Perković je osmislio obavještajnu akciju ,,Janjičar" kako bi
zaštitio oficire KOS-a JNA i omogućio im pozicioniranje u oružanim
snagama Republike Hrvatske
Josip Perković omogućio je ubacivanje KOS-ovaca u hrvatski vojno -
sigurnosni sustav
Početkom 1992. godine Josip Perković osmislio je i zapovjedio
provedbu operativne, obavještajne akcije pod nazivom ,,Janjičar".
Kao cilj ove akcije Perković je naveo navodno raščišćavanje
kadrova KOS-a (Kontraobavještajne službe) JNA u redovima Hrvatske
vojske, Ministarstva obrane, te novoformiranih obavještajnih služba
Republike Hrvatske. Perković je tada tvrdio kako je glavni cilj akcije
,,Janjičar" provjeriti bivše suradnike KOS-a, kako bi se utvrdilo
mogu li nastaviti sa svojim radom u sustavu hrvatskih oružanih snaga i
obavještajne zajednice ili ih, pak, treba udaljiti iz vojske, policije
i obavještajnih služba. Dokumentacija kojom raspolažemo pokazuje,
međutim, kako su ciljevi Josipa Perkovića u toj akciji bili potpuno
drugačiji od onih koje je predstavio nadređenima kada je predložio
provedbu ove akcije. Sasvim je izvjesno kako je akcijom ,,Janjičar"
Josip Perković, zapravo, izvršio jednu od ključnih akcija zaštite
bivših djelanika KOS-a JNA, te je time omogućeno njihovo masovno
infiltriranje u hrvatski obrambeni, vojno - sigurnosni i
obavještajni sustav, te kasnije u policjski sustav Republike Hrvatske.
Bila je to akcija koja je, umjesto da iz hrvatskih redova ukloni
neprijateljske kontraobavještajce, omogućila njihovo repozicioniranje
i reorganiziranje, pregrupiranje u Hrvatskoj vojsci, MORH-u,
obavještajnim službama. Tako možemo, sa vremenskim odmakom,
utvrditi, a i dokumenti u cijelosti potvrđuju takvu tvrdnju, kako je
akcija ,,Janjičar" bila akcija zaštite i ubacivanja KOS-ovaca u
hrvatske redove, te omogućavanje neprijateljskim kontraobavještajcima
postavljenja na ključne pozicije u zapovjednom lancu hrvatskih
oružanih snaga i vojno - sigurnosnom sustavu. Nakon akcije
,,Janjičar" KOS-ovci u hrvatskim redovima bili su sigurni kako su
nadalje nedodirljivi i kako više nitko i nikada ne može, niti smije
dovoditi u pitanje njihov položaj i daljnje napredovanje u novim
hrvatskim institucijama. Time je Josip Perković, kao iskusni UDB-aš,
čovjek koji je u jugoslavenskim, komunističkim tajnim službama
planirao i naređivao likvidacije vodećih hrvatskih političkih
emigranata, izveo janjičarsku operaciju štiteći KOS-ovce
jugoslavenske kontrabavještajce u hrvatskim redovima.
Povjerljiva informacija od 29.4.1992. o provedbi akcije ,,Janjičar"
Povjerljivo izvješće o provedbi akcije ,,Janjičar", upućeno
Josipu Perkoviću iz Splita 29.4.1992., pod urudžbenim brojem
1080-03-02-92/, dokazuje u cijelosti ranije tvrdnje."Informacija",
koju potpisuje Zlatko Barišić, navodi detalje provedbe akcije
,,Janjičar", odnosno opisuje tzv. ,,raščišćavajuće razgovore
sa suradnicima KOS-a JA". Takvi, tzv. ,,raščišćavajući
razgovori", kao što ćemo vidjeti iz dokumenta, zapravo, su imali
jedan jedini cilj - dati pozitivno mišljenje o KOS-ovcima koji se
već nalaze na raznim pozicijama unutar hrvatskih oružanih snaga,
nakon čega bi se tim jugoslavenskim kontraoavještajcima omogućilo
daljnje nesmetano napredovanje.
