Hercegovačka banka: Tko je provodio pljačku hrvatskog Državnog proračuna
margetic...@gmail.com
Hercegovačka banka: Tko je provodio pljačku hrvatskog Državnog
proračuna
U izvješću su identificirane i pravne osobe, prvobitni dioničari,
osnivači Hercegovačke banke, kojima su transferirana sredstva
hrvatskog Državnog proračuna, koja su oni iskoristili za "Projekt
Hercegovačke banke": Monitor M, sa 1500 dionica, nominalne vrijednosti
1,5 milijuna DEM; Hercegovačka franjevačka provincija, sa 500 dionica,
nominalne vrijednosti pola milijuna DEM; Soko Vit, sa 500 dionica,
nominalne vrijednosti pola milijuna DEM; Eurobemm, sa 500 dionica,
nominalne vrijednosti pola milijuna DEM; neretva Promet Čapljina, sa
500 dionica, nominalne vrijednosti pola milijuna DEM; Gratex, sa 85
dionica, nominalne vrijednosti 85 tisuća DEM. Ukupno je imenovanim
pravnim osobama Vlada Republike Hrvatske transferirala iznos od 3
milijuna 585 tisuća tadašnjih njemačkih maraka, samo za financiranje
osnivačke emisije od tri tisuće petsto osamdeset i pet dionica. Iz
ovog je razvidno kako je hrvatska Vlada grupi povjerenika, preko HVO-a
transferirala iznos od 20 milijuna 206 tisuća tadašnjih njemačkih
maraka, samo za financiranje dioničarskog kapitala Hercegovačke banke,
koji je bio podijeljen između šest izvornih osnivača, pod kontrolom
povjerenika HDZ-a, među kojima je bila i Hercegovačka franjevačka
provincija, koja je tako otvoreno sudjelovala u pljački sredstava
Državnog proračuna Republike Hrvatske preko "Projekta Hercegovačke
banke".
Tko su bili čelni ljudi Uprave i Nadzornog odbora Hercegovačke banke
koji su osmislili tehnologiju pljačke hrvatskog Državnog proračuna
Izvješće bivše privremene upraviteljice Hercegovačke banke Toby
Robinson otkriva tko su ljudi i poduzeća preko kojih je operativno
provedena višemilijunska pljačka Državnog proračuna Republike Hrvatske
preko Hercegovačke banke. otkrivamo tko su fizičke i pravne osobe,
koje su preko Hercegovačke banke izvlačile novac proračunskih
sredstava koja je hrvatska Vlada uplaćivala HVO-u, a kojega su
imenovani u izvješću, očito u dogovoru s vrhom HDZ-a u Zagrebu,
zloupotrijebili za fiktivne kredite i ulaganje u kapital Hercegovačke
banke i povezanih poduzeća i pravnih osoba.
"Prvobitni Upravni odbor banke sastojao se od pojedinaca koji su
predstavljali dioničare - osnivače kao i druga društva koja su se
trebala povezati s bankom kupovinom dionica i dobivanjem kredita.
Prvobitni Upravni odbor sastojao se od sljedećih članova: Ivan Medić,
predsjednik, general HVO-a u centru za logistiku, pomoćnik ministra
obrane FBiH, član Nadzornog odbora Monitora M i Nadzornog odbora
Hercegovina gradnje; Ljubo Ćesić Rojs, general HVO-a i HV, zastupnik u
Hrvatskom saboru, pomoćnik ministra obrane RH, član Nadzornog odbora
Monitora M i Nadzornog odbora Hercegovina gradnje; Vladimir Šoljić,
šef odjela za privredne poslove HR HB 1992., ministar obrane HR HB
1994., i nakon toga zamjenik predsjednika Vlade HR HB i ministar
obrane Federacije BiH; Stanko Sopta Baja, general HVO-a i HV;
Krunoslav Kordić, smijenjeni gradonačelnik Čapljine; Stipe Marić,
smijenjeni gradonačelnik općine Mostar jugozapad, trenutno direktor
marketinga u Hercegovina osiguranju; fra Ivan Ševo, predstavnik
franjevaca, direktor FRAM-a; Tone Dukić, direktor Gratexa; Branko
Kolobarić, direktor Soko Vita i Primusa AD, zamjenik glavnog revizora
Federacije BiH.
