Cijena Prkačinova lažnog svjedočenja o ubojicama Joze Leutara: 210 pobijenih civila

[margetic...@gmail.com]

http://www.necenzurirano.com/index.php?option=com_content&task=view&id=1343&Itemid=1

Cijena Prkačinova lažnog svjedočenja o ubojicama Joze Leutara: 210
pobijenih civila

Tajni dogovor Tužiteljstva BiH i vrha SDA

Nakon što je tijekom svjedočenja Tužiteljstvu BiH u Sarajevu, krajem
siječnja 1999. godine, Ante Prkačin nedavno optužio Hrvate za ubojstvo
doministra MUP-a BiH Joze Leutara, postavilo se pitanje zašto je
Prkačin dao lažni iskaz o ubojicama Joze Leutara? Kao i zašto je to
učinio baš sada? Kako to da ga je Tužiteljstvo BiH angažiralo baš u
ovom trenutku u istrazi o Leutarevom ubojstvu, koju političko Sarajevo
onemogućava i otežava političkim pritiscima dirigiranim iz središnjice
Stranke demokratske akcije (SDA) od samog trenutka terorističke
likvidacije Joze Leutara. Strogo povjerljivi dosje o ratnim zločinima
u Bosanskom Brodu 1992. godine, skriva tajnu Prkačinove nagodbe sa
Tužiteljstvom BiH i političkim vrhom SDA. "U zamjenu za imunitet od
kaznenog progona zbog monstruoznih ratnih zločina u Brodu, u čijem je
počinjenju i sam sudjelovao, Prkačin je pristao Tužiteljstvu BiH lažno
svjedočiti o ubojstvu Joze Leutara, kako bi se od kaznene odgovornosti
zaštitilo Bakira Izetbegovića", tvrdi naš izvor u Tužiteljstvu BiH.

Naime, do sada u tajnosti skrivani dosje Tužiteljstva BiH, koji je na
čuvanje (čitaj: skrivanje) povjeren Tužiteljstvu u Zenici (koje
potpuno kontrolira vrh SDA), skriva jednu od najmračnijih ratnih tajna
Ante Prkačina.

Tajni dosje otkriva monstruoznu tajnu čuvanu sedamnaest godina: Ante
Prkačin odgovoran za masakr 210 romskih civila u četiri autobusa na
području Bosanskog Broda u svibnju 1992. godine

Tajni dosje, kao i fotografije, kojih smo u posjedu, ali neke od njih
nećemo objaviti iz obzira prema nedužnim žrtvama i članovima njihovih
obitelji, sačinjen na temelju istrage međunarodnih istražitelja,
svjedočenja svjedoka i preživjelih, te članova obitelji žrtava, ali i
istraga koje su provodile obavještajne, sigurnosne i policijske
agencije u BiH, otkriva kako je Ante Prkačin izravno odgovoran za
ubojstvo oko 210 civila, romske narodnosti (četiri autobusa žena i
djece, prema iskazima svjedoka), u svibnju 1992. godine na području
Slavonskog Broda.

"Tijekom mjeseca svibnja 1992. godine od strane vojnika pod nadzorom
Ante Prkačina, posebno od strane paravojnih formacija pod njegovom
kontrolom (HOS-a i islamskih boraca, op.a.) na području Bosanskog
Broda brutalno su likvidirani putnici iz četiri autobusa i to njih oko
210 lica, romskih civila, iz Istočne Bosne, sa područja Srebrenice i
Sasa, među kojima kompletne obitelji sa djecom.

Jedan dio romskih civila najvjerojatnije su bili i romske obitelji
koje su iz Srbije autobusima u konvoju pokušale izbjeći prema zapadnoj
Europi", stoji u tajnom dosjeu o ratnim zločinima u Bosanskom Brodu
koje se stavlja na teret Anti Prkačinu.

Prema dokazima iz istrage koja je provođena u BiH, za sada su
pronađena tijela pobijenih civila iz jednog od navedena četiri
autobusa, prije svega iz razloga što sudionici ovog pokolja i dalje
skrivaju tajnu o lokaciji na kojoj su, najvjerojatnije u nekoj
masovnoj grobnici, zakopana tijela pobijenih romskih civila iz ostala
tri autobusa.

"Na muslimanskom groblju u Sijekovcu tijekom 2004. godine po nalogu
Kantonalnog tužiteljstva Zenica ekshumirano je ukupno 59 posmrtnih
ostataka NN lica među kojima i 23 tijela ostataka djece.

