Posljedice vracanja Zagrebacke banke u vlasnistvo drzave

[Domagoj]

http://www.necenzurirano.com/index.php?option=com_content&task=view&id=554&Itemid=1

Posljedice vraćanja Zagrebačke banke u vlasništvo države

U Hrvatskoj se sve više govori o tome kako je zemlja pokradena za
vrijeme rata i kako su se neki pojedinci i grupe "ni od kuda pojavili"
i postali "tajkuni", vlasnici velikih sustava i slično. Tako je
04.09.2007. na OTV-u prikazano da je zlatar Pašk Kačinari iz Zagreba
podnio sudske tužbe radi utvrđivanja činjenica da najveća banka u
Hrvatskoj - "Zagrebačka banka" - nije nikad privatizirana, i da su
njeni vlasnici Republika Hrvatska i Grad Zagreb. Dana 24.09.2007. na
popularnoj TV emisiji "Latinica" govorilo se o "tajkunizaciji"
Hrvatske, i o tome kako je Ivica Todorić, od anonimnog dečka, putem
povlaštenih kredita, koje mu je u enormnom iznosu bez osiguranja i uz
povlaštenu kamatu poklanjao direktor "Zagrebačke banke", postao
"tajkun". I to za vrijeme dok su Hrvati živjeli "po skloništima", ili
"na prvoj crti u rovu", i dok su onima koji su imali neko radno mjesto
plaće iznosile 100 do 150 DM mjesečno. U međuvremenu zagrebački
Općinski sud presudio je kako se vlasništvo nad dionicama Zagrebačke
banke ima vratiti Republici Hrvatskoj. Koje su stvarne posljedice
takve sudske odluke?

Tajkunizacija - ratni zločin

Sve više ljudi postavlja pitanje da li je ta tajkunizacija svojevrstan
ratni zločin, što bi značilo da ista ne zastarijeva, pa da se sva ta
nepravda može ispraviti, i sva ta pokradena imovina vratiti. To
pitanje je Kačinari u svojem otvorenom pismu Jakši Barbiću postavio
još krajem 2004. g., a objavljeno je u "Vjesniku". Tu je ugledni
profesor, za kojeg se smatra da je jedan od suvlasnika "Zagrebačke
banke" koji je iskoristio gužvu i prepisao dionice na sebe bez
pokrića, upitan da li je to što je radio ratni zločin, i da li za tu
njegovu odgovornost neće nikad biti zastare.

Oligarhija plaši ljude kako je povrat pokradene imovine „rušenje
sustava"

Svi oni kojima ne odgovara da se ovo pitanje pokreće sve više koriste
"argument" da se ne smije dirati u velike sustave, jer da se time ruše
ti sustavi, odnosno da se time ruši cjelokupan gospodarski, socijalni
i politički sustav Hrvatske. Drugim riječima, onima koji hoće vratiti
pokradenu imovinu Hrvatskoj, imputira se da rade protiv Hrvatske, pa
da joj čak prijete "rušenjem sustava".

Sustav neće propasti ako se imovina vrati državi i radnicima

Taj pseudo-argument ne stoji iz više razloga.

Vraćanjem opljačkane imovine ne dira se u određeni sustav, već se samo
mijenja vlasništvo nad tim sustavom. Razvlašćuje se tajkun, a imovina
vraća radnicima i članovima njihovih obitelji po osnovi minulog rada,
Državi, mirovinskim fondovima, itd. Na primjer, ako se način na koji
je direktor "Zagrebačke banke" poklonio novac Todoriću da postane
vlasnikom grupacije "Agrokor", proglasi ratnim zločinom i poništi, o
čemu je govoreno na emisiji "Latinica", time se ne dira u poslovanje i
funkcioniranje "Agrokora", već se dionice "Agrokora" vraćaju Državi,
koja onda mora osigurati građanima, radnicima, braniteljima mogućnost
otkupa dionica. Sustav neće propasti ako umjesto jednog gazde, koji je
umjetno stvoren u ratu, dobije na tisuće građana Hrvatske kao
dioničare pod jednakim uvjetima. Niti će građani kao novi dioničari
gasiti proizvodnju, niti će neplaćanjem računa "gušiti" dobavljače i
kooperante, niti će sprječavati mlade i sposobne ljude da u tom
sustavu traže posao, da u njemu grade budućnost, da ga razvijaju.

Vraćanjem opljačkanog sustav jača

Vraćanjem opljačkane imovine jača se svaki sustav čije se dionice
vrate Državi i građanima. Naime, kako se to vidjelo u dokumentima
objavljenim u emisiji "Latinica", direktor "Zagrebačke banke",
(odnosno i drugi direktori banaka) poklanjali su novac odabranima, da
bez osiguranja i pod uvjetima i u iznosima koje odrede direktori
banaka, "kupe", zapravo "preknjiže" na sebe svu vrijednu imovinu. No
time su stvoreni "tajkunski" sustavi, kao na primjer "Agrokor", koji
su došli u potpunu ovisnost od direktora banaka, i čiji vlasnici -
tajkuni su postali marionete onih koji su iz stvorili. Da bi se tako
umjetno stvoreni vlasnici mogli održati, isti moraju "vječno" vraćati
kredite bankama, moraju vraćati novac koji nije uložen u razvoj, već
je dobiven radi kupovanja vlasništva nad sustavom. Zato je otplata tih
kredita - kojima nisu kupovani strojevi, kompjuteri, prijevozna
sredstva - već su kupovane dionice, veliko opterećenje za te sustave.
Novac koji nije uložen, već potrošen, a na kojeg ide kamata (makar i
povlaštena), predstavlja opterećenje. Zato jedan sustav poput
"Agrokora", premda ima samoposluge, premda prodaje hranu, i stalno
dobiva "keš" novac, sam po sebi nikad nema dovoljno novca. To znaju na
stotine firmi po Hrvatskoj koje rade kao dobavljači takvog sustava, i
kojima se plaća sa zakašnjenjem, ili im se nude kompenzacije, ili
platež bez kamata.... "Tajkunski" sustav je uvijek u kroničnoj
besparici, jer mora vraćati banci, jer je tajkuna izmislio direktor
banke, i postavio ga za gazdu, da bi ovaj, i njegovi potomci, "vječno"
vraćali dug banci.

