Tajna 14. Kongresa SKJ: Jugoslavenski karakter Ivice Racana
Domagoj
Tajna 14. Kongresa SKJ: Račanov odlučni proboj iz Beograda u Zagreb
Jugoslavenski karakter Ivice Račana
Sedamnaest godina jedna od najvećih laži Ivice Račana bila je ujedno
i njegov jedini politički kredit koji je po malo trošio. Od siječnja
1990. godine do danas Račan je uspio, uz pomoć medija i novinara koji
su naučili laži pretvarati u podobne političke istine, od jedne
laži stvoriti vlastiti politički mit, na kojem je gradio
,,karizmu" osobe koja je u Komunističkoj partiji omogućila
,,demokratske promjene". Trebalo je punih sedamnaest godina da
otkrijemo istinu o Račanovim lažima. I da otkrijemo ime osobe koja je
u siječnju 1990., tijekom opasnih beogradskih zasjedanja 14. Kongresa
SKJ preuzela vodstvo hrvatske ljevice i u ime SKH odlučio: Napuštamo
Kongres! Nema više Saveza komunista Jugoslavije! Bio je to Slobodan
Lang, a ne Ivica Račan, koji je glavom bez obzira pobjegao pod
okriljem noći u Zagreb, zaplašen Miloševićevim prijetnjama i
ostavio delegate koje je odveo u Beograd na milost i nemilost
srbijanskih komunista.
Noć raspada SKJ
Kobne noći, u kojoj je zapravo došlo do raspada Saveza komunista
Jugoslavije, 22. siječnja 1990. godine, Ivica Račan je bio pod
velikim pritiskom vođe srbijanskih komunista Slobodana Miloševića.
Prema izjavi dvojice članova delegacije SKH na 14. Kongresu Račan je
samo toga dana imao četiri privatna razgovora sa Miloševićem, u
kojima je vođa Saveza komunista Srbije ultimativno zahtijevao od šefa
hrvatske partije, pristanak uz model reorganizacije SKJ kakav su
predlagali Milošević i njegovi ljudi.
Međutim, tog 22. siječnja 1990. Ivica Račan je otvoreno rekao
voditeljima slovenske delegacije Cirilu Ribičiću, Milanu Kučanu i
Štefanu Korošecu kako SKH neće i ne može podržati slovensko
izaslanstvo u trenutku kada Slovenci odluče napustiti Kongres.
Račan: ,,Trebamo vratiti Savezu komunista Jugoslavije jugoslavenski
karakter"
I iz tadašnjeg izvješća ,,Večernjeg lista", u izdanju od
23.1.1990., pod naslovom ,,Odgovornost za povijesnu grešku",
vidljivo je kako Račan nije bio za odluku o napuštanju Kongresa, te
da niti u jednom trenutku nije podržao takav postupak slovenskih
komunista. Upravo suprotno, šef hrvatske partije Ivica Račan, u to je
vrijeme zajedno sa BiH delegacijom činio sve kako bi spasio SKJ i kako
bi ,,vratio SKJ jugoslavenski karakter". Drugim riječima, Račan je
sa BiH delegacijom predlagao privremeni prekid Kongresa, kako bi spasio
Kongres, a niti u jednom trenutku nije napustio zasjedanje Kongresa
SKJ.
,,Štošta se dešavalo što je neminovno. Teško je govoriti o SKJ, o
organu SKJ koji ostaje trajno ili privremeno (nadam se privremeno) bez
delegata i članova koji dolaze iz jedne organzacije, iz jednog naroda.
S tim se moramo suočiti. U toj situaciji ne vidim drugo nego da
predložim u ime najvećeg broja delegata iz Hrvatske da Kongres
prekine rad. Nakon prekida potrebno je što brže i što odgovornije u
SKJ, u republičkim organizacijama, razmotriti novonastalu situaciju i
razloge koji su do nje doveli, a u okviru toga i odnose u SKJ, te
mogući način za rješavanje te situacije i potrebu reforme SKJ i
odnosa u njemu. Trebamo se dogovoriti o vremenu za tu ozbiljnu debatu,
kako bismo došli do onih odgovora na programska pitanja koja mogu
predstavljati prosperitet i vratiti Savezu komunsta Jugoslavije
jugoslavenski karakter", riječi su Ivice Račana 22. siječnja 1990.