Ekshumacija je izvršena u srpnju i kolovozu 2004. godine od strane
federalne Komisije za traženje nestalih lica iz Zenice, a nakon
ekshumacije posmrtni ostaci su preveženi u Visoko, gdje se i danas
nalaze.

Do danas niti jedna žrtva nije identificirana zbog problema oko
utvrđivanja DNK profila obzirom da se pretpostavlja da su leševi prije
sahranjivanja poliveni određenim kemikalijama", stoji u dokumentima iz
tajnog dosjea, skrivenog u Tužiteljstvu u Zenici prema dogovoru
Tužiteljstva BiH sa Antom Prkačinom i vrhom SDA u Sarajevu.

Sa Prkačinom osumnjičeni Silajdžić, Ganić, Pohara, Čaušević

U optužnici, koja je, kako doznajemo svojevremeno istraživana i
razmatrana i u Tužiteljstvu Međunarodnog kaznenog suda za bivšu
Jugoslaviju u Haagu, Antu Prkačina tereti se, između ostalog, za
zločine protiv čovječnosti i kršenja zakona i običaja ratovanja,
zajedno uz još neke suoptuženike, među kojima su na listi i Ejup
Ganić, Armin Pohara, Haris Silajdžić, Nijaz Čaušević zvani "Medo".

Optužnica je, kako navodi naš izvor iz Tužiteljstva BiH, naknadno ipak
ustupljena pravosuđu BiH na daljnju istragu i procesuiranje, te je sva
dokumentacija o ovom slučaju vraćena Sarajevu, a prema provjerenim
informacijama cijeli je dosje kasnije jednostavno skriven u
Tužiteljstvu u Zenici.

Iako je do danas kao slučaj ratnog zločina koji se vodio protiv Ante
Prkačina bio poznat slučaj ubojstava civila u mjestu Sijekovac, slučaj
ubojstava 210 civila u četiri autobusa, uglavnom romskih žena i djece,
do sada je skrivan u najstrožoj tajnosti u BiH.

Žrtvama vađeni organi

Svjedoci koji su u istrazi protiv Ante Prkačina dali svoje iskaze, kao
i činjenice utvrđene naknadnim istragama i vještačenjima, ukazuju, a
kako se to jasno vidi iz tajnog dosjea kojeg posjedujemo, kako postoji
velika vjerojatnost da su "dijelu žrtava za čija se ubojstva tereti
Prkačina, izvađen dio vitalnih organa, te kako su tijela naknadno bila
podvrgnuta mrcvarenju".

"Cijeli slučaj oko masakra nad romskim civilima u konvoju od četiri
autobusa do danas je previjen velom tajne.

O tomu, zapravo, institucije u BiH i nisu provele temeljitiju istragu,
iako se sada već javljaju i svjedoci i članovi obitelji koji traže
svoju nestalu djecu i žene u tom pokolju za kojeg je, prema svim
dokazima, odgovoran Ante Prkačin", navodi naš sugovornik iz
Tužiteljstva BiH.

Ubojstva srpskih civila u selu Sijekovac

Prkačin, međutim, kako doznajemo nije procesuiran niti za ratne
zločine protiv srpskih civila na području Bosanskog Broda, a koje
zločine mu se stavljalo na teret i istragom Haaškog suda, ali i
istragom policijskih i obavještajnih agencija BiH, te je iz do sada
nepoznatih razloga, već pripremljena optužnica protiv Prkačina i
ostalih, jednostavno povučena, a cijeli je dosje također skriven u
Tužiteljstvu u Zenici, gdje politički vrh SDA iz Sarajeva najlakše
kontrolira i manipulira pojedinim istragama i predmetima o počinjenim
ratnim zločinima na području BiH.

Osim navedenog protiv Ante Prkačina su kaznenu prijavu zbog ratnih
zločina, bosanskohercegovačkom pravosuđu podnijeli i Udruženje za
traženje zarobljenih boraca i nestalih civila Općine Bosanski Brod, te
Udruženje ratnih zarobljenika, a koja je kaznena prijava također
skrivena u tajnom Prkačinovom dosjeu u Tužiteljstvu u Zenici.

"Postoji osnovana sumnja da je 26.3.1992. godine, zajedno sa još 34
identificiranih pripadnika HOS-a izveo oružani napad na civilno
stanovništvo srpske narodnosti u selu Sijekovac, Općina Bosanski Brod
i tom prilikom lišio života devet civila, među kojima i jedno
maloljetno dijete.