Dionice kupovane ratnom pljačkom

Tek se poništavanjem ovog ratnog zločina, ove pljačke, može te sustave
osloboditi ovog ropstva bankama. Novac koji je dobiven kao ratna
pljačka za kupovanje dionica neće se više vraćati bankama. Samo
krediti korišteni za razvoj su krediti koji će ostati. Ali novac
uložen u stvaranje nove vrijednosti uvijek oplodi sebe i servisiranje
kredita uloženih u razvoj neće biti problem niti jednom sustavu.

No oslobađanje velikih sustava od ove kronične nelikvidnosti će
omogućiti silan razvoj malog poduzetništva, jer će niz kooperanata i
dobavljača biti redovno plaćano, čime će stotine manjih firmi po
Hrvatskoj u kratko vrijeme silno osnažiti. Tako će i te manje firme
početi širiti svoje kapacitete, povećavati broj zaposlenih, razvijati
se...

Vraćanje opljačkane imovine rješava pitanje vanjskog duga

Vraćanjem opljačkane imovine omogućit će rješenje pitanja vanjskog
duga, te će ojačati mirovinske fondove u Hrvatskoj.

Vraćanje opljačkane imovine, dovest će do najveće tabu-teme Hrvatskog
društva, do banaka. Jer npr. za "Zagrebačku banku" - najveću banku u
Hrvatskoj nitko ne zna kada je i kako postala privatna. Ne postoji
niti jedan papir o tome. Država nema odgovora, a zna jedino to da od
te "privatizacije" nije dobila niti centa. Kad se "prestalo pucati",
direktor "Zagrebačke banke" je "objasnio" pokojnom predsjedniku da je
njegova banka privatna i da on zastupa privatni kapital. Kada i kako,
to nitko ne zna.

Povratak vlasništva nad bankama - nova gospodarska snaga

Dakle vraćanje opljačkane imovine značit će i povratak banaka u
državni portfelj. Time će država steći mogućnost da za dionice tih
banaka raspiše legalne natječaje i da njihove dionice ponudi na
tržište. To znači da će se kao zainteresirani kupci pojaviti mnoge
strane banke, koje će za te dionice platiti realnu cijenu, čime će
Država steći gospodarsku snagu kojom će moći razriješiti pitanje
vanjskog duga i prezaduženosti, te pokrenuti novi investicijski val.
Osim toga građanima, braniteljima, radnicima koji su radili u tim
bankama i članovima njihovih obitelji, mirovinskim fondovima, itd.,
omogućit će se stjecanje dionica banaka. Što bi npr. za obitelji
branitelja, za školovanje njihove djece značilo vlasništvo dionica
"Zagrebačke banke"? Ili što bi za umirovljenike značilo to da
mirovinski fondovi dobiju dionice iste banke?

Obračun s korupcijom i izgradnja pravnog sustava

Povrat opljačkane imovine omogućit će eliminaciju korupcije i
uspostavu pravne države.

Dok god ključne gospodarske pozicije - kontrolu nad dionicama banaka i
velikih gospodarskih sustava - drže pojedinci koji su te pozicije
zauzeli svojevrsnim ratnim zločinom - ratnom pljačkom, i koji se boje
zakona i reda, dotle će Hrvatska biti "zemlja korupcije", zemlja bez
pravne države.

Onaj tko ima financijsku moć, ima i političku moć. Ako je financijska
moć koncentrirana u rukama ratnih pljačkaša, onda politika djeluje na
način da ih štiti. Budući da je svakom kriminalu neovisno pravosuđe
glavni protivnik, ovakav odnos snaga u zemlji, temeljen na dominantnoj
poziciji ratnih pljačkaša, nužno onemogućava uspostavu pravne države.
Tek bi povratom opljačkane imovine država kao takva dovoljno ojačala
da bi mogla početi uspostavljati red. Tek bi disperzijom financijske i
gospodarske moći na način da se opljačkana imovina rasporedi
građanima, braniteljima, mirovinskim fondovima, stranim ulagačima koji
bi kupovali na natječajima svježim novcem po principu najbolje ponude,
itd., tek bi tada nastali uvjeti da sustav može funkcionirati, te da
se korupcija efikasno suzbije.

Tek bi eliminacijom ovog lobija i povratom opljačkane imovine nastali
preduvjeti za obračunavanje s korupcijom, te za uspostavljanje pravne
države i vladavine prava. Put ka pravnoj državi će svakako biti proces
koji će trajati, ali on ne može započeti dok postoji jaki lobi koji
drži banke i velike sustave i koji se boji svakog neovisnog sudstva,
jer bi prvi pred takvim sudstvom mogao završiti u zatvoru.

Stoga povrat opljačkanog ne ruši sustav, već stvara preduvjete da
sustav počne funkcionirati.

Povezana tema:
Općinski sud u Zagrebu poništio privatizaciju ZABE
http://www.necenzurirano.com/index.php?option=com_content&task=view&id=541&Itemid=1

R.K.