,,Vezano za akciju ,,JANJIČAR" pristupili smo raščišćavajućim
razgovorima sa suradnicima kontraobavještajne službe (KOS) JA, koji
se nalaze u postrojbama HV, u Zoni odgovornosti Operativne zone Split.
Prema našem planu rada, planirali smo obaviti 12 raščišćavajućih
razgovora sa suradnicima .... Među suradnicima sa kojima smo obavili
razgovor, većina od njih je spremna da stoji na usluzi operativnim
djelatnicima SIS-a".
Popis KOS-ovaca s kojima su u Splitu obavljeni ,,raščišćavajući
razgovori"
Na popisu KOS-ovaca koje je obrađivao Zlatko Barišić, SIS-ov
djelatnik u Splitu tako su se našli: Dušan Miletić, suradnik
,,JADRAN"; Vinko Đurić, suradnik ,,PAPUK"; Jadranko Kozina;
Frane Bobić, pseudonim ,,JURE"; Ante Glavinić, pseudonim
,,RADIST"; Zlatko Rogulj. Može se samo pretpostaviti da je ovo
jedan manji dio svih KOS-vaca koji su se ubacili u hrvatski sustav
oružanih snaga, a nakon što su prošli kroz obradu u akciji
,,Janjičar" uglavnom su završili na odgovornim i visokim vojnim i
vojno - obavještajnim dužnostima, što je i bio prvotni cilj Josipa
Perkovića. Na taj je način Perković onemogućio hrvatskim
domoljubnim kadrovima ulazak u vojne i obavještajne službe i
institucije a s druge strane osigurao je obavještajni kadrovski
kontinuitet pripadnicima tajnih službi bivše komunističke
Jugoslavije. Slobodno možemo reći da je takvim metodama rada i
akcijama poput akcije ,,Janjičar" Josip Perković u tajnosti
provodio tihi obavještajni državni udar, kojim je omogućio izgradnju
paralelnog sustava vlasti i paralelnih obavještajnih centara moći u
državi, koji nisu bili pod izravnim zapovjedništvom državnog vrha.
Perkovićevim metodama stvorena je paralelna vlast, koja je petnaestak
godina kontrolirala državu i sve državotvorne procese, te je
onemogućavala potpuno preuzimanje vlasti demokratski izabranim
dužnosnicima i tijelima vlasti. Možemo reći kako je to tajna karika
kontinuiteta pozicija moći bivših komunističkih kadrova i pripadnika
tajnih služba propale komunističke Jugoslavije. Poput virusa kada
mutiraju u novim uvjetima, kako bi opstali, Perković je osmislio
program mutacije jugoslavenskih komunističkih obavještajaca u
novonastalim okolnostima, uvjetima i novonastaloj hrvatskoj državi i
njezinim državnim institucijama koje su se tek organizirale i
izgrađivale. Stoga je vrlo naivno misliti kako je i danas Perković
povučeni, samozatajni umirovljenik. Takvi ljudi ne odlaze u mirovinu.
Oni ostaju aktivni do kraja svojeg života, i prenose tajne kojima
raspolažu, tajne o ljudima ali i tajne provdbe pojedinih važnih
političkih procesa na svoje nasljednike. Takvi ljudi sudjeluju u
stvaranju ali i rušenju vlasti i država, mirnim ili nasilnim putem,
što je Perković u svojem bogatom udbaškom opusu više puta dokazao.
Tko su janjičari?