Oružani napad su izveli tako što su prvo opkolili selo Sijekovac, te
iz svih vrsta oružja otvorili paljbu po kućama mještana srpske
narodnosti", stoji u kaznenoj prijavi protiv Ante Prkačina, na temelju
koje je provedena istraga i saslušani preživjeli svjedoci.

Iz iskaza svjedoka tijekom istrage ovih zločina razvidno je kako su
Prkačina teretili za zločine, mučenja civila nakon što su se civili
predali vojnicima pod Prkačinovim zapovjedništvom, što je detaljno
opisano u kaznenoj prijavi, koju skriva Tužiteljstvo BiH prema
dogovoru sa Antom Prkačinom.

"Odmah nakon njihovog zahtjeva (Prkačina i njegovih vojnika, op.a.) iz
podruma su izašli: Stojanka Opačić (bila je trudna), Marica Radanović,
Nedeljka Vasić, Miladinka Milošević, Milka Zečević, Ljubica Zečević,
Jelica Zečević, Marinko (Milana) Opačić (dijete 1981. godište), Dragan
Milošević, Saša Milošević, Željko Milošević, Goran Zečević, Vid
Radanović, Jovo Zečević, Milan Zečević, Vaso Zečević, Petar Zečević i
Sreto Milošević.

Naređeno im je da tu u dvorištu legnu na zemlju, a potom su ih tukli
kundacima pušaka i nogama, prijeteći ženama da će ih silovati, a
muškarcima da će ih zajedno sa djecom pobiti.

Psujući im četničku majku lišili su života Jovu Zečevića i njegove
sinove Milana Zečevića, Vasu Zečevića, Petra Zečevića, Luku Miloševića
i njegovu djecu Dragana Miloševića i Željka Miloševića, te Mirka
Radanovića.

Istog dana u Sijekovcu je ubijen i Trivić (Mihajla) Sreto", stoji u
dijelu kaznene prijave koji se odnosi na Antu Prkačina.

Tajni dogovor u Hrvatskoj i BiH: "Po tajnom dosjeu o Prkačinovim
zločinima ne smije se kopati"

"Postoji jasan politički nalog iz vrha Stranke demokratske akcije da
se po Prkačinu i slučajevima ratnih zločina u Bosanskom Brodu ne smije
kopati", navodi naš izvor u Sarajevu.

Sa cijelim su slučajem, kao i sadržajem ovog tajnog dosjea
Tužiteljstva BiH, kojeg posjedujemo, upoznati, kako doznajemo i
međunarodne institucije i organizacije u BiH, koji se "zgražaju nad
prikrivanjem tih zločina od strane hrvatskih i BiH policijskih,
istražnih i pravosudnih institucija, a sa kojima su očito vrlo
detaljno upoznati i Zagreb i Sarajevo".

Iako je iz dokumenata koje pojedujemo razvidno tko je bio "nadležan"
za te stravične ratne zločine, čini se da se Republika Hrvatska i
Bosna i Hercegovina "ne mogu dogovoriti" oko toga tko je nadležan za
njihovo kazneno procesuiranje.

Ili otvorenije rečeno, i Zagrebu i Sarajevu iz nekih političkih
interesa trenutno nije bitno kazneno procesuirati počinitelje ovih
ratnih zločina, među kojima je, prema tajnom dosjeu i Ante Prkačin.

"Prkačin se očito opustio znajući da Haški tribunal neće podizati nove
optužnice, pa niti za masakr romske djece za koji istražitelji haškog
tribunala ne mogu reći da im je bio nepoznat", navodi naš sugovornik.

Dogovor na temelju kojeg je trebalo izvući Bakira Izetbegovića od
kaznene odgovornosti za ubojstvo Joze Leutara

"Najmonstruoznija od svega jest činjenica da su se sad u prikrivanje
ovih ratnih zločina uključili najviši dužnosnici kako vlasti u BiH,
tako i najmoćnijih političkih stranaka.

Sadović i Džuvo koordinirali akciju "češćenja" kriminalnog dosjea
Bakira Izetbegovića

Naime, kako se Bakir Izetbegović sprema preuzeti čelno mjesto u
Stranci demokratske akcije (SDA), prije nekoliko mjeseci započela je
akcija "čišćenja" Izetbegovićeva dosjea, a upravo je ubojstvo Joze
Leutara bio jedan od slučajeva koji se stavljao na teret Izetbegoviću
mlađem, te je postojala mogućnost da zbog naručivanja i organiziranja
ubojstva doministra MUP-a BiH nasljednik ratnog predsjednika SDA
završi u zatvoru.

