Strah u Ulici lipa je roman nastao 1968. godine. Roman ima vrlo jasnu poruku kako ne smijemo osuđivati ljude na temelju toga kakvima nam se prikažu jer se često događa da osoba ima loše iskustvo i svoju lošu stranu prikazuje kao svojevrsni obrambeni mehanizam kako bi spriječio da mu se povrijede osjećaji.
Glavni lik romana je Mungos, dječak koji je ucjenom htio steći prijatelje, no na kraju shvaća da je cijelo vrijeme imao krivi pristup. Ipak, naišao je na družinu koja mu je oprostila i dala novu šansu da ga upoznaju onakvim kakav ustvari jest.
Na početku djela upoznajemo družinu koja se nalazi kraj Alkibijadovog spomenika. Družinu čine Šapica, Praporac, Veslonožac, Cvrkutalo i Latica. Uživali su vani i upijali sunčeve zrake kada se pojavio došljak (Mungos). Čim im je prišao, družina je osjetila strah. Bio je visok, pametan i strašan. Mislio je kako ga ignoriraju jer nije vrijedan njihove pažnje, stoga ih je prikrivenom prijetnjom natjerao da ga pozdrave.
Svi su bili ljuti na Cvrkutala jer se odmah počeo ulizivati Mungosu. Mungos je natjerao Šapicu da ga odvede svojoj kući i tamo mu da četiri dinara. Zaprijetio mu je kako će izmisliti vrlo uvjerljivu priču ako pokuša nekome reći što se dogodilo.
Zatim ih je natjerao da krenu s njim pokupiti stvari koje će odnijeti u podrum kako bi mu bilo ugodnije. Nakon što su mu pomogli, rekli su kako im je dosta. Ali tada im je Mungos rekao kako su sudionici u krađi jer to nije bio njegov stan.
Počeli su se braniti kako nisu znali i kako će reći da nisu krivi i zatražiti pomoć, no Mungos im je objasnio kako stvari stoje na sudu i kako im nitko neće vjerovati jer su tu priču čuli previše puta. Shvatili su da Mungos ima pravo i postali su zabrinuti.
Otišli su kući na ručak i putem razgovarali. Dogovorili su se da će pronaći način kako se riješiti Mungosa kako bi sve bilo kao prije. Mungos im je rekao da se moraju vratiti u pet sati, a do tada je odlučio odspavati.
Prvi je došao Praporac i svaki Mungosov zahtjev i prijetnju je odbio. Praporac mu je objasnio kako su oni potrebniji njemu i kako neće nikome ništa reći jer će u protivnom zajedno snositi posljedice, a poprilično je siguran kako ovaj nije spreman na takav ishod.
Kada je mrak konačno pao, otišao je kući po novac i usput je pojeo tvrdi kruh i malo sira. Kada se vratio u podrum, tamo ga je dočekao Tugoljub. Bojao se, no kada su se upoznali shvatio je kako nema razloga za strah. Ubrzo su se sprijateljili i Mungos je podijelio hranu s Tugoljubom.
Otišli su spavati, no Tugoljub ga je probudio usred noći jer se nije osjećao dobro. Poslao je Mungosa po Velikog Toma, koji je liječnik. Mungos je otrčao kod Velikog Toma i objasnio mu situaciju.
Pet minuta poslije, Veliki Tom je došao u podrum i dao injekciju Tugoljubu. Odveo je Tugoljuba i Mungosa svojoj kući. Mungos im je ispričao o situaciji u kojoj se nalazi i požalio se kako ga nitko ne voli i nema prijatelja. Veliki Tom ga je utješio i odlučio mu pomoći, no rekao mu je kako se i on mora potruditi.
Sutradan ujutro otišao je do družine koja se nalazila kraj podruma zbunjena zbog Mungosovog nestanka. Veliki Tom im je rekao kako sve zna. Svi su šutjeli i gledali u pod. Veliki Tom im je tada ispričao što se dogodilo tijekom te noći i tražio od njih da oproste Mungosu i pruže mu novu šansu.
