Tko je narucio ubojstvo Ivane Hodak (3): Moguci scenarij

[margetic...@gmail.com]

http://www.necenzurirano.com/index.php?option=com_content&task=view&id=1036&Itemid=1

Tko je naručio ubojstvo Ivane Hodak (3): Mogući scenarij

Karamarko je nakon Manolićevog mandata unaprijeđen u šefa kabineta
hrvatske vlade, i to za vrijeme mandata Fanje Gregurića, za kojeg
većina promatrača smatraju da je upravo on preuzeo vodstvo nad tom
komunističkom obavještajnom oligarhijom koja je, prema pisanju Schmidt-
Eenbooma, prešla pod patronat Nijemaca, te da je baš on preuzeo
kontrolu nad tih osamsto milijuna tadašnjih njemačkih maraka, za koji
iznos su Nijemci kupili "lojalnost" domaćeg obavještajnog aparata, te
da je s tim iznosom, za vrijeme rata, preuzeo dionice većine domaćih
banaka i tako instalirao komunističke obavještajce kao financijsku
vlast, odnosno "vlas u sjeni" nove hrvatske države. Pri tome je
Karamarko cijelo vrijeme bio u vrhu obavještajnog aparata nove države,
i to, kako većina promatrača smatra, kao lojalni štićenik Franje
Gregurića, koji ga je iz sjene kontrolirao.

Međunarodne agencije registrirale su Karamarkovu povezanost s
organiziranim kriminalom

Međutim, Karamarko je izazvao interes i zabrinutost međunarodne
zajednice tek ove godine i to u nizu učestalih incidenata u kojima se
pojavljivao kao jedan od ključnih ljudi, odnosno kao jedan od glavnih
"remetilačkih" faktora u današnjoj Hrvatskoj.

Karamarko je tako ove godine tri puta u razmaku od nekolikok mjeseci
došao "pod povećalo" međunarodne zajednice.

Prvi puta kao "badža", odnosno šogor međunarodnog trgovca heroinom,
Amira Muharemija.

Umiješanost Tomislava Karamarka u "Aferu Muharemi"

Muharemija je Hrvatska ove godine bila poslala u SAD, i to kao
pomoćnika veleposlanika Republike Hrvatske pri Vijeću sigurnosti UN-a,
ali su ga federalne vlasti SAD-a, nakon kraće provjere "vratile"
Hrvatskoj, odnosno proglasile nepoželjnom osobom, i to pod sumnjom da
je on zapravo jedan od operativnih organizatora međunarodne trgovine
heroinom, koji je iskoristio diplomatski imunitet da kao operativni
organizator tzv. međunarodne albanske mafije, te kao hrvatski
obavještajac, organizira novu rutu transporta heroina za SAD.

Muharemi je vraćen Hrvatskoj, gdje ga je zaštitio predsjednik Stjepan
Mesić.

Međutim, Muharemi je u privatnom životu tazbina Tomislava Karamarka,
tako da su njihove supruge rođene sestre.

Tako su Muharemi i Karamarko u stalnom rodbinskom, ali i poslovnom
kontaktu, te se svakodnevno viđaju i komuniciraju.

Amerikanci su zaključili da je Muharemi kao obavještajac izravno
podređen Karamarku, a da je taj obavještajni sustav u službi
međunarodne trgovine heroinom, i to za tzv. međunarodnu albansku
mafiju.

Pri tome su Amerikance dodatno uznemirile i glasine, čiju točnost nije
moguće provjeriti, da je Karamarko, preko dugogodišnjeg braka sa
svojom suprugom Enisom, (koja je inače rođena u konzervativnoj
Muslimanskoj oblasti Sandžak, na granici Srbije i Crne Gore) prešao na
Muslimansku vjeru.

Međutim, Muharemi je istovremeno bio i pripadnih hrvatskog
obavještajnog podzemlja i pripadnik međunarodne albanske mafije, te je
u strukturi te mafije bio podređen kriminalnom klanu Osmani, koji je
donedavno kao svoje međunarodno sjedište koristio Hamburg, da bi se
zadnjih mjeseci sve više sklanjao u Zagreb.

Veze sa kriminalnim klanom Osmani

Tako su već mjesecima njemačke novine pune napisa o klanu Osmani, te
se Burim Osmani, jedan od trojice braće Osmani koji vode aktivnosti
tog klana, našao u njemačkom zatvoru sa grupom svojih suradnika kao
veletrgovac heroinom i oružjem.