U obavještajnom vrhu BiH tada je osmišljen plan kako "očistiti" Bakira
Izetbegovića, a cijelom su akcijom kako doznajemo, koordinirali Tarik
Sadović i Almir Džuvo, koji pomažući Izetbegoviću, zapravo, pokušavaju
sačuvati svoju poziciju, prvi ministra sigurnosti, a drugi šefa
Obavještajno sigurnosne agencije BiH (OSA).

Gotovo istovremeno, Tarik Sadović krenuo je u akciju prebacivanja
kriznih točaka iz Federacije BiH na Republiku Srpsku, neprekidnim
izazivanjem sukoba na relaciji Sarajevo - Banja Luka, te
diskretiranjem i napadima na Milorada Dodika.

Dok je ta javna kampanja bila u srediptu interesa javnosti,
izazivajući sukob Sarajeva i Banja Luke, Tarik Sadović zapravo je
"kupovao" vrijeme bošnjačkom političkom vodstvu u Sarajevu, te
obavještajno sigurnosnom vrhu BiH da u tišini pripremi montirani
dovršetak slučaja Joze Leutara.

Tako su se mediji i javnost u BiH bavili sukobom Dodika i bošnjačkog
političkog vodstva, odnosno Sarajeva i Banja Luke, jalovim raspravama
o Republici Srpskoj, dok su Bošnjaci u vrhu sigurnosnog sustava BiH u
tišini rješavali slučaj Leutar, na način da Bakir Izetbegović i
njegovi suučesnici (dijelom pripadnici nekadašnjeg odreda El
Mudžahedin, a dijelom pripadnici bošnjačkog obavještajnog i
kriminalnog podzemlja) budu oslobođeni svake krivnje.

U tu se Sadovićevu i Džuvinu shemu savršeno uklopio Ante Prkačin,
čovjek o čijoj su sudbini, optuživanju ili ne optuživanju za ratne
zločine protiv romskih i srpskih civila u BiH tijekom rata 1990.-ih
godina, odlučivali upravo u Sarajevu.

Kako bi ga pridobili za suradnju, Sadović i Džuvo posredovali su u
dogovoru Ante Prkačina sa Tužiteljstvom BiH u Sarajevu, a lažnom
svjedoku Prkačinu ponuđen je tajni dogovor, ukoliko pristane dati
iskaz o ubojstvu Joze Leutara kojim će za teroristički napad na
doministra MUP-a BiH 1999. godine teretiti Hrvate u BiH, te time
srušiti dosadašnji slučaj protiv Bakira Izetbegovića i ostalih, tajni
dosje o Prkačinovim ratnim zločinima u Bosanskom Brodu neće biti
procesuiran.

Drugim riječima, Prkačinu je u zamjenu za lažno svjedočenje u slučaju
ubojstva Joze Leutara ponuđen imunitet za ratne zločine nad romskim i
srpskim civilima 1992. godine na području Bosanskog Broda.

Do sada poznate činjenice i dokazi o ubojstvu Joze Leutara u
cijelosti, međutim, pobijaju lažni iskaz koji je Tužiteljstvu BiH u
Sarajevu, prema ranijem tajnom dogovoru između Tužiteljstva i vrha
SDA, u kojim su dogovorima, prije svega, sudjelovali Bakir
Izetbegović, Tarik Sadović, ali kako doznajemo i Ejup Ganić, koji se
kao suoptuženik sa Prkačinom našao u tajnom dosjeu, dao Ante Prkačin.

Iskaz Armana Jašarevića

Prema iskazu, kojeg je međunarodnim policijskim snagama (IPTF) u Tuzli
dao Arman Jašarević, dana 28. listopada 1999. godine, upravo je Ismet
Bajramović Ćelo bio organizator ubojstva doministra Joze Leutara, a po
izravnoj narudžbi Bakira Izetbegovića.

Jašarević je održano 28. listopada 1999. godine, odmah po javljanju
Jašarevića uredu IPTF-a u Tuzli, a nastavljeno je dana 4. studenog
1999. godine, a ovo su ispitivanje Jašarevića vodili djelatnici IPTF-a
Charlene Barton i Patrick Tully.

Tijekom ispitivanja Arman Jašarević tvrdio je kako je bio prisutan na
tajnom sastanku u sarajevskom caffe baru "Estrada", dana 2. ili 3.
ožujka 1999. godine, na kojem je sastanku glavna tema bila naručeno
ubojstvo Joze Leutara.

