Karamarkov uspon u vrh države i mafije od 1989. do 2009.: Veza sa narko kartelima

[margetic...@gmail.com]

http://www.necenzurirano.com/index.php?option=com_content&task=view&id=1471&Itemid=1

Karamarkov uspon u vrh države i mafije od 1989. do 2009.: Veza sa
narko kartelima

Prvi "zadatak", kojeg je tridesetogodišnji Tomislav Karamarko odradio
za komunističke tajne službe bio je "eliminiranje bilo kojeg pisanog
traga o komunističkoj povezanosti sa međunarodnim kokainskim
podzemljem", što je Karamarko tako dobro odradio da se "u Hrvatskoj
uopće ne zna ništa o tome". Tako su veze nekadašnje Jugoslavije sa
trgovinom kolumbijskim kokainom "potpuna nepoznanica", premda iz tih
veza proizlazi "uspon obitelji Šušak 1990-tih godina", te "sva
današnja struktura hrvatske umiješanosti u međunarodnu trgovinu
kokainom".

Sanader odstupio pod prijetnjom smrću

U kuloarima stranih diplomatskih predstavništava u Zagrebu "tema broj
jedan" je pitanje "u kojem će pravcu Tomislav Karamarko, kao čelna
osoba jednog od najjačih centara moći u Hrvatskoj, voditi tu zemlju".
Karamarko je nedavno "smijenio" dosadašnjeg premijera Sanadera, i to,
kako saznajemo, na način da "mu je poručio da razmisli gdje želi da mu
kćer bude sahranjena".

Premijer je, prethodno, na ultimatum iz Bruxellesa zatražio smjenu
ministra policije, ali se, na prijetnju smrću članovima svoje obitelji
od strane ministra policije, povukao.

Ovaj događaj, u ustavnopravnom smislu ima "sve karakteristike državnog
udara", tj. "predstavlja smjenu vlasti protuustavnim putem", tim više
što je nova, "nominalna" premijerka, Jadranka Kosor, po jednoglasnim
ocjenama svih promatrača "ništa više od bespomoćne lutke na koncu".

Karamarko je državnim udarom preuzeo vlast, te se postavilo pitanje
"kako će ju koristiti", tj. kako namjerava vladati nakon što je
državnim udarom preuzeo vlast.

Karamarkovi "zadarski dani" i međunarodna trgovina kokainom

Karamarko je ovog svibnja navršio pedeset godina, a njegov uspon
započeo je krajem 1980-tih godina, kada je kao tridesetogodišnjak
dobio zadatak komunističkih tajnih službi tadašnje Jugoslavije da, kao
arhivar u Zadru, "organizira sustavno uništavanje određene vrste
dokumentacije u državnim arhivima".

Ovo je uključivalo ne samo dokumente pohranjene u samom državnom
arhivu, već i "pročišćavanje arhivirane dokumentacije pohranjene u
lokalnim policijskim i obavještajnim institucijama".

O kojoj je dokumentaciji riječ nije sasvim poznato, ali se stručnjaci
za borbu protiv međunarodne trgovine drogama slažu u procjeni da je
"Zadar bio značajan jugoslavenski obavještajni centar za vezu sa
međunarodnom trgovinom kokainom", te da je "jedan jugoslavenski
obavještajni časnik, porijeklom iz sela Škabrnja pokraj Zadra" bio
tijekom 1980-tih godina značajan suradnik u tzv. "Medellinskom
kartelu" kojeg je vodio tada notorni Pablo Escobar.

Taj kartel je u to doba predstavljao jednu od dvije najjače
organizacije krijumčarenja kokaina na svijetu.

Da bi se shvatio značaj aktivnosti Tomislava Karamarka u uništavanju
dokumentacije o vezama trgovine kokainom sa Hrvatskom i ostatkom
tadašnje Jugoslavije, potrebno je navesti osnovne podatke o tim
vezama.

Veze Jugoslavije i kolumbijskog "kokainskog baruna" Pabla Escobara

Ovaj "čovjek iz sela Škabrnja" bio je "veza Escobara sa komunističkim
zemljama i njihovim obavještajnim službama", a 1990 godine se sklonio
na otok St. Martin na Karibima, gdje je organizirao povezivanje tzv.
"Norvalskog kruga" sa trgovinom kokainom iz Kolumbije i Venezuele.

Tada je Escobarova organizacija već imala značajne probleme zbog
sukoba sa konkurentskim kriminalnim organizacijama kao i zbog sukoba
sa zakonom, dok je malena i tajnovita tzv. "norvalska organizacija", u
to vrijeme "bila bez posla".

