Jedna od najstarijih knjiga nadahnutih Pisama!Knjiga koju čovječanstvo najviše cijeni i često je citira,a ipak je ona koju malo razumije.U kjizi o Jobu se rasvjetljuje mnogo toga što je rečeno u ostalim knjigama Biblije i odgovara na osnovno pitanje čovjeka:Da li će čovjek čak i kada mu je život u pitanju ostati vjeran Bogu.Iako je Job za mnoge ljude simbol ljudske patnje, oni ne veruju da je on zaista postojao i da ostali likovi koji se spominju u knjizi, kao i sam Đavo, su samo simbolični ili alegorični. Da li je zaista tako?
Dokaz da je Job bio stvarna osoba i da je pretrpeo sve što je napisano u istoimenoj knjizi je ostali deo nadahnutih biblijskih knjiga koje su dokazane kao istinite i autentične. Na primer, Jehova Bog navodi Joba sa ostalim svojim svedocima, kao što su Noje i Daniel, čija je postojanja Isus Hrist prihvatio (Jez. 14:14,20; uporedi Matej 24:15,37). Drevna hebrejska nacija smatrala je Joba stvarnom osobom. Hrišćanski pisac Jakob ukazuje na Jobov primer ustrajnosti (Jak. 5:11). Jedino bi primer iz pravog života mogao uveriti obožavaoce Boga da se besprekornost i lojalnost Bogu može zadržati pod svim okolnostima. Neko je to morao dokazati, kao Job, jer izmišljena priča ne bi dala uverljive dokaze. Ujedno, kakav bi to Bog bio ako do sada ni jedan čovek ne bi dokazao njemu lojalnost pod teškim ispitima vere i života?
Nadalje, postupci spomenuti u prvom poglavlju Joba i Božje prihvatanje Joba, kao pravog obožavaoca, ukazuju na vreme patrijarhalnog doba više nego na kasnije razdoblje od 1513.pne. pa nadalje, kada je Bog saobraćao isključivo sa Izraelom pod Mojsijevim zakonom (Amos 3:2; Ef. 2:12). Zato, ako uzmemo u obzir Jobov dug život, izgleda da knjiga obuhvata razdoblje između 1657.pne. i 1473.pne., godine Mojsijeve smrti.
Knjigu je dovršio Mojsije nešto nakon Jobove smrti i dok su Izraelci bili u pustoši (Job 1:8; 42:16,17). Zašto se može reći da je Mojsije bio pisac? To je u skladu sa najstarijom tradicijom i među Jevrejima i među ranohrišćanskim naučnicima. Autentičan stil hebrejske poezije, koji se upotrebljava u knjizi o Jobu, jasno kazuje da je knjiga bila originalno delo na hebrejskom, jeziku koji je govorio Mojsije.
Jedna od njih, usamljenih i netipičnih, jeste i knjiga-prvjenac Dragice Zdravić, spisateljice iz Kruševca. Ona je napisala vrlo neobično, obimom malo a po književnoj vrijednosti značajno, netipično djelo Knjiga o Jovu - alhemičaru života, koje se po književno-teorijskim mjerilima može ponajprije svrstati u roman ili nešto dužu povijest, odnosno pripovijetku.
Roman Dragice Zdravić Knjiga o Jovu - alhemičar života, sa koričnim podnaslovom: Otkrovenje jednog čoveka koje je spasilo živote mnogih ljudi, koji čitaoca može da zbuni i zavede s pravog puta, s jedne strane, ali ga i usmjerava da ovu poruku shvati kao upozorenje da se ne radi o običnom čovjeku, odnosno glavnom junaku, već o nekome ko je netipičan i ne podliježe osrednjosti, po mnogo čemu jedinstvenom. Taj podnaslov može i da zavara da se knjiga shvati kao neki priručnik za liječenje bolesti, kao ljekaruša a ne kao književno djelo.
aa06259810