Sastanak je, prema tadašnjem Jašarevićevom iskazu vodio upravo
Bajramović, dok su sastanku još nazočili Mahir Radžo, Fikret Kajević,
Nijaz Nisko Karkelja, Selver Lekić, te izvjesni Atko i Aco, te Mina,
Bajramovićeva djevojka i tajnica.

Kako je Jašarević tada tvrdio Bajramović je informirao prisutne kako
je za organiziranje i izvršenje Leutarovog ubojstva obećano 500 tisuća
DEM.

Kako bi dokazao okupljenima da će taj novac stvarno i biti isplaćen
izvršiteljima ubojstva, Ćelo je, prema tvrdnjama Jašarevića IPTF-u
1999. godine telefonom nazvao Bakira Izetbegovića, a nakon što se
Bakir javio, Ćelo je uključio interfon, te su svi prisutni mogli čuti
Ćelin i Izetbegovićev razgovor, kao i obećanje Bakira Izetbegovića da
če ima platiti 500 tisuća maraka ukoliko su "skinu onog tipa s kurca",
misleći na Jozu Leutara.

Naknadno je Jašarević na iste okolnosti dao iskaz i istražiteljima
SFOR-a u Bazi Butmir pokraj Sarajeva, gdje su ga ispitali istražitelji
Mike Flanagan i Gary Yamashiroya. U tom je razgovoru Jašarević
potvrdio istražiteljima SFOR-a svoje ranije navode, kao i to da je
Ismet Bajramović Ćelo bio "osobni plaćeni ubojica" Bakira
Izetbegovića, koji je djelovao po izravnim Izetbegovićevim naredbama.

Jašarević je tada tvrdio kako je eksplozivnu napravu pod automobil
Joze Leutara postavio Nijaz Karkelja Nisko, koji se, prema njegovom
iskazu, zajedno sa Mahirom Radžom ili Selverom Lekićem, džipom dovezao
do mjesta nasuprot Leutarovog automobila i postavio eksplozivnu
napravu.

Sve okolnosti ovog događaja ostale su nerasvjetljene, a istraga protiv
Izetbegovića i Ćele zbog ubojstva Joze Leutara nikada nije dovršena,
prije svega zbog jakog političkog utjecaja SDA na federalne
institucije, posebno na MUP i obavještajne službe.

Lažnom svjedočenju Ante Prkačina prethodila likvidacija Ismeta
Bajramovića Ćele kao glavne poveznice Bakira Izetbegovića sa ubojstvom
Joze Leutara

Posebno je zanimljivo što je svjedočenje Ante Prkačina uslijedilo tek
nakon čudne i nagle smrti Ismeta Bajramovića Ćele, službeno
kategorizirane kao "samoubojstvo", sredinom prosinca 2008. godine.

Već smo neposredno nakon Ćeline smrti, objavili okolnosti ovog
prigodnog "samoubojstva", a nakon svjedočenja Ante Prkačina, jasno je
kako Prkačinovo svjedočenje, odnosno njegov lažni iskaz, uz živog Ćelu
ne bi imalo nikakvog smisla.

Odnosno, da je Ćelo danas živ, Prkačin bi Tužiteljstvu u BiH i
političkoj eliti SDA, bio potpuno neupotrebljiv lažni svjedok.

Zato je danas više nego očito kako je Prkačinovom lažnom svjedočenju u
Sarajevu prethodila dobro smišljena, isplanirana i provedena
likvidacija Ismeta Bajramovića Ćele.

U srijedu, 17. prosinca 2008. godine, u svojem sarajevskom stanu
pronađen je mrtav ratni zapovjednik Vojne policije Armije BiH i
visokopozicionirani pripadnik BiH kriminalnog podzemlja Ismet
Bajramović Ćelo.

Nemoguće je ne primjetiti kako se radi o smrti nezgodnog svjedoka za
ratnu i današnju bošnjačku političku elitu na čelu sa Harisom
Silajdžićem i Bakirom Izetbegovićem.

Ćelo je, naime, bio živa veza Bakira Izetbegovića i Harisa Silajdžića
sa kriminalnim podzemljem u BiH, i kao takav za njih je predstavljao
stalnu prijetnju.

Upravo ova dvojica i danas utjecajnih pripadnika bošnjačke političke
elite, a ratnih suradnika Alije Izetbegovića, imaju najviše koristi od
Ćeline smrti.