Nakon Račanova bijega Lang preuzeo vodstvo delegacije
Međutim, kako tvrde dvojica tadašnjih bliskih Račanovih suradnika i
svjedoci situacije, Račan je nakon ovakvog izlaganja pobjegao u Zagreb
u strahu od daljnjih Miloševićevih pritisaka. Naime, o svojem odlasku
u Zagreb šef hrvatske delegacije nije obavijestio delegate SKH u
Beogradu, nego je jednostavno nestao iz Sava centra, a sudionici
Kongresa doznali su za njegov kasnonoćni proboj za Zagreb (oko 23
sata) iz medija kojima je Račan davao izjavu u Zagrebu u trenutku dok
su u Beogradu još uvijek trajale žučne rasprave. Obzirom da o svojim
planovima i proboju iz Beograda za Zagreb Račan nije izvijestio
hrvatske delegate među njima je nastala nevjerica i panika, kako tvrdi
tada najmlađi član hrvatske delegacije Dražen Kovačević.
Kovačević svjedoči o situaciji u kojoj je te kobne beogradske noći
vodstvo hrvatske delegacije bez formalnih ovlaštenja preuzeo dr.
Slobodan Lang. Nakon što je uz suglasnost preostalih delegata preuzeo
vodstvo hrvatske delegacije Lang je donio odluku o tomu da Hrvati
napuštaju 14. Kongres SKJ i Beograd. Dakle, prema tvrdnjama
Kovačevića, Račan je propagandnom laži sebi prisvojio zasluge za
nešto što nikada nije učinio. Hrvatske komuniste iz Beograda je
povukao i odveo Lang, a Račan je pobjegao pred Miloševićevim
pritiscima i kasnije prljavim političkim igrama preuzeo zasluge za ono
što je učinio Slobodan Lang.
Račan - nelegitimni šef ljevice
Zašto je Račan to učinio? Odgovor je, zapravo, vrlo jednostavan.
Nakon povratka hrvatske delegacije iz Beograda bilo je potpuno jasno da
će vođa ljevice u Hrvatskoj biti onaj tko je hrvatske komuniste
povukao sa 14. Kongresa SKJ i tim činom stao na čelo hrvatske
političke ljevice. Račan je bio u strahu od mogućeg Langovog
preuzimanja vodstva ljevice i morao je pribjeći osmišljavanju lažne
kampanje o svojoj beogradskoj akciji kako bi zadržao vodeću poziciju
unutar SKH. Drugim riječima, baš poput Sanadera 2000-ih godina,
Račan je te 1990. nelegitimno postao šef hrvatske partije,
delegitimirajući na taj način prave hrvatske ljevičare da preuzmu
političku ljevicu u Hrvatskoj. Na taj je način Račan osigurao
komunistički kontinuitet u Hrvatskoj, a spriječio stvarnu demokratsku
tranziciju. Znajući, između ostalog, i te detalje sa 14. Kongresa
SKJ, Stipe Šuvar do kaja je smatrao Račana ,,najvećom političkom
kurvom" u Hrvatskoj, što je često znao i ponavljati kako u javnim
nastupima tako i u svojim tekstovima. Šuvar je, svakako znao ovu
prljavu istinu o svojem bivšem partijskom šefu Ivici Račanu.
Šef Komisije za reformu političkog sistema
Nije zanemariva niti činjenica da je Ivica Račan u tom trenutku na
14. Kongresu SKJ zauzimao ključne političke i pozicije odlučivanja o
budućnosti saveza komunista, drugim riječima o budućnosti
Jugoslavije.
Račan je tada bio na sljedećim dužnostima:
- član predsjedništva CKSKJ;
- predsjednik predsjedništva CKSKH;
- član radnog predsjedništva 14. Kongresa SKJ;
- predsjednik Komisije za reformu političkog sistema;
- član Komisije za pripremu dokumenata 14. vanrednog kongresa SKJ.
Bez obzira na pozicije koje je tada zauzimao unutar SKJ Ivica Račan
nije niti pokušao učiniti ništa kako bi spriječio kobni tijek
Kongresa. Na taj je način propustio možda i ključnu priliku u
spriječavanju svega onoga što je uslijedilo nakon raspada SKJ i
raspada Jugoslavije. Na ,,krilima" Račanove šutnje ispletena je
Miloševićeva zločinačka politička mreža. Zašto je Račan dao
Miloševiću potrebno vrijeme za reorganizaciju?