Njegovog brata Bashkira (Baškira) Osmani sumnjičile su njemačke i
španjolske vlasti za pronevjere i pranje novca, a u medijima je
zabilježeno da je uz pomoć Hypo banke iz Klagenfurta prao novac svojeg
klana u Istri kroz kupovine nekretnina.

Pri tome je značajno da je u istoj toj Hypo banci svojedobno prao
novac i sadašnji hrvatski premijer Sanader. Trećeg od braće, Qasima
(Qazima, Ćazima) Osmani, zvanog "Felix", Nijemci su sumnjičili da je
vođa klana i da je jedna od najznačajnijih osoba u međunarodnoj
trgovini drogama.

Za istog tog Ćazima Osmanija je na internetu bilo objavljeno da je
svojedobno naručio ubojstvo zagrebačkog novinara Dušana Miljuš, koji
je igrom slučaja napad preživio.

Dok je Dušan Miljuš trebao biti ubijen premlaćivanjem do smrti, pa je,
uz mnogobrojne, po život opasne, prijelome kostiju, na neki čudesan
način ipak ostao živ, nesretna Ivana Hodak nije imala šansi, jer je za
razliku od Miljuša, napadnuta tako da joj je pucano izravno u glavu,
sa dva metka, tako da je odmah preminula.

No ubojstvo Ivane Hodak i pokušaj ubojstva Dušana Miljuš su nesumnjivo
povezani zločini.

Ćazim Osmani nalazio se do prije ljeta "pred zatvorom", da bi stiska
njemačkog pravosudnog sustava naglo popustila, pa se preko ljeta Ćazim
Osmani, zajedno sa svojim bratom Bashkirom, "šetao" po Hrvatskoj.

Tako su tijekom ljeta zabilježeni njihovi susreti sa Stjepanom Mesićem
na Pantovčaku, te sa Tomsilavom Karamarkom, Milanom Badnićem i Amirom
Muharemijem.

Pri tome je također zabilježeno da su se braća Osmani, nakon izlaska
iz predsjedničke palače na Pantovčaku, u koloni automobila, na čelu sa
Ćazimovim bentley-em, vozili po centru Zagreba, uz povremeno
trubljenje i pucanje vatrenim oružjem kroz prozore automobila u zrak.

Prodaja proturakertnog sustava S 300 Iranu

Tada nije samo dogovoreno da će klan Osmani svoje aktivnosti
premjestiti iz Hamburga u Njemačku, već je, u dogovoru sa tim klanom,
dogovoreno da će Republika Hrvatska svoj raketni sustav sovjetske
proizvodnje "zemlja-zemlja" S-300, prodati Iranu.

To je dogovoreno preko libijske tajne službe, sa kojom predsjednik
Mesić, preko svoje ljubavnice Štefanije Balog ima operativne kontakte,
te je libijska ratna flota, pod maskom "remonta" brodova u remontnom
brodogradilištu Kraljevica, ali pod punom ratnom spremom, uplovila u
hrvatske teritorijalne vode, tako da se tijekom ljeta u jednom
trenutku u Kraljevici nalazilo devet libijskih brodova, tj. pola
libijske ratne flote.

Ta flota je prokrijumčarila raketni sustav Iranu, te će Iran sada tim
sustavom ugrožavati međunarodne strateške putove nafte kroz tjesnac
Hormuz, te će istovremeno tim sustavom štititi svoje nuklearno
postrojenje u Natanzu, gdje proizvodi atomsko oružje.

Na ovaj način je klan Osmani, te domaće obavještajno podzemlje sa
Tomislavom Karamarkom izravno vezano za zaoštravanje krize na Bliskom
Istoku, pa će na taj način i ovo ubojstvo nesretne Ivane Hodak, doći
pod povećalo interesa svih onih koji prate zaoštravanje međunarodnih
odnosa i izbijanje prijetnje ratom na Bliskom Istoku, budući je
likvidacija Ivane Hodak iskorištena radi "izvanredne smjene" Marijana
Benka, i dovođenje Karamarka, odnosno njegovog lojalnog operativca na
mjesto ministra i ravnatelja policije.

U svakom slučaju je Karamarko, kao šef tajne službe i "Mesićev
čovjek", bio izravno uključen u transfer ovog raketnog sustava Iranu.

Sumjeravanje aktivnosti kriminalnog klana Osmani prema Zagrebu

Nakon ove demonstracije sile pokazalo se da se međunarodne aktivnosti
klana Osmani sve više usmjeravaju prema Zagrebu, te je u vrlo kratkom
vremenu nakon posjete braće Osmani Zagrebu, u državnom vrhu dogovoreno
da će Marijan Benko biti smijenjen, te da će operativna kontrola nad
policijom biti prepuštena "provjerenim kadrovima" tajne službe, i to
kadrovima koji su se osobno angažirali u organiziranju i podržavanju
međunarodnih kriminalnih aktivnosti.