Naime, kao pripadnik paralelnih ratnih struktura moći koje je
konstituirao Alija Izetbegović, uz pomoć svojih suradnika Harisa
Silajdžića, Bakira Izetbegovića, Hasana Čengića, Ejupa Ganića i Senada
Šahinpašića, Ismet Bajramović bio je jedan od najupućenijih svjedoka o
neraskidivim vezama bošnjačke političke elite i ratnog političkog vrha
SDA sa organiziranim kriminalom i međunarodnim terorizmom.

Upravo je Ćelo bio jedan od onih u paralelnoj hijerarhiji vlasti u
BiH, tijekom rata, koji je hijerarhijski bio podređen Senadu
Šahinpašiću Šaji, ali je po naredbama istog za bošnjački politički vrh
provodio ubojstva, otmice, mučenja, te prikrivanja zločina 1990.-ih
godina, po izravnom nalogu političkog vrha SDA.

Na vrhu ove hijerarhije zločina bio je svakako Alija Izetbegović, koji
je, međutim, svoje naredbe izdavao ili svojem sinu Bakiru, ili Hasanu
Čengiću, a ova dvojica bi ih prenosili Senadu Šahinpašiću Šaji, koji
je dalje hijerarhijski izdavao naredbe Ismetu Bajramoviću Ćeli i
drugima u paralelnij hijerarhiji moći tijekom rata u BiH.

Posebno nakon 1992. godine, Alija Izetbegović je sve više radio na
izgradnji paralelnog sustava moći, ali i paralelnog vojnog i
obavještajnog sustava u BiH.

Sa tim Izetbegovićevim i aktivnostima SDA, naravno, nisu bili upoznati
mnogi dužnosnici legalnih tijela vlasti, pa tako posebno za paralelne
institucije nisu znali formalno Ministarstvo obrane niti Služba vojne
sigurnosti.

Istovremeno, ustrojavaju se paralelni lanci šverca oružja i
naoružavanja neformalnih skupina, pod kontrolom Senada Šahinpašića
Šaje i drugih u hijerarhiji paralelne vlasti, a jedan od takvih kanala
bio je i preko tzv. "Patriotske lige", koja je zbog svojih kriminalnih
aktivnosti i povezanosti sa švercom oružja došla pod nadzor Službe
vojne sigurnosti Armije BiH u listopadu 1992. godine, kada je istragu
protiv njih naložio Kerim Lučarević, načelnik Uprave sigurnosti u
Štabu vrhovne komande Armije BiH.

Upravo je Ismet Bajramović Ćelo tada imao zadaću prikrivanja
kriminalnih aktivnosti "Patriotske lige", te je po Šajinom nalogu
izvršio pritisak na Službu vojne sigurnosti kako bi odustali od te
istrage, koja nikada nije dovršena.

Osim ovih aktivnosti, Bajramovića se teretilo za sudjelovanje u
brojnim ratnim zločinima i kaznenim djelima tijekom rata u BiH, s
kojima je ili bio izravno povezan kao izvršitelj, ili je zapovijedao
izvršenje zločina, ili ih je prikrivao, po izravnim zapovjedima
paralelne strukture koju je kontrolirao Alija Izetbegović.

Službena verzija o smrti Ismeta Bajramovića Ćele, puna je "rupa" i
nedorečenosti, pa je očito kako se sarajevska policija ne trudi
istražiti Bajramovićevu smrt, nego ima osnovni zadatak svojom, prema
našim izvorima vrlo površnom i amaterskom istragom dokazati kako je
Ćelo izvršio samoubojstvo.

Činjenica da je istragu preuzela sarajevska policija, pod izrazitim
utjecajem Bakira Izetbegovića i njegovih ljudi, te da očevid nisu
izvršili kriminalisti Federalnog MUP-a, niti obavještajna agencija
SIPA, dovoljno govori sama za sebe.

Drugim riječima, sarajevska policija mora prikazati Bajramovićevu smrt
kao samoubojstvo.

Kako tvrdi naš sugovornik iz obavještajnih krugova u BiH, Ćelo se
prije nekog vremena obratio svojim provjerenim ljudima u Federalnom
MUP-u, te im je ponudio suradnju u istrazi protiv Senada Šahinpašića
Šaje i Bakira Izetbegovića, u zamjenu za oslobađanje od nekih optužba,
po kojima su se vodili sudski postupci protiv Bajramovića.

Prema tom izvoru, Bajramovićev iskaz trebao je biti dio istrage koja
se u sigurnosnom sustavu BiH već vodila protiv Bakira Izetbegovića,
Harisa Silajdžića i Hasana Čengića, a koja je 2002. godine zataškana,
dokumentacija proglašena strogo povjerljivom i arhivirana.

