[NECENZURIRANO.COM NEWS] Slučaj Sisak: Moguća zajednička istraga srbijanskog Tužiteljstva i Državnog odvjetništva RH
1,530 views
Skip to first unread message
margetic...@gmail.com
May 10, 2010, 6:03:57 PM5/10/10
to NECENZURIRANO.COM NEWS
http://www.necenzurirano.com/index.php?option=com_content&task=view&id=1856&Itemid=1
Slučaj Sisak: Moguća zajednička istraga srbijanskog Tužiteljstva i
Državnog odvjetništva RH
Prema nepotvrđenim informacijama srbijansko Tužiteljstvo za ratne
zločine u Beogradu uskoro bi na susretu na Brijunima moglo predložiti
predstavnicima Državnog odvjetništva Republike Hrvatske zajedničku
istragu Slučaja Sisak, odnosno ratnih zločina koje su na području
Grada Siska počinile pričuvne jedinice specijalne policije Policijske
uprave sisačko moslavačke, tijekom 1991. i 1992. godine. Kako
doznajemo od visokog izvora u Beogradu, srbijansko će Tužiteljstvo za
ratne zločine kao prioritet u nastavku suradnje s hrvatskim Državnim
odvjetništvom upravo naglasiti istragu u Slučaju Sisak i otkrivanje
odgovornih za ubojstva hrvatskih građana srpske narodnosti u Sisku
početkom 1990.-ih godina. Necenzurirano.com prvi puta objavljuje
jedinstvenu listu osumnjičenih ubojica iz Siska, listu pripadnika
jedinica smrti, koje su u masovnim ubojstvima na području Siska
likvidirale 611 građana Hrvatske.
Dokumentacija o jedinicama smrti označena kao "državna tajna": Strogo
povjerljivi dokumenti SIS-a Ministarstva obrane RH skrivaju imena
ubojica
Ključnim pomakom u istrazi smatra se upravo otkriće imena i prezimena
mogućih počinitelja ratnih zločina u Sisku, točnije pripadnika dviju
jedinica smrti; "Handžar divizije" kojom je zapovjedao Ekrem Mandal,
danas poduzetnik iz Labina s podebljim kriminalnim dosjeom i jedinica
"Vukovi" kojom je zapovjedao Žarko Peša (prije njega Jadranko Garbin),
kasnije visokopozicionirani djelatnik Sigurnosno obavještajne
agencije, danas ugostiteljski poduzetnik iz Zagreba, blizak ministru
unutarnjih poslova Tomislavu Karamarku.
Upravo djelatnici hrvatskih sigurnosno obavještajnih službi, osobito
nekadašnje Sigurnosno informativne službe Ministarstva obrane
Republike Hrvatske (SIS) i nekadašnje Protuobavještajne agencije
(danas SOA-e), navode kako su u svojim operativnim obradama otkrili
kako su pripadnici tih dviju jedinica smrti, inače pričuvnih,
regularnih jedinica specijalne policije u sastavu Policijske uprave
sisačko moslavačke, počinitelji ratnih zločina na području Siska, za
koje su i Policija i Državno odvjetništvo donedavno tvrdili kako se
radi o "nepoznatim počiniteljima".
Strogo povjerljivi dokumenti potvrđuju kako su sigurnosno obavještajne
službe već istraživale Slučaj Sisak
Dokumenti u posjedu Necenzurirano.com, ipak potvrđuju kako su ratni
zločini u Sisku bili predmet istrage hrvatskih sigurnosno
obavještajnih služba, te dokumenti koje ekskluzivno objavljujemo
dokazuju kako u arhivama Ministarstva obrane Republike Hrvatske, u
dokumentaciji nekadašnjeg SIS-a, te u arhivama Ministarstva unutarnjih
poslova i SOA-e, moraju postojati dodatni dokumenti, dosjei i izvješća
o istragama ratnih zločina u Sisku tijekom 1991. i 1992. godine, a
koja dokumentacija u dosadašnjim istragama Slučaja Sisak, prema
tvrdnjama odgovornih, nije bila dostupna istražnim tijelima.
Strogo povjerljiva dokumentacija SIS-a Ministarstva obrane Republike
Hrvatske, tako nam po prvi puta otkriva cjelovitu listu mogućih
počinitelja ratnih zločina, u kojima je prema do sada prikupljenim
podacima ubijeno ili nestalo čak 611 građana, od čega je 595 građana
srpske narodnosti, 14 hrvatske narodnosti i dvoje Bošnjaka.
Od ukupnog broja žrtava 500 je grašana s područja Siska (120 sa
Zelenog brijega), 107 iz Mošćenice i 12 iz ostalih mjesta u okolici
Siska, od čega je 120 umirovljenika (16 žena), 42 zaposlenika
Rafinerije, 81 zaposlenik Željezare, 14 djelatnika Pošte Sisak, 5
djelatnika Pošte Petrinja, 18 radnika na Željeznici, 25 djelatnika
Bolnice Sisak, 68 iz poduzeća Gavrilović, 8 djelatnika nekadašnje
Skupštine Općine Sisak i 9 djelatnika nekadašnje Skupštine Općine
Petrinja, dok za mnoge nema podataka o njihovim zanimanjima.
Među žrtvama je 120 žena, od čega 26 umirovljenica, 87 zaposlenih, dok
za sedam nema podataka.
Kaznena prijava od 27. travnja 2007. godine: Zapovjedna odgovornost
Gregurićeve Vlade za ratne zločine u Sisku 1991. i 1992. godine
Iako je Županijsko državno odvjetništvo u Sisku odbacilo ovu kaznenu
prijavu, kaznena prijava za ratne zločine u Sisku, podnesena
Županijskom državnom odvjetništvu u Sisku 27. travnja 2007. godine
identificira kako izravne počinitelje pojedinih ratnih zločina i
ubojstava civila, tako i odgovorne po zapovjednoj odgovornosti, čija
hijerarhija vodi do samog vrha ratne Vlade kojoj je na čelu bio
tadašnji premijer Franjo Gregurić.
Osim Gregurića, tada su za ratne zločine u Sisku prijavljeni i Zdravko
Tomac, Milan Ramljak, Mate Granić, Ivan Vekić, Ivan Jarnjak, Josip
Manolić, Smiljan Reljić, Josip Perković, Ivan Bobetko, Đuro Brodarac i
Vladimir Milanković.
"Osobe od broja jedan do deset su organizirale, te provodile izvršnu
vlast u Republici Hrvatskoj, također na području Grada Siska. Posebno
su morali organizirati funkcioniranje vlasti u zaštiti Ustavom
zajamčenih prava, posebno prava na život, prava na sudsku i drugu
zaštitu, prava na jednakost bez obzira na vjersku i nacionalnu
pripadnost i drugih prava.
U Gradu Sisku je uz znanje i sudjelovanje imenovanih osoba organiziran
tijekom 1991. i 1992. godine masakrs građana Siska srpske narodnosti.
Građani su odvođeni, zlostavljani i mučeni na lokacijama: "Barutana",
"ORA" i "Jodno" (nekadašnje lječilište). Odobe koje su sudjelovale u
odvođenju, mučenju i ubijanju civila su pripadnici vojske i policije,
čija imena navodimo u privitku prijave zajedno s imenima ubijenih
civila.
Odgovornost osoba od broja jedan do broja deset je očigledna. Svaka od
imenovanih osoba je obnašala ključne dužnosti u Vladi Republike
Hrvatske i izvršnoj vlasti Republike Hrvatske. Po Ustavu i zakonima
imenovani su dužni provoditi Ustav Republike Hrvatske i štititi prava
i interese građana.
Navedene osobe organizirale su Krizni štab, koji je trebao nadzirati
provođenje i zaštitu Ustavom zajamčenih prava, posebno prava na život.
Međutim, izvršna vlast i Vlada Republike Hrvatske, te Krizni štab u
Sisku uspostavljaju teror i političku klimu koja za posljedicu ima
ubojstva i odvođenje građana Siska srpske narodnosti.
Teror je imao takav intenzitet da je broj ubijenih u 1991. i 1992.
godini po podacima Zajednice Srba u RH premašio brojku od 600. Jedan
od oblika predmetnog kaznenog djela je deportacija civila Srba iz
Siska, što je sve bilo u funkciji etničkog čišćenja.
Civile su policajci i vojnici hapsili i izvlačili iz stanova, s radnih
mjesta i na ulici, a zatim ih upućivali na spomenute lokacije. Prvo
navedeni do deseto navedeni u kaznenoj prijavi su znali za događaje u
Sisku i nikada nisu poduzeli odgovarajuće i zakonom predviđene mjere,
na što su po Ustavu, kao osobe koje obnašaju najviše državne dužnosti
u izvršnoj vlasti bili dužni", stoji u kaznenoj prijavi Zajednice Srba
u Hrvatskoj od 27. travnja 2007. godine.
