Dogovor Zagreb – Beograd: Srbija se odrekla prava na dionice Zagrebacke banke

[margetic...@gmail.com]

http://www.necenzurirano.com/index.php?option=com_content&task=view&id=1131&Itemid=1

Dogovor Zagreb - Beograd: Srbija se odrekla prava na dionice
Zagrebačke banke

Iako skoro već godinu dana traje sudski postupak u kojem se dokazuju
vlasnička prava Srbije nad dionicama Zagrebačke banke d.d. Zagreb, po
osnovi utaje vlasičnih prava nad dionicama ZABE koje su trebale
pripasti nekadašnjoj Jugobanci, sjedištu Zagreb, krajem lipnja 2008.
godine, Ambasada Republike Srbije u Zagrebu dostavila je u tajnosti
Općinskom građanskom sudu u Zagrebu diplomatski spis, iz kojeg je
razvidno kako su se politički Zagreb i Beograd dogovorili oko
odustajanja Srbije od potraživanja vlasničkih prava na dionice
Zagrebačke banke.

Koštunica otvorio pitanje Zagrebačke banke?

Još tijekom bilateralnih razgovora između srbijanske i hrvatske Vlade,
odnosno tijekom političkih susreta na vrhu Ive Sanadera i tadašnjeg
srbijanskog premijera Vojislava Koštunice u svibnju 2007. godine,
srbijanska strana najavila je Banskim dvorima pokretanje postupka za
povrat vlasništva Srbije nad dionicama Zagrebačke banke, u ukupnoj
protuvrijednosti od gotovo 2,2 milijarde eura.

Koštunica je, kako smo tada izvijestili na Necenzurirano.com, najavio
Sanaderu pokretanje postupka povrata vlasništva nad dionicama ZABE,
naglašavajući kako je pitanje povrata vlasništva nad ovim dionicama
jedno od otvorenih, neriješenih pitanja između dvije države.

Međutim, obzirom na parlamentarne izbore koji su slijedili u Srbiji,
Koštunica osim prijetnja hrvatskoj strani o pokretanju ovog postupka
za povrat dionica, nije poduzeo nikakve konkretne mjere za ponovno
stjecanje vlasništva nad dionicama ZABE od strane Republike Srbije.

Tužba pred Općinskom građanskim sudom u Zagrebu

U veljači 2008. godine to je ipak učinio zagrebački poduzetnik Pašk
Kačinari, putem odvjetničkog ureda odvjetnika Ozrena Tatarca, koji je
1. veljače 2008. godine podnio tužbu Općinskom građanskom sudu u
Zagrebu kojom se dokazuje prava Republike Srbije nad dionicama
Zagrebačke banke.

"Pravna osnova ove tužbe je izričita odredba Članka 2 stavak 1 Aneksa
G Ugovora o pitanjima sukcijesije, potpisanim u Beču 29.6.2001. godine
između Republike Hrvatske, Republike Slovenije, Republike Bosne i
Hercegovine, Republike Makedonije i Savezne Republike Jugoslavije, a
potvrđenim Zakonom o potvrđivanju ugovora o pitanjima sukcesije ...

Prema izričitoj odredbi Članka 2 stavak 1 Aneksa G zajamčeno je pravo
na svu imovinu koju su građani ili druge pravne osobe SFRJ imali na
dan 31.12.1990. godine, te je zajamčena sva pravna zaštita koja je
zajamčena domaćim pravnim i fizičkim osobama.

Imovinska prava, postojanje kojih je predmet ove tužbe su prava koja
je tadašnja "Jugobanka" Beograd imala na dionicama Zagrebačke banke
d.d. ...

Slijedom toga Republike Srbija, u ovom postupku ima sva prava i obveze
kao i bilo koja druga pravna osoba u sudskom sporu pred sudom u
Republici Hrvatskoj", navodi odvjetnik Ozren Tatarac u tužbi kojom se
pred sudcem Nikolom Raguzom, na Općinskom građanskom sudu u Zagrebu
dokazuju vlasnička prava Srbije nad dionicama ZABE.