Prvibitni članovi Nadzornog odbora Hercegovačke banke: Franjo Ljubić,
predsjednik, predsjednik Vlade Hercegovačko neretvanskog kantona,
predsjednik Univerziteta u Mostaru; Filip Andrić, bivši direktor
carinske uprave, smijenjen od strane Visokog predstavnika; Željko
Obradović, ministar za urbanizam, graditeljstvo i okoliš HR HB 1994.,
guverner Hercegovačko neretvanskog kantona i gradonačelnik Stoca;
Ignjac Rakić, direktor Monitora M; Vinko Zorić, bivši gradonačelnik
Gruda, trenutni guverner Zapadno hercegovačkog kantona (Kanton 8)",
stoji u izvješću Toby Robinson o poslovanju Hercegovačke banke, iz
prosinca 2002. godine.
Hercegovačka banka osnovana opljačkanim novcem hrvatskog Državnog
proračuna
Upravo je ova grupa ljudi operativno provela u djelo plan razrađen u
zagrebačkoj središnjici HDZ-a i Vladi Republike Hrvatske, te Uredu
Predsjednika Republike, o izvlačenju sredstava Državnog proračuna kroz
"Projekt Hercegovačke banke".
Iz dokumenta kojeg posjedujemo, razvidno je kako je hrvatska Vlada
grupi povjerenika, preko HVO-a transferirala iznos od 20 milijuna 206
tisuća tadašnjih njemačkih maraka, samo za financiranje dioničarskog
kapitala Hercegovačke banke, koji je bio podijeljen između šest
izvornih osnivača, pod kontrolom povjerenika HDZ-a, među kojima je
bila i Hercegovačka franjevačka provincija, koja je tako otvoreno
sudjelovala u pljački sredstava Državnog proračuna Republike Hrvatske
preko "Projekta Hercegovačke banke".
"U travnju 2001. godine Hercegovačka banka je imala dionički kapital u
iznosu od 20,2 milijuna KM. Ove dionice su prodane u dvije emisije
između prosinca 1997. godine i studenog 2000. godine. 62% dioničkog
kapitala financirao je HVO, uglavnom koristeći novac hrvatske Vlade
namijenjen za plaće i doprinose hrvatskim vojnicima.
Dodatnih 22% financiran je kreditima koje je HB davala dioničarima za
financiranje svog vlastitog kapitala. Prema Zakonu o bankama,
samofinanciranje kapitala ne predstavlja ulaganje u kapital od strane
ulagača.
Dole navedena tabela daje detaljne informacije o početnoj
kapitalizaciji banke i pokazuje da su sredstva Vlade Hrvatske
prebacivana u banku putem HVO-a. Većina ostalog kapitala financirana
je putem kredita koje je dala sama banka što znači da sredstva nisu
stvarno uložena. Tamo gdje su krediti otplaćeni, mnoge uplate je
izvršio HVO.
23. prosinca 1997. godine HVO je prebacio dovoljno sredstava na račune
šest dolje nabrojanih društava da bi se pokrili troškovi početnih
kupovina dionica. Svi nalozi za prijenos za početnu kupovinu dionica
banke su bili potpisani od strane dvije osobe, Miroslava Rupčića i
Ivana Medića. U to je vrijeme Rupčić bio pomoćnik ministra obrane, a
Medić upravitelj za financije za HVO. Svi nalozi za osnivački kapital
su potpisani 23. prosinca 1997. godine. prijenosi za kupovinu dionica
iz tih sredstava su izvršeni od 23. do 29. prosinca 1997. godine.
Uplatama od strane ovih osnivačkih dioničara banci je omogućeno da
dobije dozvolu za obavljanje bankarske djelatnosti od FBA", stoji u
izvješću Toby Robinson.