Bajramovićev iskaz je, pak, trebao navodno poslužiti za ponovno
pokretanje ove istrage, a njegov je iskaz trebao, navodno, biti jedan
od krunskih dokaza o povezanosti pripadnika bošnjačke političke elite
sa organiziranim kriminalnim podzemljem u BiH.

Scenarij ovog "samoubojstva", ipak, neodoljivo podsjeća na scenarij
ubojstva Juke Prazine, ali i drugih ubojstava koja su naredili i
planirali pripadnici podzemlja po naredbama Bakira Izetbegovića i
Senada Šahinpašića Šaje.

Njihova praksa, koju smo dokumentirali, u dosadašnjim likvidacijama
nezgodnih i neugodnih svjedoka njihovih prljavih poslova i odnosa sa
kriminalnim podzemljem, sasvim sigurno ukazuje kako su upravo njih
dvojica mogli organizirati, isplanirati i narediti likvidaciju Ismeta
Bajramovića Ćele.

Uostalom, oni su jedini dovoljno moćni da u takvu likvidaciju
umiješaju i osobe iz sigurnosnog i policijskog sustava BiH, kako bi uz
pomoć tog sustava prikrili dokaze i tragove o mogućoj mafijaškoj
likvidaciji.

Senad Šahinpašić Šaja - Bakirov izvršitelj prljavih poslova

Međutim, kako doznajemo od sarajevskog obavještajnog izvora, stvarna
sumnja za Ćelinu smrt zapravo je na Senadu Šahinpašiću Šaji, nekada
nadređenom Ćelinom šefu tijekom rata u BiH, ratnom ministru za oružje,
u paralelnim strukturama vlasti koje je uspostavio Alija Izetbegović.

Ubojstvo Ismeta Bajramovića Ćele za Šahinpašića ne bi bilo prvo
ubojstvo naručeno od bošnjačke političke elite, koje je planirao i
izvršio.

Sredinom 1990.-ih godina Interpol je vodio istragu protiv Šahinpašića
zbog povezanosti sa terorizmom, ali i zbog sumnje na sudjelovanje u
ubojstvima koja je naručilo tadašnje političko Sarajevo (dio koje
elite su bili i današnji sarajevski politički moćnici Bakir
Izetbegović i Haris Silajdžić).

Prema podatcima iz tajnog dosjea njemačkog i austrijskog Interpola, o
istrazi protiv Senada Šahinpašića Šaje, razvidno je kako je Interpol
1995. i 1996. godine tijekom provođenja istrage protiv Izetbegovića,
Šahinpašića i ostalih zbog povezanosti sa terorizmom, sumnjao na
povezanost Senada Šahinpašića sa ubojstvom Juke Prazine.

U Njemačkoj je tako, za Šahinpašićem bila raspisana međunarodna
tjeralica, na temelju naloga za uhićenje Pokrajinskog suda u Minhenu
od 25. studenog 1993. godine.

Tjeralica se odnosila prije svega na njegovu povezanost sa terorizmom,
ali nakon što je u Belgiji 31. prosinca 1993. godine mrtav pronađen
Juka Prazina, Interpol je u svojoj istrazi obuhvatio i moguću
umiješanost Šaje i njegovih ljudi u ovo ubojstvo.

Nakon ubojstva Prazine za Šahinpašićem je tjeralicu raspisalo i
belgijsko pravosuđe, a sudeći iz Interpolovog dosjea, tjeralica za
Šahinpašićem bila je na snazi i dana 10. prosinca 1998. godine, kada
je o tomu Belgija izvijestila Interpol, prema Izvješću Bavarske krim
policije, od 15. prosinca 1998. godine, u istražnom postupku protiv
Šahinpašića, pred Pokrajinskim sudom Minhen I, spis broj 114 Js
4074/93.

Istovremeno Interpol je ispitao svjedoka koji je dobio status
zaštićenog svjedoka, a koji je tvrdio kako iza ubojstva bivšeg
fočanskog gradonačelnika Loje, stoji upravo Senad Šahinpašić i to iz
razloga što je ovaj navodno znao previše o Šaji i njegovom bliskom
prijatelju i suradniku Rifčetu, pa su ga dali likvidirati, kako je to
zabilježio tajni Interpolov dosje.

Za Šahinpašića i Bakira Izetbegovića svakako je nezgodna i činjenica
da je Interpol nekoliko godina snimao njihove međusobne razgovore, na
temelju čega su Interpolovi istražitelji tijekom 1995. i 1996. godine
mogli do određene mjere rekonstruirati odnose i hijerarhiju unutar
paralelne strukture moći koju su uspostavili Izetbegović, Silajdžić,
Čengić, Šahinpašić i ostali početkom 1990.-ih godina u BiH.

