Albanska mafija: Šijitska sekta bektašija preuzima vodeću ulogu na Balkanu

[margetic...@gmail.com]

http://www.necenzurirano.com/index.php?option=com_content&task=view&id=1537&Itemid=1

Albanska mafija: Šijitska sekta bektašija preuzima vodeću ulogu na
Balkanu

Ovaj sustav organiziranog kriminala vode braća Qazim (Ćazim, Qassim)
"Felix" Osmani, Burim Osmani, Bashkim Osmani i Bekim "Eroglu" Osmani,
te njihov "savjetnik", Beghjet Pacolli (Bedžet Pačoli) koji se
uglavnom kreće u pograničnom području Švicarske i sjeverne Italije (s
adresom u švicarskom gradu Lugano). Budući da je riječ o ljudima koji
preuzimaju sve veći utjecaj na evropsko društvo, te koji putem
kontrole nestabilnih i sasvim kriminalnih državica Balkana sve više
ugrožavaju mir i stabilnost te regije, svaki detalj njihovog života je
pod sve većom pažnjom analitičara i javnosti. Tako su analitičari
uočili da su vodeći ljudi ovoga kartela pripadnici jedne izolirane i
zapadnoj javnosti sasvim nepoznate šijitske sekte. Riječ je o sekti
Bektašija, poznatoj još i kao "Bektašijski derviški red". U ovoj sekti
su ne samo spomenutih vodećih pet pripadnika ovog u Europi dominantnog
narko kartela, već i njihovi glavni suradnici na Balkanu; Amir
Muharemi (šef kabineta hrvatskog predsjednika Republike, Stjepana
Mesića), Vebi Veliju, Agim Ceku, Hashim Tachi, Ramush Haradinaj i
Florim Maloku (Maljoku, Mallocu).

Hamburg - centar Osmanijevog narko kartela

Njemačka javnost se u zadnjih nekoliko godina upoznala sa vrlo
neugodnom činjenicom da se jedan od najvećih njemačkih gradova,
Hamburg smatra centrom europske trgovine heroinom, odnosno da je u
Hamburgu centar međunarodne albanske heroinske mafije.

Tako se u tom milijunskom lučkom gradu koji ima veliku useljeničku
zajednicu nalazi koordinacijski centar koji koordinira sustav uvoza i
distribucije heroina u Europi, te iz kojeg se koordinira sustavom
pranja novca za novac stečen od droge.

Hamburg je time označen kao centar međunarodnog narko kartela koji
pokriva cijelu zapadnu Europu (s izuzetkom juga Italije), te
tranzicijski dio Europe sve do granica Rusije, te sada cijeloga
Balkana.

Kartel u velikoj mjeri utječe i na podzemlje u Turskoj, a kontrolira
sustav pranja novca u suradnji sa bankama širom svijeta.

Većina država Balkana, uključujući Hrvatsku, pala je u međuvremenu pod
odlučujući utjecaj ovog kartela.

Centralizirana priroda organiziranog kriminala na području europskog
kontinenta

Ovaj kartel organiziranog kriminala smatra se danas najjačim na
svijetu, i to u velikoj mjeri iz razloga što su sustavi organiziranog
kriminala na području sjeverne Amerike i pacifičke Azije
decentralizirani, sa više međusobno neovisnih centara organiziranog
kriminala, koji se često puta međusobno sukobljavaju.

Za razliku od Amerike i Azije, u Europi (s izuzetkom juga Italije)
sukoba među klanovima koji distribuiraju drogu gotovo da i nema, što
se pripisuje centraliziranoj organizaciji cijelog podzemlja Europe, sa
glavnim operativnim centrom u Hamburgu.

Smatra se da je do ovog došlo zbog sve rasprostranjenije korupcije u
"gornjim slojevima" njemačkog društva te da iz Hamburga kreće proces
"sicilijanizacije Njemačke", tj. pretvaranja Njemačke u zonu pod
kontrolom mafije.

Tako danas njemački mediji otvoreno nazivaju najstarijeg među braćom,
Qazima "Felixa" Osmani "njemačkim kraljem heroina", te ističu da je
njegov privatni odvjetnik istovremeno zastupao neke od vodećih ljudi
njemačke politike i sustava unutrašnjih poslova u njihovim privatnim
stvarima.

Vođe albanske mafije, koja danas kontrolira većinu balkanskih država
pripadaju javnosti sasvim nepoznatoj šijitskoj sekti Bektašija

Ovaj sustav organiziranog kriminala vode braća Qazim (Ćazim, Qassim)
"Felix" Osmani, Burim Osmani, Bashkim Osmani i Bekim "Eroglu" Osmani,
te njihov "savjetnik", Beghjet Pacolli (Bedžet Pačoli) koji se
uglavnom kreće u pograničnom području Švicarske i sjeverne Italije (s
adresom u švicarskom gradu Lugano).