Izravni počinitelji ratnih zločina identificirani u kaznenoj prijavi
od 27. travnja 2007. godine
Iako policija i Državno odvjetništvo u do sada provedenim istragama
tvrde kako nemaju podataka o počiniteljima ratnih zločina na području
Siska, podaci iz kaznene prijave od 27. travnja 2007. godine, te
informacije iz sigurnosnih i obavještajnih službi Republike Hrvatske
kao neposredne izvršitelje kaznenih djela identificiraju:
Stjepana Brajkovića, Odra 4, za kojeg se smatra kako je igrao značajnu
ulogu u likvidacijama osoba sa Zelenog Brijega;
Zlatka Čatića, iz Odre, za kojeg se također smatra kako je igrao
značajnu ulogu u likvidacijama osoba sa Zelenog Brijega;
Željka Milošića iz Siska, smatra se da je kao zapovjednik 161. bojne
Vojne policije sukrivac za smrt građana koje je likvidirao njegov
sastav;
Željka Majcena, iz Siska, za kojeg se smatra da je kao zapovjednik
161. bojne suodgovoran za smrt najmanje 25 osoba;
Borisa Klekovića, Stupno, za kojeg se smatra da je kao pripadnik 161.
bojne sudjelovao u svim likvidacijama koje je izvršila ova jedinica;
Branka Klekovića, Stupno;
Gorana Silaja, iz Siska, kojeg se kao zamjenika zapovjednika 55. bojne
smatra sukrivcem za zločine u stacionaru "ORA";
Stjepana Piškora, zvanog Banbino, Dužica, za kojeg se smatra kako je
sudjelovao u većem broju likvidacija u Jodnom kupalištu i "ORA", te se
napominje kako je bio izuzetno okrutan;
Marijan Pušić, zvan Kvrga, za kojeg se smatra da je sudjelovao u više
likvidacija u stacionaru "ORA";
Josip Vukić, iz Tišine Lijeve, za kojeg se smatra kako je u stacionaru
"ORA", nakon likvidacija organizirao prijevoz leševa od obale u maticu
Save;
Željko Perić, zvani Tarzan, Vinkovci, za kojeg se smatra kako je u
stacionaru "ORA" odgovoran za više vlastoručnih likvidacija;
Kadrija Mandal, brat zloglasnog Ekrema Mandala, iz Labina, živi u
Austriji u Gradišću, za kojeg se smatra kako je sudjelovao u više
likvidacija Mandalove "Handžar divizije";
Behudin Mandal, Labin, brat zloglasnog Ekrema Mandala, za kojeg se
smatra kako je sudjelovao u više likvidacija Mandalove "Handžar
divizije";
Mirko Marjanović, zvan Grana, Sisak, smatra se da je kao pripadnik
"Vukova" izvršio više likvidacija, te potom u grupi MUP-a 9 ubojstava,
te više silovanja i miniranja objekata;
Mato Damjanović, Petrinja, za kojeg se smatra da je kao pripadnik MUP-
ove grupe sudjelovao u privođenjima, mučenjima i likvidacijama;
Željko Cavrić, Sela, za kojeg se smatra da je kao pripadnik MUP-ove
grupe sudjelovao u privođenjima, mučenjima i likvidacijama;
Mile Božić, Sela, za kojeg se smatra da je kao pripadnik MUP-ove grupe
sudjelovao u privođenjima, mučenjima i likvidacijama;
Ivan Bradarić, Braće Čuliga 1, Sisak, za kojeg se smatra da je kao
pripadnik "A.G. Centar" sudjelovao u privođenjima i likvidacijama;
Zoran Klobučar, Sisak, za kojeg se smatra da je kao pripadnik "A.G.
Centar" sudjelovao u privođenjima i likvidacijama;
Davor Petrac, Brest 171, za kojeg se smatra da je kao pripadnik
"Vukova" sudjelovao u više livkidacija;
Jasmin Agičić, Munchen, za kojeg se smatra da je kao pripadnik
"Vukova" sudjelovao u više livkidacija;
Danijel Pavić, Bern, Švicarska, za kojeg se smatra da je kao pripadnik
"Vukova" sudjelovao u više livkidacija;
Ivica Pernar, Sisak, za kojeg se smatra da je kao pripadnik "Vukova"
sudjelovao u više livkidacija;
Zvonimir Oroz, Sisak, za kojeg se smatra da je kao pripadnik "Vukova"
sudjelovao u više livkidacija;
Munib Suljić, Jakovlje, Zabok, za kojeg se smatra kako se u "Vukovima"
pokazao kao okrutan mučitelj i hladnokrvni ubojica;
Mijo Mitar, Komarevo, za kojeg se smatra da je kao zamjenik
zapovjednika "A.G. Novo Selo" sudogovoran za zločine svojeg sastava;
Senad Alihodžić, Sisak, za kojeg se smatra da je kao pripadnik
"Vukova" i "Handžar divizije" odgovoran za više ubojstava;
Željko Bijelić, Daruvar, smatra se da je sudjelovao u više
likvidacija;
Abdurahman Sazić, zvani Rašo, Labin, za kojeg se smatra da je kao
pripadnik "Handžar divizije" sudjelovao u ubojstvima u selu Mošćenica,
naselju željezare i u Selu Koliđe kod Bosanskog Broda;
Franjo Stojaković, zvani Brada, Odra, smatra se kako je kao pripadnik
"Vukova" sudjelovao u likvidacijama u Sisku, Novskoj, Lipovljanima, te
selima u okolici Siska;
Josip Zgurić, Sisak, smatra se da je kao pripadnik "Vukova" izvršio
više likvidacija;
Dubravko Antonić, Marka Dizdara 2, Sisak, smatra se kako je izravni
krivac za smrt Miljenka Đapa, te kako je predlagao koje Srbe iz
Rafinerije treba likvidirati, primjerice Dabića, Žilića, Nikolića i
druge;
Igor Gojković, smatra se da je kao pripadnik MUP-ove grupe sudjelovao
u više likvidacija;
Zvonko Hrgetić, Sisak, smatra se kako je u MUP-ovoj grupi zapovjedao
likvidacije;
Ivo Hubelić, Bok, smatra se kako je u MUP-ovoj grupi sudjelovao u više
likvidacija;
Pajo Kardaš, Dragotinci, smatra se kako je u grupi "A.G. Novo Selo"
sudjelovao u likvidacijama u naselju;
Stjepan Lugarić, Sela 261, smatra se kako je kao pripadnik MUP-ove
grupe u ljeto 1991. godine sudjelovao u više likvidacija;
Ivica Lukinić, zvani Okac, Sisak, smatra se kako je u MUP-ovoj grupi
sudjelovao u vršenju tortura i likvidacija;
Stjepan Mihaličnik, Brest, Petrinja, smatra se kako je krajem kolovoza
1991. godine zapovjedao grupom koja je zapalila selo Klobučak i ubila
najmanje dvije osobe;
Žarko Peša, Zagreb, smatra se kako je sa 21. na 22. kolovoza 1991.
godine zapovjedao tzv. "noćnom akcijom" na srpska sela nedaleko od
Siska, kada je ubijeno 15 osoba;
Ivan Sučić, Komarevo, smatra se da je kao pripadnik "A.G. Novo Selo",
u ljeto 1991. godine sudjelovao u više likvidacija u naselju i
drugdje.
Visoki dužnosnici HDZ-a izravno zapovjedno odgovorni za ratne zločine
Osim navedenih neposrednih počinitelja ratnih zločina u Sisku 1991. i
1992. godine, jasno su identificirani i visoki dužnosnici HDZ-a, u
vrijeme 1991. i 1992. godine, koje se smatra neposredno zapovjedno
odgovornima za ratne zločine nad civilima u Sisku i okolici, a koji su
bilo kao odgovorne osobe Kriznog štaba, bilo kao visoki dužnosnici
civilne vlasti ili MUP-a bili neposredno nadređeni jedinicama smrti;
"Handžar diviziji" i "Vukovima", te su bili i neposredno odgovorni za
djelovanje tih dviju MUP-ovih jedinica specijalne policije na području
Siska i okolice.
Tako se kao prvoosumnjičeni na listi neposredno zapovjedno dogovornih
za zločine navodi Ivan Bobetko.
Bobetko je u kritično vrijeme bio predsjednik Kriznog štaba za Sektor
Sjever u Sisku, postavljen Ukazom Predsjednika Republike od 1.8.1991.
godine. Smatra se kako je kao pripadnik najužeg vrha vladajućeg HDZ-a
bio pristalica etničkog čišćenja.