Prijava Srbijanskoj direkciji za imovinu od 23.10.2006. godine

Iz nastavka tužbe odvjetnika Tatarca, razvidno je kako je upravo na
temelju dokumentacije iz ovog sudskog spora, u svibnju 2007. godine
tadašnji srbijanski premijer Koštunica zaprijetio Sanaderu pokretanjem
postupka za povrat vlasništva nad dionicama ZABE.

Naime, tužbi pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu prethodila je
prijava postojanja prava Srbije nad dionicama Zagrebačke banke, koja
je Republičkoj direkciji za imovinu u Beogradu podnesena još 23.
listopada 2006. godine.

"Tužitelj je dana 23.10.2006. godine prijavio Republici Srbiji,
Republičkoj direkciji za imovinu, Beograd, Gračanička ul. br. 8, u
daljnjem tekstu tuženik, postojanje njezinih prava na dionicama
"Zagrebačke banke" d.d. Zagreb.

U toj prijavi su detaljno prikazani dokazi iz kojih ta prava
proizlaze, time da se prijava poziva upravo na dokumente same
Zagrebačke banke d.d., a koja je pravni sljednik Udružene banke
Hrvatske - Zagrebačke banke - Osnovne banke, koja je nastala temeljem
Samoupravnog sporazuma o udruživanju u Zagrebačku banku od 1.12.1977.
godine.

Prema odredbi čl. 256 istog Samoupravnog sporazuma određeno je da je
Zagrebačka banka pravni sljednik postojećih poslovnih banaka koje se
tim sporazumom konstituiraju u Zagrebačku banku, i to: Kreditne banke
Zagreb i Jugobanke sjedište Zagreb.

Ovo je potvrđeno i Samoupravnim sporazumom od 8.6.1986. i to u čl.
211. tog Sporazuma", navodi odvjetnok Ozren Tatarac u obrazloženju
tužbe pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu.

Tužba pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu: ZABA je utajila
vlasnička prava Srbije nad dionicama banke

Tužbom se, između ostalog, dokazuje i kako je Zagrebačka banka u
procesu preoblikovanja u dioničarsko društvo, tada još prema tzv.
"Markovićevom" Zakonu o bankama i drugim financijskim institucijama, u
bilancama i Knjizi dioničara lažno prikazala kako broj dionica tako i
njihove stvarne vlasnike, te je takvim nezakonitim postupkom Uprava
ZABE utajila vlasnička prava Srbije nad dionicama Zagrebačke banke,
odnosno utajila je uopće postojanje predmetnih dionica, zbog kojih se
vodi ovaj postupak oko utvrđivanja stvarnog vlasništva i prava Srbije
na dionice ZABE.

"Prema Potvrdi o uplati osnivačkog fonda od 13.11.1989., izvodu iz
zapisnika Osnivačke skupštine banke od 13.11.1989. i Odluci o
izdavanju dionica I emisije od 27.12.1989., razvidno da je banka
izdala dionice za iznos od 8.630 milijardi (inflatornih) dinara, što
je na 01.01.1990. iznosilo 863.000.000,- tzv. "markovićevih" dinara, i
za to izdala 863.000 dionica (tj. za 1000.,- "markovićevih dinara 1
dionica).

Te dionice je uplatilo 1287 društvenopravnih osoba - osnivača. Međutim
ti osnivači u svojim elaboratima za pretvorbu nisu iskazali dionice
"Zagrebačke banke" d.d. koje su bile u njihovu vlasništvu, tako da ta
imovina osnivača nije procijenjena u vrijednosti njihovog temeljnog
kapitala u pretvorbi i privatizaciji tih osnivača.

Pripisom dividende osnivačkom ulogu prava dioničara povećana su kako
slijedi:

Navedni osnivači - društvene pravne osobe imale na dan 01.01.1990.
863.000.000,- "markovićevih" dinara što je u knjizi dioničara
prikazana kao 863.000 dionica.