Budući da je riječ o ljudima koji preuzimaju sve veći utjecaj na
europsko društvo, te koji putem kontrole nestabilnih i sasvim
kriminalnih državica Balkana sve više ugrožavaju mir i stabilnost te
regije, svaki detalj njihovog života je pod sve većom pažnjom
analitičara i javnosti.

Tako su analitičari uočili da su vodeći ljudi ovoga kartela pripadnici
jedne izolirane i zapadnoj javnosti sasvim nepoznate šijitske sekte.

Riječ je o sekti Bektašija, poznatoj još i kao "Bektašijski derviški
red".

U ovoj sekti su ne samo spomenutih vodećih pet pripadnika ovog u
Evropi dominantnog narko kartela, već i njihovi glavni suradnici na
Balkanu; Amir Muharemi (inače šogor hrvatskog ministra unutrašnjih
poslova Tomislava Karamarka i šef kabineta hrvatskog predsjednika
Republike, Stjepana Mesića), Vebi Veliju, Agim Ceku, Hashim Tachi,
Ramush Haradinaj i Florim Maloku (Maljoku, Mallocu).

Tri milijuna Bektašija u svijetu

Valja naglasiti da ukupni broj Bektašija u današnjem svijetu iznosi
oko tri milijuna, od kojih većina živi na Balkanu, te u Turskoj i u
Zapadnoj Europi u zajednicama dijaspore iz balkanskih zemalja, te da
je u kriminalne aktivnosti i kriminalnu elitu uključen razmjerno mali
broj klanova koji kontroliraju ove aktivnosti, te da sa ovim
kriminalnim aktivnostima velika većina pripadnika ove vjerske
zajednice nema izravnih kontakata.

Zapadna predrasuda o monolitnosti islamskog svijeta

Zapad u pravilu gleda na islamski svijet kao na civilizaciju koja je
unutar sebe monolitna po vjeri i po kulturi.

Tako su nedavni obračuni između Šijita i Sunita u Iraku, a koje su
zapadni mediji intenzivno pratili, po prvi puta suočili širu zapadnu
javnost da unutar islamskog svijeta postoje ozbiljne povijesne;
vjerske i kulturalne podjele.

Unatoč tome, pogrešno shvaćanje o navodnoj monolitnosti Islamskog
svijeta modificirano je u shvaćanje da unutar Islama postoje dvije
monolitne grupe: Suniti i Šijiti.

I ovo je shvaćanje - koje danas prevladava u javnosti na Zapadu -
sasvim pogrešno, jer su obje ove grupe unutar sebe izuzetno
divergentne, i to kako religijski odnosno doktrinarno, tako i
povijesno odnosno kulturološki.

Stoga je, da bi se shvatilo tko su unutar Islamske civilizacije
Bektašije, odnosno gdje se unutar vjerskih i kulturoloških podjela
unutar islamskog svijeta nalaze Bektašije, potrebno u najosnovnijim
crtama prikazati osnovne podjele unutar islamskog svijeta.

Ovo tim više što Bektašije, premda pripadaju Imamitima - jednoj od
grana šijitskog Islama, imaju bitne sličnosti sa Sufijama - jednom od
grana sunitskog Islama.

Tako da su Bektašije Šijiti koji imaju srodnosti sa jednom granom
Sunita.

Korijeni zapadnog nerazumijevanja divergentnosti islamskog svijeta

Problem s kojim se zapadni svijet suočava u razumijevanju islamskog
svijeta jest u tome što se kršćanstvo u svojoj povijesti razvijalo
kroz postojanje jake, doktrinarno monolitne i centralizirane
institucije - Katoličke crkve.

Gotovo identičan poredak postojao je i kod pravoslavnih istočnih
crkava.

Kad je dio nekadašnjeg katoličkog svijeta prešao reformacijom u
protestantizam, većina tada nastalih protestantskih crkava bila je
više ili manje centralizirana i doktrinarno monolitna.

Tako su Anglikanci u suštini predstavljali jednu jedinstvenu Crkvu,
koja je sebe i dalje smatrala "katoličkom", tj. općenitom.

Luterani su organizaciono bili decentraliziraniji, ali pri tome
organizirani po biskupijama, koje su unutar sebe bile jednako
monolitne kao što je to slučaj u Katoličkoj crkvi.