U početku je to trebao biti Dubravko Derk, a nakon što je to, početkom
rujna, objavljivanjem jedne studiozne analize na Internetu,
onemogućeno, namjesto Derka je trebao doći njegov izravni
pretpostavljeni - Tomislav Karamarko.

Ovaj "izbor" je za međunarodnu zajednicu još dramatičniji od Derka.

Naime, Karamarko nije "samo" jedan od šefova obavještajnog podzemlja,
odnosno šogor ("badža") jednog od visoko pozicioniranih operativaca
međunarodne albanske heroinske mafije, Amira Muharemija, te osoba
izravno uključena u transport opasnog raketnog sustava Iranu, već i
osoba izravno uključena u međunarodni terorizam, i to kao navodni
"organizator logistike" za navodno planirani pokušaj ubojstva
predsjednika SAD-a.

Navodni plan atentata na Busha

Naime, na predsjednika SAD-a je, prilikom njegove ovogodišnje posjete
Zagrebu, navodno bio planiran atentat.

Taj navodni plan atentata je spriječen tako da su podatci o atentatu
iscurili neposredno prije slijetanja američkog predsjednika u Zagreb.

Čini se da su podatci došli iz kruga ljudi izravno vezanih na
Tomislava Karamarko, i to pojedinaca koji su zaključili da bi ovo bio
"preveliki zalogaj" za njih, te su imali dovoljno mudrosti da potraže
kanale da informaciju o atentatu proslijede Amerikancima.

Međutim, Amerikanci su nakon povratka predsjednika SAD-a u Washington
odlučili ovo zataškati, i to na inicijativu bivšeg diplomata Richarda
Holbrooke, koji je intervenirao kao potpredsjednik izuzetno utjecajnog
lobija Council on Foreign Relations - CFR.

Upravo je taj isti Richard Holbrooke bio povezan sa balkanskim
elitama, i to kao diplomata koji je ugovarao Daytonski mir, a kojeg je
ugovarao, između ostalih sa Zlatkom Matešom, tadašnjim hrvatskim
premijerom, koji je u privatnom životu bio zet Franje Gregurića, za
kojeg se smatra da je u obavještajnom podzemlju skriveni šef Tomislava
Karamarka.

Ova šutnja Amerikanaca iznervirala je mnoge, i to kako dio samog
njihovog sustava, tako i neke treće zemlje, te samu grupu Karamarkovih
suradnika koji su dojavili informaciju.

Tako se informacija uskoro našla na internetu.

Na internetu su tada objavljeni detalji o navodnom planu atentata, i
to podatci o brojevima diplomatskih putovnica atentatora, njihovim
inicijalima, datumima rođenja, mjestu gdje su za vrijeme boravka u
Hrvatskoj bili prijavljeni, a gdje su stvarno odsjeli.

O atentatorima su objavljeni slijedeći podatci:

"J.M., koja osoba je rođena 04.04.1973 g. u Kosovskoj Mitrovici, i
koja osoba je navodno imala diplomatske putovnice slijedećih
serijskih brojeva, koje putovnice su izdane navedenih datuma:
putovnica broj 1213 izdana dana 29.09.2001. godine; putovnica broj
4684 izdana dana 17.04.2003. godine; putovnica broj 0909 izdana dana
15.01.2004. godine; putovnica broj 2211 izdana dana 22.02.2006.
godine; putovnica broj 418355 izdana dana 15.09.2007. godine;
putovnica broj 4701 izdana dana 21.03.2008. godine.

Osim ove osobe u napadu je trebala sudjelovati i osoba:

D.T., koja osoba je rođena 05.06.1977. godine u Beogradu, i koja osoba
je imala diplomatsku putovnicu broj 673145 izdana dana 21.03.2008.
godine."

Objavljeno je da su te osobe "neposredno pred dolazak predsjednika SAD-
a u Hrvatsku, odsjele u Hotelu J., a obje su formalno bile prijavljene
u Hotelu D., u Zagrebu."

Najzad je objavljeno da, "budući da su navodni atentatori bili Srbi,
trebalo je po atentatu ove atentatore žrtvovati, te izazvati odmazdu
nad Srbima, pri čemu bi se u sukob izazvalo Ruse, i to kao zaštitnike
Srba na Balkanu.", odnosno da "Rusi sa ovim nisu imali ništa, ali ih
se htjelo uvesti u sukob."