Na dan 01.01.1991. godine, ovim osnivačima je pripadalo 1.294.500
dionica, a temeljem odluke IV. sjednice skupštine "Zagrebačke banke"
d.d., od 27.03.1990., i to po osnovi pripisa dividende osnivačkom
kapitalu, a koja dividenda je za godinu 1990. iznosila 500,- din. po
dionici (a jedna dionica 1.000,- din.).

Na dan 01.01.1992. godine, ovim osnivačima je temeljem Odluke
donesene na dan 02.04.1992. pripadalo 5.178.000 dionica, i to po
osnovi pripisa dividende osnivačkom kapitalu, a koja dividenda je za
godinu 1991. iznosila 3.000,- din. po dionici (a jedna dionica 1.000,-
din.).

Na dan 01.01.1994. godine, ovim osnivačima je pripadalo 7.397.290
dionica, i to po osnovi Odluke sjednice glavne skupštine banke od
31.05.1994. g., i to uvećanjem postojećeg stanja dionica svakog
osnivača za 42,86%.

"Zagrebačka banka" d.d. zatajila je te podatke od svojih dioničara, pa
je iz svoje službene, a dioničarima jedine dostupne bilance izostavila
gore specificirana prava dioničara temeljem pripisa dividende i
uvećanja broja dionica za 42,86%, čime ih je zakinula za ukupno
4.700.372 dionica.

Međutim, iz bilance za 1989. g. je razvidno da je osnivački fond banke
bio mnogo veći, i da je pretežiti dio kapitala sakriven, i da za njega
nisu bile izdane dionice. Tako se iz bilance za 1989. g. vidi da je
iznos osnivačkog fonda iznosio 17.512.892.293.300,- din., za što je
banka morala izdati ukupno 1.751.289 dionica. Dakle, umjesto 1.751.289
dionica, banka je izdala samo 863.000 dionica društvenopravnim osobama-
osnivačima. Preostalih 888.289 dionica pripadalo je Gradu Zagrebu,
Republici Hrvatskoj, radnicima banke i tadašnjoj "Jugobanci", koji
osnivači su tako oštećeni za tih 888.289 dionica. Te dionice
predstavljaju svu ostalu imovinu banke koja nije unijeta i iskazana u
dionicama, koje su trebale biti podijeljene Gradu Zagrebu, Republici
Hrvatskoj, radnicima banke 1945-1989. i tadašnjoj "Jugobanci", tj.
vrijednost nekretnina banke, i svega drugog što sačinjava osnovna
sredstava banke.

Važno je istaknuti da "Zagrebačka banka" d.d. imovinu koja je
predmetom ove tužbe nije mogla, iako je prevarno pokušala, u
gruntovnici prenijeti na svoje ime. Taj pokušaj nije uspio jer je
gruntovnica odbila upisati prijenos te imovine sa "društvenog
vlasništva" - "Udružena banka Hrvatske" - "Zagrebačka banka" -
"Osnovna banka" na "Zagrebačku banku" d.d. U gruntovnom izvatku za
sjedište "Zagrebačke banke" d.d. u Zagrebu, Paromlinska 2, još 2007.
g. navodi se kao "Zagrebačka banka - društveno vlasništvo", sa
zabilježbom o tome da je odbijen prijedlog "Zagrebačke banke" d.d. da
tu imovinu prenese u gruntovne knjige kao svoju imovinu, jer
"Zagrebačka banka", prilikom svog osnivanja i konstituiranja tu
imovinu nije prijavila nadležnom sudskom registru kao svoj osnivački
kapital. Analogno tome i ostale nekretnine koje prilikom
preoblikovanja u dioničko društvo nisu upisane u sudski registar kao
temeljni kapital novoosnovane banke ne mogu se upisati u gruntovne
knjige kao imovina "Zagrebačke banke" d.d.