Svjedoci ga terete kako je organizirao jezgro političkog podzemlja u
Sisku, koje je u kolovozu i rujnu 1991. godine izvršilo masovnu
likvidaciju srpskog življa u Sisku i okolici, a pod njegovim
neposrednim zapovjedništvom.
Optužuje ga se kako je unaprijed izradio pripreme za masovne
likvidacije, te kako su već prilikom njegovog stupanja na dužnost bili
sačinjeni spiskovi žrtava, formirane grupe za likvidaciju, osigurani
stacionari i sredstva za izvršenje zločina.
Svjedoci smatraju kako je 2. kolovoza 1991. godine likvidatorski stroj
kojeg je pokrenuo upravo Bobetko započeo s djelovanjem, te ga se
sumnjiči kako je najodgovorniji za likvidacije izvršene u kolovozu i
rujnu 1991. godine.
U kritično vrijeme predsjednik HDZ-a u Sisku bio je Josip Brajković,
kojega se tereti kako je izravno rukovodio likvidacijama.
Smatra se da je kao ideolog nacional šovinističke ideologije prihvatio
ideju smanjivanja broja Srba, te je istu svim svojim snagama sprovodio
u djelo, te kako su upravo preko njega sačinjeni spiskovi osoba za
likvidaciju.
Optužuje ga se da je sudjelovao u formiranju grupa za likvidaciju i u
nabavi oružja i opreme za te grupe. Optužuje ga se da je rukovodio
ilegalnim kriznim štabom HDZ-a, koji je funkcionirao kao paralelni
krizni štab imenovanom, a koji je isto radio na likvidacijama, te kako
je za taj posao stavio u pogon cjelokupni državni aparat.
Smatra ga se jednim od najodgovornijih za likvidaciju oko 600 osoba
srpske narodnosti, ali i za 17 vansudskih smaknuća koja se pripisuju
sisačkom trojcu Brajković - Brodarac - Milanković.
Đuro Brodarac u kritično je vrijeme bio načelnik Policijske uprave u
Sisku.
Smatra se da je sudjelovao u realizaciji zločina po spiskovima za
likvidacije, te kako je bio izravno zapovjedno nadređen svim grupama
za likvidacije.
Brodarca svjedoci terete kako je kontrolirao rad grupa i izvještavao
vrh u Zagrebu o učinjenom. Smatra se kako je osobno vodio minere na
dizanje objekata u zrak.
Svjedoci iz tog vremena u Sisku smatraju kako je upravo Đuro Brodarac
bio taj koji je donosio konačnu odluku o životu i smrti u Sisku 1991.
i 1992. godine.
U vrijeme počinjenja ratnih zločina u Sisku Vladimir Milanković bio je
zamjenik načelnika Policijske uprave u Sisku, odnosno zamjenik Đuri
Brodarcu, te ga se smatra odgovornim za koordinaciju grupa za
likvidacije na terenu, ali i za vlastoručne likvidacije. Tereti ga se
da je prilikom napada na selo Kinjačka i Bestrmu osobno ubio više od
deset civila.
Osim navedenih visokih dužnosnika HDZ-a i Policije, za neposredno
izvršenje ratnih zločina sumnjiče se i:
Željko Hlišić, vozač u Gospodarskoj komori Sisak, kojeg se smatra
glavnim likvidatorom u stacionaru "ORA", poznatom po okrutnom
postupanju prema žrtvama, te odgovornom za više od 100 likvidacija;
Drago Bošnjak, vlasnik kafića u Umagu, kojeg se smatra glavnim
likvidatorom iz jedinice "Vukovi", te se smatra kako je broj njegovih
žrtava u kolovozu i rujnu 1991. godine dosegnuo brojku 100, dok se
navodi kako je većinu ubojstava izvršio klanjem sa kratkom sabljom;
Ekrem Mandal, Labin, zapovjednik zloglasne jedinice "Handžar
divizija", smatra se da je u vremenu od kolovoza do listopada 1991.
godine u selu Mošćenica kao i u dijelu naselja Željezara likvidirao
više od 120 civila srpske narodnosti;
Mladen Gložinić, Zagreb, zamjenik zapovjednika "Vukova" na Jodnom
kupalištu, smatra ga se organizatorom privođenja i likvidacija osoba
sa spiskova, za njegovog vremena kroz stacionar je prošlo 250 ljudi,
samo petoro ih je pušteno, ostale se smatra ubijenima;
Igor Balija, Sisak, zapovjednik "Vukova", smatra ga se suodgovornim za
sve žrtve iz stacionara na Jodnom kupalištu;
Josip Šikić, Sisak, zapovjedao je 55. bojnom u kolovozu i rujnu 1991.
godine, koja je bila stacionirana u objektu "ORA", smatra se kako je
njegova grupa imala ključnu ulogu u likvidaciji Srba sa spiskova, te
ga se smatra odgovornim za rad jedinice, te odgovornim za sudbinu
najmanje 400 osoba koje su žive ili mrtve prošle kroz "ORA" na putu za
grob u rijeci Savi, smatra se kako osobno nije ubijao;
Zvonko Kralj, Sisak, u kolovozu i rujnu 1991. bio je zapovjednik 161.
bojne Vojne policije u Sisku, njegov je sastav sudjelovao u
likvidacijama, smatra se kako je likvidirao 25 osoba;
Ivan Anušić, Sisak, zapovjednik "A.G. Centar", smatra ga se odgovornim
jer je njegov sastav u kolovozu 1991. likvidirao veći broj civila
srpske narodnosti;
Slavko Muža, zapovjednik specijalne policije u Sisku poslije Anušića;
Ivo Mirić, Novo Selo, smatra se da je kao zapovjednik "A.G. Novo Selo"
likvidirao najmanje 40 osoba sa spiskova za likvidaciju u dijelu
naselja Željezara u kolovozu i rujnu 1991. godine;
Robert Ahmetagić, Sisak, smatra se da je kao pripadnik 55. bojne vršio
privođenja, mučenja i ubijanja u najmanje 50 slučajeva;
Zvonko Vučičević, zvani Đona, Sisak, smatra se da je kao pripadnik 55.
bojne vršio privođenja, mučenja i ubijanja u najmanje 50 slučajeva;
Stjepan Krpan, Sisak, Galdovo, smatra se da je kao pripadnik 55. bojne
vršio privođenja, mučenja i ubijanja u najmanje 50 slučajeva;
Nikola Hodak, zvani Nino, Sisak, Zeleni Brijeg, smatra se kako je u
sastavu "Sokoli", "A.G. Odra" sudjelovao u likvidacijama, te da je
ljude davio žičanom napravom, silovao žene i pljačkao.
Strogo povjerljivi dokumenti SIS-a otkriva kriminalno djelovanje
Mandalove "Handžar divizije" u Sisku
Strogo povjerljiva Informacija Sigurnosno informativne službe
Ministarstva obrane Republike Hrvatske, od 26. listopada 1992. godine,
pod brojem 512-04-04-1/5-92-155, otkriva kako je Mandalova jedinica
smrti već tada bila pod istragom zbog svojih kriminalnih aktivnosti u
Sisku.
"U zoni odgovornosti SIS-a Sisak nalazi se samo jedna formacija koja
je sačinjena od muslimana, to je tzv. "Handžar divizija" koja broji
oko 20 djelatnika.
Zapovjednik im je Ekrem Mandal.
To je jedinica pričuvnog sastava PU Sisak, naoružani su pješačkim
naoružanjem, a smješteni su na lokaciji Sisak - Predgrađe, točnije u
dijelu grada Siska pod nazivom "Naselje".
Zaposjeli su kuću prebjeglog Srbina Sanader Dragana i tu im je
smješteno i zapovjedništvo", stoji u strogo povjerljivoj informaciji
SIS-a upućenoj Josipu Perkoviću u listopadu 1992. godine.
"Ta jedinica je držala položaje na prvoj liniji obrane Siska u selu
Mošćenica, i tu je bilo problema s tom jedinicom jer nisu htjeli ući u
sastav HV i u njen način zapovjedanja i subordinacije, te su
djelovali, isključivo, kao pričuvna jedinica PU Sisak.
Eskalacijom rata u BiH odlaze tamo na ratište i u PU Sisak vode se kao
u otkomandi.
Tamo su se pokazali kao dobri borci i nakon ratovanja kod Bosanskog
Broda i Dervente, vraćaju se u Sisak", navodi se u SIS-ovoj
informaciji o tzv. "Handžar diviziji", pričuvnoj jedinici MUP-a
Hrvatske, za koju se osnovano sumnja kako su njezini pripadnici
počinili ratne zločine nad civilima u Sisku tijekom 1991. i 1992.
godine.