U izvješću su identificirane i pravne osobe, prvobitni dioničari,
osnivači Hercegovačke banke, kojima su transferirana sredstva
hrvatskog Državnog proračuna, koja su oni iskoristili za "Projekt
Hercegovačke banke": Monitor M, sa 1500 dionica, nominalne vrijednosti
1,5 milijuna DEM; Hercegovačka franjevačka provincija, sa 500 dionica,
nominalne vrijednosti pola milijuna DEM; Soko Vit, sa 500 dionica,
nominalne vrijednosti pola milijuna DEM; Eurobemm, sa 500 dionica,
nominalne vrijednosti pola milijuna DEM; neretva Promet Čapljina, sa
500 dionica, nominalne vrijednosti pola milijuna DEM; Gratex, sa 85
dionica, nominalne vrijednosti 85 tisuća DEM. Ukupno je imenovanim
pravnim osobama Vlada Republike Hrvatske transferirala iznos od 3
milijuna 585 tisuća tadašnjih njemačkih maraka, samo za financiranje
osnivačke emisije od tri tisuće petsto osamdeset i pet dionica.
"Dionice Hercegovačke banke prodane su u dvije emisije. Početni
kapital kojim je osnovana banka uplaćen je u prosincu 1997. godine.
ostatak te emisije plaćen je u studenom 1998. godine za ukupno 10
milijuna DEM.
Kapital banke se dalje povećavao kada je HB preuzela druge dvije
banke. konačno, izvršena je druga emisija dionica u vrijednosti od
8,806,000 DEM. Ova emisija je počela u studenom 1999. godine i
nastavila se do lipnja 2000. godine. ukupna vrijednost svih prodanih
dionica bila je 20,206,000 DEM", zaključuje u svojem izvješću iz
prosinca 2002. godine bivša privremena upraviteljica Hercegovačke
banke Toby Robinson.
Novac hrvatske Vlade plasiran u sumnjive kredite
U nastavku, ovo izvješće otkriva kako su sredstva koja je hrvatska
Vlada transferirala HVO-u, plasirana preko Hercegovačke banke u
kredite koji se nisu vraćali, te je jasno kako podaci o ovakvom
poslovanju Hercegovačke banke upućuju na dobro osmišljenu tehnologiju
pljačke sredstava Državnog proračuna Republike Hrvatske, preko
Hercegovačke banke, plasiranjem financijskih sredstava kroz fiktivne
kredite, koji se potom nisu vraćali, niti je Uprava banke inzistirala
na povratu tih financijskih sredstava.
"Banka je uložila značajne iznose novca deponenata u kredite koji se
nisu otplaćivali. Primjećeni su primjeri da banka od nekih povlaštenih
korisnika kredita nije čak tražila ni da plate kamatu. Ona je
jednostavno dodavana saldu novog kredita kako bi izgledalo da korisnik
kredita uredno otplaćuje. Ova kamata, premda nije plaćana, bila je
tretirana kao prihod zbog čega se banka činila profitabilnom.
Uz tako veliki obim nekamatonosne aktive, banka je bila prisiljena
oslanjati se na naknade po transakcijama i kreditima da bi ostvarila
dobit. Iako je prihod po naknadama tradicionalan izvor prihoda banke,
HB je pribjegavala ekstremnim mjerama da bi uvećala njihovu
profitabilnost.
Naknade po kreditima su u gotovo svim prilikama bile financirane od
strane banke iz sredstava kredita. Banka je tako praktično financirala
vlastiti prihod. Kada korisnik kredita ne otplati kredit u potpunosti,
banka u stvari ne naplati naknadu. Ova praksa je doprinjela prividu
profitabilnosti. Uz to je banka stalno prijavljivala manje rezerve
čime je na vještački način povećavam prihod. FBA je napomenula da je
direktor Lovrić poništio rezervacije po kreditnim gubicima da bi banka
prijavila dobit u 1998. godini.