Kad je "Zagrebačka banka" d.d., odnosno njena uprava saznala za
tužiteljeva nastojanja da tuženik, ali i drugi izvorni osnivači banke
(Grad Zagreb, Republika Hrvatska, radnici banke) utvrde svoja prava na
dionicama banke, u zemljišnim knjigama pojavljuju se pravno
neutemeljeni upisi, bilješke, izmjene, i - što je za predmet ove tužbe
najvažnije nezakonita i pravno neutemeljena brisanja oznaka društvenog
vlasništva, pa i brisanja naziva "Jugobanke" kao vlasnika u zemljišnim
knjigama. Ali, budući da predmet ovog spora nije kriminal u
gruntovnici, već prava tuženika na točno određenoj imovini - dionicama
"Zagrebačke banke" d.d., tužitelj u ovoj tužbi neće ulaziti u detalje
ovih manipulacija u gruntovnici u zadnjim mjesecima prije podnošenja
tužbe, te će se koncentrirati u dokazivanju prava tuženika na
gruntovno stanje u času prijave tuženikovih prava na dionicama od
strane tužitelja, dana 23.10.2006. g.

Koja i kolika imovina je posrijedi vidljivo je i iz narednih bilanci
za 1990. i 1991. g. Prema bilanci za 1990. g. osnivački fond iznosio
2.458.433.000,- din, po čemu je banka morala izdati 2.458.433 dionice,
dok je u bilanci za 1991. g. osnivački fond već narastao na
8.615.877.984,8 din, za što je banka bila dužna izdati, a nije izdala
8.615.877 dionica, preostali broj dionica viši od 863.000, koliko je
iznosio ukupan iznos uplata društvenopravnih osnivača, te je tako
trebala raspodijeliti izvornim osnivačima Gradu Zagrebu, Republici
Hrvatskoj, radnicima banke i tadašnjoj "Jugobanci", opisuje odvjetnik
Tatarac u tužbi po kojoj se trenutno na Općinskom građanskom sudu u
Zagrebu, pred sudcem Nikolom Raguzom vodi postupak o dokazivanju prava
vlasništva Srbije nad dionicama Zagrebačke banke.

Nezakonita pretvorba Zagrebačke banke

I u ovoj tužbi kao u drugim postupcima u kojima zastupa opljačkane
radnike poduzeća NAMA, Tvornice duhana Zagreb, Geotehnike, Zagrebačke
banke, odvjetnik Ozren Tatarac naglasio je kako je postupak pretvorbe
Zagrebačke banke d.d. proveden nezakonito, na način da stvarni i
zakoniti vlasnici dionica ZABE i osnivači banke, nisu bili upisani u
Knjigu dioničara, niti su bili upisani kao osnivači banke prilikom
upisa preoblikovanja u sudski registar Trgovačkog suda u Zagrebu.

"Tužitelj je imovinu koja je predmetom ove tužbe i gore spomenute
titulare te imovine pronašao uspoređujući dokumente kojima se
"Zagrebačka banka" preustrojila u dioničko društvo 1989. g., sa
bilancom "Zagrebačke banke" za istu 1989. godinu, pošto je osobno
istraživao zašto su podaci te bilanci drugačiji i suprotni od
spomenutih podataka "Zagrebačke banke" o njenom preustroju u dioničko
društvo.

Tuženik to nije znao, a nije ni mogao znati, prije nego što mu je
tužitelj svojom prijavom od 23.10.2006. g. skrenuo pozornost na to da
u "Zagrebačkoj banci" nije proveden proces pretvorbe i procijene
vrijednosti njezinog temeljnog kapitala 1989. g., te da "Zagrebačka
banka" nije procijenila vrijednost osnovnih sredstava "Jugobanke
sjedište Zagreb" na dan donošenja Odluke o preoblikovanju u dioničko
društvo pod nazivom "Zagrebačka banka" d.d.