Zanimljivo je i da za razliku od Račana koji je tada bio jedan od
,,najuglednijih" delegata, i član najvažnijih tijela Kongresa, te
predsjednik tada najvažnijeg tijela za reformu političkog sustava,
Slobodan Milošević u tom trenutku nije zauzimao tako važne
položaje, pa je teško vjerovati da je bez nekog dogovora sa nekom od
delegacija Milošević mogao izvesti bilo koju svoju akciju na 14.
kongresu. Osim toga, neki Račanovi ljudi, koje Račan do danas nije
imenovao otvoreno su se priklonili Miloševiću i njegovoj opciji na
Kongresu. Zašto Ivica Račan nije rekao tko su ti ljudi iz ,,hrvatske
delegcije"? Ili se, jednostavno, radilo o nekoj vrsti dogovora
između Račana i Miloševića kako postići određene ciljeve i bez
formalnih zaključaka Kongresa. Jer, ponovimo, Račan nije niti u
jednom trenutku bio za napuštanje Kongresa, nego njegov privremeni
prekid.
Tko su bili ,,glavni igrači" 14. Kongresa SKJ?
Radno predsjedništvo:
Milan Pančevski, predsjednik predsjedništva CKSKJ;
Štefan Korošec, sekretar Predsjedništva CKSKJ;
Momir Bulatović
Nijaz Duraković
Milica Pejanović Đurišić
Petar Gošev
Milan Kučan
Sonja Lokar
Krstan Malešević
Slobodan Milošević
Rahman Morina
Ivica Račan
Milica Stanivuković
Petar Šimić
Nedeljko Šipovac
Sofija Todorova
Bogdan Trifunović
Šćepan Ušćumlić
Momir Vojinović
Dragica Zgrebec
Komisija za verifikaciju punomoćja
Nerandža Jovanov, predsjednica
Miloš Bojović
Dimitrije Bužarovski
Anđelija Filipović
Jelena Grujić
Ante Jakus
Mirjana Križman
Josip Pjanić
Ljubica Pavičević
Komisija za prijedloge i predstavke
Luka Miletić, predsjednik
Plana Basri
Pavle Georgijevski
Matija Gjerkeš
Dragić Jokić
Siniša Kamenica
Andrej Kardelis
Andrija Perišić
Zoran Perković
Sekretarijat Kongresa
Petar Škundrić
Snežana Aleksić
Milan Balažič
Seniha Bulja
Predrag Finci
Tibor Kišimre
Vera Lazarova
Zoran Miličević
Vinko Pandurović
Ivica Šegota
Komisija za privrednu reformu, ekonomski i socijalni razvoj
Dušan Čkrebić, predsjednik
Rado Bohinc
Luka Čupković
Radmila Kiprijanova
Blagoje Lučić
Stanko Radmilović
Uglješa Uzelac
Komisija za reformu političkog sistema
Ivica Račan, predsjednik
Petar Bekeš
Svetozar Marović
Juraj Martinović
Nazmi Misini
Ljubomir Varošlija
Slobodan Vučetić
Komisija za preobražaj SKJ i statutarna pitanja
Ivan Brigić, predsjednik
Milan Gajović
Boris Muževič
Dušan Nikolovski
Vukota Popović
Jovo Ugrčić
Ratomir Vico
Komisija za pripremu dokumenata 14. izvanrednog kongresa SKJ
Štefan Korošec, predsjednik
Dimitrije Baucal
Alija Behmen
Dragan Božović
Branko Caratan
Branko Crvenkovski
Dušan Čkrebić
Srđan Darmanović
Milo Đukanović
Petar Gošev
Vlado Klemenčič
Dragan Kragulj
Čedomir Lakoski
Nikola Lapov
Marko Lolić
Boris Malada
Krstan Malešević
Svetozar Marović
Milomir Minić
Rahman Morina
Boris Muževič
Borut Pahor
Ljubomir Popović
Ivica Račan
Stanko Radmilović
Ciril Ribičič
Atila Sam
Andrija Silić
Miloslav Simić
Nedeljko Šipovac
Petar Škundrić
Bogdan Trifunović
Vasil Tupurkovski
Uglješa Uzelac
Ljubomir Varošlija
Ratomir Vico
Perko Vukotić
Filip Vuković
Jusuf Zejnulahu
Komisija za pripremu prijedloga izmjena i dopuna Statuta SKJ
Ivan Brigić, predsjednik
Srđan Božović
Miroslav Ivanović
Milomir Jakovljević
Svetozar Krstić
Sonja Lokar
Šakir Maksut
Dimitrije Marjanović
Nikola Matovski
Tomo Ribarić
Radoš Smiljković
Slavko Soršak
Dževad Tašić
Tome Trenevski
Jovo Ugrčić
Komsija za izbor organa SKJ
Miomir Grbović, predsjednik
Zoran Anđelković
Mehdi Đakova
Marica Đorđijevska
Magda Grebec
Marija Gizel
Jasna Grubišić
Ivan Latinčić
Miloš Prosenc
Petko Smilkov
Rato Spajić
Emir Sijerčić.