U obavještajnoj obradi pojedinih KOS-ovaca Barišić je, očito, po
izravnom nalogu Josipa Perkovića, za KOS-ovce koje je obrađivao davao
uglavnom pozitivna mišljenja u smislu njihova ostanka u Hrvatskoj
vojsci i daljnje obavještajne suradnje s tim ljudima. Dokument od
29.4.1992. to dokazuje bez dvojbe. Ono što je opasno jest činjenica
kako su upravo ti KOS-ovci bili na određenim važnim pozicijama
tijekom Domovinskog rata, a što je omogućila upravo Perkovićeva
akcija ,,Janjičar" i njegove ranije aktivnosti kao šefa SIS-a u
Ministarstvu obrane RH.
Kod obrade Vinka Đurića, KOS-ovca kodnog imena ,,Papuk", tako je
zapisano u izvješću Josipu Perkoviću: ,,Suradnik ,,Papuk",
pripadnik je HV, obnašajući dužnost operativca obavještajnog
odjeljenja Glavnog stožera Hrvatske vojske, ranije na vezi držao ga
je operativac SIS-a u ZMIN-u Split, Muše Nenad". Iz ovoga je jasno
kako je Đurić već i prije obrade u akciji ,,Janjičar" obnašao
važne obavještajne dužnosti u Glavnom stožeru što bi u bilo kojoj
državi, pogotovo u ratno vrijeme bilo nemoguće, obzirom da je isti
bio pripadnik neprijateljske kontraobavještajne službe. Međutim,
upravo su ovakvi kadrovi bili po Perkoviću napodobniji za popunjavanje
novih vojnih obavještajnih služba Republike Hrvatske.
,,Kozina Jadranko, načelnik inžinjerije u 113. br. HV, u
raščišćavajućem razgovoru došlo se do spoznaja da je Jadranko
surađivao sa organima KOS-a, dok se nalazio u JA. Na vezi ga je držao
Maksimović Ivan poručnik JA, a zadaci koje mu je Ivan davao bili su
vezani na kontraobavještajnoj zaštiti postrojbi .... Na pitanja o
poznavanju rukovodećih osoba u KOS-u, spomenuo je da samo poznaje
majora Mitrovića. Opća konstatacija za Jadranka je da nastupa vrlo
iskreno i otvoreno, da je HV pristupio dobrovoljno ... Cijenimo da se
sa Jadrankom može ponovno uspostaviti organizirana suradnja". Obrada
Jadranka Kozine pokazuje obrazac po kojem su davana mišljenja u akciji
,,Janjičar", točnije rečeno - pozitivna mišljenja za
neprijateljske kontraobavještajce.
Takav se obrazac pojavljuje i kod provjere Frane Bobića, KOS-ovca
kodnog imena ,,Jure". ,,Bobić Frane je dugogodišnji suradnik
KOS-a. Raspadom snaga JA, odnosno ,,JRM", Bobić je jedno vrijeme
bio u komandi ,,vojnopomorske oblasti". Shvativši ozbiljno
situaciju u RH, odmah se povezao sa predstavnicima vlasti RH, odnosno
operativcima SIS-a, OZ Split, te im ustupao vrlo važne podatke koji su
nam bili potrebni u operativnom radu. Sa Bobićem je ugovoren i daljnji
rad, a na vezi je sa operativcem SIS-a, OZ Split".
Kako je KOS-ovac postao zapovjednik 350. vojno obavještajne bojne pri
Glavnom stožeru?