Novoosnovana "Zagrebačka banka" d.d. nije nekretnine svojih prednika u
svojoj bilanci provela po tržišnoj nego po knjigovodstvenoj
vrijednosti, premda je po zakonu bila dužna ne samo procijeniti tu
imovinu po tržišnoj vrijednosti na dan oblikovanja, nego je u isto
vrijeme bila dužna osnivačima prednika (Gradskoj štedionica, Republici
Hrvatska, radnicima banke i "Jugobanci"), dodijeliti i upisati njima
pripadajući broj dionica u vrijednosti nekretnina koje su bile u
njihovu vlasništvu. "Zagrebačka banka" d.d. bila je dakle dužna svim
osnivačima "Udružene banke Hrvatske" - "Zagrebačke banke" - "Osnovne
banke" potvrditi status osnivača "Zagrebačke banke" d.d., te ih u tom
svojstvu upisati i u dioničarsku knjigu. (str. 6-7 ove tužbe).

Hrvatska narodna banka i Ministarstvo financija nikada nisu proveli ni
financijski nadzor niti reviziju poslovanja "Zagrebačke banke". Tome
je bio razlog i evidentna činjenica da temeljem tada važećih zakona, a
oni se ni do danas nisu promijenili, banke nisu provele proces
pretvorbe po već tada važećim zakonima, što je podrazumijevalo i
provedbu procijene vrijednosti temeljnog kapitala u trenutku
preoblikovanja društva iz društvenog vlasništva u dioničko društvo.

Zbog svega toga imovina i prava koja su predmetom ove tužbe ostala do
sada skrivena i nepoznata tuženiku. Uostalom, ni ostali osnivači -
Republika Hrvatska, Grad Zagreb, i radnici banke nisu znali za imovinu
i za svoja prava na toj imovini dok im tužitelj nije pronašao tu
imovinu i obavijestio ih o njihovim vlasničkim pravima.

Stoga će tužitelj ukratko pojasniti kako je postojanje prava izvornih
osnivača - Republike Hrvatske, Grada Zagreba i Republike Srbije kao
pravnog slijednika "Jugobanke" dokazivao nadležnim tijelima u
Republici Hrvatskoj, i kako su ti izvorni osnivači inicijativom
tužitelja saznavali za svoja prava.

Na višestruke i učestale inicijative od strane tužitelja da se utvrdi
zakonitost preoblikovanja ("Udružene banke Hrvatske) - "Zagrebačke
banke" - ("Osnovne banke") kao društvene banke u "Zagrebačku banku"
d.d., pri čemu nije procijenjena vrijednosti temeljnog kapitala banke
čije preoblikovanje je bilo posrijedi, reagirali su Predsjednik
Republike Hrvatske i Vlada Republike Hrvatske.

Predsjednik RH Stjepan Mesić reagirao je na tužiteljev zahtjev tako
što je zatražio od Hrvatskog fonda za privatizaciju da ispita tu
stvar, i odgovori tužitelju, a Predsjedniku da o tome dostavi
obavijest.

Odgovarajući na nalog Predsjednika Republike Hrvatske dopisom koji je
potpisao Krešimir Starčević, zamjenik predsjednika HFP-a, klasa:
943-01/03-01/2100, urbroj: 563-01-01/08-2003-2 od 26.09.2003.,
Hrvatski fond za privatizaciju, odgovorio je da on o tome nema
nikakvih saznanja te da, štoviše, "nikada nije imao nikakve
ingerencije nad bankama".

Prema tome "Zagrebačka banka" ne samo da nikada nije provela postupak
pretvorbe propisan za sva društvena poduzeća u Republici Hrvatskoj,
nego "Hrvatski fond za privatizaciju" niti je išta o tome znao, niti
ga je to uopće zanimalo, jer je jednostrano ocijenio da to nije u
njegovoj nadležnosti, ostaviviši time odgovornim osobama u
"Zagrebačkoj banci" da sa tom imovinom rade što hoće.