Snimljeni razgovori, od kojih je jedan dio izravno između Bakira
Izetbegovića i Senada Šahinpašića, izravno razotkrivaju vezu
kriminalnu vezu Šaje i Bakira, te njihovu povezanost sa organiziranim
kriminalom.

Ta kriminalna tajna hijerarhija uspostavljena 1990.-ih kao paralelna
vlast, izravno podređena isključivo Aliji Izetbegoviću i njegovim
najbližim suradnicima, nastavila je funkcionirati i nakon njegove
smrti, kada su vodstvo te hijerarhije preuzeli Bakir Izetbegović i
Haris Silajdžić, bez obzira što su formalno politički suprotstavljeni,
jedan kao čelnik Izetbegovićeve SDA, a drugi kao čelnik SBIH.

Prema Interpolovim analizama iz 1998. godine, jedan od transkripata
telefonskih razgovora skriva i tajni dogovor o ubojstvu Juke Prazine.

"Datum: 4.10.93.

Sudionici u razgovoru: Mustafa Yilmaz - Šaja

Š: Svaka čast zbog Malezije! Bio si u pravu, samo islamske zemlje ...

M: Da, bilo je svuda pomoći za Bosnu. Sljedeće godine putujem u
Maroko. Čekam te. Onaj jaran je bio ovdje i pitao za tebe. Kad ćeš
doći kod nas?

Š: Idem na dva dana u Saarbrucken, onda ću doći.

...

M: Kad dođeš moram nešto s tobom dogovoriti.

Š: Dobro. Doći ću da dadem novac onome za auto, onda ga mogu nazvati
da dođe po to ...

M: Kad dođeš moramo nešto dogovoriti.

Š: Šta li?

M: Moramo ići u Frankfurt!

Š: Kečo je ovdje (moguće atentator na Prazinu, komentar Interpola). Ja
sam tamo nazvao i razgovarao sa Žutim (Nihad) i onim, sa komandantom.

M: Da, znam.

Š: On je rekao da bi bilo dobro ako nešto preduzmete ...

M: Normalno, to se treba odmah uraditi! (Ubojstvo Prazine, komentar
Interpola)

Š: Dobro kad se ja vratim.

M: Kad dođeš ovdje sve ćemo se dogovoriti."

Dva mjeseca nakon ovog telefonskog razgovora kojeg je snimio Interpol,
Juka Prazina je nestao, a pronađen je mrtav zadnjeg dana prosinca te
1993. godine.

U istražnom dosjeu, sudeći prema komentarima koje su unijeli
istražitelji Interpola, očito je kako je Interpol smatrao da je ovaj
telefonski razgovor bio dio dogovora oko planiranja ubojstva Juke
Prazine.

Kako je već u to vrijeme za Šahinpašićem bila raspisana međunarodna
tjeralica, te je izdan nalog za uhićenje, ali je tjeralica bila
raspisana za Senadom Šahinpašićem hrvatskim državljaninom, Bakir
Izetbegović je sa diplomatskom predstavnicom BiH u Zagrebu dogovorio
da se Šaji izdaju lažni dokumenti, ali vjerodostojni tako da je
nemoguće otkriti krivotvorenje isprava.

U razgovoru kojeg je Šahinpašić vodio telefonom sa Bakirom
Izetbegovićem 23. rujna 1993. godine, njih dvojica dogovaraju način na
koji da se Šaja vrati u Sarajevo na konzultacije i dogovore koji su,
očito, na kraju, između ostalog, rezultirali i likvidacijom Juke
Prazine.

Analitičari Interpola pretpostavljali su u istrazi 1990.-ih godina,
kako se i ovaj dogovor Bakira Izetbegovića i Senada Šahinpašića
odnosio, zapravo, na dogovore oko planiranog ubojstva Juke Prazine,
koje je uslijedilo samo par mjeseci nakon ovih razgovora.

Domagoj Margetić

Povezano:

Odlazak nezgodnog svjedoka: Je li Ismet Bajramović Ćelo ubijen?
http://www.necenzurirano.com/index.php?option=com_content&task=view&id=1155&Itemid=1

Sadović prikrivao dokaze o tajnim Izetbegovićevim računima u Austriji
http://www.necenzurirano.com/index.php?option=com_content&task=view&id=1318&Itemid=1