Veze sa ekstremnom islamističkom grupacijom u Jordanu

Prema informacijama koje su iz krugova bliskih Karamarku naknadno
curile, vidjelo se da je napad naručila jedna ekstremna islamistička
organizacija iz Jordana, i to preko tajnih službi nekih ekstremnih
zemalja sa Bliskog Istoka, a koje je u Zagrebu predstavljao
Muharemijev prijatelj Karim Stojanović.

Stojanović je po ocu Arapin, te je u rodbinskim odnosima sa nekim
ekstremnim šeicima iz Jordana, a u Hrvatskoj koristi djevojačko
prezime svoje majke, kako bi bio manje upadljiv.

Tako su određene zemlje sa Bliskog Istoka, preko te terorističke
grupe, koju u Hrvatskoj predstavlja Karim Stojanović, angažirale
kriminalni klan Osmani, da bi klan Osmani, preko Muharemija angažirao
njegovog "badžu", odnosno šogora Tomislava Karamarka, odnosno
Karamarkovog skrivenog šefa Franju Gregurića, te da bi se predsjednika
SAD-a pokušalo ubiti u Zagrebu.

Nakon toga je izbio kratkotrajan rat Rusije i Gruzije, gdje se, i to u
ulozi sumanutog ratnog huškača, pojavio taj isti Richard Holbrooke,
što mu je u SAD-u i u CFR-u donijelo potpunu izolaciju, odnosno što ga
je u Moskvi "identificiralo" kao jednog od nekolicine najopasnijih
neprijatelja Rusije.

Tako da se u međunarodnim krugovima postepeno stvara konsenzus da se
ova priča o navodnom pokušaju atentata na predsjednika SAD-a u
Zagrebu, nakon održavanja predsjedničkih izbora i nakon stupanja na
dužnost novog predsjednika u siječnju slijedeće godine, objavi.

Klan Osmani sudjelovao u pritiscima za micanje Marijana Benka

Curenje ovih informacija zabrinulo je klan Osmani, koji se inače već
nalazio u velikim teškoćama u Njemačkoj (Burim Osmani je već mjesecima
u zatvoru).

Istovremeno je klan Osmani produbljivao svoju suradnju sa Hrvatskom, i
to uspješnim transportom raketnog sustava S-300 za Iran, što je i tom
klanu i njegovim suradnicima u Hrvatskoj, donijelo veliku zaradu.

Tako je tijekom ljeta odlučeno da će cjelokupni sustav policije u
Hrvatskoj biti operativno podređen kako klanu Osmani, tako i tajnim
službama i organizacijama sa Bliskog Istoka koje sa tim klanom
surađuju.

Zato je dogovoreno da će ravnatelja policije Marijana Benka zamijeniti
bliski suradnik Kurdske radničke stranke - PKK, odnosno bliski
suradnik međunarodne kurdske mafije, i suradnik Muharemija i
Karamarka, Dubravko Derk.

Kada je to osujećeno objavljivanjem opsežne analize o Derku na
Internetu, te kada se ravnatelj policije Marijan Benko, uz pomoć
državnog odvjetnika Mladena Bajić, počeo približavati međunarodnoj
zajednici, pa je redovna smjena Benka postala nemoguća, dogovorena je
na relaciji državnog vrha i klana Osmani "izvanredna smjena" Benka,
koja je organizirana prilikom duže najavljivanog zajedničkog izbivanja
Bajića i Benka izvan Hrvatske.

Mogući scenarij zbog kojeg su naručitelji izabrali žrtvu najnovijeg
brutalnog ubojstva

Pri tome je, radi "izvanredne smjene" Benka, očito trebalo
organizirati jedan "drastičan događaj", koji bi uznemirio javnost, i
time "opravdao" brzu smjenu Benka i dovođenje - u međunarodnoj
zajednici više nego ekstremno kompromitiranog - Tomislava Karamarka,
odnosno njegovog bliskog operativca na mjesto Benka.

Prema svim pokazateljima moguć je scenarij prema kojem je kao žrtva
izabrana Ivana Hodak, i to iz nekoliko razloga.

Prije svega, nesretna je djevojka bila kćer uglednog odvjetnika koji
zastupa navodnog vanbračnog sina bivšeg predsjednika Hrvatske, odnosno
bivšeg generala za kojeg je u javnosti već kružila priča "da će
propjevati", tj. pričati o krađama državne imovine i raspodjelama
plijena među klanovima domaće elite iz 1990-tih godina.

Istovremeno je nesretna djevojka prekinula vezu sa bivšim dečkom, koji
je bio, kao menadžer, pregovarao sa poznatim klijentom njenog oca o
kupoprodaji nekretnina navodno vrijednih četrdesetak milijuna eura.