Tako im je i bilo omogućeno da imovinu što je bila u vlasništvu Grada
Zagreba kao osnivača Gradske štedionice, Republike Hrvatske kao
vlasnik svih nekretnina koje su u zemljišnim knjigama upisane kao
društveno vlasništvo, te "Jugobanke sjedište Zagreb" kao prednika
"Zagrebačke banke" i drugih, prilikom pisanja za 1989. g. upišu kao
osnovna sredstva "Zagrebačke banke" kao osnovna sredstva "Zagrebačke
banke" i to po kudikamo manjoj vrijednosti od stvarne, dakle po
knjigovodstvenoj vrijednosti.
Predsjednik Republike Hrvatske nije se zadovoljio odgovorom sadržanim
u dopisu Hrvatskog fonda za privatizaciju, pa je zato zatražio o tome
podatke i od Hrvatske Narodne Banke svojim dopisom broj
07-071-03-1071/3-VB od 06.10.2003. g.

Na nalaz imovine Republike Hrvatske o kojem ju je izvijestio nalaznik
Pašk Kačinari reagirala je i Vlada Republike Hrvatske, i to dopisom
klasa: 050-01/4-01/1486, urbroj: 5030106-04-1 od 09.06.2004. kojim je
naložila Ministarstvu unutarnjih poslova, Ministarstvu pravosuđa,
Ministarstvu financija te Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske da
provjere navode iz prijave tužitelja, imenom spomenutog Paška
Kačinari. Vlada RH to je potvrdila i svojim narednim dopisom od
09.07.2004.

Međutim unatoč tako ozbiljnom zanimanju, Predsjednika Republike
Hrvatske i Vlade Republike Hrvatske, koji su osobno tražili
ispitivanje činjenica o imovini (pravima) koja je predmetom i ove
tužbe, najviši državni organi Republike Hrvatske tu imovinu, odnosno
prava tuženika uopće ne spominju.

Guverner Hrvatske Narodne Banke Željko Rohatinski u izvješću Hrvatskom
Saboru pod nazivom "Izvješće o procesu osnivanja, odnosno
preoblikovanja banaka u dionička društva ili društva s ograničenom
odgovornošću" (od 18.07.2005. urbr: 774-04-020/18-07-05/ŽR) uopće ne
spominje imovinu koja je predmetom ove tužbe.

U tom izvješću guverner HNB-a doslovno navodi: "Objedinjeni podaci su
potvrđeni ili djelomično korigirani od strane banaka samih.
Napominjemo da se odstupanja prije svega odnose na podatke koje
Hrvatska narodna banka nije prikupljala na temelju svojih izravnih
zakonskih ovlasti kojima se uređuje nadzor poslovanja banaka.

Proces osnivanja odnosno preoblikovanja banaka koje su predmetom ovog
izvješća dovršen je u 1989. godini. Kako je o dozvoli za osnivanje
banke prema Zakonu, do osamostaljenja Republike Hrvatske, odlučivala
tadašnja Narodna banka Jugoslavije, Hrvatska narodna banka ne može
navesti sve pojedinosti o osnivanju odnosno preoblikovanju svake
pojedine banke." (str. 3 izvješća)", stoji u obrazloženju tužbe
odvjetnika Ozrena Tatarca.

Tajna diplomatska akcija tijekom lipnja, srpnja i kolovoza 2008.:
Diplomatskim putem Srbija negira navode tužbe i odriče se prava na
dionice Zagrebačke banke

Nakon što je sudac Općinskog građanskog suda u Zagrebu Nikola Raguz,
od Republike Srbije zatražio očitovanje o postojanju potraživanja u
smislu vlasničkih prava Srbije nad dionicama Zagrebačke banke, na
Općinski građanski sud u Zagrebu, 18. lipnja 2008. godine pristigla je
diplomatska pošta u kojoj je Ambasada Republike Srbije sudu dostavila
očitovanje Srbije o postojanju vlasničkih prava nad dionicama ZABE.