Strogo povjerljivo izvješće Ministarstva obrane, Uprave Sigurnosno
informativne službe (SIS), od 4. srpnja 1996. godine, pod brojem
512-18-01-96-3706-6, označen kao "obrana, vojna tajna, strogo
povjerljivo", dokazuje kako je ta vojna kontraobavještajna služba
najkasnije do 1996. godine vodila istragu nad jedinicim koja je
počinila ratne zločine u Sisku, te nad zapovjednicima te jedinice.
"Postupajući po Vašem zahtjevu gornji broj (512-10-96-510-2, od
21.5.1996. godine, op.a.) došli smo do određenih saznanja u svezi
organiziranja i djelovanja tzv. "Handžar divizije", pričuvne postrojbe
MUP-a PU sisačko moslavačke.
Postrojba je djelovala na dvije lokacije, i to:
- Sisak Predgrađe (naselje) u vidu kontrolno popusnog punkta,
- Naselje Mošćenica (predio zvan Gata) u vidu zaposjednutog položaja,
što je trajalo kratko, jer su se predmetni ponašali kao interventne
snage (pričuvne) SPJ "OSA".
Na područje Siska pripadnici predmetne postrojbe došli su kao
dragovoljci s područja Istre (Labin i okolica) i odmah se stavili na
raspolaganje PU Sisak.
Postrojbom je zapovjedao Mandal Ekrem, JMBG 1611953361909, a njegov
zamjenik mu je bio rođeni brat Mandal Kadro, JMBG 2009955793417.
U vrijeme postojanja i djelovanja postrojba je imala status pričuvne
jedinice specijalne policije PU Sisak sve do kraja 1992. godine kada
je rasformirana, a njeni pripadnici demobilizirani.
Niti jedan njen pripadnik nije ostao kao pručuvni pripadnik MUP-a,
niti se uključio u bilo koju postrojbu HV koja je djelovala na
području Sisačko - moslavačke županije", stoji u strogo povjerljivoj
informaciji iz srpnja 1996. godine o jedinici "Handžar divizija".
"... Pripadnici postrojbe su često bili u alkoholiziranom stanju i
uslijed toga su dolazili u sukob s pripadnicima HV-a koji su se
nalazili na prvoj crti bojišnice.
Samovoljno bi otvarali vatru po neprijateljskoj strani, a kada bi
došlo do uzvraćanja od strane neprijatelja, isti bi napustili prvu
crtu bojišnice i odlazili na sigurno.
Tako su npr. u nekoliko navrata tijekom studenog i prosinca 1991.
godine bez ičije zapovjedi otvarali vatru iz minobacača (iz predjela
zvanog Gata) i povlačili se na sigurno, a nakon toga je došlo do
uzvrata vatre od strane neprijatelja po industrijskoj zoni Siska",
navodi Uprava SIS-a u strogo povjerljivoj informaciji o Mandalovoj
jedinici specijalne policije MUP-a Hrvatske.
"Problema s navedenim policajcima je bilo i kada se nisu nalazili na
dužnosti ili na prvoj crti bojišnice.
Gotovo svakodnevno su bili pod utjecajem alkohola, a u večernjim
satima u predjelu grada zvanom Naselje, gdje su isti bili smješteni,
vladala je panika i strah.
Otvarali su vatru iz pješačkog naoružanja bez ikakvog razloga i
maltretirali su ljude koji su stanovali u njihovoj blizini", navode u
informaciji iz Uprave SIS-a Ministarstva obrane Republike Hrvatske.
Tko su bili ubojice Mandalove jedinice smrti u Sisku
Sadržaj strogo povjerljive informacije Sigurnosno informativne službe
Ministarstva obrane Republike Hrvatske, od 4. srpnja 1996. godine, pod
brojem 512-18-01-96-3706-6 otkriva i popis pripadnika zloglasne
jedinice specijalne policije pod nazivom "Handžar divizija", točnije
ovaj strogo povjerljivi dokument otkriva tko su bili ubojice Mandalove
jedinice smrti u Sisku.
Tako se na popisu jedinice smrti, odgovorne za ubojstvo 611 civila u
Sisku 1991. i 1992. godine, nalaze:
Ajrula Abdiji, MB 3006949330027, u jedinici od 8.2.1992.
Đemal Bajramović, MB 0902974, u jedinici od 18.10.1991.
Selim Beganović, MB 0505949183917, u jedinici od 5.1.1992.
Husein Beganović, MB 2004959, u jedinici od 22.11.1991.
Džemil Begović, u jedinici od 1.1.1992.
Emir Bešić, MB 0102966111086, u jedinici od 9.2.1992.
Nurudin Bevrnja, MB 3009963390066, u jedinici od 6.9.1991.
Nihad Bojadžić, MB 2006962783924, u jedinici od 8.6.1992.
Marko Bojanović, MB 2908964180007, u jedinici od 16.10.1991.
Željko Budanko, MB 0609953, u jedinici od 20.12.1991.
Enver Čedić, MB 2807953113315, u jedinici od 1.4.1992.
Himlija Demirović, MB 0703958784318, u jedinici od 7.2.1992.
Arif Draganović, MB 1205968111056
Vahadin Durović, MB 1205969, u jedinici od 11.3.1992.
Sadija Gibanica, MB 1010959171504, u jedinici od 19.2.1992.
Fadil Hadžić, MB 0711966, u jedinici od 1.9.1992.
Fahrudin Hadžić, MB 1202964133102, u jedinici od 20.12.1991.
Hasan Vinko Haskić, MB 3011950370001, u jedinici od 1.8.1991.
Hasan Isić, MB 3003954, u jedinici od 30.1.1992.
Mehmed Jakupović, MB 2408949
Hasaga Jogić, MB 2110962111256
Rifat Kačar, MB 2901953783910, u jedinici od 8.6.1992.
Mensud Kantarević, MB 1206965370022
Asmir Kasumović
Mujo Kasumović, MB 0808948
Rusmir Kasumović, u jedinici od 1.5.1992.
Muhamed Kličić, 0107959361907, u jedinici od 27.11.1991.
Nazmi Kransići, MB 2905954, u jedinici od 20.12.1991.
Blaženko Kršul, MB 1505968361404, u jedinici od 1.11.1991.
Fadil Mandal, MB 1805958, u jednici od 20.12.1991.
Kadro Mandal, MB 2009955793417, u jedinici od 6.9.1991.
Bido Mandal, MB 2508976361904, u jedinici od 27.12.1991.
Ekrem Mandal, MB 1611953361909, u jedinici od 6.9.1991.
Behudin Mandal, MB 0709962793419
Hajrudin Morić, MB 2001953120961, u jedinici od 6.9.1991.
Selim Muratović, MB 1501965270089, u jedinici od 12.1.1992.
Usprkos činjenici da su ranije kaznene prijave u Slučaju Sisak bile
odbačene, po nalogu glavnog državnog odvjetnika Mladena Bajića,
Županijsko državno odvjetništvo u Sisku preotvorilo je spis Slučaja
Sisak, kako bi se ponovno ispitale sve okolnosti počinjenih ratnih
zločina na području Siska 1991. i 1992. godine.
Istragu je, podsjetimo, pokrenulo i beogradsko Tužiteljstvo za ratne
zločine, kod kojeg se Slučaj Sisak vodi pod brojem spisa KTRR.br.
138/08.
Domagoj Margetić/Necenzurirano.com
Povezano:
Slučaj Sisak
http://www.necenzurirano.com/index.php?option=com_content&task=view&id=270&Itemid=1
Kaznena prijava za ratne zločine u Sisku od 27.4.2007. godine
http://www.necenzurirano.com/images/SISAK.pdf
SOA skrivala dosje o jedinici koja je počinila ratne zločine u Sisku
http://www.necenzurirano.com/index.php?option=com_content&task=view&id=1523&Itemid=1
Slučaj Sisak: Karamarko skriva imena ubojica 611 civila u Sisku 1991.
i 1992. godine
http://www.necenzurirano.com/index.php?option=com_content&task=view&id=1536&Itemid=1
Novinar Domagoj Margetić Tužiteljstvu za ratne zločine u Beogradu dao
iskaz o Slučaju Sisak
http://www.necenzurirano.com/index.php?option=com_content&task=view&id=1839&Itemid=1
Prijetnje novinaru Domagoju Margetiću: "želin vam što prije smrt koju
ćete i uskoro doživit"
http://www.necenzurirano.com/index.php?option=com_content&task=view&id=1850&Itemid=1
--
Est. 30.8.2005. as Cro News Group
http://necenzurirano.com/
ISSN 1846-3800
Est. 11.12.2006.