Iako u prvi mah imamo dojam kao da čitamo napeti krimanalistički roman jer u ulicu Lipa dolazi nasilnički nastrojen Mungos Nevada koji tjera strah u kosti dobroćudnoj djeci, kako roman izmiče, tako saznajemo da smo na krivom putu. Naime, Mungos je ustvari nesretan i povrijeđen dječak koji misli da ga nitko ne voli. Upravo zbog te svoje povrijeđenosti i osjećaja manje vrijednosti, glumi grubijana i nasilnika.
Iako im je prijetio i bio zao prema njima, sva djeca su mu odlučila pružiti priliku i prihvatiti ga u društvo. Mungos je na kraju odučio skupiti snage i potruditi se oko prijateljstva, ali i oko škole. Odlučio je ispraviti loše ocjene i ne kriviti profesora za njih.
Autor nam prenosi priču koja je česta među današnjim mlađim generacijama. Uvijek postoji onaj jedan dječak zbog čijeg grubog ponašanja ga svi izbjegavaju. A on misli da ga nitko ne voli. No, takvo nasilničko ponašanje u gotovo svim slučajevima je samo maska koja skriva manjak samopouzdanja i loše mišljenje o sebi. Trebali bi dati priliku takvim osobama, a one će s vremenom uvidjeti da ih se cijeni i voli te će tako i njihovo pravo lice izaći na vidjelo.
U ulici se nalazi ruševna stara kuće koja podsjeća na stara vremena. Točnije, od te stare kuće su ostali samo temelji i podrum ispod njih. Pred kućom se nalazi spomenik tadašnjeg gradskog senatora Alkibijada Kolotrka.
Dugonogi došljak nije vjerovao tišini u Ulici lipa jer su mnoge tihe ulice ujedno i najopasnije. Šapica je, gledajući ga kako prilazi, otkrio mnogo. Skrenuo je pažnju i ostalima na došljaka. Svi su ga pogledali, a u svima je izazivao strah. Došljak je došao, stao pred njih i predstavio se. Nitko mu se nije usudio odgovoriti. Svakog je pogledao u oči, no svi su skrenuli pogled.
Zatim ih Mungos upita tko je od njih poštar. Veslonožac, ne shvaćajući pitanje, odgovori kako poštar raznosi poštu rano ujutro. Mungos ga uhvati, a ovaj ga počne moliti da ga pusti. Mungos ga pusti i onda objasni kako poštar na kojeg on misli je osoba koja naivno povjeruje i nasjeda na šale. Svi su izdajnički pogledali Šapicu.
Mungos je bio zadovoljan. Šapica se pokušao pobuniti, no znao je da će narediti njegovim prijateljima da ga prisile na suradnju i znao je da će oni pokleknuti pred Mungosovim zahtjevima. Šapica je na kraju pristao biti Mungosov poštar i na Mungosov zahtjev odveo ga je svojoj kući dok je ostatak društva morao ostati kod ograde i čekati da se vrate.
Nakon što su otišli, Praporac napadne Cvrkutala zbog ulizivanja i dodvoravanja. Cvrkutalo se počne braniti i kaže mu kako nije mislio ništa loše i kako je ovaj bio spreman pograbiti Šapicu ako bi mu Mungos naredio te kako je i on izdajica, a njega kori zbog toga.
Praporac ga je htio pograbiti, ali ga je Veslonožac primio za ruku i objasnio kako je Cvrkutalo u pravu i kako bi i on sam to napravio da se tražilo od njega. Latica je dobila ideju kako bi Cvrkutalo, Veslonožac i Praporac trebali otići do Šapičine kuće, pomoći mu i onda zajedno otjerati Mungosa iz Ulice lipa.
No, nitko se nije usudio to napraviti. Mungos i Šapica su stajali pred Šapičinim stanom. Šapica je rekao Mungosu kako nema ključeve od stana i kako ih zbog toga ne može otključati. Mungos se sagnuo, pomaknuo otirač i uzeo ključ. Šapica je bio iznenađen, ali i dalje nije htio otključati vrata. Mungos je izvadio revolver iz svog džepa, a strah koji se očitavao na Šapičinom licu ga je dobro zabavio.