Norvalski pravac kokaina

Norvalski put trgovine kokainom je 1980-tih godina uključivao
krijumčarenje kokaina iz bolivijskog grada Cochabamba u kanadski
Ontario, odnosno u ontarijski grad Halton Hills, odnosno u njegovo
predgrađe Norval, gdje su ga pojedinci iz lokalnog hrvatskog kluba
preuzimali radi transporta u SAD, i to za "klijente" iz miljea bijelih
rasista (white supremacy groups), koji su taj kokain prodavali po
malim mjestima provincijalne Amerike (small town America).

Kako je proizvodnja kokaina u Boliviji krajem 1980-tih godina bila
privremeno prilično suzbijena, ova "norvalska" organizacija nije u tom
trenutku više imala što krijumčariti.

Stoga su centrale jugoslavenskih obavještajnih službi norvalsku grupu
preusmjerili na Kolumbiju i Venezuelu, gdje je Medellinski kartel bio
pod velikim pritiskom.

Tako je "čovjek iz sela Škabrnja" povezao norvalsku grupu sa "gotovo
neograničenom" proizvodnjom kokaina u Kolumbiji, te "kanalima za
transport droge koje je otvarala venezuelanska vojska", koja je bila
"spremna surađivati sa svakim koji može prokrijumčariti kokain na
sjevernoameričko ili zapadnoevropsko tržište.

Značajan dio "elite" u današnjem Zagrebu povezan je sa trgovinom
kokainom

Među tim pojedincima u Norvalu, koji su se bavili ovim poslom, bio je
i budući hrvatski ministar obrane, "kanadski warlord", Gojko Šušak,
čija veza u Boliviji je bio njegov navodni rođak Ivo Šušak zvani
"Šića".

Obojica Šuškovih, i Gojko i Ivo, bili su na vezi tadašnjeg šefa odjela
hrvatske komunističke tajne policije (UDBA) zaduženog za borbu protiv
tzv. "ekstremne emigracije", tj. za nadzor nad hrvatskom dijasporom,
Josipa Perkovića.

Za Josipa Perkovića se vjeruje da je i danas jedan od "prvih
dvadesetak" najmoćnijih ljudi u Hrvatskoj, a njegov sin je savjetnik
hrvatskog predsjednika Stjepana Mesića.

Udovicu pokojnog Gojka Šuška, Đurđu Šušak, koja je 1990-tih bila među
najutjecajnijima u hrvatskim tajnim službama, smatra se da je i dalje
"poslovno povezana" sa Ivom Šuškom "Šićom", za kojeg se vjeruje da je
i danas "jedan od značajnijih ljudi u evropskoj trgovini kokainom".

Karamarko sakrio veze sa Kolumbijom

Dakle, prvi "zadatak", kojeg je tridesetogodišnji Tomislav Karamarko
odradio za komunističke tajne službe bio je "eliminiranje bilo kojeg
pisanog traga o komunističkoj povezanosti sa međunarodnim kokainskim
podzemljem", što je Karamarko tako dobro odradio da se "u Hrvatskoj
uopće ne zna ništa o tome".

Tako su veze nekadašnje Jugoslavije sa trgovinom kolumbijskim kokainom
"potpuna nepoznanica", premda iz tih veza proizlazi "uspon obitelji
Šušak 1990-tih godina", te "sva današnja struktura hrvatske
umiješanosti u međunarodnu trgovinu kokainom".

Karamarko krijumčario uran po Europi pod pseudonimom "Marijan
Sokolović"

Nakon ovog "dobro odrađenog zadatka", Karamarko odlazi u Zagreb, gdje
ga prima tadašnji vođa komunističkog obavještajnog podzemlja, Franjo
Gregurić, koji ga postavlja za šefa kabineta tadašnjeg predsjednika
Vlade Josipa Manolića, u kojoj je Gregurić bio potredsjednik.

Nakon odlaska Manolića, premijerom je postao sam Gregurić, a Karamarko
je i dalje ostao šef kabineta vlade.

U to vrijeme Gregurić je, u suradnji sa nekim obavještajnim službama
zapadnih zemalja, organizirao krijumčarenje nuklearnog materijala za
"neke zemlje članice Organizacije islamske konferencije".

U toj nuklearnoj proliferaciji ulogu ključnog operativca odigrao je
baš Tomislav Karamarko, kojeg je, pod pseudonimom Marijan Sokolović,
tada uhitila policija "jedne značajne europske zemlje, čija vlada nije
podržavala ovu nuklearnu proliferaciju".

Tada je policija te europske zemlje "utvrdila da je stvarno ime
uhićenika Tomislav Karamarko i da je isti zaposlen kao šef kabineta u
trećoj Vladi Republike Hrvatske kojoj je premijer Franjo Gregurić".