Slučaj Sisak: Moguća zajednička istraga srbijanskog Tužiteljstva i
Državnog odvjetništva RH
Prema nepotvrđenim informacijama srbijansko Tužiteljstvo za ratne
zločine u Beogradu uskoro bi na susretu na Brijunima moglo predložiti
predstavnicima Državnog odvjetništva Republike Hrvatske zajedničku
istragu Slučaja Sisak, odnosno ratnih zločina koje su na području
Grada Siska počinile pričuvne jedinice specijalne policije Policijske
uprave sisačko moslavačke, tijekom 1991. i 1992. godine. Kako
doznajemo od visokog izvora u Beogradu, srbijansko će Tužiteljstvo za
ratne zločine kao prioritet u nastavku suradnje s hrvatskim Državnim
odvjetništvom upravo naglasiti istragu u Slučaju Sisak i otkrivanje
odgovornih za ubojstva hrvatskih građana srpske narodnosti u Sisku
početkom 1990.-ih godina. Necenzurirano.com prvi puta objavljuje
jedinstvenu listu osumnjičenih ubojica iz Siska, listu pripadnika
jedinica smrti, koje su u masovnim ubojstvima na području Siska
likvidirale 611 građana Hrvatske.
Dokumentacija o jedinicama smrti označena kao "državna tajna": Strogo
povjerljivi dokumenti SIS-a Ministarstva obrane RH skrivaju imena
ubojica
Ključnim pomakom u istrazi smatra se upravo otkriće imena i prezimena
mogućih počinitelja ratnih zločina u Sisku, točnije pripadnika dviju
jedinica smrti; "Handžar divizije" kojom je zapovjedao Ekrem Mandal,
danas poduzetnik iz Labina s podebljim kriminalnim dosjeom i jedinica
"Vukovi" kojom je zapovjedao Žarko Peša (prije njega Jadranko Garbin),
kasnije visokopozicionirani djelatnik Sigurnosno obavještajne
agencije, danas ugostiteljski poduzetnik iz Zagreba, blizak ministru
unutarnjih poslova Tomislavu Karamarku.
Upravo djelatnici hrvatskih sigurnosno obavještajnih službi, osobito
nekadašnje Sigurnosno informativne službe Ministarstva obrane
Republike Hrvatske (SIS) i nekadašnje Protuobavještajne agencije
(danas SOA-e), navode kako su u svojim operativnim obradama otkrili
kako su pripadnici tih dviju jedinica smrti, inače pričuvnih,
regularnih jedinica specijalne policije u sastavu Policijske uprave
sisačko moslavačke, počinitelji ratnih zločina na području Siska, za
koje su i Policija i Državno odvjetništvo donedavno tvrdili kako se
radi o "nepoznatim počiniteljima".
Strogo povjerljivi dokumenti potvrđuju kako su sigurnosno obavještajne
službe već istraživale Slučaj Sisak
Dokumenti u posjedu Necenzurirano.com, ipak potvrđuju kako su ratni
zločini u Sisku bili predmet istrage hrvatskih sigurnosno
obavještajnih služba, te dokumenti koje ekskluzivno objavljujemo
dokazuju kako u arhivama Ministarstva obrane Republike Hrvatske, u
dokumentaciji nekadašnjeg SIS-a, te u arhivama Ministarstva unutarnjih
poslova i SOA-e, moraju postojati dodatni dokumenti, dosjei i izvješća
o istragama ratnih zločina u Sisku tijekom 1991. i 1992. godine, a
koja dokumentacija u dosadašnjim istragama Slučaja Sisak, prema
tvrdnjama odgovornih, nije bila dostupna istražnim tijelima.
Strogo povjerljiva dokumentacija SIS-a Ministarstva obrane Republike
Hrvatske, tako nam po prvi puta otkriva cjelovitu listu mogućih
počinitelja ratnih zločina, u kojima je prema do sada prikupljenim
podacima ubijeno ili nestalo čak 611 građana, od čega je 595 građana
srpske narodnosti, 14 hrvatske narodnosti i dvoje Bošnjaka.
Od ukupnog broja žrtava 500 je grašana s područja Siska (120 sa
Zelenog brijega), 107 iz Mošćenice i 12 iz ostalih mjesta u okolici
Siska, od čega je 120 umirovljenika (16 žena), 42 zaposlenika
Rafinerije, 81 zaposlenik Željezare, 14 djelatnika Pošte Sisak, 5
djelatnika Pošte Petrinja, 18 radnika na Željeznici, 25 djelatnika
Bolnice Sisak, 68 iz poduzeća Gavrilović, 8 djelatnika nekadašnje
Skupštine Općine Sisak i 9 djelatnika nekadašnje Skupštine Općine
Petrinja, dok za mnoge nema podataka o njihovim zanimanjima.
Među žrtvama je 120 žena, od čega 26 umirovljenica, 87 zaposlenih, dok
za sedam nema podataka.
Kaznena prijava od 27. travnja 2007. godine: Zapovjedna odgovornost
Gregurićeve Vlade za ratne zločine u Sisku 1991. i 1992. godine
Iako je Županijsko državno odvjetništvo u Sisku odbacilo ovu kaznenu
prijavu, kaznena prijava za ratne zločine u Sisku, podnesena
Županijskom državnom odvjetništvu u Sisku 27. travnja 2007. godine
identificira kako izravne počinitelje pojedinih ratnih zločina i
ubojstava civila, tako i odgovorne po zapovjednoj odgovornosti, čija
hijerarhija vodi do samog vrha ratne Vlade kojoj je na čelu bio
tadašnji premijer Franjo Gregurić.
Osim Gregurića, tada su za ratne zločine u Sisku prijavljeni i Zdravko
Tomac, Milan Ramljak, Mate Granić, Ivan Vekić, Ivan Jarnjak, Josip
Manolić, Smiljan Reljić, Josip Perković, Ivan Bobetko, Đuro Brodarac i
Vladimir Milanković.
"Osobe od broja jedan do deset su organizirale, te provodile izvršnu
vlast u Republici Hrvatskoj, također na području Grada Siska. Posebno
su morali organizirati funkcioniranje vlasti u zaštiti Ustavom
zajamčenih prava, posebno prava na život, prava na sudsku i drugu
zaštitu, prava na jednakost bez obzira na vjersku i nacionalnu
pripadnost i drugih prava.
U Gradu Sisku je uz znanje i sudjelovanje imenovanih osoba organiziran
tijekom 1991. i 1992. godine masakrs građana Siska srpske narodnosti.
Građani su odvođeni, zlostavljani i mučeni na lokacijama: "Barutana",
"ORA" i "Jodno" (nekadašnje lječilište). Odobe koje su sudjelovale u
odvođenju, mučenju i ubijanju civila su pripadnici vojske i policije,
čija imena navodimo u privitku prijave zajedno s imenima ubijenih
civila.
Odgovornost osoba od broja jedan do broja deset je očigledna. Svaka od
imenovanih osoba je obnašala ključne dužnosti u Vladi Republike
Hrvatske i izvršnoj vlasti Republike Hrvatske. Po Ustavu i zakonima
imenovani su dužni provoditi Ustav Republike Hrvatske i štititi prava
i interese građana.
Navedene osobe organizirale su Krizni štab, koji je trebao nadzirati
provođenje i zaštitu Ustavom zajamčenih prava, posebno prava na život.
Međutim, izvršna vlast i Vlada Republike Hrvatske, te Krizni štab u
Sisku uspostavljaju teror i političku klimu koja za posljedicu ima
ubojstva i odvođenje građana Siska srpske narodnosti.
Teror je imao takav intenzitet da je broj ubijenih u 1991. i 1992.
godini po podacima Zajednice Srba u RH premašio brojku od 600. Jedan
od oblika predmetnog kaznenog djela je deportacija civila Srba iz
Siska, što je sve bilo u funkciji etničkog čišćenja.
Civile su policajci i vojnici hapsili i izvlačili iz stanova, s radnih
mjesta i na ulici, a zatim ih upućivali na spomenute lokacije. Prvo
navedeni do deseto navedeni u kaznenoj prijavi su znali za događaje u
Sisku i nikada nisu poduzeli odgovarajuće i zakonom predviđene mjere,
na što su po Ustavu, kao osobe koje obnašaju najviše državne dužnosti
u izvršnoj vlasti bili dužni", stoji u kaznenoj prijavi Zajednice Srba
u Hrvatskoj od 27. travnja 2007. godine.