Ušli su u neveliko predsoblje. Mungos mu je objasnio kako je vrijeme da sazna zašto su došli u Šapičin stan. Objasnio mu je kako je kupio srećku za četiri dinara i nije dobio nikakav zgoditak. Šapica nije shvaćao kakve to veze ima s njim, stoga je Mungos objasnio Šapici kako će uzeti tu srećku i dati mu četiri dolara koliko je i vrijedila. Šapica je rekao kako mu srećka ne treba, a Mungos mu je rekao da zna i kako ona nikome ne treba i zatim je nemarnom kretnjom dotaknuo nabubreni džep.
Šapica mu je dao četiri dinara i zaprijetio kako će sve reći svojim roditeljima. Mungos mu je nakon toga rekao sve moguće ishode od kojih nijedan nije išao Šapici u korist. Osim toga, kako je rekao Mungos, sada su na neki način bili saveznici i Šapica će morati raditi sve što od njega Mungos zatraži.
Kada su se vratili do Alkibijadovog spomenika, ostali su još bili tamo. Mungos ih upita jesu li se zabavili i Cvrkutalo mu odgovori kako su tu bili jer je to najbolje mjesto u ulici i upita ga je li se našalio sa Šapicom. Mungos hladno odgovori kako se našalio s njima, a da je sa Šapicom imao ozbiljan razgovor i da su sada prijatelji. Svi su pogledali u Šapicu i čekali njegov negativan odgovor, ali Šapica je potvrdio kako su sada on i Mungos prijatelji.
Društvo je bilo zatečeno. Cvrkutalo se ubaci kako je on bolji prijatelj. Praporac i Veslonožac su ga ljutito pogledali, no Cvrkutalo se nije obazirao. Mungos ga upita bi li učinio bilo što što ga zatraži, a Cvrkutalo potvrdno odgovori.
Tada, Mungos od Cvrkutala zatraži da mu nađe smještaj. Cvrkutalo je ostao zbunjen i počeo se preznojavati, a Praporac i Veslonožac su se zlurado smješkali. Cvrkutalo mu odgovori kako ne zna što misle njegovi prijatelji i što će biti ako oni ne budu čuvali tajnu. Tada će to sve više štetiti nego koristiti. Mungos se složi.
Latica, Praporac i Veslonožac su čekali Šapičevu reakciju, no Šapica je rekao kako će mu pomoći. Praporac je pogledao u Šapicu, vidio je njegov molećiv pogled pa je i on odlučio pomoći Mungosu. I Veslonožac na kraju odluči pomoći. Latica se jedina protivila. Mungos ju je pokušao potkupiti. Latica razmisli i shvati kako je potrebno lukavstvo u toj borbi pa na kraju i ona pristane.
Odveli su ga u Alkibijadov podrum. Mungos se stresao kada je ušao u hladan i polumračan podrum. Praporac ga je upitao boji li se, na što mu je Mungos oštro odgovorio. Objasnili su mu kako nije prvi koji je tu pronašao sklonište.
Vidjevši slamu rekao je kako je navikao na udobnost i kako mu moraju pomoći da donese neke stvari kako bi uredio svoj novi smještaj, a da će on sam po noći donijeti ležaj. Svi su šutke izašli iz podruma i krenuli po Mungosove stvari.
Praporac i Veslonožac su podmetnuli nogu Cvrkutalu i ovaj je pao koliko je dug i širok. Dok su se oni međusobno raspravljali, Latica je prišla Šapici i upitala ga što se događa. Šapica joj je odgovorio kako joj ne može sada ništa reći, a ona se povukla malo iza njega kako nitko ne bi ništa primijetio.
Mungos ih upita tko ima maramice jer želi igrati igru slijepih miševa. Igra je takva da svi koji imaju maramice stave ih kao povez preko očiju i onda ih onaj koji nema vodi. Veslonožac je odmah prozreo igru i rekao kako nije fer jer je Mungos taj koji nema maramice što znači da će ih on voditi, a oni neće znati gdje su.
b1e95dc632