Karamarko je tada, po hitnoj intervenciji "nekih utjecajnih zapadnih
zemalja, za čije tajne službe je Gregurić organizirao ovu nuklearnu
proliferaciju", bez odlaganja pušten na slobodu, a cijeli slučaj je
zataškan, te je izbio u medije tek prošle godine.

Međutim, ime Tomislava Karamarka ostalo je od tada zabilježeno kao ime
"nuklearnog proliferatora koji je operativno povezivao neke
obavještajne službe sa zapada sa nekim obavještajnim službama iz
muslimanskog svijeta u krijumčarenju materijala za ilegalnu
proizvodnju nuklearnog oružja".

Veza sa Mesićem od 1993. godine

Karamarko nakon ovog "uspješnog pothvata" odlazi 1993. godine u
Hrvatski sabor, i to opet za šefa kabineta, u vrijeme dok je
predsjednik Sabora bio "jedan od Gregurićevih najbližih suradnika",
Stjepan Mesić, tj. sadašnji predsjednik Republike Hrvatske.

Nakon ovoga Karamarko odlazi u policiju i tajnu službu, gdje punih
petnaest godina uzastopno obnaša najvažnije funkcije, da bi prošle
godine, sa pozicije šefa tajne službe preuzeo poziciju ministra
unutrašnjih poslova Republike Hrvatske.

Gregurić i Muftić kao mentori Karamarka

U ovih petnaest godina Karamarko je "balansirao između svojeg patrona,
Franje Gregurića i svojeg tasta, Osmana Muftića".

Gregurić je cijelo to vrijeme vodio "komunističko obavještajno
podzemlje" i to "ne samo u Hrvatskoj, već i u značajnom dijelu
Balkana", te je bio "među prvim ljudima u globalnoj trgovini
heroinom".

Gregurić je uživao podršku raznih stranih vlada i njihovih tajnih
službi, a "tijekom vremena je sve značajniju ulogu imala vlada
Islamske republike Iran", sa kojom je Gregurić održavao kontakte baš
preko Osmana Muftića, tj. preko Karamarkovog tasta.

Osman Muftić je, naime, bio prvi hrvatski ambasador u Teheranu, te je
koristio svoje veze sa tadašnjim hrvatskim predsjednikom Franjom
Tuđmanom i tadašnjim predsjednikom Bosne i Hercegovine Alijom
Izetbegovićem u povezivanju ove dvije zemlje sa Iranom.

Karamarko organizirao u Zagrebu proizvodnju bespilotnih letjelica za
transport kokaina

Karamarko međutim, još od svojih "arhivarskih dana" u Zadru, krajem
1980-tih godina, ostaje povezan sa međunarodnom trgovinom kokainom, te
u nju uvlači svojeg tasta Muftića, a preko njega i Irance te neke
druge vlade zemalja Bliskog istoka.

Ove veze je osmislio i kontrolirao Gregurić osobno, a započete su kada
je Gregurić, kao premijer u vrijeme rata, u najdubljoj tajnosti,
koristeći strojeve nekadašnje komunističke tvornice "Prvomajska",
organizirao tajnu proizvodnju bespilotnih letjelica u Zagrebu, koje
letjelice su preko Sicilije, Argentine i Paragvaja krijumčarene za
Boliviju i ostale zemlje Latinske Amerike, gdje su sve do danas imale
značajnu ulogu u transportu kokaina u području njegove proizvodnje,
tj. u Andama.

Ovu proizvodnju je Gregurić organizirao preko Karamarka, pri čemu je
njegov tast Osman Muftić, kao "talentirani profesor Strojarskog
fakulteta sveučilišta u Zagrebu", i stručnjak za letjelice,
organizirao tehnički dio proizvodnje.

Karamarko značajan u međunarodnoj trgovini kokainom

Niz međunarodnih eksperata za Latinsku Ameriku, odnosno za međunarodnu
trgovinu kokainom, zapazili su postepenu iransku infiltraciju na ovaj
kontinent, odnosno u njegovu trgovinu kokainom, koju infiltraciju je
pratila infiltracija nekih drugih vlada zemalja muslimanskog svijeta i
njihovih tajnih službi.

U kuloarima stranih diplomatskih predstavništava u Zagrebu saznajemo
da su "ključnu ulogu u ovome imale baš bespilotne letjelice koje su u
Zagrebu proizvodili Gregurić, Karamarko i Muftić", te da je "glavni
operativac u svemu ovome bio upravo Tomislav Karamarko".

Nastavlja se ...

Istraživački tim Necenzurirano.com