Izravni počinitelji ratnih zločina identificirani u kaznenoj prijavi
od 27. travnja 2007. godine
Iako policija i Državno odvjetništvo u do sada provedenim istragama
tvrde kako nemaju podataka o počiniteljima ratnih zločina na području
Siska, podaci iz kaznene prijave od 27. travnja 2007. godine, te
informacije iz sigurnosnih i obavještajnih službi Republike Hrvatske
kao neposredne izvršitelje kaznenih djela identificiraju:
Stjepana Brajkovića, Odra 4, za kojeg se smatra kako je igrao značajnu
ulogu u likvidacijama osoba sa Zelenog Brijega;
Zlatka Čatića, iz Odre, za kojeg se također smatra kako je igrao
značajnu ulogu u likvidacijama osoba sa Zelenog Brijega;
Željka Milošića iz Siska, smatra se da je kao zapovjednik 161. bojne
Vojne policije sukrivac za smrt građana koje je likvidirao njegov
sastav;
Željka Majcena, iz Siska, za kojeg se smatra da je kao zapovjednik
161. bojne suodgovoran za smrt najmanje 25 osoba;
Borisa Klekovića, Stupno, za kojeg se smatra da je kao pripadnik 161.
bojne sudjelovao u svim likvidacijama koje je izvršila ova jedinica;
Branka Klekovića, Stupno;
Gorana Silaja, iz Siska, kojeg se kao zamjenika zapovjednika 55. bojne
smatra sukrivcem za zločine u stacionaru "ORA";
Stjepana Piškora, zvanog Banbino, Dužica, za kojeg se smatra kako je
sudjelovao u većem broju likvidacija u Jodnom kupalištu i "ORA", te se
napominje kako je bio izuzetno okrutan;
Marijan Pušić, zvan Kvrga, za kojeg se smatra da je sudjelovao u više
likvidacija u stacionaru "ORA";
Josip Vukić, iz Tišine Lijeve, za kojeg se smatra kako je u stacionaru
"ORA", nakon likvidacija organizirao prijevoz leševa od obale u maticu
Save;
Željko Perić, zvani Tarzan, Vinkovci, za kojeg se smatra kako je u
stacionaru "ORA" odgovoran za više vlastoručnih likvidacija;
Kadrija Mandal, brat zloglasnog Ekrema Mandala, iz Labina, živi u
Austriji u Gradišću, za kojeg se smatra kako je sudjelovao u više
likvidacija Mandalove "Handžar divizije";
Behudin Mandal, Labin, brat zloglasnog Ekrema Mandala, za kojeg se
smatra kako je sudjelovao u više likvidacija Mandalove "Handžar
divizije";
Mirko Marjanović, zvan Grana, Sisak, smatra se da je kao pripadnik
"Vukova" izvršio više likvidacija, te potom u grupi MUP-a 9 ubojstava,
te više silovanja i miniranja objekata;
Mato Damjanović, Petrinja, za kojeg se smatra da je kao pripadnik MUP-
ove grupe sudjelovao u privođenjima, mučenjima i likvidacijama;
Željko Cavrić, Sela, za kojeg se smatra da je kao pripadnik MUP-ove
grupe sudjelovao u privođenjima, mučenjima i likvidacijama;
Mile Božić, Sela, za kojeg se smatra da je kao pripadnik MUP-ove grupe
sudjelovao u privođenjima, mučenjima i likvidacijama;
Ivan Bradarić, Braće Čuliga 1, Sisak, za kojeg se smatra da je kao
pripadnik "A.G. Centar" sudjelovao u privođenjima i likvidacijama;
Zoran Klobučar, Sisak, za kojeg se smatra da je kao pripadnik "A.G.
Centar" sudjelovao u privođenjima i likvidacijama;
Davor Petrac, Brest 171, za kojeg se smatra da je kao pripadnik
"Vukova" sudjelovao u više livkidacija;
Jasmin Agičić, Munchen, za kojeg se smatra da je kao pripadnik
"Vukova" sudjelovao u više livkidacija;
Danijel Pavić, Bern, Švicarska, za kojeg se smatra da je kao pripadnik
"Vukova" sudjelovao u više livkidacija;
Ivica Pernar, Sisak, za kojeg se smatra da je kao pripadnik "Vukova"
sudjelovao u više livkidacija;
Zvonimir Oroz, Sisak, za kojeg se smatra da je kao pripadnik "Vukova"
sudjelovao u više livkidacija;
Munib Suljić, Jakovlje, Zabok, za kojeg se smatra kako se u "Vukovima"
pokazao kao okrutan mučitelj i hladnokrvni ubojica;
Mijo Mitar, Komarevo, za kojeg se smatra da je kao zamjenik
zapovjednika "A.G. Novo Selo" sudogovoran za zločine svojeg sastava;
Senad Alihodžić, Sisak, za kojeg se smatra da je kao pripadnik
"Vukova" i "Handžar divizije" odgovoran za više ubojstava;
Željko Bijelić, Daruvar, smatra se da je sudjelovao u više
likvidacija;
Abdurahman Sazić, zvani Rašo, Labin, za kojeg se smatra da je kao
pripadnik "Handžar divizije" sudjelovao u ubojstvima u selu Mošćenica,
naselju željezare i u Selu Koliđe kod Bosanskog Broda;
Franjo Stojaković, zvani Brada, Odra, smatra se kako je kao pripadnik
"Vukova" sudjelovao u likvidacijama u Sisku, Novskoj, Lipovljanima, te
selima u okolici Siska;
Josip Zgurić, Sisak, smatra se da je kao pripadnik "Vukova" izvršio
više likvidacija;
Dubravko Antonić, Marka Dizdara 2, Sisak, smatra se kako je izravni
krivac za smrt Miljenka Đapa, te kako je predlagao koje Srbe iz
Rafinerije treba likvidirati, primjerice Dabića, Žilića, Nikolića i
druge;
Igor Gojković, smatra se da je kao pripadnik MUP-ove grupe sudjelovao
u više likvidacija;
Zvonko Hrgetić, Sisak, smatra se kako je u MUP-ovoj grupi zapovjedao
likvidacije;
Ivo Hubelić, Bok, smatra se kako je u MUP-ovoj grupi sudjelovao u više
likvidacija;
Pajo Kardaš, Dragotinci, smatra se kako je u grupi "A.G. Novo Selo"
sudjelovao u likvidacijama u naselju;
Stjepan Lugarić, Sela 261, smatra se kako je kao pripadnik MUP-ove
grupe u ljeto 1991. godine sudjelovao u više likvidacija;
Ivica Lukinić, zvani Okac, Sisak, smatra se kako je u MUP-ovoj grupi
sudjelovao u vršenju tortura i likvidacija;
Stjepan Mihaličnik, Brest, Petrinja, smatra se kako je krajem kolovoza
1991. godine zapovjedao grupom koja je zapalila selo Klobučak i ubila
najmanje dvije osobe;
Žarko Peša, Zagreb, smatra se kako je sa 21. na 22. kolovoza 1991.
godine zapovjedao tzv. "noćnom akcijom" na srpska sela nedaleko od
Siska, kada je ubijeno 15 osoba;
Ivan Sučić, Komarevo, smatra se da je kao pripadnik "A.G. Novo Selo",
u ljeto 1991. godine sudjelovao u više likvidacija u naselju i
drugdje.
Visoki dužnosnici HDZ-a izravno zapovjedno odgovorni za ratne zločine
Osim navedenih neposrednih počinitelja ratnih zločina u Sisku 1991. i
1992. godine, jasno su identificirani i visoki dužnosnici HDZ-a, u
vrijeme 1991. i 1992. godine, koje se smatra neposredno zapovjedno
odgovornima za ratne zločine nad civilima u Sisku i okolici, a koji su
bilo kao odgovorne osobe Kriznog štaba, bilo kao visoki dužnosnici
civilne vlasti ili MUP-a bili neposredno nadređeni jedinicama smrti;
"Handžar diviziji" i "Vukovima", te su bili i neposredno odgovorni za
djelovanje tih dviju MUP-ovih jedinica specijalne policije na području
Siska i okolice.
Tako se kao prvoosumnjičeni na listi neposredno zapovjedno dogovornih
za zločine navodi Ivan Bobetko.
Bobetko je u kritično vrijeme bio predsjednik Kriznog štaba za Sektor
Sjever u Sisku, postavljen Ukazom Predsjednika Republike od 1.8.1991.
godine. Smatra se kako je kao pripadnik najužeg vrha vladajućeg HDZ-a
bio pristalica etničkog čišćenja.