Tek se razvojem današnjeg Evangelikalizma koji je izuzetno razvijen u
sjevernoj i južnoj Americi, Australiji, dijelovima Afrike i u Južnoj
Koreji, nastala jedna grana kršćanstva koja je dokrtinarno i
organizacijski sasvim decentralizirana i divergentna.

Tako je razvoj religije na Zapadu kroz dvije tisuće godina bio
obilježen postojanjem doktrinarno i organizaciono monolitnih
institucija, te se slika religijskog identiteta Zapada počela tek
nedavno mijenjati širenjem i razvojem Evangelikalizma, počevši od
anglosaksonskih zemalja pa nadalje.

Stoga se na Zapadu teško prihvaća činjenica da je Islam prije
zajedničko ime za niz vjerskih pokreta, vjerskih učenja i sekti, koje
imaju neke osnovne zajedničke karakteristike, te da nikako ne
predstavlja jednu monolitnu grupu, bilo po vjeri, bilo po kulturi.

Današnje "Islamske vjerske zajednice" Balkana nisu povijesno
utemeljene među Muslimanima Balkana

Tako je Islam na području Balkana bio povijesno izrazito divergentan,
te su postojali "obični" Suniti, Suniti-Sufije, koji su pak bili
podijeljeni na niz derviških redova, te Bektašije.

Većinu Muslimana Balkana, i to kako u Bosni i Hercegovini, tako i na
Sadnžaku i Kosovu te u Makedoniji i Albaniji činili su Suniti-Sufije.

Stoga je od svojeg nastanka u četrnaestom (Kosovo, Makedonija,
Albanija) i petnaestom (Bosna i Hercegovina) stoljeću, Islam na
Balkanu predstavljao zbir različitih muslimanskih kongregacija, koje
su međusobno bile, kako doktrinarno tako i kulturološki različite.

Nastanak centraliziranih, organizaciono i doktrinarno monolitnih
"Islamskih vjerskih zajednica", vezan je za poraz Otomanskog carstva.

Te danas postojeće vjerske zajednice stvarali su neislamski režimi,
počevši od Austro-Ugarske, preko kraljevine Jugoslavije do
komunističke Jugoslavije, te su njihov monopol pokušale nastaviti i
danas postojeće države - nasljednice Jugoslavije.

Međutim, ove netradicionalne vjerske zajednice su u krizi na području
cijele bivše Jugoslavije, te je primjetno da njihov monopol i
autoritet drastično pada.

Pri tome Islam kao religija nipošto nije u uzmaku na Balkanu, te se
slobodno može govoriti o opće prisutnom trendu jačanja islamske
religioznosti i islamskog identiteta među muslimanima Balkana, pri
čemu se istovremeno:

* jača prisutnost sufijsko-šijitske sekte Bektašija, u koju prelaze
muslimani, naročito etnički Albanci, i to naročito obrazovaniji i
urbaniji, koji nisu bili bektašijskog porijekla,

* velikom brzinom širi sekta Vahabita (Vehabija, Salafita) koja
povijesno nije bila prisutna na Balkanu, a u koju prelaze imami danas
postojećih "islamskih vjerskih zajednica" od Bosne i Hercegovine,
preko Sandžaka do Kosova, Makedonije i Albanije, te se

* počinju javljati samostalne vjerske zajednice Sunita - Sufija, koje
su sasvim neovisne od postojećih Islamskih vjerskih zajednica, kao što
je to nedavno bio slučaj u Rijeci. Ove zajednice za sada nisu pokazale
želju da svoj nastanak prijavljuju vlastima na području u kojem
djeluju,

* pri tome postojeće "islamske vjerske zajednice" slabe kako po
članstvu (zbog prijelaza na druge grane Islama), tako i po homogenosti
(jer je veći broj imama koji su još uvijek formalno u njih učlanjeni
prešao na neka druga učenja, u pravilu vehabijska), te posljedično
tome po svojem autoritetu i utjecaju.

Stoga će se u nastavku ove analize ukratko prikazati:

a) osnovne doktrinarne podjele unutar Islamskog svijeta, te položaj
Bektašija unutar tih podjela,

b) povijesni razvoj Bektašija od prvih početaka do današnjeg dana, te
njihove veze sa srodnom sektom Alavita u Turskoj, Siriji i Libanonu,

c) trendove razvoja islamske religioznosti na Balkanu te među
dijasporama muslimanskih vjernika balkanskog porijekla u Zapadnoj
Evropi, Sjevernoj Americi i Turskoj.

Nastavlja se ...

Istraživački tim Necenzurirano.com