Najzad, novi dečko nesretne žrtve bio je odvjetnik jednog od notornih
protivnika tog poznatog klijenta njenog oca, pa se nesretna djevojka,
zbog ljubavi našla u svojevrsnom procijepu između interesa očevog
klijenta i interesa klijenta njenog novog dečka.

Tako je vjerojatan scenarij po kojem je žrtva izabrana gotovo nasumce,
jer je moguće da su organizatori ubojstva zaključili da će ubojstvom
Ivane Hodak, zbog ovih specifičnih situacija u kojima se djevojka
nalazila neposredno prije ubojstva, i javnost i sama obitelj, odnosno
osobe bliske žrtvi, početi sumnjati jedni u druge, i kako će ubojstvo
biti smatrano početkom klanovskih obračuna u Hrvatskoj, odnosno
rasplamsati te obračune.

Tako su u početku i javnost i strani promatrači smatrali da je riječ o
mafijaškom obračuni i klanovskim borbama u Hrvatskoj.

Naručitelji i izvršitelji dolaze iz klana Osmani?

Međutim, ubojstvo Ivane Hodak nije bio mafijaški obračun, već početak
džihada u Hrvatskoj, te sve raspoložive indicije i informacije, te
okolnosti u kojima se ubojstvo dogodilo ukazuju kako je moguće da
naručitelji i izvršitelji dolaze iz istog klana Osmani, koji je,
zajedno sa hrvatskim obavještajnim podzemljem, izravno uključen u ovaj
napad.

Ukoliko bi to bio stvarni scenarij ove tragedije tada bi u ubojstvo
bili izravno umiješani i vodeći ljudi državnog vrha u Hrvatskoj, koji
su planirali "izvanrednu smjenu" Marijana Benka te predaju policije
pod operativnu kontrolu domaćeg obavještajnog podzemlja, koje je samo
produžena ruka međunarodne albanske mafije, te koje je izravno i preko
te albanske mafije, povezano sa raznim vladama, organizacijama i
tajnim službama sa Bliskog Istoka.

Tako je na mjesto bezličnog dosadašnjem ministra policije postavljen
Tomislav Karamarko, "badža", odnosno šogor jednog od vodećih
operativaca međunarodne albanske mafije Amira Muharemi, te je na
mjesto samog Marijana Benka postavljen Karamarkov dugogodišnji
suradnik i operativac Vladimir Faber, koji je za vrijeme komunizma
završio vojnu akademiju komunističke Jugoslavenske narodne armije.

Policija pod kontrolom kriminalnog podzemlja

Na ovaj način je imenovanjem Tomislava Karamarka za ministra policije
državni vrh Republike Hrvatske definitivno prikazao Hrvatsku kao
"odmetničku" zemlju, sa kojom će se, odnosno sa čijom vlašću će se,
međunarodna zajednica morati obračunati.

Pri tome je policija stavljena pod kontrolu osobe koja je istovremeno
bila umiješana u navodni pokušaj ubojstva predsjednika SAD-a,
krijumčarenje raketnog sustava za Iran, te u međunarodnu trgovinu
drogama, i to kao šogor jednog od vodećih operativaca međunarodne
albanske mafije.

Budući da je Tomislav Karamarko, kao čovjek koji je istovremeno
povezan i sa terorizmom i sa međunarodnim organiziranim kriminalom i
sa naoružavanjem Irana, na ovu poziciju došao putem ubojstva nesretne
Ivane Hodak, koja je, uzme li se u obzir opisani mogući scenarij,
izabrana za žrtvu kako bi se istovremeno uznemirila hrvatska javnost,
izazvali sukobi unutar domaćih klanova te opravdala smjena dotadašnjeg
ravnatelja policije, kojeg je međunarodna zajednica bila podržavala,
ovo ubojstvo nesretne Ivane Hodak, te umiješanost državnog vrha,
Tomislava Karamarka, domaćeg obavještajnog podzemlja te međunarodnog
kriminalnog klana Osmani, bit će predmetom ozbiljnog i dugotrajnog
interesa međunarodne zajednice.

Istraživački tim Necenzurirano.com

Povezano:

Tko je naručio ubojstvo Ivane Hodak?
http://www.necenzurirano.com/index.php?option=com_content&task=view&id=1034&Itemid=1

Tko je naručio ubojstvo Ivane Hodak (2): Zašto je Benko morao otići?
http://www.necenzurirano.com/index.php?option=com_content&task=view&id=1035&Itemid=1