Svjedoci ga terete kako je organizirao jezgro političkog podzemlja u
Sisku, koje je u kolovozu i rujnu 1991. godine izvršilo masovnu
likvidaciju srpskog življa u Sisku i okolici, a pod njegovim
neposrednim zapovjedništvom.
Optužuje ga se kako je unaprijed izradio pripreme za masovne
likvidacije, te kako su već prilikom njegovog stupanja na dužnost bili
sačinjeni spiskovi žrtava, formirane grupe za likvidaciju, osigurani
stacionari i sredstva za izvršenje zločina.
Svjedoci smatraju kako je 2. kolovoza 1991. godine likvidatorski stroj
kojeg je pokrenuo upravo Bobetko započeo s djelovanjem, te ga se
sumnjiči kako je najodgovorniji za likvidacije izvršene u kolovozu i
rujnu 1991. godine.
U kritično vrijeme predsjednik HDZ-a u Sisku bio je Josip Brajković,
kojega se tereti kako je izravno rukovodio likvidacijama.
Smatra se da je kao ideolog nacional šovinističke ideologije prihvatio
ideju smanjivanja broja Srba, te je istu svim svojim snagama sprovodio
u djelo, te kako su upravo preko njega sačinjeni spiskovi osoba za
likvidaciju.
Optužuje ga se da je sudjelovao u formiranju grupa za likvidaciju i u
nabavi oružja i opreme za te grupe. Optužuje ga se da je rukovodio
ilegalnim kriznim štabom HDZ-a, koji je funkcionirao kao paralelni
krizni štab imenovanom, a koji je isto radio na likvidacijama, te kako
je za taj posao stavio u pogon cjelokupni državni aparat.
Smatra ga se jednim od najodgovornijih za likvidaciju oko 600 osoba
srpske narodnosti, ali i za 17 vansudskih smaknuća koja se pripisuju
sisačkom trojcu Brajković - Brodarac - Milanković.
Đuro Brodarac u kritično je vrijeme bio načelnik Policijske uprave u
Sisku.
Smatra se da je sudjelovao u realizaciji zločina po spiskovima za
likvidacije, te kako je bio izravno zapovjedno nadređen svim grupama
za likvidacije.
Brodarca svjedoci terete kako je kontrolirao rad grupa i izvještavao
vrh u Zagrebu o učinjenom. Smatra se kako je osobno vodio minere na
dizanje objekata u zrak.
Svjedoci iz tog vremena u Sisku smatraju kako je upravo Đuro Brodarac
bio taj koji je donosio konačnu odluku o životu i smrti u Sisku 1991.
i 1992. godine.
U vrijeme počinjenja ratnih zločina u Sisku Vladimir Milanković bio je
zamjenik načelnika Policijske uprave u Sisku, odnosno zamjenik Đuri
Brodarcu, te ga se smatra odgovornim za koordinaciju grupa za
likvidacije na terenu, ali i za vlastoručne likvidacije. Tereti ga se
da je prilikom napada na selo Kinjačka i Bestrmu osobno ubio više od
deset civila.
Osim navedenih visokih dužnosnika HDZ-a i Policije, za neposredno
izvršenje ratnih zločina sumnjiče se i:
Željko Hlišić, vozač u Gospodarskoj komori Sisak, kojeg se smatra
glavnim likvidatorom u stacionaru "ORA", poznatom po okrutnom
postupanju prema žrtvama, te odgovornom za više od 100 likvidacija;
Drago Bošnjak, vlasnik kafića u Umagu, kojeg se smatra glavnim
likvidatorom iz jedinice "Vukovi", te se smatra kako je broj njegovih
žrtava u kolovozu i rujnu 1991. godine dosegnuo brojku 100, dok se
navodi kako je većinu ubojstava izvršio klanjem sa kratkom sabljom;
Ekrem Mandal, Labin, zapovjednik zloglasne jedinice "Handžar
divizija", smatra se da je u vremenu od kolovoza do listopada 1991.
godine u selu Mošćenica kao i u dijelu naselja Željezara likvidirao
više od 120 civila srpske narodnosti;
Mladen Gložinić, Zagreb, zamjenik zapovjednika "Vukova" na Jodnom
kupalištu, smatra ga se organizatorom privođenja i likvidacija osoba
sa spiskova, za njegovog vremena kroz stacionar je prošlo 250 ljudi,
samo petoro ih je pušteno, ostale se smatra ubijenima;
Igor Balija, Sisak, zapovjednik "Vukova", smatra ga se suodgovornim za
sve žrtve iz stacionara na Jodnom kupalištu;
Josip Šikić, Sisak, zapovjedao je 55. bojnom u kolovozu i rujnu 1991.
godine, koja je bila stacionirana u objektu "ORA", smatra se kako je
njegova grupa imala ključnu ulogu u likvidaciji Srba sa spiskova, te
ga se smatra odgovornim za rad jedinice, te odgovornim za sudbinu
najmanje 400 osoba koje su žive ili mrtve prošle kroz "ORA" na putu za
grob u rijeci Savi, smatra se kako osobno nije ubijao;
Zvonko Kralj, Sisak, u kolovozu i rujnu 1991. bio je zapovjednik 161.
bojne Vojne policije u Sisku, njegov je sastav sudjelovao u
likvidacijama, smatra se kako je likvidirao 25 osoba;
Ivan Anušić, Sisak, zapovjednik "A.G. Centar", smatra ga se odgovornim
jer je njegov sastav u kolovozu 1991. likvidirao veći broj civila
srpske narodnosti;
Slavko Muža, zapovjednik specijalne policije u Sisku poslije Anušića;
Ivo Mirić, Novo Selo, smatra se da je kao zapovjednik "A.G. Novo Selo"
likvidirao najmanje 40 osoba sa spiskova za likvidaciju u dijelu
naselja Željezara u kolovozu i rujnu 1991. godine;
Robert Ahmetagić, Sisak, smatra se da je kao pripadnik 55. bojne vršio
privođenja, mučenja i ubijanja u najmanje 50 slučajeva;
Zvonko Vučičević, zvani Đona, Sisak, smatra se da je kao pripadnik 55.
bojne vršio privođenja, mučenja i ubijanja u najmanje 50 slučajeva;
Stjepan Krpan, Sisak, Galdovo, smatra se da je kao pripadnik 55. bojne
vršio privođenja, mučenja i ubijanja u najmanje 50 slučajeva;
Nikola Hodak, zvani Nino, Sisak, Zeleni Brijeg, smatra se kako je u
sastavu "Sokoli", "A.G. Odra" sudjelovao u likvidacijama, te da je
ljude davio žičanom napravom, silovao žene i pljačkao.
Strogo povjerljivi dokumenti SIS-a otkriva kriminalno djelovanje
Mandalove "Handžar divizije" u Sisku
Strogo povjerljiva Informacija Sigurnosno informativne službe
Ministarstva obrane Republike Hrvatske, od 26. listopada 1992. godine,
pod brojem 512-04-04-1/5-92-155, otkriva kako je Mandalova jedinica
smrti već tada bila pod istragom zbog svojih kriminalnih aktivnosti u
Sisku.
"U zoni odgovornosti SIS-a Sisak nalazi se samo jedna formacija koja
je sačinjena od muslimana, to je tzv. "Handžar divizija" koja broji
oko 20 djelatnika.
Zapovjednik im je Ekrem Mandal.
To je jedinica pričuvnog sastava PU Sisak, naoružani su pješačkim
naoružanjem, a smješteni su na lokaciji Sisak - Predgrađe, točnije u
dijelu grada Siska pod nazivom "Naselje".
Zaposjeli su kuću prebjeglog Srbina Sanader Dragana i tu im je
smješteno i zapovjedništvo", stoji u strogo povjerljivoj informaciji
SIS-a upućenoj Josipu Perkoviću u listopadu 1992. godine.
"Ta jedinica je držala položaje na prvoj liniji obrane Siska u selu
Mošćenica, i tu je bilo problema s tom jedinicom jer nisu htjeli ući u
sastav HV i u njen način zapovjedanja i subordinacije, te su
djelovali, isključivo, kao pričuvna jedinica PU Sisak.
Eskalacijom rata u BiH odlaze tamo na ratište i u PU Sisak vode se kao
u otkomandi.
Tamo su se pokazali kao dobri borci i nakon ratovanja kod Bosanskog
Broda i Dervente, vraćaju se u Sisak", navodi se u SIS-ovoj
informaciji o tzv. "Handžar diviziji", pričuvnoj jedinici MUP-a
Hrvatske, za koju se osnovano sumnja kako su njezini pripadnici
počinili ratne zločine nad civilima u Sisku tijekom 1991. i 1992.
godine.
