim službama - članom
Opusa Dei u Hrvatskoj.

Ovakva penetracija protukrššćanski orijentiranih ljudi u Crkvu nije
zabilježena nigdje u svijetu, i čini se da je, nakon dugogodišnje
borbe, Gregurić, preko Karamarka, kao svojeg sada najuspješnijeg
operativca, uspio "neutralizirati" Crkvu.

Tako je dugogodišnja strateška orijentacija na Bliski Istok
zapečaćena, a Greguriću blizak predsjednik Stjepan Mesić tu
orijentaciju već uspješno primjenjuje.

Mesić je, uz pomoć Karamarka, ove godine prokrijumčario raketni sustav
zemlja-zemlja sovjetske proizvodnje S-300, koji je prvo ukraden
kaotičnoj Hrvatskoj vojsci, a onda putem libijske ratne flote, koja se
nominalno nalazila na "remontu" u brodogradilištu u Kraljevici,
prokrijumčaren Iranu.

Ovo je objavio Jerusalem Post, i to je izazvalo veliku uznemirenost u
svijetu.

Sanader je znao komu što treba lagati

Do sada se međunarodna zajednica uglavnom oslanjala na isprazne nade
da će "postepene reforme u policiji", (čiji domašaj je uglavnom bio
preuveličavan), ali koje je donekle ipak provodio dosadašnji ravnatelj
policije Benko, te da će vlada pod Sanaderom, ipak provesti neke
reforme.

Za ovo je bilo važno to da je premijer Sanader, kao obrazovan čovjek,
dobro govorio neke svjetske jezike, te da se mogao kulturno i uljudno,
sa dobrim vladanjem stranih jezika i bogatim rječnikom,
sporazumijevati sa stranim državnicima i diplomatima.

Pri tome je Sanader bio očito prirodno nadaren psiholog, koji je znao
kome treba što lagati, te je svaki sugovornik Sanadera sa razgovora, i
to već godinama, izlazio zadovoljan, jer je Sanader obećavao svakome
što je taj htio čuti.

Koliko je pri tome obećanja Sanader prekršio, to praktički nitko ne
zna.

U Hrvatskoj je na vlasti organizirani kriminal

Sada je međutim jasno da je ova uloga Sanadera potrošena, i da se on
više nema kome "pojaviti pred očima" u svijetu.

Svijetu je sada jasno da je na vlasti u Hrvatskoj otvoreni
organizirani kriminal, i da taj organizirani kriminal ima, preko
Muharemija i Karamarka, jasnu radikalno islamističku orijentaciju, te
da će biti operativno integriran u širi međunarodni heroinski biznis.

Ovo će dakako imati i jasne sigurnosne reperkusije na međunarodnu
sigurnost, a što se već vidi jačanjem uporišta mudžahedina iz Bosne i
Hercegovine, koji se danas osjećaju sigurnijim u Zagrebu nego u
Sarajevu.

Isto tako se ovo vidi po utočištu koje Hrvatska daje obavještajnim
službama sa Bliskog Istoka, te najzad osobnim vezama koje, npr.
Stjepan Mesić i njegova ljubavnica Štefanija Balog razvijaju sa
Libijskom vojnom i obavještajnom elitom.

Hrvatska je dakle identificirana kao "svjetsko dno dna", kao zemlja
trgovaca drogom, kao zemlja Amira Muharemija, kojeg su iz SAD otjerali
kao trgovca drogom (kao hrvatskog diplomatu nisu ga, po međunarodnom
pravu, mogli uhapsiti), odnosno kao zemlja njegovog "badže", tj.
šogora, Tomislava Karamarka, koji je, da bi mogao preuzeti sustav
policije, morao ubiti nesretnu Ivanu Hodak.

Koji odgovor na ovaj izazov će doći, i iz kojih zemalja, za sada se ne
nazire. Međutim, za sada je jasno jedino to da se stvara konsenzus da
se sa sadašnjom vlašću u Hrvatskoj razračuna pod svaku cijenu.

Berlusconi kreće u napad na hrvatsku kriminalnu elitu

Čini se da će se, kao vrlo značajan i nezaobilazan faktor u tome
uskoro pojaviti Silvio Berlusconi, talijanski premijer, koji se upravo
priprema na nacionalizaciju banaka.

Budući je Franjo Gregurić svoju Zagrebačku banku nominalno proglasio
dijelom Unicredita, te budući da će Berlusconi nacionalizirati
Unicredito, moguće je da će Berlusconi, uz pomoć međunarodne zajednice
zatražiti ulazak u bankarski sustav Hrvatske, odnosno u najveću
balkansku praonicu novca - Zagrebačku banku, i time izravno ugroziti
bankarski dio ovog organiziranog kriminala.

Pri tome je značajno da Berlusconi ima dobre veze sa SAD-om, i to dugi
niz godina, da je razvijao dobre veze i sa sadašnjim predsjednikom
Francuske, te da se svojim opreznim postupcima za vrijeme gruzijske
krize ovo ljeto, uspio približiti Moskvi, odnosno da je tamo ostavio
dobar dojam.

Ove veze će Berlusconiju biti od presudne važnosti, ako se međunarodna
zajednica odluči da baš on ima odlučnu ulogu, nakon nacionalizacije
Unicredita, u sređivanju stanja na Balkanu.

Istraživački tim Necenzurirano.com