Dokumentaciju je sudu pod brojem 293/08, dostavio otpravnik poslova
Ambasade Ljubiša Milanović, inače ministar-savjetnik u Ambasadi Srbije
u Republici Hrvatskoj, dana 18. lipnja 2008. godine, nakon čega su se
tajne prepiske Srbije i hrvatskog pravosuđa nastavile 19. lipnja 2008.
godine, očitovanjem Republičkog javnog pravobraniteljstva Srbije o
postojanju prava Srbije nad dionicama ZABE; zatim dana 20. lipnja
2008. godine, dostavom punomoći i dodatne dokumentacije od strane
Ambasade Republike Srbije; te 3. srpnja 2008. godine, i konačno 9.
srpnja 2008. godine, podneskom Republičkog javnog pravobraniteljstva
Srbije u kojem detaljno obrazlažu zašto Srbija prema njihovom
mišljenju nema vlasničkih prava na dionice ZABE.

Zanimljivo je da je u cijelom ovom postupku sudjelovalo i Ministarstvo
vanjskih poslova i europskih integracija Republike Hrvatske, što je
razvidno iz dopisa kojeg je sudu uputio Aleksander Stipetić, načelnik
Odjela za jugoistočnu Europu, I. Uprave, Uprave za Europsku uniju i
europsku suradnju, Ministarstva vanjskih poslova Hrvatske.

Iz Stipetićevog dopisa je razvidno kako su između Hrvatske i Srbije
razmijenjene diplomatskim putem informacije o "Slučaju ZABA", te bi se
jasno moglo zaključiti kako su o predmetu ovog spora trajali
međudržavni razgovori koji su rezultirali na kraju odustajanjem Srbije
od bilo kakvih potraživanja u odnosu na moguće vlasništvo nad
dionicama Zagrebačke banke d.d.

Dopis Republičkog javnog pravobranitelja Srbije od 12. lipnja 2008.
godine

Dana 12. lipnja 2008. godine, a prema ranijem Rješenju sudca Nikole
Raguza od 15. veljače 2008. godine, Republičko javno
pravobraniteljstvo Republike Srbije uputilo je Općinskom građanskom
sudu u Zagrebu odgovor na ranije citiranu tužbu, pod brojem R-452/08.

Kratkim očitovanjem koje je potpisala zamjenica Republičkog javnog
pravobranitelja Srbije Aleksandra Lazarević, ta se institucija u ime
Srbije, kao ovlaštena državna institucija odrekla bilo kakvih prava
Republike Srbije nad dionicama Zagrebačke banke d.d.

Obzirom da se radi i o politički izuzetno osjetljivom predmetu, očito
je kako su ovakvo postupanje Republičkog javnog pravobraniteljstva
usuglasile i naložile najviše institucije srbijanske države, te je
gotovo nemoguće vjerovati kako dogovor o ovakvom ishodu ovog spora
nije postignut između dviju Vlada u Beogradu i Zagrebu.

"... Zakonski zastupnik tužene ističe prigovor mjesne nadležnosti
Općinskog građanskog suda u Zagrebu za postupanje u ovoj pravnoj
stvari.

Naime, odredbom člana 41. Zakona o parničnom postupku Republike Srbije
propisano je da je za suđenje u sporovima protiv Republike Srbije,
jedinica lokalne samouprave, kao i drugih oblika teritorijalne
organizacije, opće mjesto nadležan sud, na čijem se području nalazi
sjedište njene skupštine.

Također, odredbama članaka 47. i 48. u vezi sa odredbom članka 16.
Zakona o parničnom postupku Republike Hrvatske propisano je da je za
suđenje opće mjesno nadležan sud na čijem području tuženik ima
prebivalište, da je, ukoliko tuženik nema prebivalište u Republici
Hrvatskoj, opće mjesno nadležan sud na čijem području tuženik ima
boravište, kao i da je za suđenje u sporovima protiv društveno
političke zajednice opće mjesno nadležan sud na čijem području se
nalazi sjedište njezine skupštine", navodi u odgovoru na tužbu pred
Općinskom građanskim sudom u Zagrebu, zamjenica Republičkoj javnog
pravobranitelja Srbije Aleksandra Lazarević, osporavajući nadležnost
zagrebačkog općinskog suda u ovom predmetu, te je predložila, ukoliko
se nastavi postupanje po ovom spisu da se spis ustupi Prvom općinskom
sudu u Beogradu.