Najzanimljiviji dio ove obrade koju potpisuje Zlatko Barišić odnosi
se na Zlatka Rogulja, bivšeg dugogodišnjeg visoko pozicioniranog
oficira KOS-a JNA, koji je u vrijeme Sanaderove Vlade i Mesićeva
zapovjedništva nad oružanim snagama ,,dogurao" do položaja
zapovjednika 350. vojno obaveštajne bojne pri zapovjedništvu kopnene
vojske u Glavnom stožeru oružanih snaga Republike Hrvatske. Rogulj
danas, kao provjereni KOS-ovac, nosi čin brigadira Hrvatske vojske i
uživa sve povlastice toga statusa, za razliku od onih koji su
izbačeni iz Hrvatske vojske i MORH-a, ostavljeni i bez statusa, bez
mirovina, bez ikakvih prava, nakon što su sudjelovali u obrani
Domovine. Očito je da su KOS-ovci poput Rogulja najpodobniji kadrovi
za trenutnu političku nomenklaturu u Hrvatskoj. No, slučaj Zlatka
Rogulja najbolje dokazuje prave namjere provedbe akcije ,,Janjičar"
koju je zapovjedio Josip Perković. Rogulj je ogledni primjer kako je
Perkovićevim metodama KOS-ovskim kadrovima omogućeno nesmetano
napredovanje u vojnoj hijerarhiji hrvatskih oružanih snaga, te kako su
upravo kadrovi za koje je u akciji ,,Janjičar" dano pozitivno
mišljenje, kasnije tijekom godina dospjeli na neke od najvažnijih
pozicija u sustavu obrane, vojno - sigurnosnom i obavještajnom
sustavu. Međutim, 1992. godine čak niti Zlatko Barišić, ni na
inzistiranje Josipa Perkovića, nije mogao dati potpuno pozitivno
mišljenje o Rogulju, koji je danas na ključnom mjestu u zapovjednoj
liniji hrvatske kopnene vojske.
,,Rogulj Zlatko, časnik HV, 4. br., Operativne zone Split, obnaša
dužnost zapovjednika bojne. Prema našim spoznajama ranije u JA
obnašao je dužnost organa sigurnosti te Organa vojne policije. Samim
praćenjem Roguljeva ponašanja, pokušao je prekriti da je radio u KOS
JA, na način da bi izbjegavao operativne djelatnike SIS. Prema Zlatku
Rogulju poduzeti ćemo operativne radnje na stvaranju uvjeta za širi
IR, te uzimanjem pismene izjave od imenovanog o njegovom dosadašnjem
radu u KOS u garnizonu Niš i Titova Mitrovica. Nakon procjene njegove
iskrenosti u pisanju izjave predložiti ćemo daljnje mjere. Na
slučaju Rogulj Zlatka angažiran je Žarko Bartulović, načelnik
SIS-a 4. br. HV".
Perković i suradnici omogućili da sustav obrane države preuzmu
kosovci i udbaši
Ostaje, svakako, otvorenim pitanje kako je KOS-ovac mogao postati
zapovjednik 350. vojno obavještajne bojne pri zapovjedništvu kopnene
vojske u Glavnom stožeru oružanih snaga RH?! Nije li današnja
kadrovska politika u MORH-u i Hrvatskoj vojsci, ali i obavještajnim
službama rezultat upravo ovakvih akcija koje je projektirao,
osmišljavao i vodio Josip Perković? Očito je, a i ovaj dokument to
dokazuje kako je u proteklih petnaest godina u hrvatski vojno
sigurnosni sustav projektirano i planirano infiltriran veliki broj
agenata i bivših visokih oficira KOS-a JNA upravo kako bi ti kadrovi
danas kontrolirali vojnu sigurnost zemlje. Logičnim se postavlja
pitanje: je li Hrvatska spremna odgovoriti na bilo kakav oblik agresije
i ugroze pod vodstvom takvih ljudi? Ljudi koji su bili (i ostali?)
neprijateljski kontraobavještajci. Simptomatično je da su oni danas
na najvišim dužnostima u MORH-u i HV-u, a hrvatski branitelji i
dragovoljci Domovinskog rata potpuno su uklonjeni iz oružanih snaga.
Slučajno? Ne! Akcije poput ,,Janjičara" imale su i takav ishod za
konačni cilj, kojeg su planirali i vodili Josip Perković i njegovi
suradnici. To je prava izdaja za koju Perković i njemu slični udbaši
i kosovci nikada nisu, a kako stvari stoje niti neće odgovarati.
Povjerljivu ,,Informaciju" o provedbi akcije ,,Janjičar" možete
pročitati ovdje:
http://www.necenzurirano.com/
Domagoj Margetić