Više od jedne trećine kredita pravnim licima je odobreno dioničarima i
povezanim osobama, među kojima su i bančina supsidijarna društva.
Veliki broj kredita je također odobren društvima koja su, mada nemaju
vlasničkih veza, bila blisko vezana sa bančinim povezanim licima.
Mnogi od ovih kredita su odobreni usprkos činjenici da korisnici
kredita nisu bili kreditno sposobni i da nije postojao ekonomski
razlog za donošenje odluke o davanju kredita.
Primjećeno je više primjera kada korisnik kredita nije mogao platiti
postojeći dug, a banka mu je i pored toga odobrila dodatna sredstva. U
drugim slučajevima korisnici kredita su bila neka od najvećih i
najuspješnijih društava u regiji. Ovi su komitenti u svakom slučaju
bili financijski sposobni otplatiti dug, međutim do 6. travnja 2001.
godine mnoga od ovih društava su kasnila s otplatom kredita. Ne
postoje dokazi da je uprava banke poduzela ikakve namjenske korake da
naplati te kredite.
Mnogo je slučajeva da su sredstva kredita korištena u druge svrhe a ne
u one koje je naveo korisnik kredita. Uprava je pomagala pri ovakvim
preusmjeravanjima sredstava jer su transakcije vršene unutar banke.
najuočljiviji primjeri su krediti korišteni za kupovinu kapitala
banke. da je istinska svrha tih kredita bila objavljena FBA bi
isključila te dionice iz kapitala i tako osujetila namjere koje su
stajale iza transakcije.
Podrška koju je banka pružala komitentima svojih supsidijarnih
društava je također doprinijela velikom broju slučajeva problema s
otplatom kredita. Banka je financirala brojne kredite komitentima
Croherca i drugih supsidijarnih lica da bi pomogla tim komitentima da
otplate dugove supsidijarnom licu. Iako je prihvatljiva praksa da
banka i njena supsidijarna lica imaju iste komitente, uprava banke se
mora pobrinuti da neotplaćeni dugovi njenih supsidijarnih društava ne
budu prosto prebačeni na banku.
Ovi krediti su morali biti osnovani i u skladu sa razboritim
bankarskim praksama. Komitenti su često kasnili sa uplatama za
supsidijarna društva i bilo je očito da je njihova kreditna sposobnost
upitna. Odobravajući kredite tim komitentima, banka je popravljala
gotovinske tokove svojih supsidijarnih društava i navodila komitente
da nastave poslovati sa supsidijarnim društvima. Dakle, banka se
služila sredstvima deponenata da bi riješila problematična
potraživanja svojih supsidijarnih društava.
Rastući problemi sa kreditima su negativno utjecali na čitavu banku.
Prema međunarodnim računovodstvenim standardima i propisima FBA, banke
moraju izvršiti rezerviranja za stvarne i potencijalne kreditne
gubitke. Potrebno je izdvojiti određeni dio kapitala banke da se
pokriju gubici. Nakon što je privremena uprava pregledala kreditni
portfelj, utvrđeno je da je potrebno dodatnih 16 milijuna KM da se
pokriju tekući kreditni gubici da bi se rezerve dovele na dogovarajuću
razinu za kraj 2001. godine. do lipnja 2002. godine još je 1,7
milijuna KM pridodano rezervama da se održi potrebni saldo. Ova su
izdvajanja iscrpila kapital i učinila banku nesolventnom", zaključuje
dio izvješća o sumnjivim kreditnim plasmanima Hercegovačke banke,
bivša privremena upraviteljica banke Toby Robinson.
Nastavlja se ...
Necenzurirano.com
Povezano:
Slučaj Hercegovačka banka: Kako je HDZ organizirao pljačku Državnog
proračuna?
http://www.necenzurirano.com/index.php?option=com_content&task=view&id=1714&Itemid=1
Organizirana HDZ-ova pljačka: Hoće li Bajić preotvoriti i Slučaj
Hercegovačke banke?
http://www.necenzurirano.com/index.php?option=com_content&task=view&id=1713&Itemid=1