Međutim, u nastavku odgovora na tužbu Republičko javno
pravobraniteljstvo Republike Srbije osporava i predmet ove tužbe.

"Prelazeći na osnovanost tužbenog zahtjeva, ističemo da isti
osporavamo i po osnovi i po visini, imajući u vidu da tužitelj uz
tužbu nije dostavio niti jedan jedini dokaz u prilog tvrdnjama da
Republika Srbija uistinu ima dionice u Zagrebačkoj banci d.d., pa se
njegovi navodi mogu ocijeniti kao krajnje proizvoljni, odnosno,
paušalni.

Pored toga, ne prilažući niti jedan do dokaza, na kojima je zasnovao
tužbeni zahtjev tužitelj je tuženoj uskratio mogućnost da se
detaljnije izjasni na navode iz referata tužbe", navodi u odgovoru na
tužbu u ime Srbije Aleksandra Lazarević, u dopisu od 12. lipnja 2008.
godine, kojim je zatražila odbacivanje tužbe kojom se utvrđuje
vlasnička prava Srbije nad dionicama Zagrebačke banke.

Zanimljivo je da i nakon što je Republika Srbija od Općinskog
građanskog suda u Zagrebu zaprimila dokaznu dokumentaciju u ovom
spisu, Republičko javno pravobraniteljstvo Srbije, ostaje kod svojeg
očitovanja u odgovoru na tužbu, što su potvrdili i novim podneskom od
9. srpnja 2008. godine, u kojem su pokušali obrazložiti pravni slijed
nad Jugobankom sjedištem Zagreb, te u zaključku tvrde da Srbija nije
pravni sljednik vlasništva nad ovim dionicama, i predlažu Općinskom
građanskom sudu u Zagrebu da se odbaci tužba za utvrđivanje prava
vlasništva Srbije nad dionicama ZABE.

Oko čega su se dogovorili Zagreb i Beograd?

Osnovno pitanje koje se nameće u ovom sporu jest: oko čega i zbog čega
su se politički Zagreb i Beograd dogovorili u ovom sporu, čije je
rješavanje prije skoro dvije godine inicirao tadašnji srbijanski
premijer Vojislav Koštunica, koji je i sam u bilateralnim razgovorima
sa Sanaderom tvrdio kako Srbija polaže vlasnička prava na dionice
Zagrebačke banke d.d.

Bilo bi svakako zanimljivo vidjeti detalje ovog političkog dogovora i
nagodbe prema kojoj se Srbija u korist Hrvatske odrekla imovine
vrijedne oko 2,2 milijarde eura.

Što je stvarna cijena ove političke nagodbe, i tko su ljudi koji su
operativno dogovarali detalje oko srbijanskog odustajanja od
potraživanja prava vlasništva nad dionicama "najveće hrvatske banke"?

Ipak, kako doznajemo, sudac Nikola Raguz, usprkos ovakvom očitovanju
Beograda na tužbu kojom se utvrđuju prava Srbije nad dionicama ZABE,
odlučio je nastaviti sudski postupak pred Općinskim građanskim sudom u
Zagrebu, i donio je rješenje kojim je odbacio prijedlog o ustupanju
postupka Prvom općinskom sudu u Beogradu.

Domagoj Margetić

Povezano:

Srbija od Hrvatske traži povrat dionica Zagrebačke banke vrijednih 2,2
milijarde eura
http://www.necenzurirano.com/index.php?option=com_content&task=view&id=313&Itemid=1

Čija je Zagrebačka banka?
http://www.necenzurirano.com/index.php?option=com_content&task=view&id=336&Itemid=1

Tajni ugovor o vlasništvu ZABE
http://www.necenzurirano.com/index.php?option=com_content&task=view&id=388&Itemid=1

Slučaj ZABA
http://www.necenzurirano.com/index.php?option=com_content&task=view&id=435&Itemid=65