Račan cijelo vrijeme ,,igrao na dvije stolice" i kupio vrijeme za
Miloševića
Prema dostupnim podatcima i medijskim izvješćima, vidljivo je da je
Račan do kraja oklijevao sa odlukom o napuštanju Kongresa SKJ, te je
na kraju izveo političku igru, vjerojatno u dogovoru sa nekim u radnom
predsjedništvu. Dok je hrvatskim komunistima govorio kako će, ne
usvoji li se hrvatski prijedlog, napustiti Kongres, dao je čelnicima
SKJ i radnom predsjedništvu Kongresa vrijeme da se pripreme na
manipulacija glasovima hrvatske delegacije. Nigdje u medijskim
izvješćima se ne spominje raskol unutar hrvatske delegacije o kojemu
svjedoči delegat iz Slavonskog broda Dražen Kovačević. Račan je
očito držao medije pod kontrolom. Međutim, izvanredno izdanje
Slobodne Dalmacije od utorka 23. siječnja 1990. godine, donosi
priopćenje dijela delegata iz Hrvatske pod naslovom ,,Izigrani
smo!". Iz sadržaja priopćenja jasno se dade isčitati kako je
Račan zajedno sa tadašnjim čelništvom SKJ izigrao hrvatske
komuniste koji su kao delegati 14. kongresa boravili u Beogradu.
Priopćenje hrvatskih delegata od 23.1.1990.: ,,Izigrani smo"
,,Grupa delegata 14. izvanrednog kongresa SKJ iz SK Hrvatske, koja
smatra Kongres prekinutim, obraća se javnosti da izrazi svoje
negodovanje događajima i postupcima što su uslijedili pošto je
delegacija SK Slovenije napustila Kongres. Mi delegati SK Hrvatske,
navodi se u saopćenju, jasno smo iznijeli svoj stav da je Kongres krnj
i nelegitiman bez prisutnosti jedne republičke organizacije.
Predsjednik CKSKH Ivica Račan u naše je ime zatražio da se Kongres
prekine, izjasnio se da ne možemo više sudjelovati u eventualnom
donošenju nelegitimnih odluka i dao sugestije za mogući nastavak
Kongresa kada se stvore uvjeti da mu prisustvuju sve delegacije.
Poslije se pokazalo da smo i u tome bili izigrani. Trudeći se da
spriječimo raskol u SKJ, pristali smo nakon dogovora cijele delegacije
da se na traženje Predsjedništva CKSKJ (čiji je i Račan bio član,
op.a.) vratimo u kongresnu dvoranu kako bi se objavio prekid rada
Kongresa i rok za njegov nastavak. Premda smo zaključili da
nelegitimni sastav Kongresa ne može donositi odluke niti pravovaljano
glasati o njima, predsjednik Predsjedništva CKSKJ Milan Pančevski
postupio je kao da ima i našu suglasnost za nastavak rada krnjeg
Kongresa". Iz ovog je priopćenja razvidno kako je Račan sa CKSKJ
dogovorio povratak hrvatske delegacije na zasjedanje Kongresa, ali o
tomu nije obavijestio članove delegacije, nego ih je jednostavno -
prevario. O tomu svjedoče i sudionici tih događanja. Iz toga razloga
Račan i nije potpisao ovo priopćenje kojim je stvarno napušten
Kongres, nego se sakrio iza laži o svojem navodnom vodstvu hrvatskih
delegata u napuštanju Kongresa. U stvari, Račan je u dogovoru sa CK
SKJ odigrao prljavu igru kojom je Miloševćevim ljudima dao
legitimitet u nastavku sjednice i donošenju odluka, kao što u svojem
priopćenju i opisuju delegati iz Hrvatske. Bila je to prijevara kojom
je Račan učvrstio svoju poziciju vođe hrvatske ljevice na kojoj se
zadržao do danas. Pa ipak, sudbina 14. kongresa SKJ nije nikada
razriješena. Niti su Račanove igre prekinute. Tko će imati
zaključnu riječ među preživjelim sudionicima kongresa? Priča se,
kako izgleda, svodi na dvojicu: Ivicu Račana, formalnog ali
nelegitimnog partijskog lidera i Slobodana Langa, neformalnog čelnika
hrvatske ljevice i čovjeka koji je u ime hrvatskih komunista raskinuo
odnose sa SKJ u Beogradu, siječnja 1990. godine.
Domagoj Margetić