Strogo povjerljivo izvješće Ministarstva obrane, Uprave Sigurnosno
informativne službe (SIS), od 4. srpnja 1996. godine, pod brojem
512-18-01-96-3706-6, označen kao "obrana, vojna tajna, strogo
povjerljivo", dokazuje kako je ta vojna kontraobavještajna služba
najkasnije do 1996. godine vodila istragu nad jedinicim koja je
počinila ratne zločine u Sisku, te nad zapovjednicima te jedinice.
"Postupajući po Vašem zahtjevu gornji broj (512-10-96-510-2, od
21.5.1996. godine, op.a.) došli smo do određenih saznanja u svezi
organiziranja i djelovanja tzv. "Handžar divizije", pričuvne postrojbe
MUP-a PU sisačko moslavačke.
Postrojba je djelovala na dvije lokacije, i to:
- Sisak Predgrađe (naselje) u vidu kontrolno popusnog punkta,
- Naselje Mošćenica (predio zvan Gata) u vidu zaposjednutog položaja,
što je trajalo kratko, jer su se predmetni ponašali kao interventne
snage (pričuvne) SPJ "OSA".
Na područje Siska pripadnici predmetne postrojbe došli su kao
dragovoljci s područja Istre (Labin i okolica) i odmah se stavili na
raspolaganje PU Sisak.
Postrojbom je zapovjedao Mandal Ekrem, JMBG 1611953361909, a njegov
zamjenik mu je bio rođeni brat Mandal Kadro, JMBG 2009955793417.
U vrijeme postojanja i djelovanja postrojba je imala status pričuvne
jedinice specijalne policije PU Sisak sve do kraja 1992. godine kada
je rasformirana, a njeni pripadnici demobilizirani.
Niti jedan njen pripadnik nije ostao kao pručuvni pripadnik MUP-a,
niti se uključio u bilo koju postrojbu HV koja je djelovala na
području Sisačko - moslavačke županije", stoji u strogo povjerljivoj
informaciji iz srpnja 1996. godine o jedinici "Handžar divizija".
"... Pripadnici postrojbe su često bili u alkoholiziranom stanju i
uslijed toga su dolazili u sukob s pripadnicima HV-a koji su se
nalazili na prvoj crti bojišnice.
Samovoljno bi otvarali vatru po neprijateljskoj strani, a kada bi
došlo do uzvraćanja od strane neprijatelja, isti bi napustili prvu
crtu bojišnice i odlazili na sigurno.
Tako su npr. u nekoliko navrata tijekom studenog i prosinca 1991.
godine bez ičije zapovjedi otvarali vatru iz minobacača (iz predjela
zvanog Gata) i povlačili se na sigurno, a nakon toga je došlo do
uzvrata vatre od strane neprijatelja po industrijskoj zoni Siska",
navodi Uprava SIS-a u strogo povjerljivoj informaciji o Mandalovoj
jedinici specijalne policije MUP-a Hrvatske.
"Problema s navedenim policajcima je bilo i kada se nisu nalazili na
dužnosti ili na prvoj crti bojišnice.
Gotovo svakodnevno su bili pod utjecajem alkohola, a u večernjim
satima u predjelu grada zvanom Naselje, gdje su isti bili smješteni,
vladala je panika i strah.
Otvarali su vatru iz pješačkog naoružanja bez ikakvog razloga i
maltretirali su ljude koji su stanovali u njihovoj blizini", navode u
informaciji iz Uprave SIS-a Ministarstva obrane Republike Hrvatske.
Tko su bili ubojice Mandalove jedinice smrti u Sisku
Sadržaj strogo povjerljive informacije Sigurnosno informativne službe
Ministarstva obrane Republike Hrvatske, od 4. srpnja 1996. godine, pod
brojem 512-18-01-96-3706-6 otkriva i popis pripadnika zloglasne
jedinice specijalne policije pod nazivom "Handžar divizija", točnije
ovaj strogo povjerljivi dokument otkriva tko su bili ubojice Mandalove
jedinice smrti u Sisku.
Tako se na popisu jedinice smrti, odgovorne za ubojstvo 611 civila u
Sisku 1991. i 1992. godine, nalaze:
Ajrula Abdiji, MB 3006949330027, u jedinici od 8.2.1992.
Đemal Bajramović, MB 0902974, u jedinici od 18.10.1991.
Selim Beganović, MB 0505949183917, u jedinici od 5.1.1992.
Husein Beganović, MB 2004959, u jedinici od 22.11.1991.
Džemil Begović, u jedinici od 1.1.1992.
Emir Bešić, MB 0102966111086, u jedinici od 9.2.1992.
Nurudin Bevrnja, MB 3009963390066, u jedinici od 6.9.1991.
Nihad Bojadžić, MB 2006962783924, u jedinici od 8.6.1992.
Marko Bojanović, MB 2908964180007, u jedinici od 16.10.1991.
Željko Budanko, MB 0609953, u jedinici od 20.12.1991.
Enver Čedić, MB 2807953113315, u jedinici od 1.4.1992.
Himlija Demirović, MB 0703958784318, u jedinici od 7.2.1992.
Arif Draganović, MB 1205968111056
Vahadin Durović, MB 1205969, u jedinici od 11.3.1992.
Sadija Gibanica, MB 1010959171504, u jedinici od 19.2.1992.
Fadil Hadžić, MB 0711966, u jedinici od 1.9.1992.
Fahrudin Hadžić, MB 1202964133102, u jedinici od 20.12.1991.
Hasan Vinko Haskić, MB 3011950370001, u jedinici od 1.8.1991.
Hasan Isić, MB 3003954, u jedinici od 30.1.1992.
Mehmed Jakupović, MB 2408949
Hasaga Jogić, MB 2110962111256
Rifat Kačar, MB 2901953783910, u jedinici od 8.6.1992.
Mensud Kantarević, MB 1206965370022
Asmir Kasumović
Mujo Kasumović, MB 0808948
Rusmir Kasumović, u jedinici od 1.5.1992.
Muhamed Kličić, 0107959361907, u jedinici od 27.11.1991.
Nazmi Kransići, MB 2905954, u jedinici od 20.12.1991.
Blaženko Kršul, MB 1505968361404, u jedinici od 1.11.1991.
Fadil Mandal, MB 1805958, u jednici od 20.12.1991.
Kadro Mandal, MB 2009955793417, u jedinici od 6.9.1991.
Bido Mandal, MB 2508976361904, u jedinici od 27.12.1991.
Ekrem Mandal, MB 1611953361909, u jedinici od 6.9.1991.
Behudin Mandal, MB 0709962793419
Hajrudin Morić, MB 2001953120961, u jedinici od 6.9.1991.
Selim Muratović, MB 1501965270089, u jedinici od 12.1.1992.
Usprkos činjenici da su ranije kaznene prijave u Slučaju Sisak bile
odbačene, po nalogu glavnog državnog odvjetnika Mladena Bajića,
Županijsko državno odvjetništvo u Sisku preotvorilo je spis Slučaja
Sisak, kako bi se ponovno ispitale sve okolnosti počinjenih ratnih
zločina na području Siska 1991. i 1992. godine.
Istragu je, podsjetimo, pokrenulo i beogradsko Tužiteljstvo za ratne
zločine, kod kojeg se Slučaj Sisak vodi pod brojem spisa KTRR.br.
138/08.
Domagoj Margetić/Necenzurirano.com
Povezano:
Slučaj Sisak
http://www.necenzurirano.com/index.php?option=com_content&task=view&id=270&Itemid=1
Kaznena prijava za ratne zločine u Sisku od 27.4.2007. godine
http://www.necenzurirano.com/images/SISAK.pdf
SOA skrivala dosje o jedinici koja je počinila ratne zločine u Sisku
http://www.necenzurirano.com/index.php?option=com_content&task=view&id=1523&Itemid=1
Slučaj Sisak: Karamarko skriva imena ubojica 611 civila u Sisku 1991.
i 1992. godine
http://www.necenzurirano.com/index.php?option=com_content&task=view&id=1536&Itemid=1
Novinar Domagoj Margetić Tužiteljstvu za ratne zločine u Beogradu dao
iskaz o Slučaju Sisak
http://www.necenzurirano.com/index.php?option=com_content&task=view&id=1839&Itemid=1
Prijetnje novinaru Domagoju Margetiću: "želin vam što prije smrt koju
ćete i uskoro doživit"
http://www.necenzurirano.com/index.php?option=com_content&task=view&id=1850&Itemid=1
--
Est. 30.8.2005. as Cro News Group
http://necenzurirano.com/
ISSN 1846-3800
Est. 11.12.2006.
Reply all
Reply to author
Forward
0 new messages